Marinko Čulić 24.05.2012.

Što nam znači pobjeda Karanikolića

Marinko Čulić Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.

Što nas čeka

Trg Burze

Vidi Top 10

Deutsche welle

Koga ili što štiti Ustavni sud?

22.10.2010. Mate Ćosić Hrvatska Komentiraj Print
Fotografija članka
Slučaj referendum: Pozicioniranje suda na stranu države jasno je pokazalo aktualnost marksovske (komunističke) "optužbe" kako su "buržoasko pravo" i država ustvari produžene ruke kapitala. Iz marksovske perspektive, pa čak i u onoj naivnoj interpretaciji, kapital okreće svijet, a država i "buržoasko pravo" ga štite.

U ovoj zemlji izgleda da takozvani "ljevičari" skoro uvijek služe kao strašila za ljudstvo. Čak i nakon toliko godina od npr.  NOB-a, i pada Jugoslavije, oni su i dalje dežurna strašila. Skoro da nema stvari za koju nisu bili okrivljeni. Na nivou prakse optužuje ih se, skoro pa sve redom, za manipulaciju ljudstvom (posebice hrvatskim narodom), najgore zločine raznih diktatora i autoritaraca koji su se, poput mnogih drugih, kitili plaštom slobode i emancipacije; na kulturno-ideološkom nivou oni služe kao glavni krivci za neprijateljstvo prema naciji, opadanje morala, raspad obitelji, nasilje i tako dalje i tako redom.

Sjetimo se samo primjera od prije godinu dana kada su studenti nanovo okupirali svoje fakultete i kada su ih dežurni medijski think-tankovi osudili za "ljevičartsvo" i prozvali za teroriziranje "onih koji žele učiti".  Oni najgori među ljevičarima posebice su  "komunisti" čija riječ skoro pa po defaultu budi asocijacije Staljina, Tita ili već nekog drugog u koga se mogu proicirati sva zla svijeta. Bilo da su bili sudionici tih događanja ili ne, oni su svejedno krivi.

No "komunizam" operira ustvari kao isprazan, a duboko hegemonijski marker kojim se nekoga može olako diskvalificirati. U tom je smislu njegovo značenje u "javnosti"  Epilog suda dobio je jasne odrednice: referendum ne samo da nije potreban, nego je i opasan, on je potencijalno nasilnički čin društva protiv države izrazito usko - jer tamo on skoro pa ni ne smije označavati recimo konkretnu praksu minulog i živog radničkog pokreta, nastalu u konkretnim borbama radnika za veća prava i promjenu, praksu i arhivu izgrađenu od strane tzv. "običnih ljudi" koji su kao takvi i činili jednu cijelu generaciju naše povijesti. Značenje ne smije izmaknuti i doći na praksu onih ljudi koji su na kraju i sami postali "gubitnici" pod vodstvom crvene buržoazije u čijoj su se ideološkoj retorici simboli borbe tih ljudi okrenuli protiv njih samih. U "javnosti" - komunizam = tiranija.

Ni sa drugim markerima - poput "socijalista" - nije puno bolje. Upravo se jedna takva poruka poslala i tokom zadnjeg objavljivanja Komunističkog manifesta u Hrvatskoj, kada se nije izostavilo prišiti Marxu (pa tako i njegovim analizima) "krivicu" za događaje koji su se odigirali nakon njegove smrti, naravno za sve ono najgore.

A što nam danas, na primjer, može reći jedan Komunistički manifest? Što nam mogu reći analize koje je i dobar dio akademske elite "otpisao" kao zastarjele, promašene i ideološke foskule, ističući kako su to "ekonomsko redukcijske" teze i kako danas država ipak ima autonomiju do kapitala (pa tako i onu da ga ograničava), odnosno nije samo njegova produžena ruka? Što nam mogu reći te analize u kontekstu "novog-svetog-govora" političara o metafizičkoj  objektivnoj "vladavini prava"? Što nam one mogu reći na primjeru (samo jednog) isječku jučerašnje hrvatske (političke) stvarnosti - odlukom Ustavnog suda da se referendum o ZOR-u neće održati i povratkom Ive Sanadera u Sabor?

