Toni Gabrić 07.02.2012.

Lijepa naša bez pisanog traga

Toni Gabrić Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja priznalo da je bivši MZOPUG godinama dodjeljivao udrugama milijune kuna proračunskog novca, a da ne postoje apsolutno nikakvi pisani tragovi o ocjenama predloženih projekata i projektnih izvještaja. Najveći dobitnik bio je HDZ-ovac Ante Kutle. Hoće li na scenu stupiti DORH?

Što nas čeka

Mecso

Trg Burze

Bilješke jedne zastupnice

Deutsche welle

Nikad kraja hrvanju sa fašizmom

21.06.2010. Ivica Đikić Novi list  Hrvatska Komentiraj Print
Fotografija članka
Još uvijek, evo dvadesetu godinu, dovršavamo Drugi svjetski rat, a u ratu ima mjesta samo za bavljenje elementarnim pitanjima, piše Ivica Đikić u Novom listu

Sve dok u javnom životu ove zemlje neometano djeluju ljudi poput Žarka Domljana, prvoga predsjednika Hrvatskoga sabora, antifašizam u Hrvatskoj, nažalost, uglavnom će se zadržavati u okvirima svoje najelementarnije definicije i bavit će se pitanjima koja su u civiliziranom svijetu, više-manje, odavno apsolvirana.

Antifašizam je, naime, na ovim prostorima ponajprije suprotstavljanje prilično raširenom mišljenju da je prava Hrvatska u Drugome svjetskom ratu bila ona koja se svrstala uz Njemačku i Italiju i da su istinski hrvatski domoljubi bili u ustašama, a ne u partizanima. Tako je već dvadeset godina, koliko Hrvatska neuspješno dovršava svoj Drugi svjetski rat, nasilno prekrajajući njegov ishod.

Elem, Žarko Domljan. Gostujući nedavno u gledanoj televizijskoj emisiji, taj rashodovani HDZ-ov političar - koji je važio za pripadnika umjerenije struje - imao je samo riječi hvale za Ivu Rojnicu, nekoć ustaškog stožernika u Dubrovniku, koji je u lipnju 1941. godine potpisao uredbu što propisuje zabranu slobodnog kretanja Srbima i Židovima po gradskim ulicama, te Srbima i Židovima onemogućuje držanje trgovina. Rojnica se 1947. skrasio u prijateljskoj Argentini i u nastavku svoga života nikad nije pokazao da se kaje zbog zauzimanja relativno istaknute i aktivne uloge u zločinačkoj organizaciji i u progonu Židova i Srba. Upravo suprotno, devedesetih je izjavio da bi opet učinio sve kao i 1941. godine. Žarko Domljan 2010. u svom pokojnom prijatelju Rojnici vidi samo velikog patriota koji je puno pomogao Hrvatskoj, dok njegove aktivnosti u Dubrovniku tokom Drugoga svjetskog rata ne smatra naročito spornima. Kao što ih spornima nije smatrao ni prvi predsjednik samostalne Hrvatske Franjo Tuđman, i kao što ih spornima zasigurno ne nalazi ni dobar dio hrvatskih građana.

Obračun s prošlošću

Hrvatsko osamostaljenje ranih devedesetih ujedno je označilo i početak oživljavanja ustaštva, oživljavanja koje je imalo snažnu podršku tek formiranoga državnog aparata. Premda je antifašizam od početka bio ugrađen u formalne temelje hrvatske državnosti i premda je Franjo Tuđman bio aktivni sudionik antifašističke borbe od 1941., stvarnost se sastojala u pokušaju vlasti da realizira nakaradnu ideju o svehrvatskom ideološkom pomirenju. Da bi se to moglo, valjalo je sluge fašizma dovesti u približno istu ravan s antifašistima, a to se radilo tako što je naglašavan pozitivni nacionalni naboj kod ustaša i antihrvatska teorija i praksa kod partizana. Ton procesu relativizacije fašizma i antifašizma dao je upravo Tuđman. U veljači 1990., na Prvom općem saboru HDZ-a, izjavio je da "Nezavisna Država Hrvatska nije bila samo puka kvislinška tvorevina, nego i izraz povijesnih težnji hrvatskoga naroda". Nešto kasnije rekao je da mu je drago što mu "supruga nije ni Srpkinja, ni Židovka". Vrata fašizaciji vladajuće partije i cijelog društva bila su širom otvorena.

