Kad se male ruke slože...

27.09.2010. Mašenjka Bačić Hrvatska Komentiraj Print

Naprijed u udruženi rad! U Evropi postoji velik broj uspješnih tvrtki zasnovanih na načelu zadruživanja, poput španjolskog Mondragona ili britanske Co-operative Group. U Hrvatskoj, postojeće zadruge uglavnom pate od manjka ekonomske demokracije i od uvjerenja da će im država pokriti loše poslovanje.

Kad je prošle godine dvadesetšestogodišnji ekonomist Davor Perišić iz Splita poželio sa svojom suprugom Lovorkom Radun - Perišić, slobodnom umjetnicom i sestrom Vedranom Perišić, također ekonomistkinjom, pokrenuti vlastiti posao prodaje materijala za nakit i samog nakita, razmišljao je na koji način to učiniti. Kao uobičajen i logičan zaključak učinilo mu se osnivanje obrta, jer za trgovačko društvo nije imao početni kapital (najmanje 20 tisuća kuna) koji mu je bio potreban. Da postoji i neka druga mogućnost nije ni znao, dok u sklopu poslovne radionice Zavoda za zapošljavanje, nije saznao za treću opciju - zadrugu. Tamo se upoznao sa modelom kooperative ili zadruge.

Riječ je o dobrovoljnim udruženjima u kojima svaki član sudjeluje neposredno, a koje posluju po načelu uzajamne pomoći u cilju ostvarenja svoje osobne i zajedničke dobiti. Funkcioniraju na sličan način kao i trgovačka društva, s tom razlikom da je za njihovo osnivanje potreban proizvoljan početni kapital, a vode se temeljnim načelima koja obuhvaćaju dobrovoljno i otvoreno članstvo, demokratsko upravljanje članova, gospodarsku suradnju članova - pravednu raspodjelu, autonomiju i neovisnost, izobrazbu, osposobljavanje, međuzadružnu suradnju te brigu o zajedništvu. A za razliku od obrta mogu prijaviti koliko god žele djelatnosti.

Tako je Davor, privučen kooperativnim principima i jednostavnim te financijski prihvatljivijim prednostima osnivanja zadružnog modela, početkom kolovoza otvorio zadrugu Artist Vito u centru Splita, koja prodaje materijal za nakit i nakit. „Diplomirao sam marketing i dobro se snalazim u poslovnim vodama. Supruga je umjetnica i ne može prodati vodu ni žednom, ali posjeduje unikatne talente (koji se mogu prodati). Sestra je diplomirala ekonomiju, ali ima i umjetničkog dara. Ona je zaposlena u dućanu kao voditeljica trgovine", opisuje Perišić svoju malu zadrugu i nastavlja: „Ja Vedrana Stecca: Ljudi sve više prepoznaju vrijednost zadružnog modela koji omogućava udruživanje malih i nejakih pojedinaca u svrhu ostvarivanja poslovne dobitiam upravitelj zadruge, izabran jednoglasno na četiri godine, supruga je predsjednca skupštine, a sestra zadrugar." U planu im je i pokretanje radionica na kojima će djecu učiti kako izrađivati nakit, a u budućnosti bi voljeli širiti svoj posao.

Ovaj primjer pokazuje da ljudi počinju prepoznavati vrijednost kooperativnih principa i prednosti osnivanja zadruga. Iako još uvijek ne postoji visoka razina svijesti o tome što znači demokratsko upravljanje radnika i koje su prednosti zadružnog modela poslovanja, kao što je to slučaj s Evropom, gdje su na taj način organizirane i velike tvrtke poput španjolskog Mondragona ili britanski lanac Co-operative Group, stvari se polako mijenjaju. S tim se slaže i predsjednica Uprave Hrvatskog zadružnog saveza Vedrana Stecca: „Ljudi sve više prepoznaju vrijednost zadružnog modela koji omogućava udruživanje malih i nejakih pojedinaca u svrhu ostvarivanja poslovne dobiti". A i država pripomaže. Tako je, primjerice, prije šest godina Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti potaknulo osnivanje braniteljskih zadruga koje djeluju u obrtničkim, poljoprivrednim i uslužnim djelatnostima, od Čazmatransa, koji se bavi prijevozom, do Breze, koja se bavi informatikom.

No, u Hrvatskoj je još uvijek najviše poljoprivrednih zadruga koje imaju svoju tradiciju još od prije Drugog svjetskog rata. Od 1530 registriranih zadruga, pedeset posto su poljoprivredne. Jedanaest posto su uslužne, devet posto trgovine, a šest posto građevinske. „Postoji trend osnivanja socijalnih zadruga koje nastaju udruživanjem ljudi s poteškoćama, bivših ovisnika i slično. Zadruge su dobar način da ti ljudi ostvare pravo na dostojanstven rad i financijsku dobit", pojašnjava Stecca. Smatra da pomoću zadruga „mali igrači", ujedinjujući svoje kapacitete, mogu konkurirati „velikima" i na taj način opstati na tržištu.

