H-Alter
KULTURA GRAĐANSKOG NEPOSLUHA
Rijetki su svećenici koji uživaju popularnost i među nekatolicima, ateistima i agnosticima. Dr. sc. don Ivan Grubišić, ugledni splitski svećenik, teolog, sociolog, znanstvenik i građanski aktivist, postao je poznat po mirovnjačkim stavovima i izjavama koje otvoreno kritiziraju državne, ponekad i crkvene strukture, ali nikad isključivo ili radikalno. U razgovoru smo se, osim dijagnosticiranja općih društvenih problema, dotakli i hrvatskih katolika i drastičnog nestanka pravoslavaca, razvoja vjerskih zajednica i osnivanja Građansko-etičkog foruma koji se zalaže za korjenite promjene u društvu.
Prošle godine ste osnovali Građansko-etički forum Hrvatske.
Prije nešto manje od godinu dana započeli smo s radom Foruma kao nacionalnim projektom Hrvatske akademske udruge Split. Članovi su Foruma, među ostalima, Ante Klarić, Mirjana Krizmanić, Danko Plevnik, Josip Kregar, Mirjana Nazor. U nekoliko razgovora na sjednicama Foruma zaključili smo da Hrvatskoj trebaju korjenite promjene, ne samo radi ulaska u Europsku Uniju, nego radi naše vlastite budućnosti. Tako smo uputili tekst građanske akcije o korjenitim promjenama na mnoge relevantne društveno-političke adrese, kao test, da vidimo koliko su strukture vlasti spremni prihvatiti te promijene. Usmjerili smo se na dva područja, a to su: izmjene u izbornom zakonodavstvu i u decentralizaciji i racionalizaciji državne uprave. Mišljenja smo da mi u Hrvatskoj još stojimo pred vratima demokracije, pred vratima pravne države i građanskog društva. U nas je na djelu, svih ovih osamnaest godina, umjesto demokracije partitokracija - diktatura političkih stranaka koje ni u svojim sredinama ni u društvu ne razvijaju standarde demokratske procedure gdje narod predlaže i bira svoj predstavnike u tijela vlasti neposrednim biranjem svoga kandidata, a ne da zaokružuje političku stranku i isključivo njihove podobne kandidate, koji radi podobnosti u stranci i vodstva raspoređuje tko će biti na kojem mjestu. Prvi članak Ustava kaže: U Republici Hrvatskoj sva vlas proizlazi iz naroda i pripada narodu. Narod vlada i upravlja društvom putem svojih neposredno biranih zastupnika. Dakle, u nas ne funkcionira temeljni zakon, i najviše ga krše oni koji su odgovorni za njegovo provođenje.
Što konkretno zahtjevate?
Tražimo novo izborno zakonodavstvo, da građani neposredno predlažu i biraju svoje kandidate, a ne liste, a drugo, da izborna jedinica ima i svoje liste i svoje kandidate koji bi išli jednakopravno na izbore, pa tko ostvari više, ide u Sabor. Takva je praksa u Njemačkoj. Nadalje, tražimo da se dokine lista za dijasporu. To ne znači da hrvatski državljani izvan Hrvatske ne idu na izbore, ali ako su tu stanovali, ako su porezni obveznici. Protivsmo liste za BiH koja bosanskohercegovačke Hrvate, koji su konstitutivni narod, svodi na dijasporu.
Smatramo da mimo Ustavnim zakonom propisanih 5 posto birača ne bi smjelo ući u Sabor, što je bio slučaj s nekim nacionalnim manjinama. To ne znači da smo za diskriminaciju, nego tražimo da se nađe drugi način zaštite njihovih nacionalnih interesa. I treće, zalažemo se za dvostruke, otvorene izborne liste. To je preduvjet za dolazak novih ljudi u vlast, kako bi došlo do promjena.
Drugi naš prijedlog odnosi se na regionalizaciju, racionalizaciju i decentralizaciju državne uprave. Servisiranje države u Hrvatskoj je preskupo. Prema nekim analitičarima, ono guta preko 50 posto nacionalnog bruto dohotka, a prema drugima čak do 60 posto. Kod odgovornih ne postoji politička volja da se to uradi, a narod je navikao na ovakvu situaciju kao tovar na batine. Ne postoji institut subordinacije da niža razina vlasti rješava sve ono što je njenoj nadležnosti. Radi tako masovne, a neučinkovite administracije paraliziran je sustav funkcioniranja same države i ulaganje u razvoj i otvaranje novih radnih mjesta. Potrebna je i nova podjela izbornih jedinica. Poznato je, naime, kako su dosadašnje jedinice ustrojene i zbog čega.