Odmah po uspostavi nove vlasti predsjednik Republike dao je ukloniti naziv Trgu žrtava fašizma iz centra Zagreba. Uskoro su iz svih hrvatskih gradova izbrisani nazivi ulica i trgova koji nose nazive iz antifašističke borbe a, zajedno s njima, s lica zemlje zbrisano je i više od tri tisuće spomen-obilježja Narodnooslobodilačkog rata. Počinitelji nikad nisu nađeni, jer nikad nisu ni traženi.

Svehrvatska pomirba

Paralelno s brisanjem "nepodobnih" imena, jedna će splitska ulica dobiti ime Mile Budaka, ustaškoga ministra propagande i autora krilatice "Bjež'te psine preko Drine".

Uskoro će splitski primjer slijediti i neki drugi hrvatski gradovi, pa će Budakovo ime ponijeti mnoge ulice, škole i dječji vrtići širom Hrvatske. Mile Budak je ušao i u školske udžbenike kao ugledan književnik, s tim da se u čitankama nije spominjala njegova fašistička prošlost.

Predsjednik Tuđman, nadalje, javno je prezentirao svoju ideju o "svehrvatskoj grobnici" u Jasenovcu; po toj ideji, na mjestu ustaškog koncentracijskog logora trebale su biti pomiješane kosti ubijenih antifašista i njihovih ubojica. Tuđman je ideju posudio od generalisimussa Francisca Franca, a zbog kritiziranja te zamisli dao je sudski goniti urednike i novinare Feral Tribunea - Viktora Ivančića i Marinka Čulića. U sklopu hrvatskoga parlamenta bila je osnovana posebna komisija za iskopavanje hrvatskih kostiju. Ta komisija na čelu sa saborskim zastupnikom Vicom Vukojevićem formirana je s ciljem redizajniranja povijesti. Iskopati, naime, što više Hrvata koji su pali kao žrtve antifašizma i komunizma, a što je moguće više umanjiti broj žrtava fašizma. Tako je broj jasenovačkih žrtava u jednom trenutku bio sveden na svega nekoliko stotina.

Oživljavanje ustaštva

Svake godine sredinom svibnja na Bleiburškom polju - uz prisutnost najviših državnih dužnosnika i uz sponzorstvo Hrvatskoga sabora - odigrava se ustaški hepening začinjen fašističkim pozdravima i obilježjima, te prožet prigodnim ustaškim napjevima. Na jednom od tih skupova akademik Dubravko Jelčić je ustvrdio kako "vojska NDH nije bila fašistička" i da je "u redovima ustaša bilo više antifašista nego na partizanskoj strani". U studenome 1997. godine Hrvatski je sabor svoje ime promijenio u Hrvatski državni sabor. Instituciju istoga imena stvorio je potkraj siječnja 1942. ustaški poglavnik Ante Pavelić, a historijska literatura bilježi da se dotični dom ni prije, ni kasnije - do, dakle, 1997. - nije zvao tim imenom. Nekadašnji predsjednik parlamenta Nedjeljko Mihanović izjavio je u svibnju 1998. godine da Jasenovac "nije bio lječilište, ali ni mučionica", a svoju je tvrdnju potkrijepio otkrićem da su logoraši u okviru dramske sekcije postavili Tijardovićevu "Malu Floramye". Isti je gospodin, nešto ranije, na pitanje o karakteru NDH kazao: "Ta je država imala stanovitih devijacija, ali je sve ostalo bilo u redu".