Kao primjere dobrog poslovanja navodi dvije zadruge - LIKUM i Kuna-gora. One su proteklih godina dobile nagradu za najuspješnije zadruge na Nacionalnom savjetovanju o gospodarstvu i poduzetništvu koje se održava u Šibeniku. LIKUM, osnovana 1948. godine u Zagrebu, okuplja likovne umjetnike, koji uz pomoć zadruge plasiraju svoje proizvode i imaju trgovinu umjetničkog pribora i materijala. Njima pripada i Ulrich, najstarija likovna galerija u Hrvatskoj. Među njenim osnivačima nalaze se imena poznatih umjetnika kao što su Edo Murtić, Tomislav Krizman, Krsto Hegedušić. Zadruga trenutačno broji 250 umjetnika - zadrugara i 17 zaposlenih djelatnika.

S druge strane, Kuna-gora je zadruga koja okuplja pedesetak obrtnika. Oni rade kalupe za proizvodnju boca i izrađuju modele za građevinarstvo. Naslonjeni su na građevinarstvo, tj. tvornicu Vetropack straža iz Huma na Sutli koja proizvodi staklenu ambalažu za tržište. „Zadruga čiji obrtnici izrađuju kalupe naslonjena je na tvornicu koja izrađuje tu ambalažu. To je jedan primjer zajedničkog djelovanja gdje su se 'mali' udružili i preko zadruge se naslonili na industriju", objašnjava Stecci.

A ulaskom u EU, u Hrvatskoj će se početi primjenjivati i Zakon o uvođenju Europske zadruge, koji će hrvatskom zadrugarima omogućiti predstavljanje na evropskom Ulaskom u EU, u Hrvatskoj će se početi primjenjivati Zakon o uvođenju Europske zadruge, koji će hrvatskom zadrugarima omogućiti predstavljanje na evropskom tržištu i time povećati njihovu konkurentnost tržištu i time povećati njihovu konkurentnost. „Svrha Europske zadruge je povezivanje različitih gospodarskih subjekata da se stvori jedinstvena zadruga s jedinstvenim pravnim etnitetom koji će omogućiti zajednički nastup na evropskom tržištu", objašnjava Stecca. No, uvjet za taj pristup je početni kapital od 30 tisuća eura.

Osim konkurentskih prednosti, koje nejakim poslovnim subjektima omogućuju stvaranje konkuretnih pozicija, zadruge privlače i zbog svojih principa koji se temelje na ekonomskoj demokraciji. No, u Hrvatskoj taj aspekt zadružnog poslovanja još uvijek nije u dovoljnoj mjeri osviješten. Kultura ekonomske demokracije u njima gotovo da i ne postoji. Tako barem smatra Milan Medić iz Centra za civilne inicijative koji se bavi proučavanjem ekonomske demokracije. „U Hrvatskoj nedostaje svijest da je zadruga neka vrsta 'dioničkog društva', da se tako namjerno krivo izrazim, u kojoj su zadrugari vlasnici koji snose punu odgovornost za poslovanje svoje zadruge. Još uvijek prevladava mišljenje da je 'zadruga' državno vlasništvo, a mi ćemo je iskorištavati, pomalo i potkradati, pa kada je utjeramo 'u crveno', zvat ćemo državu da je sanira pa da krenemo ispočetka. To nadalje vodi tome da se zadruge s takvom razinom zadružne (ne)svijesti osnivaju samo da se od države dobiju neki poticaji i sl. Naravno da takvo zadrugarstvo ne može biti uspješno", pojašnjava svoje stavove temeljene na dugogodišnjem proučavanju ekonomske demokracije, u što spadaju i zadružni modeli.

Razlog tome Medić vidi u činjenici da kod nas ne postoji pozitivno povijesno iskustvo u zadrugarstvu.

Prva zadruga na hrvatskom tlu, Pitomačka zanatnička zadružnica, osnovana je 1862. godine u Pitomači, kao obrtnička zadruga. Ona je nastala kao rezultat tadašnjih nastojanja radnika, obrtnika i seljaka u Evropi da poprave svoj položaj i zaštite vlastite interese. „Iako su prije Drugog svjetskog rata one imale određenu tradiciju u vidu zemljišnih i šumskih zadruga, za vrijeme socijalizma one su izgubile svoj smisao", smatra Medić. Njihova se uloga marginalizirala donošenjem zakona koji ukidaju zadružne saveze i bankarske sustave, a zemljište, prehrambene i druge pogone prenose kombinatima društvenog sektora poljoprivrede i prehrambene industrije.

