Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Ukoliko ministri u hrvatskoj vladi, naročito oni koji su to bili i prije naprasnog odlaska Ive Sanadera, doista nisu bili upoznati s brojnim kriminalnim činima svojih kolega poput rečenoga bivšeg premijera ili njegova potpredsjednika Damira Polančeca, a kao što uporno tvrde da nisu - čak dotle da će jednom Ivanu Šukeru nehotice pobjeći priznanje o ponekoj stvarnoj, ali nedopustivoj neobaviještenosti - mogli su o mnogočemu iz tog žanra saznati iz medija. Njihove pi-ar službe, obilno plaćene za svakodnevnu lakirovku, posve sigurno su im tu vrstu vrućeg materijala i dostavljale u vidu urgentnog dijela press-clippinga, no danas oni svejedno tvrde kako, eto, jednostavno nisu, pa nisu znali.
A sačuvaj bože, je li, da su u tome i sudjelovali.
Radi ovlašnog i tek prigodnog podsjećanja na propušteno ili nedovoljno utvrđeno gradivo, a i da se ne bi mislilo kako se mi ostali također ne sjećamo, prikupili smo iz arhive nekoliko primjera takvih medijskih priča s tužnom sudbinom. Zamislite samo, uostalom, dobre novine u stanju su jutrom okrenuti svijet naglavce i već popodne biti nedostojno iskorištene za umatanje oglodanih kostiju toga istog svijeta; kako li je tek onim izdanjima čiji potencijal namjerno biva odmah potisnut, prešućen, zanemaren, e da bi par godina kasnije netko trijumfalno prisvojio njihov trud i pripisao ga vlastitom zalaganju... Samo zato jer se u međuvremenu stekla tzv. politička volja, jer su se planete i zviježđa društvene elite iznebuha poklopila na odgovarajući način.
Ali, ovdje ćemo silom prilika ipak najviše govoriti o zaostavštini jednih već ugaslih novina, tako da valjda nema veze što nekadašnja konkurencija danas nesmetano ubire tantijeme na tuđu muku. A da pritom nerijetko s pijetetom navodi izvor-ime neprežaljenog pokojnika, kao što nikad za njegova života nije bila kolegijalna te korektna. Posrijedi je Feral Tribune, naime, prvenstveno zbog toga što se taj tjednik odlikovao najvećim brojem opisanih slučajeva čijemu drugom životu imamo priliku intenzivno svjedočiti kroz posljednjih godinu i kusur, u sklopu vehementne antikorupcijske kampanje hrvatskih vlasti.
Vremenski smo se ograničili na razdoblje nove vladavine HDZ-a, od izbora s kraja 2003. godine. U trenutku kada je tadašnji predsjednik HDZ-a iskao mandat za sastavljanje vlade, objavljen je članak pod naslovom Sanader pod istragom državnog odvjetništva (novinar Toni Gabrić), te još par tekstova o tome do kraja istog mjeseca,
studenog. Ukratko, pokazalo se da je DORH bio uzeo u obzir gotove činjenice o privatnom, ali i javno-službeničkom ponašanju Ive Sanadera tokom devedesetih godina prošlog stoljeća, prema njegovim susjedima u Kozarčevoj ulici. Najobičnijom "zloporabom javnih ovlasti", onodobni predstojnik Ureda Predsjednika RH vršio je kroz duže razdoblje osobni te institucionalni pritisak na susjede, ne bi li se iselili i otvorili mu prostor za mirno zaposjedanje čitave zgrade koju su dotada dijelili.
Narušavanje suživota karakterizirano je bilo čitavim nizom utuživih postupaka, no Sanader je u međuvremenu postao još moćniji - već je bilo izvjesno da mu Stipe Mesić mora povjeriti mandat - pa je sve stavljeno ad acta, i Sanaderovi su se ostali širiti po Kozarčevoj br. 21, do daljnjeg.
