Nakon što je i najbeznadniji naivac razabrao da se Hrvatska davi u korupciji, i to u korupciji koja je svila toplo gnjezdašce u samom vrhu vlasti, jučer su napokon i naši biskupi progovorili o "Mitu, korupciji i klimi u društvu".

To je jako pohvalno od vrha Katoličke crkve što su se, preko svog visokog i stasitog ramena, našli vremena osvrnuti i na jedan stvarno bitan društveni i moralni problem.
Navikli smo, naime, da je Crkva fiksirana na homoseksualce, bebe iz epruvete, pokvarene novinare, pobačaje i rad nedjeljom, da iza svakog grma vidi čete komunista i da konstantno grmi protiv u biti efemernih društvenih pojava. Jedna iznimka bila je Bozanićeva propovijed o grijehu struktura iz 1999. godine, ali i ona je, baš kao i ovo sada, dokloparala s posljednjim tramvajem, jedva minutu do ponoći.

Tek kada je bilo jasno da će Tuđmanova vlast izgubiti izbore, Bozanić je hrabro ustao da svima kaže istinu o "grešnim strukturama". Naravno, davno prije te kardinalske objave, HDZ-ovi tajkuni već su bili temeljito popljačkali Hrvatsku u pretvorbi, ali Katolička crkva nije dospjela reagirati na te socijalne devijacije dok su se one odvijale pred njihovim nosom. Vjernici su, doduše, gorko plakali u crkvama, ali jedna od najmoćnijih institucija u društvu, s ispostavom u svakom selu, nije ni pokušali utjecati na moćnike da se prljavštine zaustave.

Vjerski establišment bio je svih tih godina okupiran time da sebi osigura što povoljniji društveni i financijski status, sredstva iz proračuna, poštedu od poreza, povrat imetka, graditeljske pothvate i poslovanje bez ikakve kontrole. Od HDZ-ovske garniture, s kojom je cijelo desetljeće njegovala najtoplije odnose, Crkva je hladno okrenula glavu tek u odsudnom, posljednjem trenutku. Tako su se sretno ukrcali u vagon političkih promjena zajedno sa svojim napaćenim narodom.

Sada se, čini se, situacija ponavlja kao preko indiga. Vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj naprosto ima navadu da živi u ugodnoj simbiozi s vlašću sve dok je vlast čvrsta i sigurna. U takvim skladnim razdobljima, s vlašću diskretno pregovaraju i pogađaju se, popije se kristalna čaša šampanjca, ponešto se dodatno izvuče iz proračunskih zaliha i sve se odvija mirno, u rukavicama, uz naklon i blagi dodir ruke. Tajming kad biskupi izlaze i lansiraju svoje mišljenje o važnim negativnim pojavama o kojima već pjevaju svi vrapci na granama je onda kad se vlast počne raspadati.

Tako je bilo s onom vlašću, tako je i opet. Biskupi nisu vidjeli satove od 200 tisuća eura, ni sisanje iz brodogradilišta, ni afere, nisu čuli ništa o fiktivnim javnim natječajima, ni o nepotizmu, ni o cenzuri, ni o stanovima, ni o podobnima, ni o crnim fondovima, ništa, ništa, ništa. Ali sada, naravno, podržavaju "hvalevrijednu akciju protiv korupcije" i slažu da se te stvari trebaju razriješiti. Nekoga može začuditi zbrkana eksplikacija u kojoj se mudre glave protive "zakonu linča", napominju da korupcija ima povijest od 200 godina, da je ona povezana s grešnom naravi čovjeka i upozoravaju da su i druge zemlje također korumpirane. Ali nema velikoga smisla sve to dešifrirati. Ovo popovanje je ulaznica za eventualne političke promjene, a to je jedino što je bitno.