„Danas ljudi obično pod 'zadrugom' misle na neko državno poduzeće kojem će oni biti samo kooperanti (vanjski poslovni suradnici koji ne snose odgovornost za poslovanje zadruge), a ne vlasnici. Tako i kada osnivaju zadrugu, oni obično ne misle svoju glavnu proizvodnju voditi kroz zadrugu, nego na svojem privatnom imanju. Tada se obično desi da od zadruge, koju su sami osnovali, ustvari očekuju da prodaje njihove tržišne viškove. Drugim riječima, to znači da sami svoje proizvode prodaju nakupcima ili samostalno na tržnici, a kada im ostanu viškovi ili roba slabije kvalitete koju ne mogu prodati, očekuju da će im to prodati zadruga", pojašnjava Medić.

„Ljudima nedostaje osjećaj vlasništva nad zadružnim procesom kojeg sami pokreću. Sreo sam se nebrojeno puta sa ljudima koji su osnivali zadrugu sa 100 kuna zadružnog uloga, a u isto vrijeme sami obrađivali vlastitih 10 ili 15 hektara zemlje. Ne postoji svijest ljudi da se horizontalno ujedinjuju proizvođači koji već imaju isti oblik proizvodnje (npr. 5 mljekara ili 5 voćara) kako bi smanjili svoje ulazne troškove, povećali svoj utjecaj na tržištu, a da pri tome svu svoju proizvodnju ujedine i zajednički rade na zadružnoj zemlji, štalama, strojevima ili već čime se bave", nastavlja Medić.

I Perišić, koji je za zadruge relativno nedavno saznao, kaže da se susreće s nepoznavanjem samog pojma otkako je osnovao zadrugu. „Ljudima to smrdi na samoupravni socijalizam, društveno, radničko upravljanje protiv kojeg smo se junački borili, ali u današnjem kontekstu se čini boljim da su tvornice ili brodogradilišta dali radnicim i od njih napravili zadrugare kao što su to uradili Talijani sa sjevera."

Zadružna kultura posebno je razvijena u Zapadnim sredozemnim zemljama poput Italije, Francuske, Španjolske i Portugala. Zadruge tamo objedinjuju glavninu Milan Medić: Još uvijek prevladava mišljenje da je 'zadruga' državno vlasništvo, a mi ćemo je iskorištavati, pomalo i potkradati, pa kada je utjeramo 'u crveno', zvat ćemo državu da je sanira pa da krenemo ispočetka poljoprivredne porizvodnje. Riječ je često o obiteljskim zadrugama u kojima, prema Medićevom mišljenju, nema baš ekonomske demokracije, ali one imaju svojih prednosti. „Tako uložen kapital mnogo je manje mobilan nego velike multinacionalne kapitalističke tvrtke, a i dobit se ipak dijeli mnogo širem broju lokalnih ljudi nego samo anonimnim dioničarima potpuno izvan lokalne zajednice itd.", objašnjava Medić. Kao dobar primjer ekonomske demokracije u zadružnom modelu navodi poznatu argentinsku keramičarsku tvornicu Zanon. „Tvornica Zanon je osnovana tako što su je radnici preuzeli nakon stečaja i zatvaranja. U Argenitni postoji već preko 200 takvih tvornica koje su preuzeli zaposlenici nakon što su ih vlasnici zatvorili", priča Medić.

Je li bilo moguće da se problem tvornica uništenih privatizacijom i „pohlepnim" direktorima uredi na način da funkcioniraju kao zadruge, odnosno da radnici donose odluke i sami upravljaju?

„Mislim da nije toliko bitan oblik registracije, tj. hoće li, primjerice, brodogradilište biti zadruga, trgovačko ili dioničko društvu. Mnogo važnije je da se u poslovanje tih subjekata uvedu načela ekonomske demokracije", smatra Medić i dodaje:

„Brodogradnja je vrlo važna privredna grana, i ona svugdje u svijetu posluje s planiranim gubicima (do 10 posto su prihvatljivi). Stoga nema nikakvog smisla klasična kapitalistička privatizacija brodogradilišta, jer niti jedan privatni vlasnik neće poslovati s 10 posto ili više gubitaka. Takvi vlasnici bi vrlo brzo zatvorili brodogradilišta i prodali ih za građevinsko zemljište. To je potpuna besmislica iza koje se krije posvemašnja izgubljenost smjera brojnih hrvatskih vlada po pitanju brodogradnje. Stoga je brodogradnja svugdje u svijetu vezana ili na državu kao većinskog vlasnika, ili na velike industrijske komplekse koji preko planiranih gubitaka u brodogradnji ipak pokreću svoje druge tvrtke u proizvodnom nizu." Kao uspješan evropski primjer navodi baskijski Mondragon, koji također ima svoja brodogradilišta.