Mesić još nije stigao niti rezignirano uzdahnuti, međutim, a publiciran je i naredni članak o nastupajućemu mandataru, pod naslovom Kutlini milijuni na Sanaderovu računu (Ivica Đikić). Opet ih je tokom mjeseca, sad već prosinca, tiskano više na tu temu; pogađate, riječ je o ranim detaljima sage o Hypo banci, dok su se austrijski mufljuzi tek umrežavali s hrvatskima, prije negoli će uzeti sisati krv ovoj balkanskoj koloniji, i riječ je o zaturenom iskazu Kutline službenice Milene Šenator... Pa, samo slijedeći tragove u odbačenim spisima državnog odvjetništva, dalo bi se ispisati superiornu povijest razvoja mlade hrvatske države.

Foto: Mladen Barišić, moćni tast dekoncentriranog zeta
Dogodine u svibnju, imali smo priliku čitati o još jednom stanu u portfelju uže klike vladajuće partije; Jadranka Kosor, tad još pretežno u svojstvu mutave pratilje Ive Sanadera, formalno raspoređene na čelo ministarstva branitelja i obitelji, bila je glavnim likom članka Heroina domovinskog kvadrata (Goran Borković, Ivica Đikić). Sporedni likovi, pak, bili su braća Drobac, raniji stanari u četverosobnom stanu njihovih pokojnih roditelja kao nositelja stanarskog prava, potom nasilno preseljeni u manji i manje atraktivan prostor, što je u to vrijeme smatrano milošću za Srbe poput
njih. Vlasnik stana na zagrebačkim Ravnicama, naime, bio je MORH, koji će ga kasnije prepisati u trajno vlasništvo zaslužnoj građanki Kosor, dotad tek susjedi obitelji Drobac, u stanu kudikamo manjem, prizemnom.
Primjećuje se, uzgred budi rečeno, kako je stambeno pitanje najčešći leitmotiv, uz druga "beriva i prinadležnosti", politike funkcionara HDZ-a. I kako je delikatan život u njihovu susjedstvu; ovdje bismo mogli konzultirati još i sličan stambeni te susjedski dosje prvog od troje dosadašnjih predsjednika te stranke - kao da im je to svima bio uvjet za preuzimanje funkcije - ali ćemo se ipak držati zadane i sasvim dostatne kronologije, bez suvišnih osvrta.
Konačno, da zaokružimo ovu neveselu nisku davno objelodanjenih bisera, evocirati nam je članak Tko jede Podravku (Vedran Marjanović), u kojem je proljeća 2008. opisan projekt neprijateljskog preuzimanja toga koprivničkog prehrambenog proizvođača. Ta je afera ujedno bila daleko najizdašnija, mjerimo li obim kriminala po količini učinjene štete, od svih ovdje nabrojanih primjera. Četirima spomenutim predmetima, dakle, zajedničko je to što je
u međuvremenu državni odvjetnik Mladen Bajić, po inerciji nekih vanjskih, međunarodno-političkih silnica, stresao prašne fascikle s pripadajućim detaljnim anamnezama, te ih reanimirao.
Redom su tako, otkako Sanadera iz istoga gornjeg razloga nema u vladi, pali: Polančec zbog Podravke, Barišić zbog financiranja HDZ-a javnim novcem, i sam Ivo Sanader zbog otimačine pozamašnog dijela najbližeg mu susjedstva. Prva dvojica su i zatvorena, dok će im se treći vjerojatno uskoro pridružiti, u najmanju ruku zbog one lupeštine sa Hypom, dok je u stvarima nekretnina i susjedskih odnosa samo sudski izgubio uzurpirani prostor. A o tome svemu, najviše o Sanaderu, hrvatski se mediji proteklih godinu i par mjeseci doslovno ubiše pišući... I nije pritom, ajde, baš da je o svim novootkrivenim starim aferama prvi put nekoć pisao jedino Feral; bilo je toga i u drugim medijima, od Novog lista do Indexa i Nacionala, pa su čak i u pojedinim izdanjima Europapress Holdinga neke novinarke i novinari u više slučajeva probijali led, da bi potom naišli na zid, kako u svojoj radnoj kući, tako i u širem ambijentu. Pa se u novije vrijeme katkad sluči i ponovno otkrivanje zapretane priče u samoj njezinoj medijskoj kolijevci.