Kakvi su rezultati vaših aktivnosti? Je li bio odaziva u medijima, među političarima, u javnosti?
Konačne rezultate dat ćemo na sljedećem sastanku Foruma drugog četvrtka u rujnu, na koji ćemo pozvati medije te dati temeljit izvještaj o građanskoj akciji za korjenite promjene. I ovaj, nazovimo ga, test raspoloženja političkih dužnosnika, počevši od Sabora do predsjednika parlamentarnih stranka, eklatantno ukazuje da ne funkcionira demokratska procedura, ni svijest odgovornosti kod naših političara i dužnosnika. Njima ovaj način odgovara, bez obzira na politički predznak . Prema temeljnim pitanjima oni se jednako odnose. Prepucavaju se samo oko prošlih ideologija i na tome opravdavaju svoje postojanje i djelovanje. Mi iz toga iščitavamo da oni ne žele promjene, jer samo na ovaj način koji je uspostavljen njima osigurava sigurnu i udobnu egzistenciju i privilegije. To znači da je demokratska situacija u Hrvatskoj amortizirana, umrtvljena. Vlada politikantstvo, poltronaštvo, partitokracija. Većina relevantnih pisanih medija je popratilo osnivanje Foruma, ali Hrvatska radio televizija nije se osvrnula ni u jednoj svojoj emisiji na korjenite promjene. Neke lokalne TV postaje također su bile zainteresirane da prenesu i upoznaju svoje gledateljstvo o korjenitim promjenama koje su potrebne Hrvatskoj. Nažalost, ni Katolička crkva, kao veoma utjecajna društvena snaga ničim nije dala do znanja da ju to zanima, premda smo i njoj poslali zahtjev o korjenitim promjenama . Taj nas stav nije iznenadio.
Postoje li danas u Hrvatskoj stupovi društva?
Najlakše je živjeti u iluzijama i očekivati da drugi umjesto nas nešto uradi. Zadatak je svakog građanina, posebno akademskog čovjeka, da se bavi problemima društva i pruži svoj doprinos ili da prepozna određene inicijative i da ih podrži. Potrebni su vođe i ljudi s vizijama, ali ako izostane podrška građana sve do građanskog neposluha ili neizlaska na izbore, ništa se neće dogoditi. Postoje samo izdvojeni pojedinci koji otvoreno, kritički propituju, no njih je sve manje. Ne postoji organiziranost ni solidarnost udruga civilnog društva koje se bave ljudskim prvima i razvojem demokracije.
Matica Hrvatska, jedna od institucija koje primjenjuju moto šutnja je zlato
Udruge koje se bave građanskim pravima, a funkcioniraju uz financijsku pomoć države, nisu spremne podržati nikakvu ozbiljnu inicijativu koja nije po volji partitokratskih moćnika. Stupovima društva ne ide u korist promjena. Zašutjele su institucije koje bi trebale biti lokomotive koje vuku prema naprijed, kao što su Crkva, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica Hrvatska, Društvo književnika. No oni su svi na proračunu i rukovode se devizom šutnja je zlato. Jer čemu bilo što mijenjati ako si institucijski riješio svoje probleme? Svi su oni na proračunu države, a budu li preglasni, riskiraju da izgube pozicije. U razvijenim demokracijama narod je spreman organizirano ustati i braniti svoja prava izlaskom na ulice, kod nas je to još uvijek nezamislivo! U Francuskoj je narod probuđen, tako da vlast ne može samoinicijativno povisiti nijednu cijenu, a da građani ne reagiraju. Stoga smo još uvijek pred vratima demokracije, pravne države i građanskog društva. .
Kakvi su trendovi u razvoju kršćanstva i uopće vjerskih zajednica u svijetu?
Zapažaju se procesi sekularizacije, razvoja građanskog društva, bez kontrole religijskih institucija. To je naprosto civilizacijski proces koje je kod nas zaustavljen spregom bivših komunista i crkvenih zajednica. Stoga postoji otpor prema svim društvenim promjenama koje vlast i crkvene zajednice ne mogu kontrolirati ili usmjeravati po svojim željama. Rekao bih, postoji opće nesnalaženje religijskih zajednica u odnosu na civilizacijske procese. Neke od tih institucija postavljaju se protiv razvojnih procesa, posebno ondje gdje je na snazi uzajamno podržavanje vjerskih institucija sa državnim. Crkva trpi jer se nije postavila ispravno prema izazovima vremena, i svojim teološkim sigurnostima ne može odgovoriti na izazove suvremenosti.
Buja religijski pluralizam različitih provenijencija, karizmatskih i duhovnih pokreta. Ljudi ne nalaze svoje mjesto u velikim religijskim zajednicama, pa se organiziraju u male grupe i tu rješavaju svoje osobne, bračne i obiteljske probleme. Kod nas se već broji na stotine vjerskih zajednica i svaka nađe svoju klijentelu. Nažalost, međusobno su uglavnom isključive. S jedne strane imamo proces globalizacije, ekonomske, društvene, tehnološke, a s druge strane imamo zatvorene vjerske zajednice koje ti procesi uopće ne zanimaju. Oni su u svojim duhovnim zidinama našli utočište, utjehu. Velike crkvene institucije, naravno, najprije rješavaju materijalna sredstva, a pastoralne aktivnosti su svedene na reciklažu običaja, obreda, hodočašćenja, bez obraćenja srca.
Drugi vatikanski sabor probudio je povijesnu nadu reevangelizacije, ali čini mi se, sve je ostalo u dokumentima, a malo je od koncilskih stavova suživjelo u životu vjernika pa i same hijerarhije. Odlaze veliki teolozi Drugog vatikanskog sabora, a učenici su se vratili na naučene pretkoncilske stavove i praksu. U Hrvatskoj to vrijedi na poseban način.
U Hrvatskoj se 88 posto ljudi izjašnjavaju kao rimokatolici.
Imamo folklorno kršćanstvo. Ljudi poštuju običaje, primaju sakramente, idu na mise, slave kršćanske blagdane, hodočaste na sva moguća mjesta, no ne žive izvorne ljudske i kršćanske vrijednosti. Istinskih vjernika nikada nije bilo previše. To su uvijek pojedinci. Kod nas je porast katolika u direktnoj vezi s politikom, tj. politikantstvom. Crkva i država – to je brak iz interesa. Bivše komuniste ne zanima vjera i moral, nego kako preko Crkve doći do položaja i na tom se položaju zadržati. Kod nas su na pričest išle nekrštene, a politički angažirane osobe i to je bilo, nažalost, razumljivo. Danashodočašća organiziraju bivši sekretari Partije, na prvim su mjestima, redovito idu na pričest. Neke i osobno poznajem iz bivšeg sistema. Porast broja takvih katolika više je teret za ozbiljan rad Crkve, nego doprinos evangelizaciji naroda. Nažalost, i naši velikodostojanstvenici često su s njima na proslavama, zajednički organiziraju velike bankete, zabave svake vrste, zajednički troše novac poreznih obveznika. U nas je Crkva izašla u javnost, ali je izašla na ulicu, ne u život.
Nažalost, sve religijske zajednice su isključive ne podnose pravo na različitost, međusobnu solidarnost, iskren međukonfesionalni dijalog, ljudska prava, slobodu savjesti pojedinca. Citirat ću nobelovaca Dalaj Lamu, kad je na pitanje je li religiozan, odgovorio: Nisam religiozan, ali sam duhovan čovjek.
Dalaj Lama, duhovan, a ne religiozan čovjek
Kako bi se Crkva trebala postaviti, što poručivati, kako bi trebala djelovati?
Suvremenost može počivati na četiri vrijednosna stava: Poštivanju osobnog dostojanstva i osobnih i građanskih prava svakog čovjeka, Kulturi slobodnog i ravnopravnog razgovora, Pravu na različitost na svim razinama te Suživotu usprkos mnogih naših razlika i identifikacija. To su za mene suvremene humane i izvorno kršćanske vrijednosti. Važna je i kršćanska sućut i ljudska solidarnost, te življenje u vjeri i nadi, a za kršćane i u težnji da živimo zapovijed ljubavi prema svemu živom.
Crkva se treba zalagati za kulturu dijaloga, slobodnog, ravnopravnog, iskrenog, na svim razinama. Monolog vodi u smrt. Isus je bio Bog koji razgovara, a ne samo govori, i to sa grešnicima. Kad su htjeli kamenovati Mariju Magdalenu, rekao je: Idi, ne griješi više, tko je bez grijeha, neka baci kamen prvi. Ni pravo na različitost se ne poštuje. Mi danas živimo u pluralnom svijetu. Ne postoje dvije iste osobe, sve je pojedinačno. Povijest pokazuje da, ako ćemo se tući, svuda će biti lokava krvi.
Kod nas se ne razvija prihvaćanje razlika. Započeli smo rat i mislimo da smo ga završili, ali nismo. On se i danas vodi, samo drugačijim sredstvima, a to su isključivost, mržnja, podvojenost - na ustaše i partizane, komuniste i prave Hrvate katolike, umjesto da rješavamo probleme.