Prekučer je tako Ustavni sud - najveća institucija "pravne države" - jednoglasno (=konsenzusom) odlučio kako se referendum o izmjenama Zakona o radu ipak neće održati. Kako bi se sve izvelo na "način spektakla" pozvali su se i novinari da prate izglasavanje, pa neka ljudstvo vidi kojim se velikim odlukama bave objektivne i ozbiljne glave "pravnog poretka". U obrazloženju svoje odluke Ustavni je sud ponajprije rekao kako nema formalne potrebe za referendumom jer se izmjena ZOR-a (a ne treba sumnjati da je to učinjeno upravo pod "pritiskom" ljudstva) povukla iz procedure, te je tako i sam refendum izgubio smisao. Formalno je tako i prekinuta jedna inicijativa kojoj je legitimitet dalo više od sedamsto tisuća ljudi i završena priča oko "prvog hrvatskog referenduma". 

Međutim, u žaru samog sadržaja i simbolike referenduma, ni sam Ustavni sud nije mogao ostati "hladne i formalne glave" već se upustio u svoju vlastitu interpretaciju "dnevnih događaja" i legitimaciju svoje odluke. Na ovom mjestu već se jasno izašlo iz "domene prava" i upustilo u polje igara vrijednosti, stavova, ideologija i, dakako, političkih pozicija. Te su granice ionako već "fluidne", kako našim samim bivanjem u konkretnom svijetu, tako i na razini hijerarhija. Ustavni sud tako nije propustio izraziti stav kako smatra da bi se provođenje referenduma moglo zloupotrijebiti za "Najveća institucija pravnog poretka" pozicionirala se spram društvenih tendencija kojima smo svjedočili zadnjih godina - studentskih ustanaka, radničkih i seljačkih prosvjeda i svih ostalih inicijativa koje zazivaju promjenu izglasavanje o nekom drugom pitanju, a ne pitanju ZOR-a. No nije se ostalo na opasnosti od zlouporabe već se otišlo i dalje - samo provođenje referenduma, prema stavu ovih "hladnih i pravnih" glava moglo bi naime prouzrokavati nerede i masovne pobune ljudstva.

U ovom su trenutku već sve maske na određeni način odbačene, a scena debate postavljena. Pronađen je naravno i glavni krivac kojeg se treba delegitimizirati, a to su naravno, riječima konsenzusom složnog suda, "sindikalisti" odnosno "ljevičari". Dilemu oko referenduma i "zlikovaca" jasno je postavio član odbora suda Davor Krapac: "Želimo li poslušati onih 49 posto pa reći - Idemo! Oktobar je! Provedimo Oktobarsku revoluciju! Ili ćemo reći - Ne! Držimo se našeg Ustava!".  Nakon toga, njegovu izjavu zaletila se nadopuniti sama predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec. Ona se, naime, najprije zabrinula nad činjenicom "neprihvatljivih sredstava" (posebice je zasmetala riječ "ubojito") na koje su "sindikalisti" pozvali. No pored toga njezin je jezik bio oštar i još više zarezao u demonizaciju. "Sinidkalisti" ne samo da su "komunisti" već su i nepismene isključive budale. Ili njezinim riječima: "Politička kultura sindikalista pokazuje njihovo posvemašnje neznanje o neposrednoj demokraciji za koju se navodno zalažu, njihov posvemašnji nedostatak demokratske svijesti, njihovu isključivost, ali i faktično nesnalaženje u događajima koje su sami inicirali".

Ovime je epilog suda dobio jasne odrednice: referendum ne samo da nije potreban, nego je i opasan, on je potencijalno nasilnički čin društva protiv države. No sve skupa nije ni pitanje samoga referenduma nego onih tamo "komunista-sindikalista" koji zazivaju "Oktobar" i neku tamo izravnu demokraciju. Ovime ne samo da je "najveća institucija pravnog poretka" iznijela svoje mišljenje o aktualnom pitanju, nego  se i pozicionirala spram društvenih tendencija kojima smo svjedočili zadnjih godina - studentskim ustancima, radničkim i seljačkim prosvjedima i svim ostalim inicijativa koji zazivaju promjenu, prije svega onu promjenu koja ima kakve-takve implikacije "promijene odozdo" i "socijalni" sadržaj. Iskustva radničkih borbi vođenih od strane samih radnika (kojima je potaknut kako Oktobar tako i mnogi drugi događaji tokom povijesti) naprosto moraju biti zaboravljena.

