Marinko Čulić 24.05.2012.

Što nam znači pobjeda Karanikolića

Marinko Čulić Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.

Što nas čeka

Trg Burze

Vidi Top 10

Deutsche welle

Ništa kontra jedinog Jape

27.04.2011. Marinko Čulić Tportal  Hrvatska Komentiraj Print
Fotografija članka
Marinko Čulić: Svojim gromkim prešućivanjem onoga što je Haag rekao, Josipović i Kosor su direktni krivci što se s Tuđmana ne skida lažnu pozlatu.

Nema dvojbe, ovo što sada gledamo gore je i od onoga kada su počinjeni zločini zbog kojih su osuđeni Gotovina i Markač. Tada je te zločine netko trebao objelodaniti i na njih brzo reagirati, što je mala, ali hrabro ustobočena grupa medija, nevladinih udruga i opozicijskih političara i učinila. Sada kada se o tim zločinima praktički sve zna i nije bogzna kakvo junaštvo o tome govoriti, spomenuta grupa osula se na šačicu entuzijastičkih kolumnista i nevladinih organizacija. A čitava regimenta hrvatskih političkih prvokategornika i navodnih prijatelja Haškog suda napravila je u gaće i začkomila.

Šute premijerka Kosor, šuti predsjednik Josipović, šuti šef opozicije Milanović, šute svi, jer nitko ne želi prevaliti preko usta dva slova političke abecede koja se sada nasušno nameću. Da, zločina je bilo, iako mi ne prihvaćamo kvalifikaciju udruženog zločinačkog pothvata, ali bez obzira kako to završilo u drugostupanjskom sudovanju, već sada se ispričavamo zbog srpskih žrtava i upućujemo na Tuđmana i njegovu vlast kao glavne krivce za to. To su ta dva slova. Nitko ih, međutim, ne želi izreći, čak ni preko volje precijediti kroz zube. Nitko osim klijenta hrvatskog mirovinskog fonda Stipe Mesića, a i to uz jedan groteskni detalj koji je dodatno osramotio i ponizio Hrvatsku.

Čitav tjedan, naime, cijela je zemlja u mukloj tišini čekala da se čovjek vrati iz Kine - gdje je umirovljenički mogao ostati i mjesec-dva, ali eto, imali smo barem toliko sreće da nije - da bi se čula prva potpuna ili relativno potpuna istina o zločinima zbog kojih su osuđena dvojica generala. I Mesić je, vidjeli smo, to i napravio, ostavši na razini koju njegovom nasljedniku očito nije dano nikada dosegnuti. Rekao je da je zločina bilo više nego što javnost i danas zna, da je Tuđman naprotiv bio o njima obaviješten iscrpno i u realnom vremenu, i da krivicu prvog predsjednikaČitav tjedan cijela je zemlja u mukloj tišini čekala da se čovjek vrati iz Kine da bi se čula prva potpuna ili relativno potpuna istina o zločinima zbog kojih su osuđena dvojica generala treba do kraja osvijetliti i osvijestiti da bi Hrvatska i njeni građani prestali biti njegovi taoci. Točka.

Umirovljenik je ovim rekao sve što radno aktivni dio hrvatskih političara nije smio ili htio, iako se i on sam, polemikom s Tomislavom Karamarkom, djelomično sveo na razinu njihovog kalkulantstva. Zna se, naime, da su Mesić i Karamarko među najzaslužnijima za to što je Gotovina poslije više godina skrivanja zaskočen i otpremljen u Haag. A sadašnjom svađom tko je od njih dvojice kriv što je brijunski transkript završio u Haagu, sami su sebe stavili u defanzivni položaj da se brane od nečega od čega se ne treba braniti. Kao da su napravili nešto nedopustivo, a ne ultimativno poželjno i jedino moguće. Dakle, čak i na Mesićevom primjeru dade se djelomično očitati ovo opće srozavanje klime u zemlji nakon presude dvojici generala.

No za njega se barem može reći da je više žrtva nego poticatelj te klime, dok su glavni krivci na drugoj strani. Vidim ih, zar to treba pogađati, prije svega u Josipoviću i Kosorovoj, jer se njihova odgovornost mjeri puno oštrijim metrom od bulumente huškačkih medija. Ili od pravničkih bezveznjaka koji sada pokušavaju spasiti generale i Tuđmana rušenjem kvalifikacije udruženog zločinačkog pothvata, iako je i djetetu u pelenama jasno da time više rade na spašavanju srpskih optuženika i osuđenika (koje je ta kvalifikacija daleko više zakačila). Ne, ne radi se samo o tome da Kosorova svojom istragom o tome tko je predao brijunski transkript, a Josipović svojom inicijativom da se još jednom provjeri autentičnost tog transkripta, direktno rovare protiv Haškog suda uplićući se u njegove nadležnosti. U krajnjoj liniji, baš me briga za Haag, neka sam štiti svoj autoritet ako misli da je ugrožen.

Ovdje je puno važnije nešto što se tiče same Hrvatske, a to je da nam se sada pred očima diže mažinoovska zadnja linija obrane Franje Tuđmana. I to, pazi ovo, ne od strane onih koji pripadaju soju njegovih ljutih štitonoša koji će ti skočiti u oči ako zucneš išta protiv njihovog jedinog Jape. Nego, molim lijepo, od strane onih koji pripadaju soju finih posttuđmanovskih reformatora (Kosor) ili još finijem soju navodnih opozicionara koji formalno nikada nisu spadali u Tuđmanov krug (Josipović). Sada je baš taj sve sam fini svijet lijepo zapaprio svojoj zemlji. Presuda Gotovini i Markaču jasno je, naime, rekla da je glavni kolovođa zločinačkog pothvata bio Franjo Presuda Gotovini i Markaču jasno je rekla da je glavni kolovođa zločinačkog pothvata bio Franjo Tuđman, što je idealna, nikada bolja prilika da se njega svede na pravu mjeruTuđman, što je idealna, nikada bolja prilika da se njega svede na pravu mjeru.

A to znači da ga se skine s nebeskih visina neupitnog "stvoritelja Hrvatske", jer je jasno kao dan da je iniciranjem ili toleriranjem ratnih zločina istodobno radio i na njenom potkopavanju i razvaljivanju (što bi se i dogodilo da je Tribunal prihvatio tezu mahnitih hrvatskih antihaških puntara da je ovo "presuda Hrvatskoj i hrvatskom narodu"). Ali ništa od toga nije se dojmilo Josipovića i Kosorovu. Naprotiv, svojim gromkim prešućivanjem onoga što je Haag rekao o prvom predsjedniku, oni su direktni krivci što se s njega sada ne skida lažnu pozlatu, niti ima izgleda da se to u doglednoj budućnosti dogodi. Štoviše, praktički su dali za pravo Tuđmanovim promidžbenjacima iz devedesetih koji su ga proglasili "hrvatskim Georgeom Washingtonom", čemu se tada smijalo ne samo u svijetu, nego i u Hrvatskoj.

Ajde da vidim tko će se danas tome nasmijati. Navodno kultiviraniji dio hrvatske političke klase praktički je posvojio tu humornu lasku Tuđmanu i ne bih se začudio ako se ona uskoro bude učila i u školama. Osim toga, ne znam je li Josipoviću i Kosorovoj ikada palo na pamet sljedeće. Sve što znamo o prvom predsjedniku govori da on uopće ne bi tražio njihovu zaštitu i skrbništvo. Pa nije on ostavljao za sobom slonovske tragove u obliku tomova i tomova transkripata da to poslije netko skriva. Nego je, uvjeren da svojom 'genijalnošću' zadužuje ne samo Hrvatsku, nego i cijeli zapadnokršćanski svijet, htio da svi sve znaju o svemu što je napravio, uključujući Oluju. I sada o njoj zbilja sve znamo. Doduše, čak i takvi pravni autoriteti kao Nobilo i Prodanović misle da između sastanka Tuđmana s generalima na Brijunima i zločina u Oluji i poslije nje nije moguće povući direktnu poveznicu.

Ali to malo govori o meritumu stvari. Ni sudac Orie nije našao tu poveznicu, ali je zločine povezao s još nekoliko stvari na osnovi kojih je zaključio da je Tuđman svakako kriv za njih (njegove izjave poslije Oluje, haško svjedočenje Petera Još prije nego što se dogodila Oluja, čak prije nego što je počeo rat, Tuđman je u "Bespućima povijesne zbiljnosti" pisao nadahnute ode genocidu i etničkom čišćenjuGalbraitha, sprečavanje povratka Srba, nekažnjavanje zločina). A, pazi ovo, sam Tuđman bio je čak i opširniji i eksplicitniji od Orieja u razotkrivanju samoga sebe. Još prije nego što se dogodila Oluja, čak prije nego što je počeo rat, on je u "Bespućima povijesne zbiljnosti" pisao nadahnute ode genocidu i etničkom čišćenju te izrijekom govorio o potrebi "obrambene agresije protiv srpstva".