U sklopu 114. brigade Hrvatske vojske cijelo vrijeme rata djelovala je bojna "Rafael vitez Boban", koja je, po uzoru na ustašku Crnu legiju, nosila isključivo crne uniforme i kitila se isključivo ustaškim znamenjem. Ista je bojna svakog 10. travnja ponosno stupala splitskim asfaltom i nitko je u tome nije ni pokušao ometati. U istom je gradu godinama bila aktivna i bojna "Vitez Jure Francetić". U Hrvatskoj je nekoliko godina izlazilo nacističko glasilo "Hrvatski vjesnik" iz Vinkovaca, koje je iz broja u broj donosilo najdegutantnije uvrede, psovke i prijetnje na račun Srba, Židova i ostalih nehrvata. Protiv rečenoga lista državna vlast nije poduzela nikakve kaznene sankcije. Pročelja mnogih hrvatskih gradova i dan danas krase grafiti fašističke provenijencije, u kojima se poziva na ubijanje jugonostalgičara, Srba, Židova...

Najeklatantiji primjer dosad zabilježen je u proljeće 1997. na zidinama drevnoga Trogira. Počinitelji nikad nisu pronađeni. U ovoj zemlji uredno je proslavljan 10. travnja, dan uspostave NDH, uredno su izlazili otvoreni antisemitski pamfleti, slavile su se svete mise za dušu Ante Pavelića, školski udžbenici bili su prepuni izljeva netrpeljivosti spram Josipa Broza Tita i partizanskog pokreta...

Državna doktrina neofašizma

Do konca devedesetih godina proces izjednačavanja fašizma i antifašizma uglavnom je bio dovršen. Na simboličkoj razini, dovršetak tog zloćudnog procesa zbio se u svibnju 1999. godine na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma koji se tada još uvijek zvao Trgom hrvatskih velikana, kad je skupina obožavatelja fašizma - kojima su mediji tepali kao »antikomunistima« - fizički nasrnula na ljude koji su tražili da se spomenutom trgu vrati njegovo staro ime. U najtiražnijem dnevnom listu tada je objavljena kolumna u kojoj autorica zaključuje da se »jedna skupina političkih ridikula potukla s drugom skupinom političkih ridikula«. To je bila suština Tuđmanove ideologije pomirenja; i jedni i drugi su apsolutno isti - identični u zlu, ili u dobru. Oni malobrojni koji su se javno i nedvosmisleno opirali takvom redizajniranju povijesti dobivali su etikete nacionalnih izdajnika i državnih neprijatelja. Mogli su računati da protiv sebe imaju državu, njezine moćne institucije, njezine elitne zdrugove i njezinu suludu doktrinu neofašizma.
Nakon predsjedničkih i parlamentarnih izbora 2000. godine, iščezla je režimska podrška boju protiv antifašizma, iako je kasnije otkriveno da je i novi predsjednik Stjepan Mesić početkom devedesetih veličao mudro hrvatsko svrstavanje uz Hitlera i Mussolinija. No posijano zlo sjeme palo je na plodno tlo i brzo je pustilo snažno korijenje. Vidimo to i danas: slavljenju fašizma svjedočimo na nogometnim stadionima, na koncertima, na ulicama i trgovima, u javnom životu u kojemu je postalo sasvim normalno izjednačavanje antifašizma s praksom komunističke vladavine koja se onda dovodi u istu ravninu s teorijom i praksom nacifašizma.

Rat koji traje

Još uvijek, evo dvadesetu godinu, dovršavamo Drugi svjetski rat, a u ratu ima mjesta samo za bavljenje elementarnim pitanjima. Antifašističko bavljenje elementarnim pitanjima rezultiralo je, međutim, priličnom zakržljalošću našeg antifašizma - tapkao je u mjestu, pa je njegov sadržaj ostao na onom najosnovnijem. Nije se razvio u smjeru suprotstavljanja svakom obliku diskriminacije, terora i tiranije, nije u punom smislu zaživio kao ideja o slobodi koju jednako efikasno i vatreno mogu gušiti i profašistički i komunistički režimi. Antifašistički intelektualni milje morao je pronaći snage da prvi otvori razgovor o zločinačkim zastranjenjima NOB-a, te da inzistira na razlikovanju hrvatske antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu i komunističke vladavine od 1945. do 1990. godine. Morao je prvi inicirati potragu za grobovima svih koji su poslije rata ubijeni bez suda, koji su pali kao žrtve bezumne, ili vrlo osmišljene, osvete. Morao je naći moralne čvrstine da progovori o tiraniji, ubojstvima i progonima u izvedbi Titove jednopartijske vlasti koja se temeljila na svemoći jednoga čovjeka. Ovako, taj su važni posao preuzeli tzv. antikomunisti čiji motiv nije istina, nego nastojanje da se ustaški poraz u Drugom svjetskom ratu naknadno pretvori u moralnu pobjedu ili da se, u najmanju ruku, stvori dojam kako su antifašizam i fašizam za Hrvate jedno te isto.