„Ne vidim razloga zašto zaposlenci ne bi mogli voditi hrvatska brodogradilišta. Osobito ako bi se ovaj proces nastavio, pa se kolektivizirala i neka druga državna poduzeća, ili privatna u stečaju, koja od brodogradnje imaju izravnu korist. Time bi smo dobili pravu sinergiju i poticaj za domaću privredu. Međutim, to se za sada čini daleko izvan domašaja bilo koje dosadašnje hrvatske vlade, pa tako i ove, ali i cijelokupne hrvatske opozicije. Hrvatska politička scena se po tom pitanju doima kao najobičniji Liliput, nesposoban dobaciti do ozbiljnijih i hrabrijih razvojnih vizija koje bi uključivale održivi razvoj zasnovan na ekonomskoj demokraciji. Tako da inicijativu za to ne bi trebalo očekivati iz tog smjera. Sve hrvatske vlade do sada su se jednostavno, ne samo po pitanju brodogradnje, u ekonomskom smislu ponašale poprilično veleizdajnički, ili u najmanju ruku nesposobno".

Ipak, dobrim znakom smatra prijedlog preustroja brodogradnje na način na koji to predlažu radnici brodogradilišta 3. maj.

„Mislim da nas u narednom razdoblju čeka cijeli niz ovakvih inicijativa, jer smo dotakli samo dno hrvatske kapitalističke noćne more. Ovakav trend će biti još izraženiji u svijetu, jer Hrvatska nije po tom pitanju nikakav izuzetak.", završava Medić.

Tagovi: radnička prava, samoupravljanje, mondragon, zadruge

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

25.05.

dodaj komentar 11 komentara

Balad27.09.2010. 19:42#1

Samoupravljanje - u ponešto izmjenjenom obliku - ulazi na mala vrata. Na zgražanje i očaj njegovih protivnika. Nije zalud rečeno: samoupravljanje je ideja epohe! Svojedobno sam pisao:

"Pravi put pokazan je uvođenjem socijalističkog samoupravljanja i tzv. usklađivanjem - a ne naturanjem vlastitog - interesa. Druga stvar je što se sa prljavom vodom izbacilo i dijete, a sada lete i oni koji " koji ne znaju kriticki razmisljati ili se daju lako izmanipulirati". Ravno na ulicu iz svojih popljačkanih poduzeća. Uostalom, nije se badava govorilo, što može zvučati, a možda je i plasirano kao demagogija: "samoupravljanje je ideja epohe". Što svaki dobronamjerno i ne samo na sebe misleći pojedinac, mora priznati. Što može biti moralnije no da neposredni proizvođači (a tu treba podrazumijevati cijeli kompleks osoba sudjelujućih u nekoj djelatnosti) sami odlučuju o onom što im je osnova egzistencije? A ne da im se sa "odozgora" natura što je navodno njihov pravi interes. Uostalom, koliko se vas dan-danas pita (osim 1-2 puta u četiri godine, a u firmama ni jednom) što bi vi to htjeli? A samoupravljanje je trebalo (i hoće se, kad-tad) upravo razvijati u tom smjeru: gospodarenja čovjeka sa vlastitom sudbinom. Konačno, i na Zapadu postoje firme u radničkom vlasništvu, a u groznoj povici na - danas upropaštene - poljoprivredne kombinate, zaboravlja se na izraelske kibuce - sred kapitalističkog Izraela. Da o kokošjem slijepilu ljudi, pogleda uperenih na bajkoviti Zapad (koji im je sada kriv za ekonomsku krizu), ni ne govorimo - svijet je mnogo veći i raznolikiji no se njima pričinja." (Balad)

Da, svijet je veći i raznolikiji no što mnogi misle. I mijenja se - ponekad čak i u dobrom smjeru.
ap27.09.2010. 20:55#2

Balad, nenamjerno ili namjerno ekstremno muljaš.

Zadrugarstvo kod nas je bilo pretežni a ponegdje (Dalmacija) i više od 80 % privrede. Politički je to predvodio HSS te, uz ostalo, od toga širio podršku. To je nravno sustavno likvidirano baš kao tako.

Samoupravljanje, poredak koji i danas dominira i drži 95 % svega, partija kao najkrupniji kapitalist i diktator, je uvodila radi proširenja svoje uloge i zarada u vidu samo upravljanja na tuđi račun, pri čemu ne samo da je nametnuto i diktatura te protivno zadrugarstvu u svim praksama participacije, uključujući anarhične i općenito demokratske, nego je kao cilj, osnova, doping i automstaka industrija ekstremni totalitarizama koji neodoljvom estetskom privlačnošću lakog i automatskog obaranja svjetskih rekorda taj tren kada se automatizirano odluči i krene na tuđi i na račun svega - može i hoće sve i bilo šta, pa je ...
Npr. Agrokor zajedno sa Delta su isto kao Agrokombinat sa istim (Ante Todorić i sada, iako ima 83 godine) ... i to isto se kao samo upravljanje nastavlja na poslovanje za diktature kralja Aleksandra, pri čemu atentat na Radića i ostale kao povod za uvođenje nisu nacionalni, nedemekratski itd. nego nešto kao samo upravljanje ...

