Zadnje izjave dvojice prvaka najjače stranke u vladajućoj Kukuriku koaliciji pokazale su da bi obnova željezničke infrastrukture za ovu vladu trebala imati istu onu ulogu koju su autoceste imale za nekadašnju vladu Ivice Račana. Ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Zlatko Komadina kazao je kako su upravo željeznice glavni infrastrukturni projekt nove vlade, a ministar financija Slavko Linić procijenio je kako se kroz restrukturiranje Hrvatskih željeznica može pokrenuti novi investicijski ciklus.

Sve to zapravo je logičan potez jer je iz redova Kukuriku koalicije prije kampanje, a nešto manje i tijekom nje, nekoliko puta isticano da model gradnje autocesta više nije dobitna  kombinacija na kojoj bi se mogli ponoviti nekadašnji rezultati i učinci na šire gospodarstvo.

S druge strane, značajan val investicija u željeznicu mogao bi polučiti sličan učinak. Željeznička infrastruktura u Hrvatskoj danas je u sličnoj situaciji u kakvoj su prije desetak godina bile ceste, kada se od Zagreba do Splita u špici sezone putovalo po osam i više sati.

Zapuštena je i slabo održavana, što pokazuju i podaci o prosječnoj brzini vlakova; prema podacima iz samog HŽ-a, teretni vlakovi na domaćim prugama prometuju prosječnom brzinom od 23,8 kilometara na sat, a putnički 47 kilometara na sat. Riječ je o brzinama koje su daleko ispod onih u europskim zemljama pa željeznice kao prometno sredstvo čine znatno manje konkurentnim u odnosu na potencijal koji imaju zbog odličnoga prometnog položaja naše zemlje.

No u slučaju željeznica postoji i velika razlika u odnosu na autoceste, a to je činjenica da je u riječ o velikom holdingu koji ujedinjuje nekoliko poduzeća, koja već godinama posluju s gubitkom te doslovce gutaju novac poreznih obveznika - ove je godine riječ o iznosu nešto manjem od dvije milijarde kuna. Unatoč tomu, HŽ Holding je i za ovu godinu objavio nekonsolidirani gubitak od 41,8 milijuna kuna, koji je, istina, trećinu manji nego godinu dana prije, ali još uvijek ukazuje na velike teškoće u poslovanju cijelog sustava.

U cijeloj priči ne treba zaboraviti ni zaposlenike. Holding danas broji 12.700 ljudi, posljednjih godina mogle su se čuti najrazličitije brojke o tome koliko ih je viška, a trenutačno je prema sindikalnim procjenama riječ o njih 2000. No koliko god bio velik taj broj, činjenica je da je riječ o tromom i neučinkovitom sustavu, koji će u organizacijskom smislu tražiti značajne korake u racionalizaciji poslovanja.

Upravo to pokazuje kako je zapuštena infrastruktura samo dio problema, koji se ne može riješiti bez rješavanja problema u samom HŽ-u. Takav razvoj događaja diktira i skora liberalizacija tržišta koja će uslijediti kao posljedica pristupanja Europskoj uniji, a postavlja i tijesne vremenske rokove za konsolidaciju poslovanja cijelog holdinga.

Ulaganje u infrastrukturu dugoročan je projekt, koji će prema mnogim procjenama premašiti mandat jedne vlade, ali organizacijske promjene mogu se izvesti u znatno kraćem roku.    

U tom kontekstu već se neko vrijeme govori o privatizaciji sustava već iduće godine, a zanimljiv je i podatak o kojem su  nedavno govorili čelnici holdinga kako je sam HŽ već izradio prijedlog privatizacije, te se sada očekuje suradnja s nekom od velikih konzultantskih kuća koja bi taj prijedlog trebala operacionalizirati.

Prema tom prijedlogu, poduzeća koja pripadaju osnovnom poslovanju, poput putničkog i teretnog prometa te infrastrukture, ostala bi u vlasništvu države, a ona koja nemaju veze sa osnovnom djelatnošću bila bi privatizirana. Riječ je o tvrtkama kćerima, kao i brojnim ugostiteljskim objektima, nekretninama i odmaralištima od kojih su neka, poput onih na Malom Lošinju i u Kaštel Lukšiću, već prodana.

Poseban je slučaj tvrtke HŽ Cargo specijalizirane za prijevoz tereta, za koju je predsjednik Uprave HŽ holdinga Zlatko Rogožar kazao kako je najranjivija na predstojeću liberalizaciju tržišta. Postojeća uprava stoga je odlučila da bi se sljedeće godine tvrtka trebala pojačati nabavkom 110 novih vagona, a i planirana privatizacija trebala bi pomoći u restrukturiranju i pripremi za natjecanje sa ostalim prijevoznicima.

Naravno, ostaje vidjeti hoće li Kukuriku koalicija prihvatiti takav plan privatizacije ili će izaći s nekim novim rješenjima, no već je sasvim sigurno da je riječ o jednom od stožernih projekata koje priprema nova vlast. Inače, predsjednik Uprave HŽ holdinga Zlatko Rogožar te članovi Uprave Predrag Zekić, Marijan Klarić i Oliver Krilić jučer su ministru Zlatku Komadini dali svoje mandate na raspolaganje.

Ideju o cjelovitoj reformi željezničkog prometa sredinom ove godine predstavila je i Svjetska banka, kada je Vasile Olievschi, glavni stručnjak te institucije za željeznice u ovog regiji, kazao kako zemlje koje žele postati članicama EU trebaju financirati poboljšanja u željezničkoj infrastrukturi, a ne podupirati neučinkovite državne željeznice.

Izviješće Svjetske banke dalo je cijeli niz preporuka za reformu tog sektora, poput menadžerske neovisnosti u upravljanju infrastrukturom, odnosno odvajanja upravljanja infrastrukturom od samih operatera. Tamo gdje je to provedeno treba osigurati da se odnosi između upravljanja infrastrukturom i operatera temelje na ugovornoj osnovi. Usto, navodi Svjetska banka, potrebno je nametnuti sustave komercijalnih cijena, uspostaviti jake i proaktivne regulatore, usredotočiti se na planove razvoja željezničke mreže i održavanje visokofrekventnih trasa, ali i smanjiti broj zaposlenih te prodati ili likvidirati neekonomsku imovinu.

Žila kucavica Zagreb-Rijeka-Krk

Kao što je u slučaju autocesta stožerni projekt bila trasa Zagreb-Split, tako bi u slučaju željeznica to trebala biti pruga Zagreb-Rijeka-Krk. Iz krugova bliskih novom ministru i prije izbora stizali su signali kako je riječ o prioritetnom zadatku na kojem se posebice angažirao. Ideja je vezanje tog prometnog pravca s novom lukom na Krku, koja bi se tim putem spojila s hrvatskom metropolom. Ipak, očekuje se da će priprema ovog projekta potrajati neko vrijeme, a i sam ministar Zlatko Komadina izjavio je kako bi bio zadovoljan kada bi radovi počeli  2015. godine.