I kakve ovo sve na kraju ima sa (nekim) marksovskim pitanjima i analizama? Pomalo ironično, i nakon godina sustavnog zakopavanja "klasnog" (radničkog)  pitanja, prvi referendum koji se trebao provesti nakon uspostave nove države trebao je biti onaj čija je sadržina pitanje "rada" - jedno od centralnih pitanja samoga Marxa (kojeg za potrebe ovog teksta možemo doživljavati i kao metaforu "običnih ljudi"). Nakon najave raznih referenduma sa pitanjem "nacionalne" sadržine (kao na primjer za ulazak u EU), pitanje koje se najbliže približilo svojem referendumskom ostvarenju trebalo je biti ono "sablasti" moderne Hrvatske pod čijim se kišobranom kriju svi oni Pitanje kapitala u cijeloj ovoj priči oko Zakona o radu nigdje nije istaknuto ni spomenuto. Ali to, naravno, nije zato jer kapital za cijelu priču nije bitan, već zato jer se on, kako u očima Vlade tako i onima suda, jednostavno kao takav pretpostavlja njezini "gubitnici"  - radnici koji gube radna mjesta, studenti koji se ne mogu školovati ako nemaju novaca, a čija je budućnost nakon fakulteta izrazito nepredvidiva i nesigurna, kao i pitanje hoće li, poput svojih roditelja, i oni imati svoju mirovinu, stan, zdravstveno osiguranje itd. Nizanje bi se moglo  nastaviti.

Kada smo već kod rada kao marksovskog pitanja, neminovno se postavlja i pitanje druge strane odnosa u kojem rad (posebice onaj najamni) uopće i postoji - odnosno, pitanje kapitala. Pitanje kapitala u cijeloj ovoj priči oko Zakona o radu nigdje nije istaknuto ni spomenuto. Ali to, naravno, nije zato jer kapital za cijelu priču nije bitan, već zato jer se on, kako u očima Vlade tako i onima suda, jednostavno kao takav pretpostavlja. Način govora - diskurzivnog poretka - u kojoj se on ni ne spominje ustvari su prakse, posebice ako pristanemo na tezu o jeziku kao praksi, u kojima se kapital nanovo i uvijek iznova "naturalizira", a ako je potrebno treba ga se i ustavno braniti. Pokretanje pitanja o radu tako ni u jednom trenu nije potaknulo čak ni razmišljanje o samom pitanju kapitalizma.

I dok se marksovska paradigma sustavno negira i guši, nakon analize prekjučerašnjeg (samo jednog) isječka hrvatske stvarnosti mogli bismo utvrditi kako je ona, pa čak i u svojem najklasičnijem poimanju, udžbenički primjer za Marxa. Pozicioniranje suda na stranu države ustvari je jasno pokazalo aktualnost marksovske (komunističke) "optužbe" kako su "buržoasko pravo" i država ustvari produžene ruke kapitala. Iz marksovske perspektive, pa čak i u onoj naivnoj interpretaciji, kapital okreće svijet, a država i "buržoasko pravo" ga obranjuju. I ne samo da ga brane, već se čini se pretvaraju u njegove aktivne "menadžere, upravljače, i subjekte". Ako pogledamo iz "ptiče perspektive" čini se da je ona autonomna politička državna sfera (ako je ikada i postojala) bila samo val kada je konkretna borba običnih ljudi oko pitanja rada nametnula kompromis "socijalne države". U današnjoj kompoziciji, kada je radnički pokret (velikim djelom i sustavno) slomljen, više ne treba brinuti za "ljudsko lice kapitalizma" već država može (opet) postati "čisti" menadžer, naravno sa svojim udjelom u dobivenim profitima. Kada isti dan izlazi vijest kako je "građaninu Ivu Sanaderu" opet aktivan imunitet i kada se on, sada kao "nezvisni zastupnik",  vraća u Sabor, lako se može  zapitati i ono staro pitanje: Kome (u krajnjoj instanci i na bitnim pitanjima) služi država?

I na kraju, sam Komunistički manifest aktualan je u svojoj sablasnosti. Sud je jasno izrazio svoj strah od "bauka komunizma" (Oktobra). Osudio je i sve moguće alternative koje bi se pod tom metaforom mogle kriti (osudio  je u tom smislu i sve metafore,  jer je i sam referendum na neki način prenosio želju ljudi za promjenom) i zalijepio im stigmu nepismenih isključivih budala. Kao i onda, čini se da taj bauk, ma koliko da on u svojoj društvenoj artikulaciji bio mariginalan i snagom slab, uistinu straši najveće institucije ove države. I to upravo možda zbog svoje suštine i snage koju može imati za novo promišljanje "u kakvom društvu živimo i u kojem bismo željeli živjeti?". Takvo promišljanje, onda kada je neoliberalizam i kao ideologija i kao praksa barem dva puta proglašen mrtvim i kada se sada samo jednostavno "održava na životu", možda i može biti "ubojito".