Istinabog, nikada se ne bih složio da mu je Orie i ovo pripisao u grijeh, jer je: a) Tuđman to pisao kao povjesničar, koji dok ostaje samo kod napisanoga ne smije podlijegati kaznenoj odgovornosti, b) zato što je bio loš, nikakav povjesničar, pa to vrijedi utoliko prije. Ipak, ne mogu da ne pitam Josipovića i Kosorovu, uz ispriku što im se izravno obraćam, zar vam to, uvaženi gospodine i uvažena gospođo, nije dovoljno? Pa, čovjek je, za boga miloga, sam savršeno precizno priznao što je htio u ratu 1991-95, i otkud vama ta silna potreba da ga branite od njega samoga? Radije se brinite o sebi.

Njega će povijest zadržati u pamćenju kao neosuđenog ratnog zločinca, a vas kao potrkala koja su ga odmah poslije presude brižno pokrila blaženičkom haljom. Ovo drugo jedva da je išta bolje od prvog.

Tagovi: Franjo Tuđman, presude generalima
Prijavi članak na: Twitter Facebook
dodaj komentar 30 komentara
  1. ap28.04.2011. 10:27
    Marinko Čulić je iznimni politički analitičar. Tim više jer dulje piše, pa i osamdesetih. Ja ne samo da ni tada nisam stizao ni pročitati ni pogledati TV, nego i kada rubom pročitaš ili vidiš nigdje ništa o tome što svuda nailaziš u živo a to je da se proizvodi rat, šikaniraju svi koji nešto rade i uklanjaju svi koji nisu na liniji jedno pričamo, drugo radiomo, treće se zbiva, četvrto se je već zbilo ...

    Ovdje analizira pitanje zašto i Kosor i Josipović i Milanović i sada ne otvaraju pitanje Tuđmana, kada je konačno i Haag presudio i kako to da opet kao jedinog treba čekati Mesića iz Kine. Pa, ne samo što nije zgodno i što ovo ono ... nego i iskustva su, prekaljeni, baš dodatno i pomoču Mesića kao istaknutog, pa i Čulića kao također, pa i svih i svega ...:
    1. da bi zaradio, rentirao i eksploatirao bez rizika držiš se kao kooptiran, instaliran, nasljedan, samoproglašen i slično tako da na neke pojave reagiraš najranije nakon 5 godina a prosječno 20, tako da je oko ovoga to 2016.-2031.g.
    2. u tome i u svemu strogo ne nikada ništa čim bi preventivno i na vrijeme djelovao, što bi bi bio bilo kakv riziik po tebe, za što bi trebalo nekog znanja, ulaganja, hrabrosti ... pa ne samo da je sada oko tih pitanja rano nego je strogo isključneo i sve to, pa i fraze tipa Mesić "neka institucije rade svoj posao" (tj. neka se prikriva a ne rješava), jer i te fraze slide pod pravilo 1.
    3. ako baš nikako ne ide i nešto se mora od najviše vrijednosti, onda strogo provjerene sheme naj naj naj naj više vrijednosti, npr. sada za žrtve i sve žrtve i pri tome to strogo suženo i fizički, izabrani kadrovi, tako da se ne vide ni te žrtve a još manje ostali djelovi kadra a rat i ono na čemu rat počiva pa i sada strogo isključiti ... čak i to je nezgodno pa je najbolje fašizam-antifašizama, evropske vrijednosti-balkanske i jugosl., ....
    4. u prebacivanju II svj. rat te ratovi devedesetih strogo pzauit da ne ma glavnien toga, pa niu kada ratovi polei i tko kako, kada završili... i naročito ništa između i polije, tako da ratovi kao koglomerat loših politka nekih drugih, a koji su 99 % članovi iste partije, ne bude povezna, pa ni činjenice da su i jedini odlučni Mesić bili kolovođe a neki naj nja šefovi navijačkih hordi glavnih snaga rata, npr. JNA kao glavn snage
    5. kao ključno, u svemu paziti da se nigdje ne vidi da je bilo i postoje i neke snage koje nisu ni KP ni kvislinzi, koje ne amo što nisu radili zločine i koji su koliko su mogli spriječavali i amortizirali te kroz ta dalja vremena (70 godina) i sada nparavili sve što vrijedi, održali .... dok oko 55 % drugova i gospode, pretežno u istim parrtijama, vodi politiku, uklanja neprijatelje ...

    I tako dalje i tako dalje i tako dalje..već vječnost. Pa Čulić ovdje ne da je zahvatio Tuđmana nego mu odlučno i ključno jača ulogu hrabrog, vizionarskog i ključnog pobjedničkog borca protiv nacizma u II i ratovima devedesetih, iako se je taj Zagorec još više šlepao i muljao nego njegov kadrovik maršal (maršal ga stavio kod Gošnjaka, da ima jedan zagorec, kao Tuđman Pašalića koji je došao iz HDZ Zagorje, i Canjugu).

    Gdje je kraj industrijske epohe uskih fikusiranih blow up kadrova i silovanja svega živog i mrtvog tim?. Kada će se pojaviti Tolstoj i opisati ratove i mir? Kada će doći do slabosti ostalih 30 % i nemogućnosti održanja 70 % nadgradnje, samo upravljanja i svega toga te se ukazati preimpresivne slike ratova i mira, ostalih 99,99 % te raskoši?
  2. presuda na staklenim nogama28.04.2011. 11:26
    vide to i nobilo i prodanovic i marinko evo:

    "Doduše, čak i takvi pravni autoriteti kao Nobilo i Prodanović misle da između sastanka Tuđmana s generalima na Brijunima i zločina u Oluji i poslije nje nije moguće povući direktnu poveznicu.

    Ali to malo govori o meritumu stvari. Ni sudac Orie nije našao tu poveznicu, ali je zločine povezao s još nekoliko stvari na osnovi kojih je zaključio da je Tuđman svakako kriv za njih (njegove izjave poslije Oluje, haško svjedočenje Petera Galbraitha, sprečavanje povratka Srba, nekažnjavanje zločina)."

    citajte jos jednom sto smislja marinko na temelju cega je presuda donesena - "brijunski transkript" (u kojemu nema bas niceg spornog niti iceg sto se moze uzeti kao planiranje zlocina) "povezan" je s "tujdmanovim izjavama poslije oluje" (trijumfalisticke i mozda neumjesne ali opet nista sporno) "galbraithovim svjedocenjem" (decidirano rekao i da etnickog ciscenja i progona uopce nije bilo), "sprjecavanjem povratka" (nije uopce bilo sprjecavanja nego samo, u najgorem slucaju, otezavanja povratka) i "nekaznjavanjem zlocina" (opet neistina podaci dorh pokazuju posve suprotno)

    primijetite da vise nema ni govora o "prekomjernom granatiranju" pa cak ni o "protjerivanju srba" a zasto - pa zato sto sad vec svi vrapci na granama vide (procitali su presudu) da za to nema nikavih dokaza i da je to orie bukvalno isisao iz prsta - izmislio

    orie je jednostavno uzeo brijunski transkript zakljucio da je on "krunski dokaz" za "zlocinacki plan" i zatim tome *prilagodio sve ostalo* kako se inace moglo dogoditi da cermak sece a utvrdjeno je da je znao za zlocine i prikrivao ih pa jednostavno - nije bio na brijunima
  3. jos oriejevih gluparija28.04.2011. 11:57
    "Sve je više pravnih stručnjaka koji se slažu kako je presuda Gotovini i Markaču najslabija upravo kod tvrdnje o udruženom zločinačkom pothvatu. Kao temelj i dokaz da je toga bilo, uzima se sporna brijunska sjednica na kojoj je, prema mišljenju Suda, dogovoreno etničko čišćenje Srba.