Pater Lasić je ponosan jer je vidio Dinka Šakića u ustaškoj uniformi, mole se mise za Glavaša, crkveni velikodostojnici pohode Thompsonove koncerte, a Juraj Jezernac citira na misi njegove stihove. Crkva je očito priklonjena ultradesnici. Vjerske zajednice se gotovo svugdje i oduvijek priklanjaju se uz desne, konzervativne opcije.. Zbog čega je to tako? Kako komentirate te poruke koje Crkva šalje puku s oltara?
U načelu, crkvene su zajednice više retrovizor, nego reflektor. To stanje duha prešlo je kod mnogih u mentalni sklop i oni to, ne da neće, nego ne mogu promijeniti. To im je domet i razina. No nisu svi ni među klerom ni među vjernicima takvih pogleda i opredjeljenja. S tim ćemo se i dalje morati nositi poštivajući ona četiri temeljna stupa suvremene, humane i kršćanske paradigme. Marko Perković Thompson je prihvaćen od velike većine mlade generacije, a za mene je pitanje: koliko je on sam svoj projekt, a koliko je, i da li je, projekt nekih desnih snaga u društvu i u Crkvi? To bi trebalo ozbiljnije istražiti, a za zabrane kao takve, nisam. One ne vode ispravnom rješavanju mogućih problema. Vojni ordinarij je na jednoj iznimno važnoj funkciji, u skladu s kojom bi se morao i ponašati. Ako prijeđe određenu granicu, na što ga određeni faktori upozoravaju, mora se, opet razgovorom, doći do zadovoljavajućeg rješenja.
Na posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine u Splitu bilo izjašnjenih 5 (slovima: pet!) pravoslavaca, a poznato je da ih je prije rata bilo mnogo više na tim prostorima...?
Mnogi paradoksi obilježavaju našu stvarnost. Tako i ta činjenica da se čovjek u danim okolnostima odriče i svoje nacionalne pripadnosti, jer je, misle dotični, bolje preživjeti nego junačiti se kad vrijeme za hrabrost ne postoji. Tako su i u komunizmu mnogi bili komunisti, za što danas kažu takvo je bilo vrijeme.
Svaki građanin Hrvatske po Ustavu je jednak pred zakonom bez obzira na vjersku, nacionalnu ili drugu opredijeljenost. To treba dosljedno poštivati.
Prošle godine ste osnovali Građansko-etički forum Hrvatske.
Prije nešto manje od godinu dana započeli smo s radom Foruma kao nacionalnim projektom Hrvatske akademske udruge Split. Članovi su Foruma, među ostalima, Ante Klarić, Mirjana Krizmanić, Danko Plevnik, Josip Kregar, Mirjana Nazor. U nekoliko razgovora na sjednicama Foruma zaključili smo da Hrvatskoj trebaju korjenite promjene, ne samo radi ulaska u Europsku Uniju, nego radi naše vlastite budućnosti. Tako smo uputili tekst građanske akcije o korjenitim promjenama na mnoge relevantne društveno-političke adrese, kao test, da vidimo koliko su strukture vlasti spremni prihvatiti te promijene. Usmjerili smo se na dva područja, a to su: izmjene u izbornom zakonodavstvu i u decentralizaciji i racionalizaciji državne uprave. Mišljenja smo da mi u Hrvatskoj još stojimo pred vratima demokracije, pred vratima pravne države i građanskog društva. U nas je na djelu, svih ovih osamnaest godina, umjesto demokracije partitokracija - diktatura političkih stranaka koje ni u svojim sredinama ni u društvu ne razvijaju standarde demokratske procedure gdje narod predlaže i bira svoj predstavnike u tijela vlasti neposrednim biranjem svoga kandidata, a ne da zaokružuje političku stranku i isključivo njihove podobne kandidate, koji radi podobnosti u stranci i vodstva raspoređuje tko će biti na kojem mjestu. Prvi članak Ustava kaže: U Republici Hrvatskoj sva vlas proizlazi iz naroda i pripada narodu. Narod vlada i upravlja društvom putem svojih neposredno biranih zastupnika. Dakle, u nas ne funkcionira temeljni zakon, i najviše ga krše oni koji su odgovorni za njegovo provođenje.
Što konkretno zahtjevate?
Tražimo novo izborno zakonodavstvo, da građani neposredno predlažu i biraju svoje kandidate, a ne liste, a drugo, da izborna jedinica ima i svoje liste i svoje kandidate koji bi išli jednakopravno na izbore, pa tko ostvari više, ide u Sabor. Takva je praksa u Njemačkoj. Nadalje, tražimo da se dokine lista za dijasporu. To ne znači da hrvatski državljani izvan Hrvatske ne idu na izbore, ali ako su tu stanovali, ako su porezni obveznici. Protivsmo liste za BiH koja bosanskohercegovačke Hrvate, koji su konstitutivni narod, svodi na dijasporu.