Posljedice tog kobnog antifašističkog propusta, za koji se može pronaći opravdanje u ovdašnjoj državnoj politici i društvenoj situaciji devedesetih ova će zemlja osjećati još dugo, odnosno onoliko koliko će naciji trebati da definitivno napusti rovove Drugoga svjetskog rata u kojemu je, civilizirane zemlje to su shvatile prije 65 godina, pobijedio antifašizam. Ili žudnja za slobodom.

Tagovi: antifašizam
Prijavi članak na: Twitter Facebook
dodaj komentar 13 komentara
  1. blissmyass25.06.2010. 22:37
    peroizlondona, you mom is a cow., so it is ok she was (hopefully slaughtered) so that good partizans would be able to have a double cheese burger made from her parts.
  2. peroizlondona24.06.2010. 19:18
    stvarno si frajer (oh oprosti FIZIČAR) i pokazuješ svoju intelektualnu nadmoć, k tomu i "podučavaš". zar ti nije malo sumnjivo da se nitko nije uključio u ovu debilnu debatu;
    jednoga FIZIČARA i jednoga idijota. znaš zašto: pustili su te da vide kolika je intelektualna razina tvoje umotvorine koju niti nakon DVA objavljivanja nitko nije primjetio osim jednoga zajebanta (koji sam sebe naziva idijotom) i jednoga samoprozvanoga FIZIČARA (koji k tomu još uvijek ne zna kaj je to entropija) - a htel bi podučavati "dečece". možda ti mirišu dečeci gospon dedek FIZIČAR.
    ak nam je takva intelektualna elita - uvijek ću podržati idijote. FIZIČARU još nisi
    shvatio da komunicuraš s IDIJOTOM a ne s idiotom.
    blago tebi - tvoje je carstvo nebesko - (kako to negdje piše u Bibliji koju toliko voliš citirati)
    pa kad si rekao zbogom dečec (posrečilo ti se "ufatiti" kojega)
    i ja tebi poželih
    zbogom entropisti FIZIČARU
  3. Balad24.06.2010. 18:11
    "ne raspravljaj s idijotima na halteru" (peroizlondona)

    Hvala ti što si priznao da si idiot, ali rekoh - ne raspravljam s tobom već te PODUČAVAM. Uostalom svoju INTELEKTUALNU INFERIORNOST DOKAZUJEŠ tako da nikakvim argumentima ne komentiraš ni Đikićev članak ni moje primjedbe već pišaš bljezgarije. Kao takav, dovoljan si samom sebi pak te i ostavljam u društvu najpametnije osobe s kojom si sposoban općiti.

    Zbogom, dečec!
  4. peroizlondona23.06.2010. 21:41
    ti fizičar,
    hahahahahahahaha HAHA,
    i još podučavaš? HI HI HI,
    pa poduči se,
    fiziciraj a ne raspravljaj s idijotima na halteru
  5. Balad23.06.2010. 19:48
    Dečec, ja sam po profesiji fizičar, pa me tvoje amaterske prizemne bljezgarije nimalo ne diraju. Uostalom, sinek - ja uopće ne govorim o fizici. Oklem si se ti prešaltao na nju? Bježiš sa teme o kojoj nemaš išta razumno reći?