    Ali i sam sudac Orie u obrazloženju presude odustao je od teze da je ondje pala direktna naredba za to. Sudac kaže kako se moglo predvidjeti da će se to dogoditi. Pravnici tumače kako je od “direktne namjere” sud na koncu prešao na “eventualnu namjeru”. To po njima pokazuje nesigurnost sudske teze i ujedno priliku za njezino rušenje."

    prijevod - radi se o izravnoj i neizravnoj namjeri kod neizravne namjere je pocinitelj "svjestan da moze pociniti djelo, pa na to pristaje" i sad zamislite vi taj "zajednicki zlocinacki poduhvat protjerivanja srba" koji se temelji na N E I Z R A V N O J N A M J E R I jezus marija a mi pljujemo po domacim sudovima

    katastrofa :-(
  4. kh khm28.04.2011. 13:20
    za one koji ne kuze pravo pokusat cu ukratko pojasniti razmjere donje oriejeve kretenijade s "neizravnom namjerom" naime tu se dakle kaze da su tudjman & co na brijunima bili "svjesni *da bi mogli* pociniti protjerivanje etnicko ciscenje itd i da su na to pristali"

    da ne bude zabune podsjecam radi se o vojnoj akciji u kojoj je sudjelovalo debelo preko 100.000 ljudi samo na hrvatskoj strani eno granic nedavno kaze 183.000 u tolikoj akciji i danom kontekstu slazem se *jest* predvidivo da moze biti i zlocina i odlaska stanovnistva i svega redom - ali se onda automatski postavlja pitanje *kako uopce poduzeti takvu akciju a da se to 100% izbjegne*

    naime oluja jest - nesporno - izvrsena s *minimumom* ljudskih zrtava i razaranja civilnih objekata i sad ako po orieju nije bilo dopusteno *cak ni to* onda je jasno kao dan da on zapravo dovodi u pitanje samo pokretanje oluje **same po sebi** neovisno o posljedicama
  5. zlocinac, a ne heroj28.04.2011. 18:15
    recimo da je manje vazno kako su srbi pobjegli, ono sto je neosporno je cinjenica da se sustavno radilo na tome da se ne vrate. to se zove etnicko ciscenje, a franjo tudjman je ratni zlocinac.
  6. reductio ad absurdum28.04.2011. 18:50
    okej (iako je to krajnje bedasto na vise nacina) ajmo cak i to prihvatiti - ali kakve sveze imaju s tim gotovina i markac

    oni *nikada* nisu donosili nikakve politicke odluke niti su u njima uopce sudjelovali na bilo koji zamislivi nacin

    i sto cemo sad - kome se u haagu sudilo generalima ili tudjmanu gdje je tu "individualizacija krivnje"
  7. fotelje moraju imati mitove da ih drže na oblacima28.04.2011. 22:32
    ajmo stvar dovesti da samih početaka i reći otvoreno.I Hrvatska i Srbija su od samih početaka fašističke tvorevine,mržnja prema drugom bila je temelj njihove opstojnosti. Slobo i Franjo zajedno su dijelili Bosnu,trgovali ljudima i zemljom,kalkulirali koliko mrtvih i mržnje će biti potrebno da im omogući da slobodno pljačkaju vlastiti narod da bi oni i njihova svita postali vlasnici te stoke sitnog zuba.
    Gospodin Josipović nije lud da dovodi u pitanje pojavu velikog oca ,jer bi time doveo u pitanje i samu državu,dakle i svoju poziciju u kojoj je tako primamljivo i dobro egzistirati,udaljen od nas, spodoba koje se bore da prežive iz mjeseca u mjesec.
  8. Culic - sluga Milorada Dodika i Milorada Pupovca28.04.2011. 23:50
    Zaista je glupo sto Culic pise, ako je tudjman od pocetka htio etnicki ocistiti Hrvatsku od Srba, zasto je onda dao pristanak na Z-4. Zasto je pristao na mirnu reintegraciju Podunavlja? Culic je stetan za H-alter zato jer je sluga Pupovca i Dodika. On je groteskno providan u pljuvanju Hrvatske, a istovremeno je u zadnje vrijeme "otkrio" patnje Hrvata u BiH. To ga je naucio Milorad Dodik. U tom smislu mislim da bi urednistvu H-alter bilo pametnije da biraju s kim ce suradjivati, jer Marinko Culic je sluga Dodika, Pupovac i Tadica, sluga onih koji su za Republiku Srpsku. Culic pljuje Tudjamana i etnicki cistu Hrvatsku,a istovremeno hvali podjelu BiH. sto vise reci o tom cojeku, osim da mu H-alter ne zasluzuje dati povjerenje, osim ako i sam H-alter ne misli da je Oluja etnicka cistka, a Republika Srpska je kao valjda dobra iako je nastala na jos vecem istrebljenu Bosnjaka i Hrvata.
  9. Bivsi Feralovci - sluge Beograda29.04.2011. 00:00
    I inace je smijesno kako su zavrsili Feralovci, od kritike Tudjmana i hrvatskog nacionalizma sada su, u Pupovcevim Novostima, zavrsili kao sluge Dobrice Cosica... Smijesni su i Culic i Ivancic i Lasic i Djikic i Munjin, zapravo rade za one koji negiraju Srebrenicu, koji su ubili na tisuce Hrvata i Bosnjaka. Oni njima sluze. A u redu je srati po Tudjmanu i "Hrvatinama", ali drugo je kad sluzis Beogradu. Culica je zalostan matorac, neupocen, neznalica, koji sada zagovara podjelu BiH
  10. Tko voli Srebrenicu?29.04.2011. 00:27
    Marinko Culic i bivsi Feralovci vole Srebrenicu, oni znaju da je srpski narod imao pravo da ubije svakoga, jer je srpski narod uplasen.... srpski narod se samo bojao, od Tudjmana i Izetbegovica, pa je s punim pravom ubijao, Feral voli Milosevica i Tadica, voli patnicki srpski narod kojeg su ustase i mudjahedini zlostavljali. Pitajte Djikica i Lasica, oni znaju za ustaske zlocine od kojih se srpski narod pravedno branio...
  11. abc29.04.2011. 01:41

    @Culic - sluga Milorada Dodika i Milorada Pupovca

    "sto vise reci o tom cojeku, osim da mu H-alter ne zasluzuje dati povjerenje, osim ako i sam H-alter ne misli da je Oluja etnicka cistka..."


    Ej, dobro jutro, pa gdje si ti ovih dana pogledaj gore lijevo, članak glavnog halterovskog ideologa Zorana Pusića i sve će ti biti jasno, da ne govorim o drugim desecima zadojenih, licemjernih članaka.
  12. zalim29.04.2011. 06:07
    ali ne ide tako - kad vidis da ni logike ni prava u presudi nema onda okrenes o "pocecima" i "fasistickim tvorevinama" kao svima redom to je obicno guranje glave u pijesak i "ko nas bre zavadi"
  13. dansku u haag29.04.2011. 09:37
    "VOJNI sud Danske sa sjedištem u Kopenhagenu sprema tužbu protiv Jana Velendorfa, danskog vojnika koji je prvi progovorio o zločinu u Dvoru na Uni gdje je u kolovozu 1995. pobijeno 12 bolesnih srpskih civila, neslužbeno doznaje Blic.

    Sud smatra kako je UN-ov vojnik odao vojnu i državnu tajnu i zbog toga će biti procesuiran."
  14. Purger29.04.2011. 11:25
    Uvijek sam mislio da je Tuđmanu trebalo suditi za ratne zločine s jedne strane i za zločine prema vlastitom narodu s druge.
    Suđenje Gotovini ja stvarno doživljavam kao suđenje i Franji i Šušku i Merčepu i drugima.
    Ako ih se ne osudi, ne vidim zašto već sutra ne bi krenuli u novi rat.
  15. hm29.04.2011. 11:35
    mozda u svojoj "purgerskoj" pecini jos nisi cuo ali tudjman i susak su odavno pokojni a mercep jedva dise dakle tvoj panicni strah - da ce oni opet u rat a ti na traktorsku olimpijadu - je neopravdan smiri se i ne cvikaj
  16. mi vas pljačkamo i prodajemo vam bajke, vrlo loše29.04.2011. 13:15
    pitanje za " intelektualce ",čuvare i afirmatore praznih pojmova kojima drže narod u polu robovskomo stanju -Što je to nacija?
    kako se na jednoj takvoj izmišljotini može temeljiti stvarnost.,
  17. florofil29.04.2011. 16:03
    Ne mogu vjerovati. Tuđman dosljedno i otvoreno, bez dlake na jeziku, od "Bespuća" pa do smrti, nastupa nacionalistički i šovinistički, označavajući cijeli srpski narod kao metu. Prije Oluje, nakon Oluje, cijelo vrijeme - besmisleno je i nabrajati sve primjere. Naci-fašistička manjina to zna, ali oni se ne slažu s vrijednosnom ocjenom. Oni misle da je to DOBRO, ali zbog vanjske ugroze i unutarnjih izdajnika ne smije se baš glasno govoriti.
    Većina "normalnih" ljudi prihaća najveću od svih podvala: da se dovođenjem u pitanje vodstva dovodi u pitanje i sama država. Pa onda bolje je šutjeti i/ili lagati makar s teretom na savjesti, nego da nas vrag odnese ako priznamo. Uzalud to negiraju haaški suci i optužba, pravnici, povjesničari i psiholozi: Državu vam nitko neće uzeti. Paranoja je jača.
    Od Kosorice bolje ne očekujem - pa ona mu je bila desna (ili barem lijeva) ruka, u istoj su stranci, isti svjetonazor.
    Ali Josipović je najveće razočarenje. Usrao se u gaće i sramotno pliva niz struju fekalija. Ljudski gledano, razumljivo je: nije lako staviti muda na panj. Ali onda se ne natječeš za predsjednika.
    Uza sve nedostatke, Mesić se opet pokazao kao najbolje što imamo. Bravo Stipe, i bravo Marinko.
  18. Milanove brljotine29.04.2011. 16:22
    @hm

    Možda nisi čuo da postoji i simbolična osuda, da postoji i povijesna osuda, politička, moralna - i da su takve osude potrebne da bi se narod koji je taoc zločinaca i zločina mogao očistiti od zločinačke kolektivne odgovornosti.
    Hm, ni Hitler nije bio osuđen - hm, daklem, nije zločinac, hm- ne ako iza "pametnog" zaključka čuči fašist Milan koji se još izdaje i za tumača prava o kojem pojma nema (iako je uzaludno gulio pravo, ali hm-da bilo je to u nerespektabilnom socijalizmu, a ne u NDH, na žalost po Milana).