Bitka između (partijske i druge) revolucije samo upravljanja te ostalog (i zadrugrastva te svih pojava) nikada nije prestala. Smjena Holjevca u Zagrebu najednom kao grom iz vedra neba, uz nemušto muljavo obrazloženje dr rente Vladmira Bakarića, u osnovi je bio najjači i konačni udar na sve ostalo - radilo se o tome ili ili, ili diktator samo upravljač drži sve i renta ili ostalo definitivno preuzima vodeću ulogu.

Tako da u ovim uvjetima razvijenog samo upravljanja najprije slijedi inventura i tretman tako tog dugog konačnog slomljenog diktatora te složniaj nova poslovanja, uključujući pojavu skirvenih zadruga i mreža na svjetlo dana.
Još nije vrijeme za nepotrebne i naivne pogibije kao u španjolskom građanskom ratu i slično dok udružene divizije samo upravljača izbezumljene i fanatične pucaju sa svih strana, jer se ovaj put bitke po svim bojištima vode puno složenije i sofisticiranije, vodeći računa o zaštiti okoliša i svim poslovanjima.
Balad27.09.2010. 22:18#3

@ap

Već sam ti rekao ap, da te vrlo malo razumijem. Odakle ti ideja da je samoupravljanje "poredak koji i danas dominira i drži 95 % svega" ? Ta tvrdnja nema nikave logičke ni realne povezanosti sa stvarnošću. Osim, ako ti pod samoupravljanjem ne smatraš nešto sasvim deseto, što ja ne shvaćam.

Samoupravljanje je model u kojem radnici učestvuju, kako u proizvodnji (to je, naravno, posvuda tako), tako i u donošenju odluka te kreiranju budućnosti proizvodnog procesa, čemu nije tako gotovo nigdje, odnosno - u sasvim ograničenoj domeni. Pustimo sada po strani što je - u ranijem sustavu - samoupravljanje bilo politički instrumentalizirano.

Gdje ti vidiš da bilo koji radnik u Hrvatskoj učestvuje u donošenju odluka i kreiranju budućnosti proizvodnog procesa? U kojem ti to svijetu živiš?
ap27.09.2010. 23:25#4

Balad, i ako doslovno uzmeš

samoupravljanje = sami upravljaju (a ne netko drugi), tko - oni koji su tu a ne (samo) radnici ili samo upravljanje (i ništa drugo ili ne i drugo). U osnovi veliki problemi i ako se hoće i uzme radničko samoupravljanje u okviru nečeg gdje netko drugo krovno ili na više razina iznad drži vlast i moć te upravlja (to je neizbježno lažno)

samo upravljanje = samo se upravlja (a ostalo se pepušta drugima), puno bliže i tako je stvarno i formalno "naš" sustav postavljen od strane apsolutne moći i vlasti (partija i njezin aparat), tako shvaćen i, kao to nitko nije mijenjao razvijen.

Kako se sada radi o istom sustavu - sve osnovno i ključno, uključujući likove i djela, doluke od krupno do sitno sa 90 % za jer sve ide na zajednički i tuži račun a samo upravljačima vrhnje ... sve je isto.
Npr. svi ex društveni stanovi i dok su bili društveni i privatizirani su se facto i de iure bili zajednički a neupitno smatrani onih koji su ih dobili i prisvojili. I tako je sve, inevstice, 90 % svega po Jadranu, osnove poslovanja, i sitne nijanse, bez ikakve bitne razlike proteklo desetljeće kao sedamdeset a sada kenula rfepriza odamdesetih, Agrokor i snage u Srbiji su isti kao Agrokobinat sa Antom Todoriće na čelu, uz razliuku da on sada sa 83 godine djeluje iz sjene a njegov maneken Ivica je na pisti, isto kao sin predstavnika UDBA-e i biznisa u Milanu (tedeschi), isto u londonu (Štrok), sin Mile čačića u biznisu, sin šefa CO i Člana IK CK SKH formlano slično, sin ....U Srbiji isto pa još više isto, čak u BiH ...

Tko tu koga zaj .... samoobmanjuje i obmanjuje?