    Nisi se protuargumentima suprotstavio mojem postu, pak ti ga ponavljam:

    -----------------

    Ajmo malo ralogički raščlaniti tvoj vrli humanizam koji se, u praktičnom smislu, svodi na slikanje „partizanskih koljača“. Ustaške, kao i one iz nedavnog rata, vjerojatno si već uslikao – posebno ako su bili s kontra strane.

    - nijedan društveni prevrat tijekom povijesti nije se desio bez nasilja. Razlog je trivijalan – nosioci privilegija ne ispuštaju ih iz ruku ni po cijenu – po mogućnosti tuđe – krvi. U posljednjoj činjenici je početak i kraj bilo kojeg humanizma nositelja privilegija – svako njihovo mahanje humanističkim načelima samo je prilog održanju neprihvatljivog (po većinu) stanja. Jedino zrno „humanizma“ mogli bismo naći u činjenici da prvo pokušavaju mirnim načinom očuvati svoj položaj, prije nego žrtvuju (prvo) tuđe sinove u tu svrhu.

    - I I svjetski rat na području bivše Jugoslavije trajao je 4 godine, uz oko 1 100 000 žrtava. Rat očito nisu izazvali građani ove zemlje – daklem, već se vaga etičke pravde nagnula na njihovu stranu. A posebno na stranu onih koji nisu bili kolaboratori okupatora. Postoje statistički podaci koji govore o broju žrtava pojedinih sukobljenih strana uz neminovne civilne žrtve (amerikanci to danas lakonski otpisuju kao kolateralnu štetu – jasno, ako nisu s njihove strane). Jasno je tko je na institucionalizirani način – kroz svoje paradržave i njihove institucije (poput tajne policije, logora smrti, egzekucijskih vojnih formacija,…) vršio zločine nad protivnikom, kao što je jednako jasno da je – uz priznanje da je i protivnik vršio zločine u svojoj, u osnovi pravednoj borbi – institucionalizirani oblik zločina (uz svu infrastrukturu i podršku vlasti) mnogo efikasniji od zločina „šumskih“ pokreta. Tome svjedoče Auschwitzi, Jasenovci, Mathauseni,…, na kraju krajeva i Bleiburzi (križni putovi).

    - II svjetski rat na području Evrope završio je 8. maja 1945. godine – u Jugoslaviji je trajao 2 tjedna duže, s tim da su se pojedinačne borbe i dalje nastavljale neko vrijeme. Da ne govorimo o križarskom (ustaškom) i četničkom pokretu koji s u nastavljali djelovati u ilegali. Ako si mi familiju smaknuo u Jasenovcu, ako si mi brata ili druga ubio nakon što je rečeno „dečki, koljačije je fertig!“, nije teško shvatiti želju za osvetom. Ista nije ničim racionalno opravdana niti pod racionalnom kontrolom (ni naredbodavaca ni neposrednih izvršitelja), pa je jasno da stradaju i krivi i pravi. Lako je tebi danas govoriti o pravdi i pravnoj državi, usput rečeno – usred države (Hrvatske) u kojoj nema nijedno od toga!

    - ono što je najbitnije u procjeni je li zaista baš „zločin=zločin“ – u smislu totalne identičnosti namjere, izvedbe, opravdanosti i svih drugih elemenata koji doprinose etičkoj prosudbi (a i kazneno pravo razlikuje različite oblike zločina itekako vodeći računa kako o namjeri, izvedbi tako i o olakšavajućim okolnostima – shodno tome propisujući i različite kazne) je moralni kriterij. Tko ga nema – nema ga, tko ga ima – ima ga. Za prosudbu milih i nemilih događanja iz svjetske vojne on je, kod humanističkih povjesničara i inih pojedinaca, odavno utvrđen.

    - prije nego mi potegneš Bibliju i mitove za malu djecu, da te samo prisjetim kako je Abraham bez krzmanja bio spreman – po „zapovjednoj odgovornosti“ svog komandanta – žrtvovati Izaka. Da ne spominjem sijaset izvedenih žrtvovanja koja su opisana u „knjizi nad knjigama“. To, plus licemjerni praktični život kršćana (90% Hrvata) – koji je posve suprotan biblijskim standardima - sasvim je dezavuira kao bilo kakav etičko-moralni kodeks.

