"'Ne bojte se, sve će biti u redu', tako su nama govorili u banci, a tako smo i mi govorili klijentima koji su nam vjerovali i s kojima smo imali iznimno dobre odnose, a onda se preko noći dogodila prisilna likvidacija. I cijelo ovo vrijeme nitko nam se nije obratio, ni likvidatori, ni bivša uprava na čelu sa Šimom Luketinom, ni većinski vlasnici.

Nismo primili ni plaću za studeni, a 22 dana smo odradili redovno i od 23. studenoga također radimo za potrebe likvidatora, a nemamo nikakvih izgleda da ćemo primiti plaću iako novca na računu ima.

HNB je na dvije minute deblokirao račun radi isplate devet milijuna kuna, mogli su i nama dati samo 60 sekundi! O nama nitko ne govori, nitko se za nas ne zauzima, jedino nas čeka Zavod za zapošljavanje ili prijevremena mirovina, za one koji imaju uvjete za umirovljenje".

Puno se toga nakupilo u prsima radnicima Credo banke. Pošteno su radili i gradili povjerenje u banku. Neki od njih od samih početaka, od kraja 1993. godine. Odjednom ostaju na ulici. Njih 135 u cijeloj Hrvatskoj. U Splitu ih je 60-ak, a istu sudbinu dijele i njihovi kolege i kolegice u Zagrebu, Rijeci, Matuljima, Opuzenu, Novalji, Trogiru i Sinju. Razočarani su što Credo banci nije pružena prilika kao drugim bankama, kao onima saniranima 90-ih godina ili onima koje su proteklih godina, pa i u novije vrijeme, imale problema, pa i kriminalnih radnji.

"Tridesetog svibnja ove godine Hrvatska narodna banka (HNB) ušla je u Credo banku, a već 13. lipnja smanjuje nam kamatnu stopu na štednju, zbog čega dolazi do odljeva štednje u druge banke. Htjeli su očito da se računi isprazne kako bi što manje ostalo državi za isplatu osigurane štednje.

Mi smo sami unatoč svemu, kako su dospijevala oročenja i štediše odlazili, od lipnja do otvaranja postupka prisilne likvidacije isplatili samo fizičkim osobama 20 milijuna eura ušteđevine", kazuju nam radnici Credo banke, koji iz razumljivih razloga nisu željeli imenom i prezimenom u novine.

Pitaju se i zašto im je HNB odbio kredit za likvidnost; zašto im nije dopustio korištenje obvezne pričuve, kao što je to omogućeno drugim bankama istog dana kad je njima objavljena likvidacija. Da su im dopustili korištenje samo 50 milijuna kuna od oko 100 milijuna kuna, koliko Credo banka ima na računu obvezne pričuve kod HNB-a, situacija bi bila lakša. Isto tako, Credo ima i blizu dva milijuna eura devizne pričuve.

Savjet HNB-a je 22. studenoga oduzeo odobrenje za rad Credo banci, a 23. studenoga u Zagrebu je sazvan sastanak velikih deponenata koji su htjeli potraživanja pretvoriti u dionice. Nisu uspjeli, planove za spas banke presjekla je odluka HNB-a. Isto tako, u trenutku objave o likvidaciji, u Splitu su bili revizori jedne poznate strane revizorske kuće, snimali su stanje u poslovnim knjigama za potrebe potencijalnog strateškog investitora, jednog inozemnog fonda. Nije im preostalo ništa drugo nego povući se i zaboraviti investiciju.

"U toliko toga nam u HNB-u nisu htjeli pomoći, a mi razlog ne znamo. Ovo nije bilo ni kod jedne banke. Nikad nisu dali rok za dokapitalizaciju. Zašto nisu uveli prinudnu upravu odmah čim su primijetili da uprava ne radi u skladu s njihovim zahtjevima?", nižu se pitanja radnika.

"Zalažemo se da se radnici koji su svojim poštenim radom stvarali Credo banku ne nađu na ulici radi igara velikih moćnika. Ako je bilo kriminalnih radnji, neka se sve istraži i kazni, a neka se pošteni rad nagradi. Zalažemo se da se deponentima Credo banke koji su nama dali svoje povjerenje omogući konsolidacija banke i da svatko prizna svoje propuste jer u protivnom svi smo na gubitku, i radnici i komitenti i država", poručuju zaposlenici Credo banke, dodajući da se u likvidaciji naplati 80 posto potraživanja, a u stečaju tek 20 posto.

Vele i kako je prisilna likvidacija Credo banke otežala poslovanje brojnim komitentima, ali nijednu neugodnu situaciju nismo doživjeli od naših štediša.

"Imali su povjerenja u nas, lako su dolazili u kontakt s nama", kazuju zaposlenici.

Likvidator je tražio tumačenje o isplati plaće radnicima, ali mu je u HNB-u rečeno da isplata akontacije nije samo prekršaj, već kazneno djelo. Tako je naša plaća blokirana (inače plaće primamo do 5. u mjesecu), a među nama ima dosta onih koji imaju stambene kredite i koji sami uzdržavaju obitelj", kazuju naši sugovornici.

Nakon dolaska u Credo banku, likvidatori su na naš upit o sudbini zaposlenika kazali da radni odnosi ne prestaju silom zakona kad se otvori postupak prisilne likvidacije, ali sama okolnost da je poslodavac u postupku prisilne likvidacije opravdan je razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

Radnici se pitaju i zašto šuti Mirko Vuković, najveći dioničar banke. Drugi po broju dionica Boris Barać, koji je bio i predsjednik Nadzornog odbora, ipak se obratio javnosti, a i podmirivao je svoje obveze, založio vlastitu imovinu. Navodno je Vukovićevo obrazloženje da nije naplatio poslove koje je radio za državu, a najviše potražuje od Ministarstva zdravstva.

Tagovi: Credo banka