MINISTAR VUKELIĆ ĆE SE MOLITI BOGU

Kršenja radničkih prava u sinjskoj Dalmatinki Novoj: Članovi štrajkačkog odbora su bili suspendirani, sindikalna povjerenica Iva Radonja podnosila je mobbing i na kraju je dobila izvanredni otkaz, prijeti zatvaranje 420 radnih mjesta... Sanja Sarnavka poziva na tužbu Međunarodnom sudu za ljudska prava, a ministar Branko Vukelić tek deklarativno podržava radnike. Ima valjda neke simbolike što je tribina o ovom problemu, koji traje već godinama, održana tek jučer, tek nakon što su se izredale Alka i proslava Velike Gospe.

Ali mi ne možemo živit od vaše podrške, zavapio je netko iz publike, na riječi ministra Branka Vukelića da sinjska Dalmatinka i njezini radnici imaju njegovu punu podršku. U tijeku je, naime, bila tribina o položaju sinjske tvornice konca Dalmatinke Nove i njezinih radnika, a prisutstvovalo je tristotinjak bivših i sadašnjih radnika, gradonačelnik Nikola Tomašević, ministar gospodarstva Branko Vukelić i njegov pomoćnik Petar Tolić, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, Sanja Sarnavka, predsjednica udruge B.a.B.e., i drugi. Ima valjda neke simbolike, što je tribina o ovom problemu koji traje već godinama, održana tek jučer, tek nakon što su se izredale Alka i proslava Velike Gospe. Ne smijemo zaboraviti pritom činjenicu da su u pitanju sudbine 420 radnika Dalmatinke i njihovih obitelji, što čini više od deset posto radnog stanovništva Sinja. Za usporedbu, naveo je sinjski gradonačelnik, to je kao da se u Zagrebu radi o životima preko deset tisuća ljudi.

Teroriziranje radnika

No, krenimo ipak redom. Jučerašnja tribina u organizaciji poglavarstva grada Sinja, imala je za cilj dogovor između radnika, gradonačelnika i državne vlasti o tome što i kako dalje s Dalmatinkom Novom. Dalmatinka je bila državna tvornica konca, koja je poslana u stečaj (stečajna upraviteljica bila je Blanka Tuđen-Mazuth, čije ime govori tisuću riječi) da bi u rujnu 2002. dopala u ruke sada već zloglasnoj braći Ladini, talijanskim poduzetnicima i vlasnicima tvrtke La Distributrice. Petogodišnji ugovor između novih vlasnika i HFP-a ističe 5. rujna 2007., dakle za četrnaest dana, i tim danom prestaju obveze Ladinijevih o dokapitalizaciji poduzeća i očuvanju radnih mjesta. Kako će i gdje završiti Dalmatinka jednom kad Ladinijevi postanu apsolutni vlasnici tvornice, vrijednih nekretnina i strojeva, nije poznato.

Ovaj slučaj je privukao pažnju javnosti, ali ne i odgovornih vlasti, prije nešto više od godine dana, kad je u novine dospjela priča Ive Radonje, sindikalne povjerenice istog poduzeća. Radonja je novinama ispričala kako Ladinijevi provode teror nad zaposlenicima, naročito nad članovima Sindikata koji su se drznuli tražiti svoje pravo na redovitu isplatu plaća i pripadajućih prinosa. Nakon toga uslijedila su daljnja zlostavljanja sindikalista, najčešće Ive Radonje, postavljanjem u najgore moguće radne uvjete, uz verbalne uvrede, prijetnje, novčane kazne zbog odlaska na WC, špijuniranja itd. Nakon organiziranja štrajka, opet u svrhu simboličnog isticanja vlastitih prava, devet je radnika – mahom članova štrajkaškog odbora, a među njima i sindikalna povjerenica Iva Radonja, diciplinski suspendirano, i ta je suspenzija potrajala trinaest mjeseci, sve do sudske odluke da se radnice moraju vratiti na posao. Nakon povratka, Radonji je uručen izvanredni otkaz, s obrazloženjem da su njezini postupci, kao što su medijski istupi i okupljanje radnika u sindikat, tvrtki nanijeli ogromnu štetu (spominje se iznos od tristo tisuća kuna) te traže isplatu spomenutih sredstava.

Pitanja ministru

Na jučerašnjoj tribini, radnici su nestrpljivo čekali koje će im rješenje ponuditi predstavnici vlasti – gradonačelnik i ministar gospodarstva. Prilikom predstavljanja sudionika, najjači pljesak zaradili su Krešimir Sever iz NHS te ministar Vukelić, unatoč činjenici da je Vladi trebao praktički cijeli mandat da se suoči s radnicima. No sa strane predstavnika vlasti nije se čulo puno konkretnih prijedloga. Vukelić je više puta obećao pravicu, istragu kupoprodajnog ugovora i obznanio svoju podršku, ne objasnivši pritom što ta podrška točno znači. Njegov pomoćnik Petar Tolić nije rekao ni riječi, a u jednom je navratu izvadio svoj skupi mobilni telefon i na njemu otipkao SMS. Sanja Sarnavka je upozorila ministra da za detaljnu istragu nema vremena, budući da 5. rujna tvornica prelazi u vlasništvo Ladinijevih, i predložila tužbe pred Međunarodnim sudom za ljudska prava u Strasbourgu. Kad su shvatili da je malo vjerojatno da će se razići kućama s nadom u spas radnih mjesta, revoltirani radnici su počeli ustajati i vikati. Jedna žena je dograbila mikrofon i gledajući ministra u oči, ispričala mu kako sama odgaja četvero djece, a više mjeseci nije primila plaću. Druga je pitala čija je odgovornost to što ona nakon otkaza nije dobila svoju otpremninu. Ministar je ponovo obećao podršku. Konkretan, i zapravo jedino ostvariv prijedlog rješenja dao je radnički odvjetnik Zoran Vujanović, zatraživši od gradonačelnika da Grad pokrene postupak za naplatu komunalnih potraživanja, što je jedini način da se pokrene stečajni postupak i spasi preko 400 radnih mjesta – i to do 5. rujna, kad čitava tvornica ulazi u stopostotno vlasništvo Ladinijevih.

Zanimljivo, čitav skup završio je ministrovim riječima da će se moliti Bogu da Dalmatinka Nova u budućnosti dopadne u ruke nekom boljem vlasniku. To valjda označava onu njegovu podršku s početka ove priče.