    - bitno je napomenuti da se sudovi o povjesnim događajima daju ne slijedom suvremenmih moralnih standarda već onih koji su vladali u trenutku događaja.

    - i da ne duljim dalje; tebi i svim poštenim hrvatima bilo bi mnogo bolje, po njihov moral blagotvornije i probitačnije, da se bave zločinima koje su oni počinili u „domovinskom ratu“ no da nastavljaju II svjetski rat 65 godina nakon njegova kraja. Jest da ratni zločini ne zastarjevaju, samo – ne zastarjevaju ni oni koje su nedavno izvršili tvoj „tata“, „brat“ ili „stric“. Pozabavi se ti njima da ne bi, nakon novih 65 godina, to morale raditi buduće generacije. Lako je prozivati i osuditi protivnika – primijeniti kritički sud na sebe sama je mnogo teže. A upravo ti to savjetuje Isus iz Nazareta. Samo, puna vam ga usta – a u stvarnosti ništa!

    -----------------

    Jednako tako, tvoje .určenje sa entropijom samo je odraz tvoje nemoći da shvatiš smisao misli:

    "Povjest je termodinamika ljudskog roda. U termodinamici, stanje sustava se ne procjenjuje temeljem stanja ili historije jedne-jedine jedinke."

    Kad bi je razumio, onda bi je protumačio - samom sebi i to bi bilo dovoljno. Ali, kao što rekoh:

    MOŽEŠ JE BEZUSPJEŠNO PREŽVAKAVATI OSTATK ŽIVOTA

    što i činiš. Zato te ostavljam nadrkanog, i priznajem - ona stvar ti je velika, za razliku od inteligencije. I, griješiš sinko:

    Ja ne raspravljam sa tobom - JA TE PODUČAVAM!
  6. peroizlondona23.06.2010. 00:22
    poslužiti ću se tvojim rječnikom (što inače ne prakticiram ali za tebe i samo ovaj puta iznimka);
    kreteni koji citiraju nešto što im se čini dovoljno efektno da se produciraju znanjima koja ne posjeduju nisu vriijedni nikakve pozornosti, čak niti razine rasprave koju vode Balad i Peroizlondona.
    ipak pogledaj u rječnik stranih riječi što znači entropija - možda će ti zatrebati kada budeš šarmirao bijedne istomišljenike oko sebe.
  7. Balad22.06.2010. 19:59
    P.S.

    "Ajde poduči me tko je napisao onaj citat iz područja termodinamike" (peroizlondona).

    Citat o kojem govoriš SVAKAKO NIJE IZ PODRUČJA TERMODINAMIKE!
  8. Balad22.06.2010. 19:52
    Dete, pogledaj svoj prvi post i ostale a onda moj prvi post - pak ćeš vidjeti tko se koristi argumentima (osim ako argumentom ne smatraš - "dijete partizanskog koljača").

    Dali ti je termodinamika draga ili ne tvoja je stvar - ja samo vidim da citat ne razumiješ.

    Važan je sadržaj citata, a ne autor. Ti bi autora, da možeš raspravljati o njemu a ne o izrečenoj suštini. Kako već ionako lupetaš o meni, mogu ti priznati - autor sam ja.
  9. peroizlondona22.06.2010. 19:40
    @Balad,
    kada nam ponestanu argumenti onda počinje vrijeđanje, - no dobro !
    takav si kakav si - neodgojen ili bolje rečeno izgleda mi da te odgojila koljačka partizanska mater pa te ni ukradeni citati ne mogu spasiti ignorancije.
    Ajde poduči me tko je napisao onaj citat iz područja termodinamike. Baš me zanima, jer mi je termodinamika draga. Kad smo već kod termodinamike tvoja mržnja prema drugima je čista entropija. Ajde sada uzmi riječnik stranih riječi i /ili udžbenik iz termodinamike pa si to prevedi.
  10. Balad22.06.2010. 16:38
    U principu, jedino me u životu muče idioti kojima ništa nije jasno, a ponajmanje da su idioti. Takvima, jedna mudra misao koju bezuspješno mogu prežvakavati ostatak života:

