Stav Pokreta za direktnu demokraciju o najavi HNB-a o investiranju 6,3 milijarde
kuna u hrvatsko gospodarstvo

Posljednjih dana mediji su naprosto brujali o neočekivanoj najavi HNB-a da će plasirati 6,3 milijarde kuna putem komercijalnih banaka u hrvatsko gospodarstvo. Vrlo skladno i složno, na te su se najave odmah nadovezali vodeći ljudi desetak najvećih hrvatskih kompanija obećavajući da će ta sredstva uložiti u stvaranje tisuća radnih mjesta.

Ionako nepopularna Vlada tom najavom ostala je zatečena baš kao i većina građana, a prema medijskim komentarima, reklo bi se, i većina stručnjaka.

Dok se stanjem u državi i prosvjedima uzdrmana Vlada paranoično pitala jedino
nazire li se iza te najave neka nova, dosad nepoznata politička prijetnja na sljedećim, već unaprijed izgubljenim izborima, građanima jednostavno nije bilo jasno - ako je stvarno tako jednostavno da netko odluči odnekud stvoriti novce i ako se time eto tako (puf!), čarobnim štapićem mogu stvoriti tisuće radnih mjesta - zašto to onda nije napravljeno već prije? I zašto se možda ne napravi još koji put, recimo svaki mjesec, pa da do kraja godine imamo nultu stopu nezaposlenosti?

Poslovično mudriji i oprezniji stručnjaci pitaju se pak vrlo racionalno kakve efekte može imati taj potez te se u njihovim mišljenjima može naći svega - od neskrivenog oduševljenja briljantnom ekonomskom idejom pa do skeptičnosti da možda nezaposleni ipak nisu bili prioritet ovog poteza.

Za razliku od njih, mi ćemo bez špekuliranja o političkim motivima svih aktera ove vijesti pokušati zagrepsti malo ispod površine, demistificirati ekonomsku terminologiju standardno korištenu u medijima i iz te perspektive donijeti naš stav o navedenoj situaciji. Napominjemo da su informacije koje koristimo za ovu analizu isključivo informacije dostupne u medijima te da ne želimo špekulirati kakvi su pozadinski dogovori sklopljeni između HNB-a, komercijalnih banaka i poslodavaca.

Prije svega mislimo da je potrebno objasniti otkuda se u prezaduženoj i ne pretjerano bogatoj državi u recesiji odjednom stvorila svota od 6,3 milijarde kuna za nove investicije. Boljim čitanjem članaka u medijima brzo se može shvatiti da se zapravo uopće ne radi o 6,3 milijarde kuna, već o 850 milijuna eura koji su se do sada u skladu s odredbama HNB-a nalazili u obaveznoj deviznoj pričuvi komercijalnih banaka. HNB nije niotkuda stvorio neki nepoznat novac, već je jednostavno promijenio svoje odredbe, smanjio nužnu deviznu pričuvu banaka na 17 posto te je time novac građana koji je do sada stajao u pričuvi postao slobodan za raspolaganje.

Neki ekonomisti, poput Ljube Jurčića, dobro primjećuju da je time nova odredba automatski pogodovala bankama budući da kvalitetnim investicijama novooslobođenog kapitala ima mogućnost smanjiti udio dubioznih kredita (onih za koje postoji sumnja da će se moći otplatiti) u svom ukupnom portfelju kredita.

Mi, međutim, smatramo da je i to samo vrh problema. Osnovni problem se zapravo nazire iz najave poduzetnika uključenih u ovu priču da će se dobivena sredstva uložiti "u prerađivačku industriju i turizam", i to u "projekte koji mogu dovesti do brzog povrata dobiti". Pitamo se: kakvi su to projekti iz turizma koji se mogu realizirati u roku od 3 mjeseca koliko još preostaje do početka turističke sezone te koja je to točno prerađivačka industrija koja može kratkoročno povećati svoju dobit?