Smatramo da mimo Ustavnim zakonom propisanih 5 posto birača ne bi smjelo ući u Sabor, što je bio slučaj s nekim nacionalnim manjinama. To ne znači da smo za diskriminaciju, nego tražimo da se nađe drugi način zaštite njihovih nacionalnih interesa. I treće, zalažemo se za dvostruke, otvorene izborne liste. To je preduvjet za dolazak novih ljudi u vlast, kako bi došlo do promjena.
Drugi naš prijedlog odnosi se na regionalizaciju, racionalizaciju i decentralizaciju državne uprave. Servisiranje države u Hrvatskoj je preskupo. Prema nekim analitičarima, ono guta preko 50 posto nacionalnog bruto dohotka, a prema drugima čak do 60 posto. Kod odgovornih ne postoji politička volja da se to uradi, a narod je navikao na ovakvu situaciju kao tovar na batine. Ne postoji institut subordinacije da niža razina vlasti rješava sve ono što je njenoj nadležnosti. Radi tako masovne, a neučinkovite administracije paraliziran je sustav funkcioniranja same države i ulaganje u razvoj i otvaranje novih radnih mjesta. Potrebna je i nova podjela izbornih jedinica. Poznato je, naime, kako su dosadašnje jedinice ustrojene i zbog čega.
Kakvi su rezultati vaših aktivnosti? Je li bio odaziva u medijima, među političarima, u javnosti?
Konačne rezultate dat ćemo na sljedećem sastanku Foruma drugog četvrtka u rujnu, na koji ćemo pozvati medije te dati temeljit izvještaj o građanskoj akciji za korjenite promjene. I ovaj, nazovimo ga, test raspoloženja političkih dužnosnika, počevši od Sabora do predsjednika parlamentarnih stranka, eklatantno ukazuje da ne funkcionira demokratska procedura, ni svijest odgovornosti kod naših političara i dužnosnika. Njima ovaj način odgovara, bez obzira na politički predznak . Prema temeljnim pitanjima oni se jednako odnose. Prepucavaju se samo oko prošlih ideologija i na tome opravdavaju svoje postojanje i djelovanje. Mi iz toga iščitavamo da oni ne žele promjene, jer samo na ovaj način koji je uspostavljen njima osigurava sigurnu i udobnu egzistenciju i privilegije. To znači da je demokratska situacija u Hrvatskoj amortizirana, umrtvljena. Vlada politikantstvo, poltronaštvo, partitokracija. Većina relevantnih pisanih medija je popratilo osnivanje Foruma, ali Hrvatska radio televizija nije se osvrnula ni u jednoj svojoj emisiji na korjenite promjene. Neke lokalne TV postaje također su bile zainteresirane da prenesu i upoznaju svoje gledateljstvo o korjenitim promjenama koje su potrebne Hrvatskoj. Nažalost, ni Katolička crkva, kao veoma utjecajna društvena snaga ničim nije dala do znanja da ju to zanima, premda smo i njoj poslali zahtjev o korjenitim promjenama . Taj nas stav nije iznenadio.
Postoje li danas u Hrvatskoj stupovi društva?
Najlakše je živjeti u iluzijama i očekivati da drugi umjesto nas nešto uradi. Zadatak je svakog građanina, posebno akademskog čovjeka, da se bavi problemima društva i pruži svoj doprinos ili da prepozna određene inicijative i da ih podrži. Potrebni su vođe i ljudi s vizijama, ali ako izostane podrška građana sve do građanskog neposluha ili neizlaska na izbore, ništa se neće dogoditi. Postoje samo izdvojeni pojedinci koji otvoreno, kritički propituju, no njih je sve manje. Ne postoji organiziranost ni solidarnost udruga civilnog društva koje se bave ljudskim prvima i razvojem demokracije.
Matica Hrvatska, jedna od institucija koje primjenjuju moto šutnja je zlato
Udruge koje se bave građanskim pravima, a funkcioniraju uz financijsku pomoć države, nisu spremne podržati nikakvu ozbiljnu inicijativu koja nije po volji partitokratskih moćnika. Stupovima društva ne ide u korist promjena. Zašutjele su institucije koje bi trebale biti lokomotive koje vuku prema naprijed, kao što su Crkva, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica Hrvatska, Društvo književnika. No oni su svi na proračunu i rukovode se devizom šutnja je zlato. Jer čemu bilo što mijenjati ako si institucijski riješio svoje probleme? Svi su oni na proračunu države, a budu li preglasni, riskiraju da izgube pozicije. U razvijenim demokracijama narod je spreman organizirano ustati i braniti svoja prava izlaskom na ulice, kod nas je to još uvijek nezamislivo! U Francuskoj je narod probuđen, tako da vlast ne može samoinicijativno povisiti nijednu cijenu, a da građani ne reagiraju. Stoga smo još uvijek pred vratima demokracije, pravne države i građanskog društva. .