    Ova sranja ispod koja citiraš, pa kakti dovodiš u sumnju ne mislim komentirati. To prodaj svojoj nepismenoj HSP-ovskoj bagri - tu i tamo se ovdje i koji takav pojavi (ne računam tvojih 20 klonova).
  19. abc29.04.2011. 16:52
    @Milanove brljotine

    Što je Balade, odlučio si se malo zamaskirati. Preteško je to za osobu koja je poznata po svojoj bezgraničnoj gluposti

    @florofil

    Jadni mi sa moralistima poput tebe i s ljubiteljima Mesića:

    Stipe Mesić nije veleizdajica

    Objavljeno: 27.4.2011 Piše: Ivica Šola

    Mesića je narod dva puta birao, jer se predstavljao kao antipod svega zla iz devedesetih, posebno demagogijom o kriminalnoj pretvorbi i privatizaciji. No kada je taj zakon donesen, kada je "pljačka narodnog bogatstva" počela? Prvi zakon o pretvorbi donesen je 1991. godine, a dopune '92. U to vrijeme Mesić je, sa svojim najbližim prijateljima, u vrhu vlasti. Manolić je premijer, naslijedivši Mesića, a Mesić je u vrijeme istog "zločinačkog pretvorbenog zakonodavstva", od 1992., predsjednik Sabora RH, vrhovnog zakonodavnog tijela.
    Sjećate li se možda prvog velikog privatizacijskog škandala nemalo nakon donošenja tih zakona? To je privatizacija našičke cementare, u koju je bila upetljana obitelj Mesić, ali se, kćer mu, najednom "misteriozno" povukla. I u vrijeme "agresije" Hrvatske na BiH, kako je svjedočio 1998. u Haagu, zatajivši biračima da je bio tajni haški svjedok koji je optužio svoju zemlju za rečenu agresiju, Mesić je bio predsjednik Sabora. Potom se, u stalnom retuširanju vlastite biografije, prikazao kao onaj koji se razišao s Tuđmanom zbog rata s Bošnjacima, iako je taj rat završio 1993., a on s Manolićem, drugim nevinašcem, tada predsjednikom Županijskog doma, HDZ napušta 1994. godine. Nakon toga branio je multietničku BiH do zadnjeg Hrvata.

    Od arhitekta mržnje do perjanice pomirbe

    Njegov je život stalna metamorfoza u smislu niza falsifikacija započetih još u vrijeme komunizma (svako vrijeme je bilo njegovo), kada je bio istovremeno i progonitelj "maspokovaca" (Deklaracija o hrvatskom jeziku) i "maspokovac". Pa je od fašista koji pjeva ustaške pjesme po dijaspori postao antifašist, od ustaše koji provodi genocid nas srpskim blatnim opancima postao je partizan, od sudionika pretvorbe do borca protiv nje, od arhitekta međunacionalne mržnje do perjanice pomirbe. Naslov prvog izdanja knjige "Kako smo rušili Jugoslaviju", iz 1992., mijenja 1994. u "Kako je srušena Jugoslavija", jer mu imidž iz prve više nije odgovarao. To je isti onaj (anti)fašist Stipe koji u funkciji Tuđmanovog ulizice u BiH smjenjuje Kljujića i postavlja "ustašu" Bobana, pa taj i takav Mesić postaje mrzitelj Tuđmana, kojeg krivi za politiku prema BiH.

    Krivi svi

    Za usporedbu: Nakon što je terorist Gadafi, koji je nevinost kupovao korupcijom svih, od Engleza preko Francuza do Talijana, mučki nedavno masakrirao na stotine svojih građana, civila, Mesić ide braniti taj njegov zločin i tvrdi kako ne vjeruje da je "njegov prijatelj Gadafi takvo što učinio". Ali kada je Tuđman u pitanju, pakirao mu je s guštom u zemlji i inozemstvu sve zločine ovoga svijeta, klevećući i njega i zemlju koja ga hrani. Što reći o čovjeku koji brani zločinca Gadafija i smatra ga prihvatljivijim vladarom od demokratski izabranog Tuđmana? Tu ima nešto bolesno. Slične stvari o njemu mogli bismo nabrajati do jutra. Vjerujete li, dakle, da Mesić nije dilao dokumente protuzakonito, da nije ovu državu svojom višedesetljetnom, kažu, veleizdajničkom politikom, doveo na stup srama i (samo)poniženja? Ja mu ovaj put vjerujem. Čovjek koji je desetljećima duhovitim pričama uspio uvjeriti ljude da su za sva zla današnje Hrvatske, od pretvorbe i privatizacije, preko nedaća raća i poraća, krivi svi osim njega, na čelu s Tuđmanom, zaslužuje da se i ovaj put popuši njegova priča. Ona je s "udruženim zločinačkim pothvatom" i tako postala stvarnost.
    Mesić, dakle, nije veleizdajica, već pobjednik. A pobjednici, kako znamo, pišu povijest. Ova rečenica je ironija, dakako."

  20. abc29.04.2011. 17:05
    @florofil

    " ...bravo Marinko."(florofil)

    Bravo za Marinka Čulića koji je u svojoj kolumni podupro Vojislava Stanimirovića kada je ovaj rekao da treba baciti drugačije svjetlo na početak rata u Vukovaru, isti onaj Stanimirović koji je rekao nakon pada Vukovara da je "palo poslednje ustaško uporište", koji je navodno viđen u blizini veleprometa kada su odvođeni hrvatski zarobljenici u Vukovaru, koji je na kraju krajeva bio GRADONAČELNIK Vukovara za vrijeme okupacije, koji je dobio nagradu od Karadžića za doprinos u oslobađanju "srpskih zemalja", koji je sudjelovao na sjednici RSK 1995. godine, tog istog Stanimirovića Čulić brani-doduše tu mu je i pomogla licemjerna hrvatska država koja je te četnike abolirala, pa sada Hrvatskom hoda 20000 četnika, koji nikome nisu trn u oku, dapače smiju se svima u facu jer pogoduju očuvanju HDZ-ove vlasti.
  21. ma ne vrijedi29.04.2011. 19:19
    nijma je sve hrvatsko a ne-jugoslavensko = ustasko tu nema pomoci ta bolest je neizljeciva - najbolje ucinke ima olujna traktorska terapija
  22. hahah vidi ih sto placu29.04.2011. 19:30
    http://www.nacional.hr/clanak/107011/gotovina-ne-zeli-a-mrtvi-ne-pricajukerum-ce-postaviti-tudmanov-spomenik-nasred-rive

    http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/125208/Kerum-postavlja-Tudmanov-spomenik-nasred-Rive.html

  23. Merlin30.04.2011. 17:09
    Ili od pravničkih bezveznjaka koji sada pokušavaju spasiti generale i Tuđmana rušenjem kvalifikacije udruženog zločinačkog pothvata, iako je i djetetu u pelenama jasno da time više rade na spašavanju srpskih optuženika i osuđenika (koje je ta kvalifikacija daleko više zakačila). Ne, ne radi se samo o tome da Kosorova svojom istragom o tome tko je predao brijunski transkript, a Josipović svojom inicijativom da se još jednom provjeri autentičnost tog transkripta, direktno rovare protiv Haškog suda uplićući se u njegove nadležnosti.