Možebitna kratkoročna korist je evidentna:

● trend sezonskog zapošljavanja bi se pokrenuo ranije

● prije početka turističke sezone bi se već uspjela ostvariti "jaka kuna" uslijed plasmana ogromne količine deviza (850 milijuna eura) na tržište

● eventualno bi se uspjelo izvući i više iz ove turističke sezone u smislu bitnijeg povećanja udjela domaćih proizvoda prodanih turistima

● uključene kompanije će vjerojatno moći restrukturirati dio svoje trenutne zaduženosti pod povoljnijim uvjetima

● eventualan indirektan utjecaj ove odluke na zadržavanje postojećeg kreditnog rejtinga države (BBB-) 

Međutim, ono što je zabrinjavajuće je to što apsolutno nigdje ne naziremo nikakav strateški plan koji bi ta "novostvorena" radna mjesta i eventualno stečenu dobit mogao i zadržati. Ukoliko od svega profitiraju samo banke i kompanije koje su u ovu akciju uključene, ne može se govoriti o tome da je ostvarena bilo kakva trajnija korist za gospodarstvo. Realna je opasnost da će se krajem turističke sezone ta nedovoljno planski i strateški osmišljena investicija vratiti kao bumerang te gurnuti zemlju u novi val nezaposlenosti, recesije i gospodarske krize.

Time se dolazi do ključnog problema hrvatskog gospodarstva koje čini jedan naizgled
bezizlazan krug u kojem nitko svoju ekonomsku funkciju ne obavlja kako bi trebao:

● Vlada - nema nikakvu razvojnu strategiju i viziju gospodarstva, ne zna koje su strateške grane ni kako stvoriti neku od njih. Nema mehanizama, znanja ni volje usmjeravati sredstva

● Komercijalne banke - nemaju znanja ni sposobnosti ulagati u razvojne projekte budući da za njih treba imati kvalitetan, sposoban i efikasan risk management za evaluaciju razvojnih projekata, koji zahtijeva puno znanja i ulaganja. Strane banke koje posluju u Hrvatskoj nemaju potrebu za time budući da su monopolisti na tržištu i bave se plasiranjem pretežno niskorizičnih ili bezrizičnih proizvoda (krediti građanima, hipoteke, krediti za redovno poslovanje ekonomskih subjekata i sl.).

● Velike firme - u ovom slučaju ne posluju društveno odgovorno te misle samo na vlastite investicije i kratkoročnu dobit; priču o desecima tisuća novih radnih mjesta koriste za samopromociju, ne navodeći da se radi o privremenim radnim mjestima budući da iza toga ne stoji nikakav trajni razvoj

● Mali poduzetnici - nemotivirani i deprimirani opisanom situacijom ni ne pokušavaju
razmišljati o značajnijim razvojnim projektima jer znaju da ne postoji niti vladina podrška niti izvor sredstava koji bi im to financirao

● HNB - pod krinkom čuvara stabilnosti zapravo nimalo ne doprinosi razvoju gospodarstva i promjeni postojećeg destruktivnog statusa quo, već se samo bavi (istina, vrlo dobro) minimaliziranjem štete nastale ovakvom situacijom.

Smatramo da je za oporavak hrvatskog gospodarstva NUŽAN što skoriji izlazak iz opisanog kruga. Taj izlazak je nemoguće ostvariti dok god postoji sprega političkih i gospodarskih elita koje je trenutno provode i dok god se novcem hrvatskih građana strukturno financira stvaranje ekstraprofita velikih firmi u privatnom vlasništvu te se uz to i nevjerojatnim medijskim spinom takav postupak želi prikazati kao nešto društveno korisno.

Pokret za direktnu demokraciju u svojem programu nudi rješenje navedenih problema. Direktnodemokratski sustav zamjenjuje političke elite direktnom participacijom građana u kreiranju i donošenju političkih odluka. Uz osnivanje razvojnih banaka u državnom vlasništvu koje bi se isključivo bavile financiranjem razvojnih projekata na temelju procjene rizika i čija bi osnova bila ostvarivanje društvene koristi, a ne kratkoročnog profita, to su ključni temelji stvaranja zdravog, na realnom sektoru baziranog i održivog gospodarstva.