Kakvi su trendovi u razvoju kršćanstva i uopće vjerskih zajednica u svijetu?
Zapažaju se procesi sekularizacije, razvoja građanskog društva, bez kontrole religijskih institucija. To je naprosto civilizacijski proces koje je kod nas zaustavljen spregom bivših komunista i crkvenih zajednica. Stoga postoji otpor prema svim društvenim promjenama koje vlast i crkvene zajednice ne mogu kontrolirati ili usmjeravati po svojim željama. Rekao bih, postoji opće nesnalaženje religijskih zajednica u odnosu na civilizacijske procese. Neke od tih institucija postavljaju se protiv razvojnih procesa, posebno ondje gdje je na snazi uzajamno podržavanje vjerskih institucija sa državnim. Crkva trpi jer se nije postavila ispravno prema izazovima vremena, i svojim teološkim sigurnostima ne može odgovoriti na izazove suvremenosti.
Buja religijski pluralizam različitih provenijencija, karizmatskih i duhovnih pokreta. Ljudi ne nalaze svoje mjesto u velikim religijskim zajednicama, pa se organiziraju u male grupe i tu rješavaju svoje osobne, bračne i obiteljske probleme. Kod nas se već broji na stotine vjerskih zajednica i svaka nađe svoju klijentelu. Nažalost, međusobno su uglavnom isključive. S jedne strane imamo proces globalizacije, ekonomske, društvene, tehnološke, a s druge strane imamo zatvorene vjerske zajednice koje ti procesi uopće ne zanimaju. Oni su u svojim duhovnim zidinama našli utočište, utjehu. Velike crkvene institucije, naravno, najprije rješavaju materijalna sredstva, a pastoralne aktivnosti su svedene na reciklažu običaja, obreda, hodočašćenja, bez obraćenja srca.
Drugi vatikanski sabor probudio je povijesnu nadu reevangelizacije, ali čini mi se, sve je ostalo u dokumentima, a malo je od koncilskih stavova suživjelo u životu vjernika pa i same hijerarhije. Odlaze veliki teolozi Drugog vatikanskog sabora, a učenici su se vratili na naučene pretkoncilske stavove i praksu. U Hrvatskoj to vrijedi na poseban način.
U Hrvatskoj se 88 posto ljudi izjašnjavaju kao rimokatolici.
Imamo folklorno kršćanstvo. Ljudi poštuju običaje, primaju sakramente, idu na mise, slave kršćanske blagdane, hodočaste na sva moguća mjesta, no ne žive izvorne ljudske i kršćanske vrijednosti. Istinskih vjernika nikada nije bilo previše. To su uvijek pojedinci. Kod nas je porast katolika u direktnoj vezi s politikom, tj. politikantstvom. Crkva i država – to je brak iz interesa. Bivše komuniste ne zanima vjera i moral, nego kako preko Crkve doći do položaja i na tom se položaju zadržati. Kod nas su na pričest išle nekrštene, a politički angažirane osobe i to je bilo, nažalost, razumljivo. Danashodočašća organiziraju bivši sekretari Partije, na prvim su mjestima, redovito idu na pričest. Neke i osobno poznajem iz bivšeg sistema. Porast broja takvih katolika više je teret za ozbiljan rad Crkve, nego doprinos evangelizaciji naroda. Nažalost, i naši velikodostojanstvenici često su s njima na proslavama, zajednički organiziraju velike bankete, zabave svake vrste, zajednički troše novac poreznih obveznika. U nas je Crkva izašla u javnost, ali je izašla na ulicu, ne u život.
Nažalost, sve religijske zajednice su isključive ne podnose pravo na različitost, međusobnu solidarnost, iskren međukonfesionalni dijalog, ljudska prava, slobodu savjesti pojedinca. Citirat ću nobelovaca Dalaj Lamu, kad je na pitanje je li religiozan, odgovorio: Nisam religiozan, ali sam duhovan čovjek.
Dalaj Lama, duhovan, a ne religiozan čovjek
Kako bi se Crkva trebala postaviti, što poručivati, kako bi trebala djelovati?