    Čuliću, ti si teški idiot. teški. da pravnici bezveznjaci, da se kosor petlja u hag..samo neke od tvojih toliko nesuvislih teza da čovjeka zaboli glava..ma, nije vrijedno trošit vrijeme na tebe. vidi, ja znam da moraš i ti nekog boga zaradit, nalupat nešto na prazan papir a to FAKAT nije lako, vjeruj mi, potpuno te kkužim jer sam u vrlo sličnoj situaciji (isto pišem za novine, samo za drugoga)...to zna bit zbilja gadno, pogotovo kod tih političkih tema, kad ne znaš na koga smiješ na koga ne, tko tu koga kara i zašto..itd.

    ali, ali....ja kad pišem ipak se potrudim upalit mozak, povezat stvari logički, argumentirat teze, itd.itd. a ne laprdat. ovo tvoje je jedno od najjadnijih laprdanja koje sam pročitala. i doista, kao što tu netko kaže HALTER te NE BI trebao za to plaćat. to je horor što ti pišeš u ovoj kolumni. čisti horor.
  24. Milan Knežević30.04.2011. 19:34
    http://www.h-alter.org/vijesti/mediji/mediji-navijali-za-generale
  25. florofil01.05.2011. 10:45
    @Merlin
    Cijeli ti je post hrpa osobnih uvreda, a ni jedna riječ o sadržaju: u čemu je i zašto Čulić u krivu? Aha, za to "nije vrijedno trošit vrijeme", dok za pljuvanje i vrijeđanje jest. Ako je ovaj post primjer tvog "paljenja mozga", onda tvoj posao mora biti vrlo loše novinarstvo.
  26. gle01.05.2011. 13:46
    kako oni sto su do jucer hrvatsku na sva usta uvjeravali u "individualizaciju krivnje" i slicen zvake sada okrecu plocu

    http://www.vecernji.hr/vijesti/anto-nobilo-hrvatska-ce-haagu-biti-oznacena-kao-agresor-bih-clanak-282209
  27. abc01.05.2011. 20:10

    Evo malo za naivce koji vjeruju da haška presuda govori o individualizaciji krivnje:

    "SENZACIONALNO OTKRIĆE SB

    Uznemirujući dossier “SB”: novi srpski velikodržavni “priručnik” - Srbija ima memorandum 2


    DRUGI MEMORANDUM SANU U TEORIJI I PRAKSI


    Tačno dvadeset i pet godina nakon objavljivanja Memoranduma Akademije nauka i umetnosti Srbije (1986. godine) koji je bio naučno-teorijska platforma za raspad SFRJ i krvave osvajačke ratove „u kojima Srbija nije učestvovala“, u akademskim nacionalističkim krugovima u Beogradu „patentiran“ je njegov nastavak - Memorandum II čiji su strateški ciljevi gotovo identični sa „prethodnikom“, dakle velikosrpski, s tim da je način njihove realizacije prilagođen novim uslovima, iz njega je izbačeno nasilje i „bitke koje mogu biti i oružane“. Prema saznanjima „SB“ ovaj dokument dostupan je uskom krugu srpske političke elite, koja praktičnim potezima, naročito posljednjih nekoliko mjeseci, operacionalizira novu spsku nacionalnu i geopolitičku doktrinu

    Dobrica Ćosić i akademici SANU savjetuju političare: Kako u miru vratiti ono što je izgubljeno u ratovima?!
    “Zaštita interesa srpskog naroda u regionu je politički, istorijski, pa i moralni imperativ“, poručio je prošle nedjelje šef srpske diplomatije Vuk Jeremić.

    „Normalno je da je za nas prioritet položaj Srba u drugim zemljama u regionu…”, pojasnio je riječi Vuka Jeremića, ministar policije i lider SPS-a Ivica Dačić, nakon zajedničke sjednice Vlade RS i Vlade Srbije u Banjoj Luci.
    Nakon posljednjih izjava srbijanskih zvaničnika čak i oni potpuno neupućeni teško više mogu povjerovati u to kako su potezi koje u zadnje vrijeme povlači Srbija usmjereni na stabilizaciju odnosa u regionu. Istražujući i pokušavajući da dobijemo odgovore na čemu se zapravo zasniva srbijanska politike prema Bosni i Hercegovini i državama u regionu, naš list je došao do senzacionalnog otkrića.
    Dobrica Ćosić, prvi predsjednik SR Jugoslavije i glasoviti srpski književnik koji je od kreiranja Memoranduma SANU ponio i epitet «oca nacije», nedavno je sa prof. Ljubomirom Tadićem, ocem srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, i nekoliko akademika SANU-a, sačinio «Memorandum 2».

    Za razliku od “Memoranduma 1” koji je ispisan u SANU osamdesetih godina i obajavljen u dnevnom listu Večernje novosti 1986. godine, “Memorandum 2” je interni dokument koji je proslijeđen svim članovima Vlade Srbije. Kako saznajemo od izvora iz kabineta srbijanskog premijera Svetozara Cvetkovića, ovaj dokument ne bi trebao procuriti u javnost jer na sebi nosi oznaku “čitanje bez daljeg rasturanja».

    MEMORANDUM ZA NOVE BITKE
    Memorandum 2 je sačinjen sa ciljem da spasi Srbiju nakon svih balkanskih poraza i stavi je u ravanopravan položaj sa svim državama na koje je izvršila agresiju. U nekoliko poglavlja se navode osnovni pravci i ciljevi kako se Srbija treba i može spašavati u međunarodnim sudskim procesima. Također, kako umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i montiranim sudskim procesima staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju (Hrvatska, BiH, Kosovo).
    Autori Memoranduma 2 detaljno su razradili na koji način Srbija može odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha kojem se sudi u Haškom tribunalu - Vojislavu Šešelju, Jovici Stanišiću, Frenkiju Simatoviću, generalu Momčilu Perišiću. Isto važi i za političko, policijsko i vojno rukovodstvo Republike Srpske. Misli se na Radovana Karadžića, Miću Stanišića, Stojana Župljanina... Jedan od načina je da se pažnja javnosti zaokupi optužnicama, potjernicima i sudskim procesima koji će se odvijati pred srbijanskim pravosuđem protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova koji su učestvovali u ratu.

    Memorandum 2 razrađuje i načine kako susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima.
    Takođe, kako se pokajničkim akcijama dovesti u ravan položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja. Zatim, na koji način kroz sve to spriječiti svaku izolaciju ili zapreku da Srbija pristupi pregovorima sa EU-om.
    Tu je i uputstvo kako se pažnja svjetske javnosti treba zaokupiti do prestanka mandata i rada Haškog tribunala. Insistirati na zatvaranju Haškog tribunala i tražiti da se general Ratko Mladić procesuira pred domaćim pravosuđem, takođe je jedan od ciljeva Memoranduma 2.
    Tu je još čitavo poglavlje u ekonomiji i podjeli imovine sa bivšim jugoslovenskim republikama.

    MEMORANDUM 2: SAD GA IMA, SAD GA NEMA
    Mračna politika srpskih akademika bavi se time na koji način treba destabilizovati vlade susjednih država, a sve pod motom „slaba vlast, slaba država“. U tom kontekstu potrebno je, prema autorima Memoranduma 2, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire. «U politički nestabilnim državama ujedno se slabi oštrica optužbi protiv Srbije», računaju autori Memomoranduma 2.
    Autori ovog državnog dokumenta savjetuju da se Srbija potpuno okrene NR Kini, politički, ekonomski i vojno, čime bi se kompenzirao izostanak ruske podrške koju je Srbija godinama imala.

    Iako se deklarativno tvrdi da se suverenitet susjednih zemalja ne dovodi u pitanje, zvanični Beograd ne odustaje od uhodane strategije instrumentalizacije Srba u zemljama u regionu. Upravo Miloševićevo „događanje naroda”, s kraja osamdesetih, čijeg se naslijeđa Ivica Dačić nikada nije odrekao, počelo je „brigom” za položaj Srba u tadašnjim republikama.
    Tako je posebno poglavlje u Memorandumu 2 posvećeno Republici Srpskoj, zatim srpskoj zajednica u Vukovaru, Istočnoj Slavoniji i sjevernom djelu Kosova. Ističe se da Srbi u ovim krajevima treba da budu konstituitivan narod.
    Autori «Memoranduma 2» nisu zaboravili ni Vojvodinu, kako zaustaviti njeno eventualno odvajanje i dalju regionalizaciju Srbije. Isto tako jedan dio je posvećen Sandžaku. Precizno je opisano koje aktivnosti treba poduzimati u Sandžaku i kako oslabiti djelovanje muftije Muamera Zukorlića.