Obratti pažnju da npr. u kapitalističkim Danskoj 75 %, Švedskoj 80 %, Njemčkoj 55 % stanova zajedničko, nitko nikada nije uzeo i 1 m2 džaba i tek tako, isto kao kod nas prije II svj. rata, nema viška iako staln likvidno, preko 200 godina, U Danskoj veliline Hrvatske to sada vrijedi oko 350 mlrd EUR-a, imaju novaca za to i obnove, zbog pouzdanosti drugi, uključujući banke za 0,1 % kamata mole da snjima rade a mirovniski fondovi također pepuni novaca njih kao najpouzdanije, pouzdanije od bilo akkvih banaka i bilo čega, mole da s njima kao jamcima vežu novce da im ne bi propali itd.

A kod u kratkom razdoblju samo uprvljanja ili sa,mo upravljanja proizvedeno toga razmjerno više + slikvotno vikendisa i pridajuće infrastrukture i casha, kolko gods e ulože toliko više nedostaje i minusi i jamstveni ugled u 3pm a svega viška i troši se dok generacije i geenracije onih koji to financiraju i srevisiraju bez ikakvog piovarat i kroisti od toga idu u 3pm da bi sada došlo doba zamjene subjekta i objekta u koje će se samo uz najveće svjetske ozbiljnosti i znanja jedva izbjeći sutvna velika sranja.

P.S. Šta tu nije jasno? Valjda to što vječnost obmane i samoobmane ne da ni malo vremena baciti pogled na tu veoma sporednu činjeicu obzirom da visoke stalne fikcije na najvipim razinama tako neodoljivo privlače i priječe takve slabosti napsram nižih nizina. Ili to sito obratno, sve je sustavno toliko duboko podzemlje da nema pojma niti ga zanima šta je na površini, u osnovnom stvarnom živom svijetu.

Možda bune razlike, npr. zagreb šezdesetih je bio sustavno naj naj .. i drugi slijdili, ali to je bilo zato što je krajem pdesetih sve u latu pa su putem UDBA dali tajne naloge djeluj ... i kada je otišlo predaleko opet čisti sustavno, tako da se radi o drastičnim razlikama mjera i razdoblja, ni blizu istog i dramatičnim sustavnim bitkama unutar.

A sada smo konačno i sintezi, sve to je objekt i ...
florofil28.09.2010. 15:50#5

"jer smo dotakli samo dno hrvatske kapitalističke noćne more"
Dobar tekst. Ali na žalost, ne dijelim ovaj optimizam s autorom. Mislim da imamo još prostora za padanje do samog dna. Nismo još prodali polja, šume, vodu, željeznicu, struju... Treba postati još puno gore da bi ljudi shvatili što se dešava.
Balad28.09.2010. 18:08#6

@ap

Gle, ap - ja ne pridajem nikakvo drugo značenje riječi samoupravljanje (kao upravljaju oni koji su tu, a to nisu samo radnici) niti ga pišem kao samo upravljanje i tumačim kao - samo se upravlja.

"Moja" definicija podudara se sa promoviranim prvobitnim smislom samoupravljanja i očišćena je od utjecaja politike, stranaka, UDBE i ne znam još čega. Za mene je to stvar dostojna čovjeka i njegova dostojanstva - za koju se vrijedi boriti i izboriti. Ne znam zašto treba toliko filozofirati oko sasvim jednostavne stvari:

- radnici rade
- radnici upravljaju
- radnici dijele (novčane) rezultate svoga rada
- radnici snose odgovornost za uspjehe i neuspjehe

Upletanje UDBE i ne znam koga još, samo navodi na krivi kolosijek, zatamnjujući smisao i bit termina. Inače, primjećujem kako mnogi nikako da se riješe negativnog naslijeđa prošlosti i sve tumače u njenim terminima. Te socijalizam ne mogu zamisliti nego kao - realsocijalizam, pak im je prva asocijacija na tu riječ upravo takva; te na riječ samoupravljanje odmah potežu formalizam i utjecaje politike na njega,... Riješimo se jednom već naslijeđa prošlosti i krenimo naprijed. Stari termini često dobijaju - u procesu spoznavanja grešaka prošlosti i pročišćavanja - nova kvalitativna značenja.

Meni je sasvim svejedno, ako nekoga boli termin "samoupravljanje" - neka smisli novi. Ali suština - ovladavanje radom u svim njegovim aspektima (što znači, ne samo šljakanjem, već i učestvovanjem u cjelokupnom procesu) i rezultatima rada, je prirodno pravo svakog slobodnog čovjeka.

Želi li mu ga neko oduzeti, oduzima ga zapravo i samom sebi te svojim potomcima, a takvi mi se ljudi nimalo ne sviđaju.
ap28.09.2010. 18:48#7

Balad, apstraktna razmatranja nečeg vezanog za zbilju bez te zbilje neizbježno i uobičajeno bivaju silovanja i čim se dotaknu zbilje autogolovi.