Suvremenost može počivati na četiri vrijednosna stava: Poštivanju osobnog dostojanstva i osobnih i građanskih prava svakog čovjeka, Kulturi slobodnog i ravnopravnog razgovora, Pravu na različitost na svim razinama te Suživotu usprkos mnogih naših razlika i identifikacija. To su za mene suvremene humane i izvorno kršćanske vrijednosti. Važna je i kršćanska sućut i ljudska solidarnost, te življenje u vjeri i nadi, a za kršćane i u težnji da živimo zapovijed ljubavi prema svemu živom.
Crkva se treba zalagati za kulturu dijaloga, slobodnog, ravnopravnog, iskrenog, na svim razinama. Monolog vodi u smrt. Isus je bio Bog koji razgovara, a ne samo govori, i to sa grešnicima. Kad su htjeli kamenovati Mariju Magdalenu, rekao je: Idi, ne griješi više, tko je bez grijeha, neka baci kamen prvi. Ni pravo na različitost se ne poštuje. Mi danas živimo u pluralnom svijetu. Ne postoje dvije iste osobe, sve je pojedinačno. Povijest pokazuje da, ako ćemo se tući, svuda će biti lokava krvi.
Kod nas se ne razvija prihvaćanje razlika. Započeli smo rat i mislimo da smo ga završili, ali nismo. On se i danas vodi, samo drugačijim sredstvima, a to su isključivost, mržnja, podvojenost - na ustaše i partizane, komuniste i prave Hrvate katolike, umjesto da rješavamo probleme.
Pater Lasić je ponosan jer je vidio Dinka Šakića u ustaškoj uniformi, mole se mise za Glavaša, crkveni velikodostojnici pohode Thompsonove koncerte, a Juraj Jezernac citira na misi njegove stihove. Crkva je očito priklonjena ultradesnici. Vjerske zajednice se gotovo svugdje i oduvijek priklanjaju se uz desne, konzervativne opcije.. Zbog čega je to tako? Kako komentirate te poruke koje Crkva šalje puku s oltara?
U načelu, crkvene su zajednice više retrovizor, nego reflektor. To stanje duha prešlo je kod mnogih u mentalni sklop i oni to, ne da neće, nego ne mogu promijeniti. To im je domet i razina. No nisu svi ni među klerom ni među vjernicima takvih pogleda i opredjeljenja. S tim ćemo se i dalje morati nositi poštivajući ona četiri temeljna stupa suvremene, humane i kršćanske paradigme. Marko Perković Thompson je prihvaćen od velike većine mlade generacije, a za mene je pitanje: koliko je on sam svoj projekt, a koliko je, i da li je, projekt nekih desnih snaga u društvu i u Crkvi? To bi trebalo ozbiljnije istražiti, a za zabrane kao takve, nisam. One ne vode ispravnom rješavanju mogućih problema. Vojni ordinarij je na jednoj iznimno važnoj funkciji, u skladu s kojom bi se morao i ponašati. Ako prijeđe određenu granicu, na što ga određeni faktori upozoravaju, mora se, opet razgovorom, doći do zadovoljavajućeg rješenja.
Na posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine u Splitu bilo izjašnjenih 5 (slovima: pet!) pravoslavaca, a poznato je da ih je prije rata bilo mnogo više na tim prostorima...?
Mnogi paradoksi obilježavaju našu stvarnost. Tako i ta činjenica da se čovjek u danim okolnostima odriče i svoje nacionalne pripadnosti, jer je, misle dotični, bolje preživjeti nego junačiti se kad vrijeme za hrabrost ne postoji. Tako su i u komunizmu mnogi bili komunisti, za što danas kažu takvo je bilo vrijeme.
Svaki građanin Hrvatske po Ustavu je jednak pred zakonom bez obzira na vjersku, nacionalnu ili drugu opredijeljenost. To treba dosljedno poštivati.
© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
dodaj komentar 34 komentara
besramno je i nadasve opasno Vaše uporno insistiranje na istini, zdravom razumu i toleranciji. Tko ste Vi da nam raspršujete iluzije o vlastitoj veličini i dirate u naše teško stečene zablude i predrasude. Varate se ako mislite da ćete uspjeti u svom podlom nastojanju da nas natjerate da mislimo svojom glavom. Vi ne shvaćate da je lakše, ugodnije i manje stresno pustiti druge da misle za nas. Za to su uostalom i plaćeni. Istina, slabo plaćeni ali ti ljudi ionako nadahnuće nalaze u nesebičnom služenju svom narodu stavljajući pritom sebe i svoje potrebe u drugi plan. Čemu inače i služe demokratski izbori ako ne da izaberemo najbolje među nama koji će se brinuti za našu dobrobit i blagostanje?!
Pa zar Vi mislite da smo mi polupismena nacija gutača jeftine TV demagogije koja nije u stanju prepoznati prave vrijednosti?