    Autori novog dokumenta Srbije, koji je na dnevni red vratio temu velikodržavnih aspiracija iz devedesetih, akademici koji su odgajali predsjednika Tadića, zbog čega se vjeruje da će Boris Tadić svesrdno podržati ovaj plan i prionuti na njegovo provođenje.
    Da se Tadić već angažovao u njegovom provođenju, govori i činjenica da je iznenađujućom brzinom otvorio još nezavršeni srpski konzulat u Herceg Novom i poručio da Beograd na Srbe u regionu ne može gledati kao na dijasporu. Kako naš izvor tvrdi, Tadićeva posjeta Crnoj Gori bila je isključivo sa ciljem da se što više građana Crne Gore na predstojećem popisu izjasne kao Srbi. Nakon žestoke reakcije Vlade u Podgorici, iz novouspostavljene državne „Strategije o Srbima u regionu”, izbačena je sporna odredba kojom se tražila politička konstutivnost za Srbe u Crnoj Gori i Hrvatskoj. Da nije bilo pritisaka i oštrog protesta zemalja u regionu, ova odredba posljednjeg dokumenta Vlade Srbije ne bi bila zamijenjena formulacijom “pojačane brige za Srbe u susednim državama”. U tom kontekstu, iz Beograda poručuju da se o Srbiji više ne može govoriti kao o remetilačkom faktoru. Međutim, to nikako ne znači da je nestala i briga za Srbe u bivšim republikama. Upravo zato, ministar Jeremić hvali novu strategiju za Hrvatsku i Crnu Goru, ali i poziciju Srba u Bosni i Hercegovini.

    „Republici Srpskoj prilično dobro ide, u tom smislu. Pre svega treba odati priznanje rukovodstvu Republike Srpske, na čelu sa predsednikom Dodikom, jer Srpska je danas stabilna, prosperitetna, Srpska korača sigurnim koracima. Srbija je naravno tu, Srbija je potpuno posvećena da pomogne na svaki način“, kaže Jeremić.
    Dobrica Ćosić zvani Gedža, otac srbijanske politike druge polovine 20. vijeka, nedavno je za beogradske novine rekao da su Srbi u 20. vijeku izgubili četiri rata (Slovenija, Hrvatska, BiH i Kosovo), ali da u 21. vijeku trebaju gledati kako se «u miru dobijaju izgubljeni ratovi». Ova njegova formulacija postaje jasnija ako se dovede u vezu sa izjavom prof. Ljube Tadića, jednog od najistaknutijih srpskih intelektualaca: «Vojni gubitak Srpske Krajine i slavonskih zemalja, gde su Srbi bili većina, mi ne smemo nikada prihvatiti kao definitivan gubitak. Te krajeve nikad ne treba smatrati izgubljenim, jer ni Nemci nisu Istočnu Nemačku smatrali definitivno izgubljenom. Čak ni u ustavu“.

    NASTAVAK SNA O VELIKOJ SRBIJI
    Nedavno usvojeni srbijanski Zakon o dijaspori i Srbima u regionu, čije je usvajanje u javnosti prošlo prilično neopaženo, a koji govori o tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu, što je samo eufemizam za veliku Srbiju, neodoljivo podsjeća na Memoranum SANU. Međutim, ne podsjeća slučajno. Njegovi autori su upravo akademici koji su ispisali “Memorandum 2”. Na odredbe ovog zakona nije reagovao niko iz političkog i javnog života niti jedne zemlje u regionu.
    Skoro neopaženo i u našoj kao i u političkoj javnosti zemalja regiona prošla je sjednica „Saveta za odnose sa Srbima u regionu“ održana 8. februara ove godine, na poziv srbijanskog predsjednika Borisa Tadića. Osnovna i jedina tačka dnevnog reda bila je ona koja se odnosila na popis stanovništva koji bi se u svim zemljama regiona, osim u Srbiji, trebao održati u toku ove godine. Miodrag Jakšić, sekretar srbijanskog Ministarstva za dijasporu, rekao je da je „cilj sastanka da Srbija potakne Srbe nastanjene izvan Srbije da se izjasne kao pripadnici srpske nacionalnosti“. Jakšić je naglasio da se „vlast u Srbiji protivi asimilaciji našeg stanovništva u zemljama regiona i eventualnom sprečavanju njihovog prava na slobodno izjašnjavanje tokom popisa“. Srbijanski režim čak otvoreno ističe kako predstojeće popise u zemljama regiona smatra „jednim od najvažnijih u istoriji srpskog naroda“. Naš dobro upućeni izvor ističe da je slijedeći korak politička i diplomatska borba za položaj Srba kao konstitutivnog naroda u Hrvatskoj i Crnoj Gori, a odmah potom i zahtjevi za teritorijalnu autonomiju (konstitutivnih) Srba u tim državama. Posljednji korak bi bio onaj koji Milorad Dodik, predsjednik RS-a, provodi u BiH.
    Pomenutoj sjednici je prisustvovao i Milorad Dodik, koji je inače Tadićev sluga pokorni u izvršenju ciljeva iz «Memoranduma 2». Naš dobro upućeni izvor ističe da hapšenje generala Divjaka treba posmatrati u kontesktu provođenja ciljeva Momoranduma 2. Zapravo i pokretanje istrage protiv Ejupa Ganića, generala Jovana Divjaka, hrvatskog branitelja Tihomira Purde, dr. Vesne Bosanac predstavlja prebacivanje krivice, zamagljivanje istine, obmanjivanje javnosti i skretanje pažnje sa slučajeva koji se protiv srbijanskih zvaničnika vode u Haagu, što su glavi ciljevi novog srbijanskog memoranduma. U tom kontekstu je i Dodikova izjava da će policija RS-a uhapsiti generala Jovana Divjaka, Ejupa Ganića ili članove ratnog Predsjedništva BiH ukoliko se nađu na teritoriji RS-a i isporučiti ih Srbiji.

    Boško Jakšić, beogradski publicista i analitičar, za naš list kaže da su zvaničnici iz Vlade Srbije prekoračili svoje ingerencije i da se održavanjem zajedničke sjednice u Banjoj Luci direktno miješaju u unutrašnje stvari u Bosni i Hercegovini.
    «Moje mišljenje je da to nije posao Beograda i da zvanični Beograd može samo da se opeče ukoliko nastavi sa jednom takvom politikom. Jedno je legitimna odbrana interesa Srba van Srbije, međutim, potpuno je drugo ako to može da zadire i čak da se podvede u mešanje u odnose unutar jedne suverene države. Tako da mi se, nažalost, čini da, što se tiče odnosa sa Srbima u Republici Srpskoj, Beograd nije izvukao dovoljno zaključaka koje je mogao na osnovu događaja koji su se dešavali u vrijeme Miloševića i Karadžića i da Beograd dosta rizikuju jer radi neke stvari koje su suprotne njegovom interesu. Pod tim interesom mislim pre svega da Evropska unija od srbijanskih zvaničnika očekuje jednu konstruktivnu saradnju, da se pomogne saniranju situacije u Bosni i Hercegovini, a ne da se ona dovodi do toga da Milorad Dodik otvoreno može da govori da će Bosna i Hercegovina proći kao bivša Jugoslavija i da će se raspasti.
    Što se tiče uticaja Dobrice Ćosića i akademika i drugačije postavljenih velikodržavnih aspiracija o kojim vi govorite, u tom slučaju trebao bi da postoji ozbiljan plan zvaničnog Beograda kako on vidi Srbiju za dvadeset ili pedeset godina. Međutim, ja smatram da zvanični Beograd nema tu viziju koja bi dugotročno pozicionirala Srbiju i da postoji jedna politika koja ide cik-cak, koja se provodi od danas do sutra i u kojoj se vidno primećuju uticaji tih intelektualno-nacionalističkih krugova, gde je Dobrica Ćosić jedan od njihovih simbola. Taj uticaj bi prema političkim programima mogao i trebao da pripada stranci Vojislava Koštunice DSS, ali na žalost njega je moguće identifikovati i u Demokratskoj stranci na čijem se čelu nalazi Boris Tadić. Istina, Srbija ima svoja legitimna prava da se brine o položaju Srba van granice Srbije, da im pomaže, ako hoće da ulaže u Telekom Srpske, ali rešavanje nekih statusnih problema, to jednostavno ne dolazi u obzir jer je to već uplitanje u legitimne stvari suverene države», zaključuje za naš list publicista Boško Jakšić.

    Nova strategija Vlade u Beogradu mnoge je podsjetila na čuveni Memorandum Srpske akademije nauka i umjetnosti, koji je, uvodeći pitanje ugroženosti Srba van Srbije, udario temelje programa Velike Srbije. Međutim, mnogi analitičari u Srbiji ne znaju da se zapravo radi o prepakovanom memorandumu, koji srbijanske vlasti uveliko provode.
    Srđa Popović, beogradski advokat, u razgovoru za «Slobodnu Bosnu» kaže da su Ćosić i kompletna Miloševićeva ekipa iz devedesetih reaktivirani i angažovani na novim projektima.

