Na brod luđaka dozvoljen je ulaz samo luđacima. Ali tko je dovoljno lud da u ovom trenutku uđe u Vladu Jadranke Kosor?

Mjesecima se već priča o rekonstrukciji Vlade. Mjesecima slušamo najave o tome tko bi sve od ministara mogao otići, ali nikako da odu. Slušamo o spasonosnim rješenjima, ali nikako da ih napokon otkrijemo. Svi odlaze, a nitko ne dolazi.

Odlazak je nagrada, a ne kazna

Nije ni čudo. Tko je danas lud uvaliti se u najomraženiju Vladu u hrvatskoj povijesti? Čak je i odlazak iz Banskih dvora počeo sličiti na nagradu, a ulazak na kaznu. I s obzirom da je u HDZ-u uzmanjkalo luđaka, Kosor bi nove ministre mogla početi tražiti oprobanom metodom za nalaženje dobrovoljaca: "Ti, ti i ti! Idemo!".

Pompozno najavljivana rekonstrukcija Vlade zbog toga sve više podsjeća na njemačko popunjavanje redova u siječnju 1945. godine - mobilizacijom mladeži. Kosor to naziva "pomlađivanjem". Svi ostali očajem.

Kome treba kompromitacija?

Sudjelovanje u rekonstruciji ovakve Vlade liči na političko samoubojstvo. Mladi i ambiciozni bi se potrošili, etablirani kompromitirali, a oni iskusniji nepotrebno osramotili. Kome treba nešto takvo godinu dana prije redovnih izbora, u atmosferi koja vapi za izborima, u grozomornoj gospodarskoj situaciji, u garnituri koja ne omogućava samostalnost i u situaciji koja ne samo da ne garantira uspjeh, već garantira neuspjeh?

Tko će se primiti financija ako Šuker ode? Da nam je vidjeti tko bi se snašao u tom kaosu. Tko će se uhvatiti zdravstva ako Milinović ode? I iznijeti reformu koju samo on

proglašava uspjehom. Tko će sjesti na Kalmetino mjesto s desetinama afera koje mu padaju na glavu? Možda najbolje neki isljednik. Tko bi naslijedio Vukelića u trenutku kad se raspada sustav obrane? Popisu nema kraja.

Nema nam pomoći

A zapravo, apsolutno je svejedno tko će otići, a tko doći. Kad nam s ovom Vladom ionako nema pomoći. Nema tog ministra koji bi u godinu dana poboljšao rad bilo kojeg resora. Još manje tko bi to uspio s ovakvom premijerkom, ovakvim kolegama, ovakvom koalicijom i ovakvom vladajućom strankom. A najmanje kome bi to uspjelo s ovakvim očekivanjima.

Stoga ovo nije priča o rekonstruciji Vlade. Ovo je priča o opstanku Jadranke Kosor: ne samo na čelu Vlade do isteka mandata, nego i na čelu stranke nakon izbornog poraza.

Kosor snaži sebe, a ne Vladu

Kosor se ne želi riješiti loših ministara, nego stranačkih konkurenata. Ne želi osnažiti Vladu, nego svoju poziciju. Ne želi se boriti protiv krize u državi, nego krize u njezinoj stranci. Zato je pozicija ugrožena samo onima koji - svjesno ili ne - ugrožavaju njezinu poziciju.

Karambolirani fićo

Kad ponestane ideja, premješta se namještaj. Tako i Kosor najavljenim pretumbavanjem Vlade želi stvoriti ljepšu sliku o sebi. O premijerki koja traži nova rješenja, samo kako bi ta rješenja uglavila u već zacrtani okvir. O političarki

koja želi najbolje, ali ne može naći najbolje. Ona bi, ali nema s kim. Baš kao Sanader.

Međutim, sve to više nema smisla. Nema smisla gurati svježe prste u ispucalu branu koja prijeti rušenjem. Nema smisla krpati karamboliranog fiću. Najbolja moguća rekonstrukcija ove Vlade jest njezino - rušenje. Pored ovoliko pogrešaka, kome više trebaju pokušaji?

Tagovi: hrvatska vlada