Mi smo i više od jednom, pokazali da znamo izabrati a vi i vama slični smo nas žele zbuniti i dovesti u pitanje temeljne vrijednosti. Čemu da se mučimo, propitujemo i sumnjamo kada možemo jednostavno vjerovati.
Vama savjetujem da posjetite neki seminar duhovne obnove. Za svaki slučaj uplatite ih nekoliko a ako vam ego ne dopušta bar si naručite CD. Možda Vas to donekle izvede na pravi put.
S.G.
Ovaj pop koji glumi ljudsko lice Crkve bi mogao malo pažljivije pročitati Evanđelja, pa ne bi ponavljao tendencioznu, a krivu interpretaciju kojom je osnivačica kršćanstva prikazana kao bludnica.
Vi, don Ivane i Vaše kolege vraćate vjeru i nadu u zdrav razum.
Nastavite, molim Vas i obrazujte nasljednike u ovakovom svjetonazoru.
Jer - "što će čovjeku cijeli svijet ako izgubi dušu",
u našem slučaju - što će biti od hrvatskog naroda, ako zaboravi misliti svojom glavom i osjećati svojom dušom?
Bdw mislim da je Forum za godinu dana svog postojanja postigao mnogo, a i vjerujem da neće na tome stati. Sila možda brže rješava probleme al dijalog i intelekt to učine korjenitije
nisam siguran u to da su jedino izbori momnt promjene, vec svakodnevni koraci, svakoga od nas, kojima se jos uvijek cini da smo gradjani a ne topovsko meso ili izborni listic
borba odozdo, moze promjeniti stvar, ako smo je spremni iznjeti, sigurno nismo sami, ljudi slicnog misljenja i situacje ima posvuda, kao na zalost i ovih drugih, no nema opravdanja za sutnju
Kritizeri don Ivana ajte malo na .kvasinu...sjetite se pokojnog kardinala i grijehu struktura onda u ono vrime kad se gotovo šapatom pričalo jer i najmanja kritika je bila antidržavna ... ,stoga mi je još i žalojsnije da svečenici prepoznaju zastranjivanje društva a mnogi "ugledni" žitelji Lijepe naše s raznoraznim akademskim titulama i pozicijama u javnom životu države uživaju u kojoj kuni više od puka ...i prvim redom do mora .
Pozivane na građanski neposluh ...ajde baš da vidim kako gradovima Lijepe naše svita doktora ,profesora, inžinjera ,književnika itd (da se ne uvridi neko ne nabrojen)..predvođena poduzetnicima korača uzdignutog čela ulicama gradova zahtjevajući korjenite promjene društva našeg a sve za dobrobit sreču i blagostanje države uz budno oko lokalnih čelnika partija i policijskog osiguranja hehehe..
Odo ja u roman.. u svakom slučaju na svim slijedećim izborima glasam-glasujem za največeg redikula ,,,kad se već vladajući rugaju samnom mogu i ja udrit kontru .
Barem dok na tim listama ne vidim imena ljudi koji su makar do koljena don Ivanu !
ševili !
U protivnom život u ovoj zemlji neće se bitno sam od sebe promjeniti. U protivnom - zavladala je oguglalost .Nepromjena je maksima koja de facto vlada. Vladaju neproduktivne političke formule u koje žele uvući sve i svakoga i da kao iz traktura pune njihovu bocu. To je cjeđenje cijelog društva, energije i života uopće. Stoga želim potaknuti građane na suradnju s Forumom. Nijihova društvena artikulacija je dostatna za svačiji demonstrativni društveni istup.
"Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se liježe sa ženom, obojica bi počinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka padne na njih." (Levitski zakonik 20,13)
ili
"Robovi, slušajte u svemu svoje zemaljske gospodare! Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego u jednostavnosti srca, bojeći se Gospodina." (Poslanica Kološanima 3,22).
Lijepo kaže Dalaj Lama što treba svijetu ali znamo gdje boravi i kakvi su njegovi učinci u promjeni života njegove nacije.
Danas vlada zakon jačega i što da činimo?
Gledajući ekipu uz Sabora, jako sam zabrinut za budućnost ove zemlje.
Posao Saborskog zastupnika koji bi trebao biti vrhunac javne službe, etičnog ponašanja i odgovornosti prema zajednici - činjenično (vidljivo na TV-u) se sveo na laprdanje o irelevantnim temama, brigu za osobno dobro iznad svega. Saborski zastpunik je umjesto role modela za etiku, poštenje i brigu za Javno - postao simbol za kvarnost, lopovluk, nebrigu, sporost, starost i dosadu.
To je naša stvarnost - od tu startamo.
predsjednik udruge Bolji život Slavko Sonntag
Dodaj komentar