    «Mislim da se radi o tome da u svesti ljudi ovde ne postoji da je Srbija poražena u tim agresorskim ratovima i da se ceo taj projekat koji je počeo 1991. godine završio porazom. Zato je i taj takozvani prevrat kada je srušen Milošević ostao jedan ambivalentan događaj. Jedni su smatrali da je podvučena konačno crta na celu tu prošlost, drugi kao što su Vojislav Koštunica i Dobrica Ćosić smatrali su da se sklonio jedan predsednik, da je došao drugi a da oni nastavljaju tamo gde su stali. Taj frontalni sukob oko 5. oktobra doveo je zapravo do Đinđićevog ubistva koje je celu zemlju bacilo u apatiju i zaustavilo procese koje je on započeo. Tokom Koštuničine vladavine sve je pokušalo da se vrati u pređašnje stanje i sada, u trenutku kada počinjemo da se približavamo ulasku u EU koja je jedina tekovina Zorana Đinđića koja je preživala i ima podršku u javnosti, njih hvata panika i oni žele da uzvrate kontaraudarom. Ja to osećam na sve strane i video sam pre neki dan kako su se uspaničili zbog zahtjeva specijalnog tužioca da ispita političku pozadinu ubistva premijera Đinđića. Odmah su prešli u snažan kontranapad. Pojavila se jedna peticija u kojoj se daje podrška Koštunici i njegovoj odluci da se ne odazove pozivu Tužilaštva. Koštunicu su podržali Đogo, Nogo, Brana Crnćević, Smilja Avramov, Vučelić, Dobrica Ćosić... to je kompletna ekipa iz devedesetih. Koštunica je sazvao glavni odbor svoje stranke na kojem je pozvao na pobunu nacionalnih samosvesnih i slobodnih Srba protiv kursa kojeg zemlja zauzima, a to je približavanje Evropi. Ja mislim da je sve to prilično anahrono i to je jedan očajnički pokušaj koji može da nanese veliku štetu. Oni su još uvek tu, oni su još uvek živi i još uvek nastupaju vrlo agresivno. Opasno je to što je zemlja u velikoj ekonomskoj krizi i to je pogodno podloga za tako neku populističku pobunu koju bi oni pokušali izvesti.
    Što se tiče tih velikodržavnih aspiracije Srbije prema BiH, za koje me pitate, to je deo te stare politike, nacionalne strategije i taj projekat da će oni kad-tad da se dočepaju Republike Srpske i razbiju Bosni u Hercegovinu, oni od toga nikada nisu odustali“.

    «Memorandum 1» je prouzrokovao genocid, urbicid, ratne zločine i razaranja, međutim „Memorandum 2“, prema njegovim autorima, treba da završi u miru sve one velikosrpske projekte koji nisu ostvareni u ratu.

    ĆOSIĆ: „SRPSKI PORAZI NISU KONAČNI“
    Profesor dr. Nebojša Popov, sociolog i urednik lista Republika, za naš list kaže da velika briga srbijanske Vlade prema Srbima u Republici Srpskoj zapravo predstavlja liječenje rana sa Kosova.

    «Svi nacionalizmi u bivšoj Jugoslaviji startovali su sa tezom o ugroženosti vlastitog naroda i što su bili grlatiji da tu ugroženost dramatizuju, time su opravdavali sve veće nasilje prema drugim narodima. To što oni brane svoju raniju politiku je istorijski i socijalno katastrofalno, pogotovo ako toj pogrešnoj politici nema šta da se suprotstavi. Kada bismo pravili paralelu sa devedesetim, onda možemo slobodno reći da nedostaje nešto što je onda postojalo, a to je jedan otpor nacifikaciji politike i države. Postojale su razne grupe građana, ja sam uglavnom s njima komunicirao, u Mostaru, Tuzli, Sarajevu, Brčkom i u drugim gradovime, gde su imali dosta jasnu poziciju ljudi koji se suprotstavljaju nasilnom rešavanju problema. Sada ne vidim da tako nešto postoji, dakle šta je alternativa da se bilo čiji remetilački pokušaji u formiranju normalne države BIH, spreče.
    Istina je da Dobrica Ćosić ne odustaje od svojih ideala. On se sam u današnjem broju Politike (ponedjeljak, 21. mart) vrlo jasno izrekao. On kaže da je do sada, pa i sada obavlja, pazite - sudbinske dužnosti. Ta mistifikacija ljudi na vlasti, ili kad padnu sa vlasti, da se ponašaju po nekom prstu sudbine koji ih uzima kao svoje instrumente za ostvarenje ciljeva, dakle nečim što ne domašuje životno iskustvo običnih pojedinaca, tu nikakvog izlaza nema i može trajati i duže od biološkog života tih raznih mistifikovanih junaka».
    Dobrica Ćosić je inače u listu Politika, u pismu kojeg je posvetio svom ratnom drugu Dragomiru Laziću Đurici, kazao:
    „Nisam sa svojom revolucionarnom generacijom uspeo da promenim sudbinu srpskog naroda; bila je to naša partizanska i mladićka iluzija; nisam kao predsednik SR Jugoslavije uspeo da promenim nacionalnu i državnu politiku i započnemo preporod Srbije u socijaldemokratsko, prosvećeno i civilizovano društvo. Ti neuspesi su generacijski i nacionalni porazi koji su u mojoj svesti i duši postali muka i patnja koje mi umanjuju uspehe i zadovoljstva koja sam pored svih poricanja imao u svom romansijerskom radu. Promena koja je nastala petooktobarskim prevratom, izvedena je narodnim gnevom i milionima dolara američke obaveštajne službe i njenih saradnika; prevrat je u kome sam i ja zabludno učestvovao. Ta promena poretka pretvorila se u užasavajuću stvarnost: kriminalnom kontrarevolucijom stupili smo u kriminalni kapitalizam. Ja sam vrlo brzo uvideo da smo opet obmanuti».
    Ćosić priznaje da je poražen, zajedno s ostalima koji su se borili za velike nacionalne ciljeve, ali nedavno u Ninu izgovara dvosmislenu rečenicu: «Ti porazi nisu konačni». Jedinu svijetlu tačku nalazi u «Republici Srpskoj» koja je dokaz da «smo osvojili i neke istorijske pobede, i u uvjerenju umnih i hrabrih ljudi sveta da smo na strani pravde i prava«.

    Politiku srbijanske Vlade prema BiH možda je najpreciznije objasnila potpredsjednica Liberalno- demokratske partije Vesna Pešić: «Srbija je i dan danas remetilački faktor u regionu. Srbija neprekidno rastura BiH. Zbog toga nema ništa od našeg puta ka EU. Ne možemo da idemo ka EU, a da ostavimo našu Republiku Srpsku. To je sve folirncija. Oni rasturaju i pokušavaju svima da pokažu je Bosna jedna neuspela država. Pokušavaju na neki način da rasture Bosnu, da se osamostali Republika Srpska i da dođe do nekog ujedinjenja. Oni se bave teritorijama. Za to vreme čekaju neke pogodne momente da svima to dosadi. Njima se iz nacionalističkih razloga uopšte ne žuri ka EU».



    PROGRAM, STRATEŠKI CILJEVI I METODE SADRŽANI U MEMORANDUMU 2

    - Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju

    - Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu

    - Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima

    - Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja

    -Insistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suđenju generalu Ratko Mladić pred domaćim pravosuđem

    - Destabilizovati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije

    - Pomagati otcjepljenje Republike Srpske

    - Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu

    - Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku



    Šta je preporučivao memorandum SANU iz 1986. godine
    TEORIJSKE „SMERNICE“ ZA KONAČNO RJEŠENJE „SRPSKOG PITANJA“ NA BALKANU

    ...Memorandum SANU je dokument koji je stvorila Srpska akademija nauka i umjetnosti kao strateški program srpske inteligencije koji je trebao da odredi pravac rješenja srpskog pitanja unutar SFR Jugoslavije. Ovaj dokument bio je objavljen u "Večernjim novostima" u dva nastavka u aprilu 1986. godine.
    Memorandum SANU u svom sadržaju nimalo ne odstupa od velikosrpskog Garašininovog programa Načertanije iz 19. stoljeće, takođe se oslanjao i na politički program četničkog ideologa Stevana Moljevića, ali i Nacionalni i državni program Kneževine Srbije iz 1844. godine koji je također sačinio Ilija Garašanin.
    Program Momoranduma SANU-a između ostalog sadrži:
    - granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati jer, prema Memorandumu, Ustav iz 1974. je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, razvodnjavanje federacije, kao i zbog "umjetnih" administrativnih granica koje ne predstavljaju "pravu" sliku
    - ugroženost srpskog naroda od strane drugih naroda unutar SFR Jugoslavije: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i naučnoj sferi
    - jačanje antisrpskih snaga unutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci)
    - potreba za brzom akcijom da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda
    Memorandum SANU imao je dalekosežan uticaj na razvoj nacionalizma u Srbiji, ali i direktan uticaj na Slobodana Miloševića koji je ideje izložene u Memorandumu pokušao provesti u djelo: antibirokratska revolucija i ideja o velikoj Srbiji koja je kasnije bila uzrok rata u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i na Kosovu.
    Memorandum SANU je bio inicijalni akt kojim je praktično počela drama jugoslovenskih naroda sa strahovitim pogibijama, zločinima, stradanjima civila, razaranjima gradova, progonima i iseljavanjem čitavih regija, koncentracionim logorima, rušenjem kulturnih i vjerskih objekata...
    Autori Memoranduma su akademici Pavle Ivić, Antonije Isaković, Dušan Kanazir, Mihajlo Marković, Dejan Medaković, Vasilije Krestić, Ivan Maksimović, Kosta Mihajlović...