I ako se tako razmatra, to je jedino primjereno u za to organiziranim akademskim i sličnim uvjetima i namjenama doko na bilo kakvom drugom terenu to biva nešto prethodno.

Sustavni problem i zastranjenja počivaju baš na takvoj preekskluzivnoj greški, uvijek samoproglašavanoj kao najvipa vrijednost, iz razloga jer je to lako, može i papagaj. Tako su se npr. francuske inetelektualne i kvislinšle elite lako samoproglasile kao vodeće i jedine te vrlo brzo dalje i dalje ... i onda je netko od njih na rubu papira naveo "bili budale". I tako mnogo puta. Da su se samo malo makli iz papagajske uloge sve bi bilo bitno bolje.
zemunica28.09.2010. 19:07#8

Dakle, ti ap smatras da to sta Balad predlaze, nema sanse da zazivi, jer se radi o idealima koji su u praksi neizvedivi?
Balad28.09.2010. 19:52#9

@ap

"Balad, apstraktna razmatranja nečeg vezanog za zbilju bez te zbilje neizbježno i uobičajeno bivaju silovanja i čim se dotaknu zbilje autogolovi." (ap)

Ako pogledaš zbilju, ona je jadna - da jadnija ne može biti. Dakle, ištu se promjene te zbilje. Cijela ljudska povijest je utemeljena na promjeni - za većinu ljudi - nepodnošljive (u većoj ili manjoj mjeri) zbilje. Za to su se borili i bore se nadalje (što oružjem, što intelektom) ljudi širom svijeta. Sve promjene (govorim o socijalno - ekonomskim promjenama) desile su se kao posljedica te borbe. Od ukidanja feudalizma, do 8 satnog radnog dana, preko priznavanja ravnopravnosti žena, prava na štrajk itd.

Prema tome, moja razmatranja itekako počivaju na sagledavanju te zbilje, i želji za njenom PROMJENOM a ne za KONZERVIRANJEM stanja.

Replicirat ću ti pozivanjem na pitanje ZEMUNICE:

"Dakle, ti ap smatras da to sta Balad predlaze, nema sanse da zazivi, jer se radi o idealima koji su u praksi neizvedivi? " (zemunica)

iako ćeš je (repliku), vjerojatno, proglasiti idealizmom:

Ljudi su od davnina maštali o letu na Mjesec - prema tebi, ne respektirajući zbilju. Ali, ta mašta je postala stvarnost. Bez upornog stremljenja, bez promjena koje se nisu desile same od sebe već angažamanom ljudi na promjeni svijeta - u znanstvenom, tehničkom, tehnološkom, ekonomskom i socijalnom smislu - njihov san bi vječito ostao samo to. San.

Pouka je - ne bori li se čovjek da u stvarnosti ostvari svoje snove, neka samo nastavi spavati. Tako najbolje respektira vlastitu zbilju, koja se svodi na - neaktivnost i pasivno prihvaćanje onoga što drugi sanjaju i ostvaruju.

Snovi su različiti. Ja želim samoupravljanje, Hitler je želio istrijebiti Židove, Kepler je sanjao o putu na Lunu, "Hrvati" sanjaju državu od stoljeća sedmog, "Srbi" - Veliku Srbiju, gayevi - seksualnu ravnopravnost sa hetroseksualcima, žene - plaće jednake muškima,... Svi oni žive u realnosti (sadašnjosti) i njome su iz raznoraznih razloga nezadovoljni. Stoga žele promjene, mada su i dalje prisiljeni živjeti u sadašnjosti. Neki od snova su monstruozni, neki neostvarivi dok drugi to jesu. Stoga, između tih snova treba izvršiti selekciju, a neke od njih (Hitler) apriorno odbaciti.

Smatram da radni ljudi itekako imaju razloga da sanjaju o poboljšanju svog položaja i da im je borba za ostvarenje sna izgledna (u historijskim vremenskim okvirima). Nadu im daje pogled unatrag: od nekadašnjeg roba, preko feudalnog kmeta do današnjeg najamnog radnika, ipak su se njegova prava povećavala i situacija poboljšavala. Ne vidim ni najmanje razloga da je tome došao kraj i da radni ljudi ne ostvare još veći stupanj svog oslobađanja, kao slobodne i dostojanstvene ljudske jedinke, koje zaista SAME (a ne netko drugi) upravljaju cjelinom svog života. Pa i na svom radnom mjestu.

Naravno, ovdje nisam govorio o sasvim subjektivnim snovima jedinki, koji se - živeći u toj zbilji koju treba mijenjati - tiču samo njih i njihovih najbližih. Surovu zbilju, dakako, treba nekako preživjeti, učiniti je podnošljivijom, a tome pomažu individualni snovi.
ap28.09.2010. 20:34#10

@ zemunica

''Dakle, ti ap smatras da to sta Balad predlaze, nema sanse da zazivi, jer se radi o idealima koji su u praksi neizvedivi?"