Tagovi: referendum, Karl Marx, komunizam, Ustavni sud, Zakon o radu
Prijavi članak na: Twitter Facebook
dodaj komentar 26 komentara
  1. promill22.10.2010. 15:03
    Našlo bi se tu i drugih umova, poput Hobsa, koji su svojim sjajnim djelima, ne na tragu "komunističkih", itekako promišljali ove naše dvojbe oko načina izbora i uloge sudaca u demokratski uređenim državama. Osnovno je i ujedno najvažnjje , da SUCE BIRAJU SUCI, a ne nitko drugi! Možemo si zamisliti kako je to kod nas u praksi: zakonodavna vlast bira pravosudnu vlast!!! I onda svi zajedno trebamo vjerovati da je odluka Ustavnog suda donesena u skladu sa strukom, te da predstavlja Sveto pismo i sve nas obvezuje na bezuvjetno prihvaćanje!!! Zna sve o tome dobro naš Vlado, ali računa na sveopću nepismenost i neupućenost nas stoke sitnog zuba u način funkcioniranja institucija u razvijenim demokracijama , za koje se kao deklarativno zalažemo. ŽIVJELI !!!
  2. matko22.10.2010. 18:42
    Odličan članak.
  3. Milan Knežević23.10.2010. 09:17
    http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/toliko-o-700-000-potpisa
  4. Balad23.10.2010. 19:20
    Vlada sa svojim odlukama odavno je izgubila svaki kredibilitet. I njeno povlačenje izmjena Zakona o radu iz saborske procedure samo je dio manipulacija kojima se služi u očuvanju kriminalne vlasti. Baš kao i inzistiranje na dekriminilizaciji lakih droga ili pokretanju ostalih saborskih prijedloga - izvorno, od strane SDP-a - kojima se sada koristi da skrene pažnju na sporedne stvari, a samo godinu dana prije, HDZ-ova glasačka mašinerija glasala je PROTIV njih.

    To je još jedan primjer kada ljudi (sabornici) “razmišljaju” guzicom a ne glavom. Dobro debela guzica zna, tko je zaslužan što je debela i masna, dobro ona zna tko joj je osigurao ugodan boravak u fotelji.

    Autor članka dobro potencira paradoks da u takozvanoj “trodiobi vlasti” - na zakonodavnu, sudsku i izvršnu - politika bira suce a onda oni kao predstavljaju “nezavisni” segment vlasti. Kaj god, iliti - jasno je (prihvatljivo) onima sa spomenutom debelom guzicom. Dobar pregled pedigrea i etike ustavnih sudaca te njihov odnos spram “problematičnih” slučajeva, dan je u Jutarnjem listu:

    http://www.jutarnji.hr/ustavni-suci—zakon-o-radu-rijesili-su-za-mjesec-dana—a-o-pobacaju-sute-punih-20-godina/897039/

    Što se tiče njihove odluke o provođenju referendumu, ona ne spada u djelokrug njihove djelatnosti, to ističu mnogi autori. Kako je vlada povukla spomenuti prijedlog zakona, logički gledano – zaista je apsurdno održavati referendum o prijedlogu zakona koji više “nije na stolu”. Ne znam bi li zaista bio isti efekt u slučaju referendumskog NE i vladinog povlačenja prijedloga zakona, naime – da ekvivalentni prijedlog ne može u saborsku proceduru narednih godinu dana. To znaju pravni stručnjaci. Međutim, nešto drugo je u svemu važnije, a to je Vlada i primjetila čim je shvatila koliki broj potpisa su sindikati skupili. Rakavši DA za održanje referenduma, građani su rekli NE ovoj Vladi i HDZ-u čiji je ona eksponent. Stoga bi održanje referenduma i sasvim izvjesno ODBIJANJE predložene izmjene Zakona o radu, bila velika pljuska Vladi, praktički – EKSPLICITNO i SLUŽBENO izglasavanje nepovjerenja i zahtjev za prijevremene izbore. To ona i želi izbjeći po svaku cijenu.

    Prijevremeni izbori bili bi najbolja solucija za Hrvatsku, mada ne gajim posebne nade da bi bilo koja naredna vlast bila poštena i pravedna. Samo – BOLJA OD OVE. A već i to bi za građane bio veliki dobitak.

    Ono što bi pobjednici budućih izbora TREBALI učiniti (a nadam se da to neće biti HDZ – moj je stav da tu stranku treba “uništiti”, k čemu se – samouništenju – ona na najbolji način kreće) je da izmjene sve zakone koji protežiraju tajkune, poslodavce i “200 najbogatijih obitelji”, te da stvore preduvjete za ekonomski i moralni oporavak Hrvatske. Ono što NIKAKO NE BI SMJELA učiniti je, da nametne građanima iste restrikcije koje im natura HDZ-ova vlast, pod izgovorom da su one NEOPHODNE za izlazak iz krize. Ako to učini, samo je “sjašio Murta i uzjašio Kurta” – ništa bitno se neće promijeniti.