    "Povjest je termodinamika ljudskog roda. U termodinamici, stanje sustava se ne procjenjuje temeljem stanja ili historije jedne-jedine jedinke."
  11. peroizlondona21.06.2010. 22:14
    @ Balad,
    mogao si svoju umotvorinu u kojoj zbrajaš kruške i krvave trešnje i skratiti pa jednostavno napisati:
    moj zločin opravdava tvoj zločin.
    (ne)prijatelju moj pa ti si pravi sektaš jehovac kada znaš sve što u Bibliji piše, žalosno je samo sto neznaš čitati.... - a imam dojam da te muči i Domovinski rat;
    pa mi je jasno u koju bratiju spadaš (... i ne razumijem kako si povezao Isusa iz Nazareta s mojim komentarom-i tu te izgleda nešto muči)
  12. Balad21.06.2010. 18:25
    Ajmo malo ralogički raščlaniti tvoj vrli humanizam koji se, u praktičnom smislu, svodi na slikanje „partizanskih koljača“. Ustaške, kao i one iz nedavnog rata, vjerojatno si već uslikao – posebno ako su bili s kontra strane.

    - nijedan društveni prevrat tijekom povijesti nije se desio bez nasilja. Razlog je trivijalan – nosioci privilegija ne ispuštaju ih iz ruku ni po cijenu – po mogućnosti tuđe – krvi. U posljednjoj činjenici je početak i kraj bilo kojeg humanizma nositelja privilegija – svako njihovo mahanje humanističkim načelima samo je prilog održanju neprihvatljivog (po većinu) stanja. Jedino zrno „humanizma“ mogli bismo naći u činjenici da prvo pokušavaju mirnim načinom očuvati svoj položaj, prije nego žrtvuju (prvo) tuđe sinove u tu svrhu.

    - I I svjetski rat na području bivše Jugoslavije trajao je 4 godine, uz oko 1 100 000 žrtava. Rat očito nisu izazvali građani ove zemlje – daklem, već se vaga etičke pravde nagnula na njihovu stranu. A posebno na stranu onih koji nisu bili kolaboratori okupatora. Postoje statistički podaci koji govore o broju žrtava pojedinih sukobljenih strana uz neminovne civilne žrtve (amerikanci to danas lakonski otpisuju kao kolateralnu štetu – jasno, ako nisu s njihove strane). Jasno je tko je na institucionalizirani način – kroz svoje paradržave i njihove institucije (poput tajne policije, logora smrti, egzekucijskih vojnih formacija,…) vršio zločine nad protivnikom, kao što je jednako jasno da je – uz priznanje da je i protivnik vršio zločine u svojoj, u osnovi pravednoj borbi – institucionalizirani oblik zločina (uz svu infrastrukturu i podršku vlasti) mnogo efikasniji od zločina „šumskih“ pokreta. Tome svjedoče Auschwitzi, Jasenovci, Mathauseni,…, na kraju krajeva i Bleiburzi (križni putovi).

    - II svjetski rat na području Evrope završio je 8. maja 1945. godine – u Jugoslaviji je trajao 2 tjedna duže, s tim da su se pojedinačne borbe i dalje nastavljale neko vrijeme. Da ne govorimo o križarskom (ustaškom) i četničkom pokretu koji s u nastavljali djelovati u ilegali. Ako si mi familiju smaknuo u Jasenovcu, ako si mi brata ili druga ubio nakon što je rečeno „dečki, koljačije je fertig!“, nije teško shvatiti želju za osvetom. Ista nije ničim racionalno opravdana niti pod racionalnom kontrolom (ni naredbodavaca ni neposrednih izvršitelja), pa je jasno da stradaju i krivi i pravi. Lako je tebi danas govoriti o pravdi i pravnoj državi, usput rečeno – usred države (Hrvatske) u kojoj nema nijedno od toga!