Što se tiče pobrojanoga i još ponečeg na račun biranih žrtava, danas medijima nesebično pomaže i Mladen Bajić, šireći krug biranih novinara za biranu tematiku. Ali, na peti navedeni primjer, stambeni plijen Jadranke Kosor, pak, Bajić je onomad reagirao nezabilježenom hitrošću opovrgavajući sve tvrdnje o mogućim inkriminacijama, tako još jednom na domaćoj političko-trgovinskoj burzi potvrdivši kako će hrvatskim vlastima nakon svake iole ostvarive legitimacije uvijek zaostati izvjesni nedjeljivi ostatak, onaj najpogubniji, etičke naravi.
Što se tiče istinskih žrtava u najširim proporcijama pljačke, za njih je ukupno na neki način nedavno zastrašujuće lijepo progovorila Jadranka Reihl-Kir u jednom drugom, ratno-zločinskom kontekstu, vezano uz slučaj Branimira Glavaša: "Spora pravda nije nikakva pravda". Ode ljudima život čekajući na takvu pravdu, kao da ih ona sama polagano ubija.
I jednako se to sve odnosi na Jadranku Kosor i Mladena Bajića, neprijeporne kliconoše korupcije u Hrvatskoj, a naše glavne uzdanice u novodobnoj antikorupcijskoj borbi titanskih razmjera. Ako bude trebalo, a valjda hoće, doći će njima na red i Božidar Kalmeta i Branko Vukelić ili Marina Matulović-Dropulić, ili svi oni zajedno i još ponetko, i svaki će se put oni koji ostaju nadalje pošteđeni, uz iste stilske figure odricati svojih kolega s kraćim rokom upotrebe. Jer, čitav taj politički sustav sa pripadajućim vertikalama vlasti funkcionira kao relativno djelotvoran koruptivni aparat s punim smislom tek u zaštiti svojih mandatara od sile zakona, inače hijerarhiziranih po modelu prehrambenog lanca. I oni sami su jedni drugima u tom smislu hrana, i na duži rok im ne valja posao ako donje razine preveć okopne.
A i mi novinari smo uglavnom tu, izgleda, štono reče dragi Zappa, samo zbog novca.
Radnici Montera pozvali su državne institucije da spase tvrtku inače će u kolektivni štrajk glađu
"To što Vlada želi rezati onima koji još nisu dno dna, govori o bezidejnosti da provedu obećano", poručuju sindikalisti
Država je odlučila disciplinirati naplatu doprinosa i napuniti proračun, ne mareći pritom previše za radnike
Visoki trgovački sud odbio je žalbu Nezavisnog sindikata Jadrankamena na otvaranje stečaja
Nakon što je u petak uhićen aktivist Građanske akcije koji je pred zgradom Vlade, dok je prolazila kineska delegacija, preko megafona uzviknuo: "Free Tibet", u subotu su uslijedila nova hapšenja
Radnici i sindikati Jadrankamena za danas u 14 sati najavili su skup u Pučišćima kojim žele Vladi poručiti da mora promijeniti politiku stečajeva
Organizatorima "Zagreb Pride-a" je za redare i niz drugih troškova potrebno ukupno 15 tisuća kuna, a dosad je prikupljeno oko četiri tisuće kuna
dodaj komentar 24 komentara
Što točno je laž? I kako misliš antihrvatske?
Svejedno. H-Alter nebi bio H-Alter, kad nebi uspjevo isprovocirati komentare kojekakvih Milana i Mikija :))))
Peace!
komentiranje gubi smisao kad se kradu tuđi nickovi. uvedite registraciju.
Inače, danas je Predsjednik Sabora na upit novinara odgovorio 'oblačno je'.
O korupcijskim skandalima još većih razmjera su osamdesetih, kao i sada, govorili i pisali puno više svi - partija, novine, svi. Pa su baš ti koji su bili u istaknutijim ulogama u skandalima sve više i dstalno do danas sve izvrsniji, neupitniji, sve više se razmnožavaju ... (uhodali se bolje) a sve ostalo sve više je ispadalo iz igre.