    Sve te stvari treba imati u vidu kad se razmatra pobuna sindikata protiv odluke Ustavnog suda, i ja ih stoga podržavam. Prebacujući “vruću” odluku Ustavnom sudu (koji za njeno donošenje nije ni kompetentan), Vlada, HDZ-ovski sabor i HDZ nastoje sa sebe skinuti odgovornost i bijes naroda te medija, preusmjeriti na suce Ustavnog suda. Zasada im je to (što se tiče samo tog problema), čini se, i uspjelo – samo privremeno.

    Oni koji se samo pozivaju na logiku i zakon, izrazito su kratkovidni. Ponekad je potrebno promijeniti paradigmu, odnosno – kut gledanja na stvari. I feudalna Francuska imala je zakone; i nacistička Njemačka imala je zakone; i Jugoslavija je imala zakone,… Zakoni i Ustav nisu i ne smiju biti “sveta krava” – ako ih netko iskorištava u svoje svrhe, ako netko ne vidi da su nepravedni, ako netko ne nastoji na njihovoj promjeni – jer mu takvi odgovaraju – odnosno, inzistira na njihovoj promjeni da ih prilagodi svojim sebičnim i uskogrudim interesima, i sve to s visine već ranije sebi prilagođenih zakona koji im to omogućavaju, onda treba poduzeti druge korake. Prije revolucije (ne zazivam je), to su pasivni otpor građana i sindikalni bunt.

    Pa ako to ne pomogne…NEKA IM (vlasti) BOG POMOGNE!

    U demokraciji, vlast izvire iz naroda i narod je jedini suveren. Već po definiciji demokracije, on može tražiti povrat vlasti u svoje ruke – od onih kojima ju je prepustio da je vrše u njegovo ime - ako je njome (njima) nezadovoljan. Na žalost, ne ide li milom… - onda svakako nije narod onaj koji će iznevjeriti demokratske principe.

    Toliko o 700000 potpisa i onima koji ih nastoje po svaku cijenu ignorirati, kao da ih ni nije bilo.

    autentifikacija: http://balad.tumblr.com/post/1382126669/ustavni-sud
  5. Milan Knežević23.10.2010. 22:14
    Balad: "...Rakavši DA za održanje referenduma, građani su rekli NE ovoj Vladi i HDZ-u čiji je ona eksponent..."

    Ne znam što su ostalih >700k potpisnika čime htjeli reći, niti pretendiram da sam telepat ili čitač nečijih misli, ali ja sam svojim potpisom rekao "ne" mijenjanju Zakona o radu u dijelu koji se ticao kolektivnih ugovora - što je jedino i pisalo na obrascu za potpise.
  6. lajka23.10.2010. 23:21
    Omejec, dobro je i rekla. isključivo sa pravnog gledišta, provođenje referenduma nema svrhe. kranso autor okolo naokolo opisuje svoje viđenje svega i svačega, politizira i donosi odluke, nadam se da je bar pravnik, iako i oni znaju zastraniti (vidi predsejdnika države)
    samo mi nije jasno zašto se nije zapitao kako bi glasilo pitanje na referendumu?! želite li glasati kontra odredbe koja ne postoji?!
    i još dodatno, zašto se nije zapitao zašto je 11,12, 13, kolko ih ima, pravničkih umova koji se biraju uz ogromno političko zaleđe, i lijevo i desno, donijelo jednoglasnu odluku?!
  7. lajka23.10.2010. 23:31
    inače, takvi kao autor članka će se najbolje probiti... (živjo gugl)
    neka srednja kemijska, pa ajmo malo na fakultet- koji drugi no filozofski, pa sve to u zadru...
    a ime i prezime da ne spominjemo, maltene rođak gojka šuška. al upravo takve lijeve opcije trebaju da razbucaju homogenost mase. neš ti anarhiste u zadru- pih
    sretno ti bilo, mate,
  8. slobodni izvor snage23.10.2010. 23:43
    Danasnji sudci u Hrvatskoj su polozili ispite kroz crvendacicu ili
    mitovacku propusnicu u to akademsko zvanje koji su se pretvorili
    u Hrvatsku akademsku elementarnu nepogodu.
  9. slobodni izvor snage23.10.2010. 23:45
    Danasnji sudci u Hrvatskoj su polozili ispite kroz crvendacicu ili
    mitovacku propusnicu u to akademsko zvanje koji su se pretvorili
    u Hrvatsku akademsku elementarnu nepogodu.
  10. ap24.10.2010. 01:01
    Ovo i većina toga je pokazalo višak samo upravljanja i ostalog samo (samo posluživanja, samo forsanja, samo ...) te da se unutar samo upravljača i samo i dalje pokušava kao da su samo oni i sve jst i služi da smo oni međusobno samo upravljaju i to je jedina roba, vrijednost, nezamjenjiva uloga itd. i kada se radi o ništa, praznom, kao što je u biti ovo.

