Spašavaj se tko može: Sanaderova vlast najavila je široku propagandnu kampanju pod naslovom komunikacijska strategija, kako bi idejno pripremila teren za javnu podršku ulasku Hrvatske u NATO. Ideja je do te mjere uvijek ista, da je već zamorno ponavljati: počiva na pretpostavci da ljudi ne znaju kakve nam sve blagodati donosi NATO, pa se iz puke neprosvijećenosti protive ulasku u taj savez država. Vlast zato preuzima ulogu neočekivane sile koja se iznenada pojavljuje i rešava stvar; ona će podanike poučiti što je za njih dobro, a ako ih čak i ne uspije poučiti, odlučit će u njihovo ime. Tek što smo se malo odmorili od prosvijećenog autokrata Franje Tuđmana i njegovih vlada, sada ćemo opet, ali ovoga puta u ime promocije tobožnjih zapadnih demokratskih vrijednosti, dobiti ministarstvo istine. Pobornici ulaska u NATO tvrde da će nam taj vojni savez barem za idućih petsto godina zabetonirati teško stečene demokratske standarde; no za početak porušit će barem jedan, a to je da vlast opet, kao u partijskoj državi, prisvaja sebi ulogu trbuhozborca apsolutne istine.

Dok s nestrpljenjem čekamo da vidimo kakvim će nas to sve sredstvima vlada uvjeriti da je NATO ono što ne smijemo propustiti, obratimo pažnju na informacije kojima pokušava obraditi javnost da pristane na učlanjenje u Savez bez referendumskog izjašnjavanja. Prošloga tjedna doznajemo da su najviši državni dužnosnici, i to nakon konzultacija s pravnim stručnjacima, odlučili da referendum za ulazak u NATO nije potreban. Novinarima je to u Saboru rekao Ivo Sanader. O pitanjima poput – koji su najviši dužnosnici sudjelovali u donošenju takve odluke, kada i gdje se održao sastanak najviših dužnosnika, zašto na njega nisu pozvani novinari, je li dostupan kakav zapisnik s toga sastanka, nije li možda sastanak najviših državnih dužnosnika na kojima se donose takve odluke u stanovitom raskoraku sa procedurom predviđenom za odlučivanje o javnim stvarima koju propisuje Ustav, i podsjeća li takvo zakulisno odlučivanje na paradržavna tijela koja je u prošlom desetljeću sazivao Tuđman, koje su to pravne stručnjake konzultirali najviši državni dužnosnici, što su im točno ti pravni stručnjaci rekli, i s kakvom su argumentacijom branili tezu da se na ulazak u savez država poznat pod nazivom NATO ne primjenjuje odredba o obaveznom referendumu za ulazak u saveze država koja stoji u hrvatskom Ustavu – Sanader nije rekao ništa.

Nije odgovorio niti na direktno novinarsko pitanje treba li provesti barem savjetodavni, tj. neobvezujući referendum, kako bi ljudima ipak pružili priliku da, kao u nekoj internetskoj anketi, kažu za što su, pa makar bilo po onoj – psi laju, karavana prolazi.

Baloni o savjetodavnom referendumu puštaju se ipak sa Markova trga. Jutarnji list neslužbeno doznaje da su u državnom vrhu suglasni oko primjene takozvanog plana B, ako u vrijeme dodjeljivanja NATO-pozivnice u Hrvatskoj i dalje bude niska podrška učlanjenju. Taj plan B bi, tvrdi Jutarnji list, vjerojatno bilo organiziranje savjetodavnog referenduma, jer ni Savez ne bi htio prihvatiti članicu u kojoj je više od 50 ili 60 posto građana protiv učlanjenja. Takav tip neobvezujućeg referenduma prošloga je tjedna kao temu forsirao i Mislav Bago u HTV-ovoj emisiji Otvoreno posvećenoj ulasku u NATO. Za njega se izjasnila imenom i prezimenom zasad samo potpredsjednica Sabora čurđa Adlešić. Ona izjavljuje da bi svakako trebalo osluhnuti bilo naroda, pa makar samo putem savjetodavnog referenduma.

Alan Uzelac, profesor sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, o zakonskoj osnovanosti raspisivanja savjetodavnog referenduma za ulazak u NATO, za H-alter kaže: Zakon (o referendumu) je koncipiran na načelu da su odluke na državnim referendumima obvezatne, a samo jako iznimno i u uskim granicama moguće je raspisati savjetodavni referendum. Razlog toga je i u ustavnim odredbama, jer Ustav određuje da su odluke na referendumu obvezatne. Utoliko se ni Zakon ne bi mogao promijeniti bez značajne opasnosti da bude proglašen neustavnim. Dakle, što se NATO-a tiče: ili bez referenduma, ili s obvezatnim referendumom - nikakav savjetodavni referendum ne dolazi u obzir.

E sad, postoji realna opasnost da komunikacijska strategija koju nam vlast priprema bude poput šipka krcata istinitim informacijama o NATO-u, jednako kao što je istinitim informacijama zasićena rasprava o provedbi NATO-referenduma. Sanader i njegovo opskurno društvo koje se legitimira kao najviši državni dužnosnici ionako govore neistinu kad sugeriraju da u domaćoj pravnoj struci postoji nepodijeljen stav kako za NATO nije potreban referendum. Tu podijeljenost na H-alteru smo barem dijelom već prikazali. Druga je stvar što tzv. državni vrh nema zakonske osnove za raspisivanje savjetodavnog referenduma za ulazak u NATO, iz prostog razloga što Zakon o referendumu ne predviđa takvu mogućnost. Radi se ipak o pitanju nešto krupnijem od izdvajanja neke mjesne zajednice u susjednu općinu.

VIŠE: