H-Alter
Niže plaće i lakši otkaz
Decentno, uz puno tehničkih fraza i diplomatske glume, o hrvatskoj se krizi očitovala i Svjetska banka: analizom hrvatskog približavanja Europskoj uniji, u subotu je na svojoj internetskoj adresi, Kosoričinu timu darovala i paket strateških preporuka radi izlaska iz krize. Djelo je to, na 200 stranica, plodonosne suradnje njezina tima globalizirane pameti i našeg Ministarstva financija, koje im je u tom stručnom poslu dalo svoj dokumentacijski doprinos.
No, ni taj najnoviji izvještaj Svjetske banke o Hrvatskoj nije želio ulaziti u stvarne korijene aktuelne hrvatske gospodarske drame, pa tako ni u Stabilizacijski program iz 1993. na temelju kojeg je ondašnja hrvatska vlast gotovo preko noći uspostavila precijenjeni tečaj hrvatske valute, uz koji je do danas gotovo sve uvozno postalo i ostalo jeftinije od domaćeg. Poštujući makroekonomski okoliš, što je proizašao iz precijenjenog tečaja, Svjetska je banka sa svoje strane unazad 15-ak godina pozajmila značajne zajmove i stručnu pomoć, ali njezini timovi nikad (!) nisu lošima i štetnima ocijenili ni politiku precijenjenog tečaja kune, niti tajkunsku privatizaciju, niti rasprodaju bankarskog sustava mreži velikih EU-banaka, pa ni razorno djelovanje cjelokupne tranzicijske igre na hrvatsku industriju i njezin inovativni potencijal.
Danas, kad je Hrvatska pred krajnje neizvjesnom gospodarskom budućnošću, trust mozgova Svjetske banke Vladi preporučuje »nužne reforme tržišta rada« i »privlačenje izravnih stranih ulaganja u nove izvozne poslove«, radi »povećavanja stope rasta BDP-a«, kako bi na svom vječnom putu u EU, Hrvatska u razdoblju do 2025. značajno smanjila gospodarski jaz prema Uniji i posve se integrirala u njezin tržišni zamah. Ali, ni uz te mjere, zamotane u ekonomistički celofan, ne idu u konkretne poteze, ne navode bar viziju te nove izvozne ponude, ne iznose najbolnije kvantifikacije predloženih reformi. Samo, do paradoksa za nasmijavanje, ističu da je unazad deset godina Hrvatska »ostvarila dojmljiva postignuća«, ali čiji »obrazac rasta neće biti održiv«, pa su »nužne ubrzane refrome tržišta rada«, itd.
Ne spominjući ni riječju, da je Hrvatska u tom razdoblju »dojmljivih postignuća«, postala zemlja uvoza, trgovine, rasprodaje najkvalitetnije imovine strancima i kockarskoga zaduživanja u zemlji i inozemstvu, pogotovo ne to, da su najveće uspjehe u hrvatskoj tranzicijskoj priči ostvarile velike - ne domaće, nego - inozemne kompanije i banke, Svjetska banka u rukavicama zaključuje, da se Hrvatska pretvorila u zemlju »niske zaposlenosti stanovništva radne dobi«. Jer, u Hrvatskoj doista samo 57,7 posto ljudi u radnoj dobi - radi, iako bi bilo poželjno da ih radi najmanje 70 posto. Taj cilj - preporučuju iz Svjetske banke - Hrvatska bi trebala dostići najkasnije do 2025. uz odlučnu reformu tržišta rada. To znači, preporučuju, smanjiti brojne socijalne naknade, uključujući i one za rodilje (!), olakšati otpuštanja radne snage, kako bi više domaćih ili uvoznih radnika radilo za manje plaće, smanjiti poticaje za odlazak u prijevremenu mirovinu, a povećati za zapošljavanje starijih osoba, skratiti rokove za isplatu naknada za nezaposlene starije radnike, potaknuti na rad sve radno sposobne branitelje i korisnike socijalnih pomoći, poticati migracije radne snage unutar zemlje i njezin uvoz, te ograničiti obveznost sklapanja kolektivnih ugovora.
Kad se tomu pribroje i preporuke o novim upisnim kvotama u srednjim školama i na fakultetima, kako bi se povećao broj tehničkih stručnjaka, a smanjio broj suvišnih društvenjaka, te zahtjevi za smanjivanjem ukupnog fiskalnog opterećenja, kako bi što više inozemnih poduzetnika i ulagača došlo u Hrvatsku, gdje im treba potpuno liberalizirati tržište nekretnina, cijeli se taj paket - u današnjem stanju hrvatske ekonomije, te inovativnosti, produktivnosti i stručnosti većine njezine radne snage - nažalost, čini posve razložnim, iako istodobno izgleda i kao kapitulacijski plan.
Svjesni su u Svjetskoj banci, da bi to moglo izazvati socijalni otpor, koji bi (jer bi uglavnom bio zakašnjeo, promašen i uzaludan) produbio krizu. Ali, kao usput, vade na kraju podatak da su u Sloveniji plaće 30 posto veće nego u Hrvatskoj, iako je u Sloveniji produktivnost zaposlenih 45 posto viša nego u Hrvatskoj. Zato prezaduženoj Hrvatskoj nude neveselu formula spasa: nastavite s predajom što većeg broja gospodarskih nekretnina strancima, kako bi integrirani u EU puno više radili uz niže plaće i lakše otkaze.
© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
dodaj komentar 19 komentara
Doktrina soka i tek onda raspravlja sto su preporuke od
MMF i svjetske banke te kakve su kolosalne uspjehe imali
u savjetovanim zemljama....
NE RASPRODAJIMO DRZAVU NI POD KOJU CJENU
Dovoljno je staviti lopine u zatvor i uvest pravnu drzavu a stranci nam ne trebaju
I cak dok se taj kapitalizam, koji je nasim politicarima uzor, spasava tako da se nacionaliziraju banke, kod nas se u najvecoj krizi pvladjuje nekoj tamo EU i privatiziraju se brodogradilista. Banke smo naravno vec prodali u bescijenje, ako ne racunamo provizije koje su uzeli pojedinci. Gdje e onaj broker koji je unistio Rijecku banku? malo suda pa onda nestane, a provizija koju je dobio od Reisaffen banke za prljavi posao bit ce mu dovoljna da uhljebi sebe i djecu do penzije na nekim Bahamima .
Namjerno precijenjeni tecaj je sluzio da se bagra oko tudjmana obogati, koji su nabrzake osnovali raznorazna uvozna poduzeca.
cijeli je rat sluzio raspacavanju drustvene imovine pod krinkom drzavotvorstva, i patriotskom vikom.
kako se mogu ocuvati radna mjesta i dostojanstvo ako se sve proda strancima, ili jos gore nekim rodijacima sa sirokog brijega
Najveći problem države je korupcija i uhljebljivanje podobnih, namještanje poslova s državom istima i nastupanje na izborima za osvajanje vlasti koja je postala svrha samoj sebi.
A što se tiče prodaje rodijacima sa Širokog Brijega, nije problem u Širokom Brijegu nego u rodijacima, ili što nekidan jedan napisa u BARBA Luki i ostalim barbama
Da je to jedan jezik najbolje potvrdjuje Haski sud, gdje se jezik upravo tako i zove Boskanski/Hrvatski/Srpski (abecednim redom).
Znamo da je za utvrdjivanje cinjenica egzaknost (iliti preciznost) jezika sustinska (bitna ili esencijalna), pa kad sud ne pravi sustinsku razliku izmedju tri verzije istog jezika mozemo utvrditi istovjetnost znacenja, dok stilske razlike postoje, ali su za razumijevanje nebitne. T., potpuno se istovjetno znacenje moze saopstiti na sve tri verzije da ih izvorni govornici sa tri podrucja potpuno razumiju. A sto se tice zrakomlata ili samokresa, mislim da je tu ipak u pitanju ideologija, a ne jezik.
- Većina nas zna kako je kompletna politička scena farsa i ne samo, već je i 'trojanski konj' tom tzv. stranom kapitalu koji nas obuzima. Kako se obraniti od toga?
- Strani kapital, nisu 'strane države' već u pozadini strane multinacionalne kompanije koje ne mare ni za politiku, ni za zakone, ni za države na posljetku... pogotovo ne ovako male, nesposobne i lako potkupljive kao naša. Kako se obraniti od toga?
- Ako postoji 'zakon iznad zakona' i multinacijonalne kompanije sa budgetom jačim od mnogo 'suverenih država' danas... čemu ta farsa od EU-e?! Odnosno, bolje reći... kako ljudima objasniti kako je EU farsa. Kako sačuvati svoj integritet i pravo na život kakav si ga mi određujemo a ne kako nam ga određuje netko drugi?!
- Kako objasniti ljudima da Ministarstvo financija, HNB, premjer ili predsjednik ne mogu riješiti naše probleme... jer su svi pro forma. Kako im objasniti da uopće nije bitno za koju od (većih) stranki glasuju jer je na posljetku to svejedno... da je vanjski dug i čitava makro ekonomija virtualna stvarnost, te da se iz takvog virtualnog svijeta možemo izvući na sasvim drugačije načine od (predvidljivih) uobičajenih sugestija koje nas vode u propast.
- Čitav sistem i sve što počiva na tom sistemu, kao i ustrojstvo istog - ne valja. Vrtimo se u prazno i utapamo u čaši vode... Čaši koju nam je dala ta ista siva eminencija koja će nam na posljetku kada se utopimo još i uzeti vodu iz nje.
- Danas živimo u vrijeme kada 'okupacija' ne bira sredstvo, već dolazi do cilja... bez 'oružja'. Mi smo okupirani. Daleko od smisla 'suverenog i neovisnog'. Mi smo kolonija. Mi i još mnogo njih. Ono što je zadivljujuće i što će možda ući u udžbenike za 30-tak godina, ako se tada naša djeca (robovi) budu smjela uopće školovati... je način na koji smo postali kolonija, te kolektivna iluzija koju i dalje ne percipiramo... uvjereni da smo slobodni i da utjećemo na nekakve 'promjene'.
Ne kolonizaraju se više zemlje kao nekad "vojnom čizmom" već sao instaliranjem svojih tvrtki u državi koja je na pladnju za rasprodaju imovine. Sjetite se onih emisija na TV u južnoj americi i drugdje gdje je privatnoj kompaniji prodana opskrba vodom (iza koje je stajao Bechtel). Kod nas se priprma prodaja šuma, struje , pa i vode uskoro :-(
Potpisujem.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.