    Sindikati su pretežno dio toga, Ustavni sud također, pravo također .... Države tu skoro pa nema jer da je ima onda bi se dešavalo ili kao u Francuskoj ili kao u Njemačkoj ili ... Ili ako ima države onda je prekomjerno samo upravna a onda to nije u prvom redu država ni bilo šta nego opet samo upravljanje.

    Pravo i država nisu produžena ruka kapitala nego produžene ruka za hapanje kapitala i svega te zaštitu toga i samo upravljanja na osnovu toga, sinteza marksovskih i svih razmatranja o kokošarenju, vječnom pitanju oko uzgajanja kokošiju i kokošarenja.

    Zapravo se ne radi ni o tome svemu nego samo o nijansama toga - estetskim, probavnim itd. Unutra tih nijansi pobliže o tome da bilo šta razine malo složenije podatka izaziva nelagode a sve sa sva ili tri strahoviti otpor jer istinski ugrožava samo upravljanje i dugu kulturnu revoluciju na osnovi samo upravljanja, koja je u povjerenju rečeno down.

    Ili još jednostavnije, nema tu ni jednog lika koji nije duboko ogrezli samo upravljač, komunjara, kokošar, uključujući sinove i kćeri te ostale koji su nasljedno i po prosto proširenoj reprodukciji skoncentrirani jedino na to i projekcije kako se održati i napredovati kroz samo upravljanje. Nitko nije stavrno platio ni jedan pojedini ručak, nitko se nikada nije ni zanimao za nešto stvarno drugo i drukčije od toga ...
  11. dr.24.10.2010. 11:34
    Današnji suci / ne svi, ali većina/ u Hrvatskoj su položili ispite kao i oni sa prometnog faksa, /koje sad sude- ovdje su na svome/, neki su to položili uspješno.
    Dobili su akademsko zvanje koji su primijenili i u praksu te stvorili Hrvatsku akademsku nepogodu.
    Hm.. kolikima je pomoglo nekih "BARBA LUKA", potom nastavak domino efekta.
  12. Slavko Sonntag24.10.2010. 20:53
    Baš smo naivni mi koji smo pomislil da će Vlada i Sabor ovaj puta, na inicijativu sindikata, dopustiti da na trenutak vlast stvarno predaju narodu, kao što je određeno u članku 1. Ustava ove tzv. države, ali Seks se je, u zadnji čas, sjetio da u pričuvi ima Ustavni sud - važnu instituciju pravne države. Ako je mali Sokol za svoju inovaciju (Novac nije imovina.) ubrzo promoviran u predsjednika Ustavnog suda, što li tek čeka plavušu u ulozi sadašnje predsednice Ustavnog suda. Jasno je da će Jasna, nakon ove funkcije biti imenovana barem za glavnu državnu odvjetnicu, umjesto Mladena Bljajića, koji će odrađivati kaznu 20 godina zatvora. Slavko Sonntag, dipl. iur.
  13. Milan Knežević25.10.2010. 09:00
    Gospodine Sontag, vaš post je čista politička demagogija. Hodite molim amo:

    http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/toliko-o-700-000-potpisa

    ...pa pročitajte.
  14. @lajka25.10.2010. 10:12
    meni se Lajka (jel to lajkaš jel ti se sviđa, ili si htjela napisat da ti je ime Rajka ali ti se izmaklo R :D) čini kako se autor više obazirao na izjave pravnika koji nemaju toliko veze sa time jeli refendum treba održati ili ne.... nego sa njihovim ideološkim pozicioniranjem. Samo to pokazuje da se pravo nikada ne može promatrati kao pravo :D
  15. Grof25.10.2010. 11:10
    Leglo guja
  16. Igor25.10.2010. 22:59
    Kad se onemoguće demokratske metode za promjenama jedino preostalo rješenje je revolucija. Drugovi i drugarice, u partizane!!
  17. halter down26.10.2010. 14:14
    Vrlo dobra analiza !
    Samo ću ukazati na jedan važan detalj koji je većini promaknuo kao i bezbroj puta do sada. Naime, nedavno sam pročitao inervju u kojem Jasna Omejec "jasno" kaže; "Ustavni sud neće više biti ni žalbeni sud, ni sud koji se bavi zaštitom zakonitosti". Nadalje, gospođa je dala naputak građanima da svoje tužbe preusmjere na Vrhovni sud, iako sama tvrdi da je ekskluzivan i nedostupan ???. Traži reformu Ustavnog suda, i to takvu da gospodu puste na miru plandovati na vrhu pravnog poretka. Tamo je i Mato Emajl Arlović ako se ne varam? On se dosta naradio, mora se priznati.