Vjerojatno se na radi o teroji i praski zavjere niti o namjernom i planiranom procesu nego u prvom i jedinom redu o onome što su i tada govorili - potrebna je reforma sustava. Ali tko da bilo šta napravi oko toga kada su Tito i Kardelj umrli a Tito poslije Tita po Šuvaru nije (bio) u stanju rješiti ni jednu banalnu stvar a gdje bi šta ozbiljno, a i čemu kada je fantastičan - stalno se šire i povećavaju zarade i izvrnost bez rizika, znanja i ulaganja.
''I oni sami su jedni drugima u tom smislu hrana, i na duži rok im ne valja posao ako donje razine preveć okopne."
Naivno. I da se sustav hoće malo pobrinuti oko stoke sitnog ziuba, kako a i čemu, kada baš sustavu i toj stoci u perspektivama da se uzdigne i uzdiže u istom napretku smeta bilo šta što i malo zna, može i rješava, pa i nešto minimalno umjetnički veselo i zanimljivo, jer to je stvarno krajnje subverzivno po sustav i napredak na njemu.
Kada i malo napišete nešto o tom subverzivnom po sustav, a tu su beskrajni rudnici začudnih svjetskih priča, možda nećete osjetiti ništa niti će biti vidljive reakcije, ali to će biti najbolji znak sustavnog ...
Npr. istražite kako je mnoštvo minutu prije spašeno od iznimnog stradanja u Kupskoj, ostale likove kao Orson Wells u "Dodiru zla", razne ružne, prljave i zle koji ...
Milane zaista možeš biti ponosan na ovu Hrvatsku izgrađenu na kriminalu i lopovluku....za to smo se borili ...!?
--------------------------------------------------------------
Jednostavan odgovor na jednostavno pitanje : Jeste, za ovo ste se borili.
“Sigurno ne onakav kao u baladnom postu od 12.10.2010. 20:48. Da smatram potrebnim ovdje nešto komentirati, učinio bih to” (Milan Knežević, 13.10.2010. 12:44)
“Damjane, što je tebi? Kad u tekstu ima nešto s čim se ne slažem, komentiram. Kad nema, ili kad se možda ne slažem sasvim, ali napisano nije totalna glupost, šutim. Što je tu nejasno? Zar sam kriv i što me baladi na skoro svakom jebenom topicu spominju…?” (Milan Knežević, 13.10.2010. 13:20)
http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/otimacina-pod-tepihom
Gledaj, Milanče sa grane - ti si zaista frustrirano dete, kojem je badava, uzaludno, nemoguće, dokazivati da ja koristim samo jedan-jedini nick: Balad! Kako tvoju frustraciju nikako ne mogu izliječiti, odlučio sam je pojačati - možda to dovede do kakvih pozitivnih efekata u tebe. Eto - već sam to bio objavio - moj nick podliježe autentifikaciji. Vrlo je lako doznati piše li pod njime PRAVI ili LAŽNI Balad.
Daklem, odsada
JA TVOJ NICK MOGU KORISTITI KOLIKO GOD TO HOĆU, DOK TI - NI BILO TKO DRUGI - MOJ NE MOŽEŠ, JER SE LAKO UVJERITI JELI AUTENTIČAN!
Eto, pa se žderi!
P.S.
To ti govorim samo stoga da se poždereš od frustracije manijom gonjenja.
———————————————————————————————————————
Inače, i nadalje ti iskreno govorim kako mi nije ni na kraj pameti upotrebljavati bilo čiji tuđi nick (ili višestruke nickove), osim onoga pod kojim se neprestano javljam na H-alteru: Balad.
———————————————————————————————————————
A ti, vjeruj ili ne vjeruj.
autentifikacija: http://balad.tumblr.com/post/1330297995/milan-knezevic
kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni
jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa
Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako ..
.. No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali
svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će
biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?!"
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.