    VLADIMIR POPOVIĆ BEBA, bivši šef Biroa za odnose sa javnošću bivšeg srbijanskog premijera Zorana Đinđića, za “SB”
    TADIĆ JE NESPOSOBAN DA KREIRA BILO KAKVU SOPSTVENU POLITIKU I ZATO SE OKREĆE SAVJETIMA STARACA, SVOG OCA LJUBE, AKADEMIKA ĆOSIĆA, BEĆKOVIĆA…

    “Jedan aspekt ovih akcija je posledica prazne politike, bez suštine i strategije koja je počela da se raspada, i to i pred očima građana Srbije. Među njima ima i dva miliona onih koji su glasali za Tadića, pre svega u strahu da se ne vrate radikali. Evo već sedam godina Tadić i njegov tim za pljačku i opsene kroz nezapamćenu kontrolu medija prodaje sebe kao pametnog, obrazovanog, savremenog, modernog, vizionarskog Evropejca, a on nije ni jedno od toga.
    Taj balon od sapunice, koji najbolje oslikava politiku današnjeg DS-a i samog Tadića, raspao se još pre nekoliko godina, ali nas Tadićevi spineri i plaćeni mediji teraju da, mokri i umazani od iscurele sapunice, verujemo da je to ne balon, nego šatl i to naravno, jedinstven, najveći i najbolji na svetu.
    U toj paničnoj strategiji "kontrole štete", gladnoj i neutoljivoj potrebi da bude popularan, Tadić i njegovi savetnici tumaraju u svojim potezima, do tog nivoa da izazivaju sažaljenje i podsmehe, ali i stid u samom vrhu DS-a. Od posete izmišljenoj kući dede Novaka Đokovića prilikom zvanične posete Crnoj Gori, preko organizacije žura kod predsednika Hrvatske ne bi li upoznao i smuvao izvesnu pevačicu, pa do zajedničkih sednica Vlade Srbije i privatne grupe politicara Mileta Dodika, sve je to tumaranje i bolesni pokušaj da se bude popularan i voljen, a kroz poteze za koje njegovi savetnici veruju da se najbolje primaju u srpskom narodu.
    Drugi aspekt je činjenica da je Tadić u političkom smislu apsolutno zavisan od politike staraca, Brozovih i Miloševićevih apologeta, koji sebe vole da nazivaju disidentima. To su inače večiti zaljubljenici u Oznu i nikad neprežaljenu Rankovićevu UDB-u. Na čelu njih je akademik bez srednje skole Dobrica, potom agent UDB-e, akademik sa srednjom školom Matija, ali i tata Borisa Tadića, Ljubivoje, zaljubljenik u opskurne likove od Klare Mandić pa nadalje. Ova grupa staraca je dolazak na čelo države Tadića doživela kao ličnu pobedu i dolazak na vlast njihove grupe, koja će koristiti funkciju predsednika Srbije i najveću stranku u Srbiji DS kao sredstvo za ispunjenje svih ambicija koje u prethodnih 60 godina nisu bili u stanju da realizuju. Tako su svoje nikad neprežaljene neuspehe iz memoranduma zamislili da realizuju sada drugačijim metodama. Čuvene njihove parole su upravo bile - Srbija je dobijala u ratovima, ali gubila u miru! Sada su rešili da to rade drugačije! Da Srbija kao najveća, najbrojnija i najuticajnija država ex Jugoslavije bude lider u regionu, da zadobije poverenje EU činovnika i da drugačijim metodama ostvari stare ambicije osnivača Golog otoka i ostalih stradija građana Jugoslavije.
    Zato se i vodi specijalni rat protiv Crne Gore već sedam-osam godina. Prvo da se ne otcepe, pa onda da ih se diskredituje, da se nazivaju mafijašima, da ih se optužuje da su ubice, da se pomaže opozicija u želji da se ruši legalna vlast, sve u nadi i ubeđenju da će jednog dana na vlast u Crnoj Gori doći ’njihovi’ da će se ponovo organizovati referendum i da će se CG ponovo ujediniti sa Srbijom! Zato Tadića i DS interesuje na silu stvorena priča o tobože nekakvom političkom motivu ubistva kriminalnog vlasnika Nacionala Iva Pukanića, ali ga zato ne interesuje politička pozadina ubistva njegovog prethodnika Zorana Đinđića!
    Tako je i sa Bosnom. Kad je u Sarajevu, onda je Tadić čistokrvni Sarajlija, u Istri je jednom četvrtinom Hrvat, u CG je naravno Crnogorac, Srbiji Srbijanac! To je ta politika ništavila i sve i ništa. I traži da se vodi istraga protiv Koštunice, ali i da se potpiše peticija da se ne poziva! Ode u Evropu pa im tamo sve obeća, onda dođe u Beograd pa donese zakon o akcizama kojima Rusima daje privilegije, pa kad iz EU zaprete, onda traži da se akcize ukinu!
    Naravno da je problem sa Republikom Srpskom opasniji od svij ovih tumaranja, jer tamo imate jednog opasnog demagoga kao lidera Srba, a oko Tadića imate opasnu ekipu zločinaca, ratnih huškača i profitera koja insistira na tezi o samoopredeljenju Republike Srpske (ako može Kosovo) i to čini region i, posebno, Bosnu i Hercegovinu nestabilnom.
    Ipak sva ta bolesna politika, stvarana u glavama akademika bez obrazovanja, zajedno će s njima otići pod zemlju.
    Prazna i jalova politika Borisa Tadića, opsene i laži koje prodaju njegovi marketinški timovi, dok pljačkaju desetine miliona evra, doživljava ubrzani kraj. Toga su svesni i njegovi najbliži prijatelji i savetnici, zato i pojačavaju nacionalnu retoriku i poteze, kao uvek siguran fiks u lokalnim politikama ovih nesrećnih naroda kojima pripadamo”.

  28. abc01.05.2011. 20:13
    Evo i linka na tekst, da ne bi bilo nesporazuma:

    http://bosniainfocentar.phpbb3now.com/viewtopic.php?f=2&t=777&p=3929#p3929 .
  29. uzalud01.05.2011. 23:19
    Ipak je najrevolucionarnije otkrice da je Tudjman bio agent CIA-e:

    http://www.e-novine.com/comments/region/region-hrvatska/47087-Drue-Tito-kucnemo.html

    "A sve to u novine pustiš samo zato da bi najzad mogao objaviti kako dr. Franjo Tuđman nije bio ništa od onoga što se o njemu dosad pisalo u Večernjaku, nego da je bio puki otpravnik kurvanjskih poslova stranih službi u Republici Hrvatskoj. Slava mu!"
  30. nemeretako02.05.2011. 00:03
    Za majku božiju,skratite te lancune,koće to čitati može li kraće a....
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

25.05.

Brišete dug kriminalcima, obrišite i Monteru

Radnici Montera pozvali su državne institucije da spase tvrtku inače će u kolektivni štrajk glađu

23.05.

Ne damo plaće u državnim tvrtkama

"To što Vlada želi rezati onima koji još nisu dno dna, govori o bezidejnosti da provedu obećano", poručuju sindikalisti

22.05.

Muke po doprinosima

Država je odlučila disciplinirati naplatu doprinosa i napuniti proračun, ne mareći pritom previše za radnike

21.05.

Potvrđen stečaj nad Jadrankamenom

Visoki trgovački sud odbio je žalbu Nezavisnog sindikata Jadrankamena na otvaranje stečaja

19.05.

Zbog Kineza nova uhićenja u Zagrebu

Nakon što je u petak uhićen aktivist Građanske akcije koji je pred zgradom Vlade, dok je prolazila kineska delegacija, preko megafona uzviknuo: "Free Tibet", u subotu su uslijedila nova hapšenja

19.05.

Jadrankamen poziva na skup u Pučišćima

Radnici i sindikati Jadrankamena za danas u 14 sati najavili su skup u Pučišćima kojim žele Vladi poručiti da mora promijeniti politiku stečajeva

18.05.

Pomozite "Zagreb Pride-u"

Organizatorima "Zagreb Pride-a" je za redare i niz drugih troškova potrebno ukupno 15 tisuća kuna, a dosad je prikupljeno oko četiri tisuće kuna

Novi plamen
Superknjižara