    Ukratko, tko ne vidi ovaj egzemplar pravosudno režimskog klijentelizma, taj se pravi grbav kao g.Knežević sa svojim poveznicama.
  18. Milan Knežević26.10.2010. 17:27
    Tipkati je lako, razumjeti nešto teže.
  19. nomeansno26.10.2010. 20:22
    eh koliko napisanih rijeci....koliko prilivene tinte...
    a stvar je krajnje jednostavna...

    Referendum se NE MOZE odrzati jer je Vlada povukla inicijativu za izmjene
    ZoR-a. Kako odrzati refrendum i odlucivati o necemu sto ne postoji.
    Inicijative nema. NEMA. Kako bi glasilo uopce referendumsko pitanje??

    Samo glupi ljevicari ne razumiju tako jednostavne stvari.

    Uostalom gosp Smerdel prof na katedri za Ustavno pravo Pr Faxa u Zagrebu
    rekao je da je odluka Ustavnog suda ispravna. I jedino moguca.

    A zapjenjeni pomahnitali ljevicari od svoje histerije nisu u stanju
    razluciti cak ni najjednostavnije stvari.

    Istina prdsj Josipovic pridruzio se na neki nacin svim ovim smutljivcima
    i dokazao da ga i nije bas briga za njegovu pravnu struku, vec vise
    brine o tome da se dopadne svom lejvicarskom birackom tijelu.

    Bljak, minus i veliki dislajk za sve one koji su protiv odluke Ustavnog suda.

    Zivjela demokracija i pravna drzava!!!
  20. halter down27.10.2010. 12:00
    @
    Tipkati je lako, razumjeti nešto teže, a praviti se grbav je najteže. A uvlačiti se vlasti u guzicu... e to je nešto strašno.
  21. Milan Knežević27.10.2010. 12:30
    Halter down: "Tipkati je lako, razumjeti nešto teže, a praviti se grbav je najteže. A uvlačiti se vlasti u guzicu... e to je nešto strašno."

    Poveznicu sam dao još prije četiri dana. Mogao si otići tamo i komentirati sve što sam rekao. Zašto nisi? Jer ništa ne razumiješ, što jasno proizlazi iz tvojih napisa ovdje.
  22. Grozni27.10.2010. 13:22
    Kao laik sto se tice prava mogu reci da po meni ustavni sud je trebao doneti odluku o tome da li je zahtjev za referendumom po zakonu ili ne. No oni su isli i dalje (sto je greska) i donijeli odluku da se referendum ne treba ni odrzati jer je vlada povukla prijedlog spornog zakona.
    Cinjenica je da je besmisleno odrzavati referendum o pitanju koje vise nije aktuelno no o tome bi trebali odlucivati oni koji su stavili svoje potpise za raspisivanje referenduma a ne ustavni sud.
  23. halter down27.10.2010. 17:37
    Što će mi tvoje poveznice kad je ovdje rasprava o Ustavnom sudu. Ja sam o tome nešto i napisao, za razliku od tebe koji podcjenjivački palamudiš i uporno --------> na referendum. Ponavljaš da ja "ništa ne razumijem", a g.Sonntagu si zaljepio "demagog".
    Po meni je to samo malo bolje od ovih što tekstove završavaju sa; Živjela demokracija bla, bla ..., a ti se još buniš zbog pomanjkanja prave polemike.
  24. Milan Knežević27.10.2010. 18:18
    Halter down: "Što će mi tvoje poveznice kad je ovdje rasprava o Ustavnom sudu. Ja sam o tome nešto i napisao, za razliku od tebe..."

