Za 916 radnika Željezare Sisak, od kojih su mnogi tamo radili desetljećima, preživjeli stečaj i neuspjelu privatizaciju, a koji će u četvrtak i petak potpisati ugovore o raskidu ugovora o radu i po godini staža dobiti tri tisuće kuna otpremnine, počinje teći otkazni rok od mjesec dana do četiri mjeseca. Sljedeće odredište - najvjerojatnije Zavod za zapošljavanje, ili ipak ima nade za očuvanje ili stvaranje novih radnih mjesta?

U sisačkoj Željezari više se ne proizvodi, otpremaju se tek posljednje količine ranije naručenih cijevi, a novoga kupca nema. Nema ga otkad je američki CMC objavio da izlazi iz Željezare, a teško da će ga i biti u svijetu u kojemu je gospodarstvo ozbiljno posrnulo, pogotovo ako se u obzir uzmu neraščišćeni računi koje Željezara vuče još od vremena prije ulaska CMC-a, a izrijekom se spominju čak i u pretpristupnom ugovoru za EU, podsjeća HTV.

Riječ je o dugu državi od oko 20 milijuna kuna, za koji nije posve jasno kako je nastao, a netko će ga trebati vratiti. CMC ili neki novi vlasnik? Sama država? Željezara, pa čak i ako ode u stečaj? Ne zna se. Sudbina radnika, od kojih je već njih 200-tinjak izgubilo posao, cakli se na Zavodu za zapošljavanje. Mogu li, hoće li i kako pomoći Grad i Vlada?

Američki vlasnici isključivo žele Željezaru prodati u cjelini, a ne po odvojenim pogonima, za što su se neki zanimali, dok u sisačkoj Gradskoj vijećnici strahuju od posljedica raspada Željezare, piše Večernji list, kojemu je sisački gradonačelnik Dinko Pintarić kazao: "To će se uvelike odraziti na proračun, a broj nezaposlenih u Sisku porast će za više od 20 posto. Oko ljeta očekujemo eskalaciju socijalnog problema, kada ti ljudi budu trebali djecu slati u školu, kada se potroše otpremnine i kada se počne živjeti od naknada sa Zavoda. Pitanje je kako će plaćati režije i druge troškove. No, vlasnik Željezare, ukoliko ona i ne bude prodana, i dalje će imati obvezu plaćanja komunalne naknade, pa razmišljamo o opciji da odatle formiramo nekakav fond iz kojeg bismo mogli pomoći tim ljudima". 

"Brine nas što nema interesa investitora. Nadali smo se da će biti ozbiljnih ponuda", zabrinut je Predrag Abramović, jedan od sindikalnih povjerenika u CMC-u, jer u sindikatu su svjesni da i dolazak novog vlasnika ne daje nikakvu garanciju da će svi radnici biti vraćeni na posao. Utjeha, premda slaba, ali i zadnja nada možda su riječi sisačko-moslavačke županice Marine Lovrić Merzel, koja je najavila pomoć nove Vlade: "Vlada još nije imenovana, no rješavanje ovog pitanja bit će joj jedna od prvih zadaća".

Hoće li Sisak pasti na koljena, pitaju se mnogi, dok Večernji list upozorava na skorašnji stečaj još jednog sisačkog "zaštitnog znaka". Naime, kemijska industrija Herbos, koji je u privatnom vlasništvu, odlazi u stečaj zbog nagomilanih dugova većih od 160 milijuna kuna, a sudbina njegovih 160 radnika znat će se 20. prosinca na ključnom stečajnom ročištu.

Kako sada stvari stoje, najvjerojatnije će se proizvodnja nastaviti i za vrijeme stečaja, no u smanjenom obimu, što znači da će dio radnika i ove tvrtke ubrzo završiti na ulici. Krajem studenoga ove godine Sisak je imao 5.268 nezaposlenih, a očito je da će se ta brojka narednih mjeseci uvelike povisiti te da se prava socijalna kriza ovog nekoć industrijskog središta Hrvatske tek očekuje.