Na konkretnom iskustvu od mladosti na dalje već u užem idealističkom strujanju od zajedničkog se je stalno pokazivalo najmanje 4 drastično različite vrste idealizma istih ili veoma sličnih ideja, znanja, socio uvjeta itd.:
- manji dio je već tada ''dodatno'' djelovao i ostvario i previše toga, pa i više nego zadruga i samoupravljanja i još k tome u zgusnitim zajedničkim birtijama uveče itd, stojeći hodajući donosio piće i plaćao drugovima, kolegama, prijateljima, suborcima ... i tako dalje stalno (do 5 %)
- najozbiljniji idealisti su non stop radili i razrađivali u više frakcija više nego Lenjin ali tako da su uvijek kasnili za događajima i u knjigama au živo još više te samo iznimke na prste bilo kako od toga nešto (npr. Boris Buden, možda baš zato što je kao riijekti znao ustati i na puut do WC-a uočiti i druge), oko 10 %
- osnovna znalačka struja idealista su ovakvi ili onakvi samo upravljači, bili i ostali, sustavni paraziti ali koji se vješto itd. drže, mreže i uspinju na gornje djelove gdje se ne traži nema ništa živo (oko 75 %)
- najistinskiji idealisti su nailizili idealne puteve za idealna rješenja za sebe i okolinu, od groblja do kojekakvih (10 %)

Ovo što Balad ponavlja su djelići toga što se stalno vrti, manje u vezi.

Obratite pažnju da su samoproglašeni vodeći teoretičari i vođe revolucije Badiou i Žižek, a i Dolar itd. nakon otkrića svima poznatih logora za građevinske radnike iz Bosne u Sloveniji prešli na do sada najekstremnije konzervativne pozicije, bitku za opstanaka ostataka ostataka države kao do jučer stalnog drugog lica zla, te na manje nego evandeoske teorije revolucije i promjena bez fizičke borbe i nasilja, sa svetog Pavla Apostola na ideje a la Platon, uz pristojnost kao glavno oružje. To j uobičajeno, red samonapuhivanje i forsanja na izabrane točke pa drubling i povratak na teme, ali da ne ispadne krivo smo se orjentirali ...

Bilo kako bilo, na većunu toga ne samo ništa nego .... Bolje je i zanimljivije sa 1 % tih napora makar uočavati živa čuda te kreirati i djelovati stalno globalno i lokalno te uživatio koliko se može nego se za tako prazne ideje koje to i nisu žrtvovati vječnost ... da bi na cilju netko konstatirao bili smo budale itd.

@ Balad

Umijesto samo snova o samoupravljanju, ako ne ulažeš previše napora u ... ne može izbjeći kombinaciju snova, zbilje, ljubavnih afera itd. takvog samoupravljanja. Gdje god živiš i šta gpd radiš se neda izbjeći osim ako se sustvno ne izbjegava a previše samo upravlja, kao što je to kod nas pretežno.

Npr. u osobnom iskustvu najveći stupnjevi samoupravljanja su bili djetinjski (kao dijet i orditel maloj djeci, uključujući susjedstvo), slobodne zahtjevne aktivnosti za studija, na odsluđenju vojnog roka JNA i slično, svi ključni djelovi poslova i složenij rješaavnja ... a tek one stvari.

Tako da se i na toj razini fizičkih iskustva velika drama dvija na liniji samo upravljanje i samoupravljanje (a zapravo nešto slično ali bitno drukčije). Po mojim uvidima nakon duge dominacije, više od dikature i religije a manje od najmanjih razina živog svijeta, samo upravljanje postaje objekt a ostali vidovi upravljanja i ostalog njegov subjekt. Ako ništa drugo onda se to dešava radi neizbježnog položaja u silovanju, jer silovatelj jednom mora stati i tada ...
ajla28.03.2011. 13:31#11

ajla

Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

H-Alter

Marinko Čulić 24.05.2012.

Što nam znači pobjeda Karanikolića

Što nas čeka

Trg Burze

Deutsche welle

Kad se male ruke slože...

Vezane vijesti

Baskijski kooperativni san

Brišete dug kriminalcima, obrišite i Monteru

Montirana sudbina "Montera" + FOTOGALERIJA!

Zadrugarstvo kao lijek

Civilno društvo - prostori za suradnju

dodaj komentar 11 komentara

Dodaj komentar

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

Brišete dug kriminalcima, obrišite i Monteru

Ne damo plaće u državnim tvrtkama

Muke po doprinosima

Potvrđen stečaj nad Jadrankamenom

Zbog Kineza nova uhićenja u Zagrebu

Jadrankamen poziva na skup u Pučišćima

Pomozite "Zagreb Pride-u"