    Ovo mora da je neka loša šala. Na poveznici koju sam dao, o istoj temi napisao sam *četiri opsežna posta*. Nisi vidio? A ako ti se ne mili nastavljati ondje, jednostavno prekopiraj amo. 'Ajde.
  25. halter down27.10.2010. 19:06
    O.k. Evo uredio sam tvoja dva mišljenja o Ustavnom sudu;

    __ Naime, odavno sam stajališta da Ustavni "sud" treba ukinuti, a u zamjenu osnovati Ustavnopravni odjel Vrhovnog suda, za koji se može napisati poseban (ili prilagoditi postojeći) ustavni zakon. Osnovna razlika bi bila što bi njegovi članovi mogli biti *samo dugogodišnji suci Vrhovnog suda*, dakle nikakvi profesori, odvjetnici, šljakeri u ministarstvima i ini politikanti, a imenovali bi se redovitom procedurom kao i drugi suci, s čim Sabor nema sveze.__

    __ Međutim, pridružujem se prijedlogu za ukidanje Ustavnog suda (i sam sam ga iznio mnogo puta). Naravno, ne iz infantilnih ad hoc razloga što mi se neka odluka sviđa ili ne, nego jer se radi o parapolitičkom tijelu koje je potpuno izvan okvira sudbene vlasti u Republici Hrvatskoj - čiji sastav bira trenutna politička saborska većina, i koje samo po sebi zapravo poništava konzekventnu primjenu i provedbu osnovnog ustavnog načela trodiobe vlasti.__

    U redu, ovo jest materijal za raspravu, čak se mogu složiti s ovim zanimljivim prijedlozima, ali ostaje činjenica da si na ovom odličnom tekstu Mate Ćosića komentirao prepotentno i nerazumljivo tako da se mogao steći dojam o standardnom i nekritičkom priklanjanju režimu. Dio polemike o referendumu može se baciti jer se radi o promašenom pitanju. Hrvatski problem nije u ZOR-u već u arhitekturi države.
  26. Milan Knežević28.10.2010. 09:48
    Halter down: "ostaje činjenica da si na ovom odličnom tekstu Mate Ćosića komentirao prepotentno i nerazumljivo tako da se mogao steći dojam o standardnom i nekritičkom priklanjanju režimu. Dio polemike o referendumu može se baciti jer se radi o promašenom pitanju."

    Grr... valjda je sada jasno zašto sam Sontagu rekao da se služi političkom demagogijom?

    U konkretnom slučaju, samim uspješnim prikupljanjem potpisa mi kao narod "uzeli smo vlast u svoje ruke" i postigli što smo htjeli - spriječili smo izmjene ZOR-a. "Volja naroda", o kojoj je bljutavo populizirao Josipović, postignuta je i poštovana onoga trena kada je vlada povukla prijedlog zakona, a "zacementirana" je (na stranu sad poltički aspekti i problemi) kada je Ustavni sud odlučio da se ZOR ne smije mijenjati godinu dana.

    "Hrvatski problem nije u ZOR-u već u arhitekturi države."

    Točno. Kako je netko davno rekao, naši zakoni, pa čak i naš Ustav, pisani su ne da traju, nego po narudžbama, željama i interesima određenih skupina, ili čak konkretnih ljudi *pojedinaca*. Samo fale slike :-)
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

25.05.

Brišete dug kriminalcima, obrišite i Monteru

Radnici Montera pozvali su državne institucije da spase tvrtku inače će u kolektivni štrajk glađu

23.05.

Ne damo plaće u državnim tvrtkama

"To što Vlada želi rezati onima koji još nisu dno dna, govori o bezidejnosti da provedu obećano", poručuju sindikalisti

22.05.

Muke po doprinosima

Država je odlučila disciplinirati naplatu doprinosa i napuniti proračun, ne mareći pritom previše za radnike

21.05.

Potvrđen stečaj nad Jadrankamenom

Visoki trgovački sud odbio je žalbu Nezavisnog sindikata Jadrankamena na otvaranje stečaja

19.05.

Zbog Kineza nova uhićenja u Zagrebu

Nakon što je u petak uhićen aktivist Građanske akcije koji je pred zgradom Vlade, dok je prolazila kineska delegacija, preko megafona uzviknuo: "Free Tibet", u subotu su uslijedila nova hapšenja

19.05.

Jadrankamen poziva na skup u Pučišćima

Radnici i sindikati Jadrankamena za danas u 14 sati najavili su skup u Pučišćima kojim žele Vladi poručiti da mora promijeniti politiku stečajeva

18.05.

Pomozite "Zagreb Pride-u"

Organizatorima "Zagreb Pride-a" je za redare i niz drugih troškova potrebno ukupno 15 tisuća kuna, a dosad je prikupljeno oko četiri tisuće kuna

Novi plamen
Info most
E Novine
Info most