    - ono što je najbitnije u procjeni je li zaista baš „zločin=zločin“ – u smislu totalne identičnosti namjere, izvedbe, opravdanosti i svih drugih elemenata koji doprinose etičkoj prosudbi (a i kazneno pravo razlikuje različite oblike zločina itekako vodeći računa kako o namjeri, izvedbi tako i o olakšavajućim okolnostima – shodno tome propisujući i različite kazne) je moralni kriterij. Tko ga nema – nema ga, tko ga ima – ima ga. Za prosudbu milih i nemilih događanja iz svjetske vojne on je, kod humanističkih povjesničara i inih pojedinaca, odavno utvrđen.

    - prije nego mi potegneš Bibliju i mitove za malu djecu, da te samo prisjetim kako je Abraham bez krzmanja bio spreman – po „zapovjednoj odgovornosti“ svog komandanta – žrtvovati Izaka. Da ne spominjem sijaset izvedenih žrtvovanja koja su opisana u „knjizi nad knjigama“. To, plus licemjerni praktični život kršćana (90% Hrvata) – koji je posve suprotan biblijskim standardima - sasvim je dezavuira kao bilo kakav etičko-moralni kodeks.

    - bitno je napomenuti da se sudovi o povjesnim događajima daju ne slijedom suvremenmih moralnih standarda već onih koji su vladali u trenutku događaja.

    - i da ne duljim dalje; tebi i svim poštenim hrvatima bilo bi mnogo bolje, po njihov moral blagotvornije i probitačnije, da se bave zločinima koje su oni počinili u „domovinskom ratu“ no da nastavljaju II svjetski rat 65 godina nakon njegova kraja. Jest da ratni zločini ne zastarjevaju, samo – ne zastarjevaju ni oni koje su nedavno izvršili tvoj „tata“, „brat“ ili „stric“. Pozabavi se ti njima da ne bi, nakon novih 65 godina, to morale raditi buduće generacije. Lako je prozivati i osuditi protivnika – primijeniti kritički sud na sebe sama je mnogo teže. A upravo ti to savjetuje Isus iz Nazareta. Samo, puna vam ga usta – a u stvarnosti ništa!


  13. peroizlondona21.06.2010. 14:28
    zaboravio si spomenuti partizanske koljače i partizansku koljačiju, a sve zaogrnuto plaštem borbe protiv fašizma - dragi moj, u ovoj zemlji mira zaista nikada neće biti uz ovakve jednostrane stavove, mira neće biti dok se jasno ne razdvoji, svakako pozitivna borba protiv fašizma, od bezobzirne komunističke ideološke osvetničke partizanske koljačije a partizanske koljače danas ne treba suditi, dovoljno ih je u javnosti uslikati da znamo tko su.
Dodaj komentar

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

08.02.

Todorić odustao od shoppinga

Agrokor povukao svoju neobvezujuću ponudu za kupnju 52,1 posto dionica slovenskog trgovačkog lanca Mercatora

08.02.

Kerume, aj 'ća + STRIP

Za smjenu gradonačelnika potrebno je prikupiti 35 tisuća potpisa

07.02.

Todorić pod zaštitom pravosuđa

Ustavni sud Hrvatske donio je odluku kojom "privremeno odgađa" izvršenje rješenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga koja je naložila tvrtki Agrokor da obznani ponudu za preuzimanje dionica tvrtke Belja

07.02.

Naputci vrhuške

MMF Hrvatskoj: Devalvirajte kunu smanjenjem previsokih plaća i mijenjajte ZOR

06.02.

Grad duhova + FOTOGALERIJA

Nekadašnji sisački industrijski raj danas je grad duhova u kojem ljudi u kolicima iz šoping centara skupljaju staro željezo.

06.02.

STRIP: Dva nova Prangera!

Zagreb Indoors bio je pun pogodak, a Kerum izvodi vojsku na ulice...

03.02.

Kola sve brže jure nizbrdo

Preostalih 90 proizvodnih radnika, mahom šivačica, čakovečke MTČ Tvornice rublja u stečaju dobilo je ugovore na samo 15 dana, što pokazuje da će se proizvodnja uskoro ugasiti, upozorili su sindikalisti

nzzcd
Info most
E Novine
Info most