Komentare Zelene akcije na Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju i gradnji te Prijedloga zakona o postupanju s nezakonitim zgradama prenosimo u cijelosti:

Snažno se protivimo donošenju predloženih zakona bez prethodnog provođenja javne rasprave i uključivanja javnosti u postupak izrade prijedloga oba zakona. Naime, radi se o zakonima koji će imati dalekosežne posljedice na životni prostor svih građana Hrvatske, a da su pritom zanemarene odredbe pozitivnih propisa Republike Hrvatske koje u takvim slučajevima predviđaju cijeli niz instrumenata za uključivanje što šire javnosti u postupak donošenja odluka te vrste. Tim više je to potrebno jer su svoje negodovanje na predložena rješenja istaknule, među ostalim, i najviša strukovna udruženja na području prostornog uređenja i gradnje, Hrvatska komora arhitekata i Udruženje hrvatskih arhitekata. Smatramo da se za ovako važne zakonske izmjene moraju primijeniti već ustaljene prakse pravovremenog informiranja i stvarnog uključivanja javnosti u postupak donošenja odluka. Naglašavamo da ne provođenje javne rasprave predstavlja kršenje Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Arhuška konvencija) koja u Republici Hrvatskoj ima snagu ustavnog propisa, kršenje Zakona o zaštiti okoliša (NN 110/2007), Uredbe o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša (NN 64/08) te Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09).

Moramo napomenuti kako je krajnje neprimjereno uvoditi ovako drastične zakonske izmjene koje će imati dugoročne posljedice u zadnjim mjesecima mandata Vlade i Sabora. Nevjerojatno je da su se zadnje izmjene Zakona o prostornom uređenju i gradnji donijele 06. svibnja 2011. godine, da bi ga Vlada RH ponovno uputila u izmjene već 09. lipnja 2011! Da se stanje u prostoru ne promišlja sustavno i strategijski dovoljno govori i činjenica da je Strategija prostornog uređenja RH donesena još 1997. godine, te od tada nije niti jednom revidirana.

Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o prostornom uređenju i gradnji i prijedlog Zakona o postupanju sa nezakonitim građevinama se donose u paketu, te se nadopunjavaju u svom trajnom i bespovratnom utjecaju na prostor, a naročito na područje jadranske obale, koja je naš najvredniji prostorni resurs. Time se povećava pritisak upravo na ovo područje sa nesagledivim posljedicama na okoliš, prirodu, kulturnu baštinu te ekonomsku vrijednost obale. Neprihvatljivo je sa se ide u masovnu legalizaciju bespravno sagrađenih objekata, bez prethodne kvalitetne analize stanja s pretpostavkom da se sankcioniranje bespravnih graditelja ne može provesti te da će se legalizacijom ostvariti barem jednokratna dobit za punjenje državnog proračuna Predloženim zakonom o legalizaciji i izmjenama zakona o prostornom uređenju i
gradnji u potpunosti se napušta dosadašnji sustav legalizacije građevina i usvajanja standarda prostornog planiranja i gradnje umjesto da se postojeći sustav usavršava i dalje razrađuje.

Pri tome se otvara mogućnost legalizacije i značajnim prekršiteljima pravila prostornog uređenja, gradnje i urbanizma ne uzimajući uopće u obzir socijalne potrebe za legalizaciju određenih građevina. Naime, uz ispunjenje određenih vrlo široko postavljenih uvjeta legalizacije će biti moguća bez obzira da li se radi o nelegalnoj građevini koja za nekoga predstavlja rješenje stambenog pitanja ili o nelegalnoj građevini koja je izraz luksuza kao što su primjerice vikendice na vrijednim obalnim područjima ili apartmanske zgrade na kojima će netko ostvarivati ekstraprofit.
Nadalje, vrlo neprecizno formuliranim uvjetima i neprecizno formuliranim postupkom utvrđivanja uvjeta koje nelegalne građevine moraju zadovoljavati u pogledu sigurnosti otvaraju se nesagledive mogućnosti materijalne odgovornosti države za štetu. Otvaranjem mogućnosti za legalizaciju objekata koji su u suprotnosti sa dokumentima prostornog uređenja oduzima se važenje tim dokumentima koji predstavljaju rezultat demokratskog procesa. Time je narušeno ustavno pravo
na samoupravu jedinica lokalne i područne(regionalne). Izmjenama Zakona o prostornom uređenju i gradnji omogućava se i etažiranje objekata u turističkim zonama, što omogućava preprodaju apartmana i daljnju betonizaciju obale.

Mogućnost etažiranja smještajnih kapaciteta u područjima ugostiteljsko-turističke namjene, a posljedično i mogućnost prodaje ne tržištu tako etažiranih građevina problematična je iz više razloga. Prvenstveno otvara se veći prostor za špekulacije zemljištem jer zemljišta za turističkougostiteljske namjene koja nisu dosad bila naročito cijenjena- zbog njihove ograničenosti isključivo za turističko-ugostiteljske djelatnosti koje djelatnosti su isplative tek kroz duže vremensko razdoblje- sada izmjenama zakona višestruko dobivaju na vrijednosti zbog mogućnosti izgradnje i
prodaje nekretnina na tim područjima. Ovime se u nepravedan položaj na tržištu stavljaju svi oni investitori koji su držeći se zakona i postupajući u dobroj vjeri te vjerujući u stabilnost pravnog poretka izgradnju i prodaju nekretnina krenuli ostvarivati isključivo na za to predviđenim, a uslijed toga i iznimno skupljim, područjima planiranim za građevinsku izgradnju.

Nadalje, stavljaju se u nepravedan položaj i investitori u hotele na području naselja, jer dok oni svoju investiciju u hotel mogu isplaćivati samo kroz bavljenje ugostiteljskom djelatnošću, investitori u hotele u turističkim područjima to mogu raditi i prodajom etažiranih vila i drugih smještajnih kapaciteta u turističkom području.
Nadalje, mogućnost etažiranja i prodaje vila i drugih smještajnih kapaciteta u turističkim područjima omogućava apartmanizaciju te mogućnost nezakonitog diskriminiranja građana Republike Hrvatske stavljanjem na tržište tako izgrađenih jeftinijih nekretnina. Naime, građanima se u zamjenu za politička prava reprezentacije i demokratskog sudjelovanja u društvenom životu - koja prava se ostvaruju kroz tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave- nude jeftinije nekretnine na turističkim područjima pod upravom voditelja takovog naselja. Time se omogućuje stvaranje "sivih zona" urbaniteta izuzetih iz demokratskog života zajednice. 

Izmjenama ovog Zakona skraćuje se vrijeme javne rasprave prilikom donošenja i izmjena prostornih planova, čime se dodatno onemogućava građanima da aktivno sudjeluju u donošenju odluka. Zaključno, neke od najproblematičnijih posljedica koje bi uslijedile u slučaju usvajanja ova dva zakona su kako slijedi:

1. nesagledive mogućnosti materijalne odgovornosti države za štetu;
2. donošenje zakona sa svrhom punjenja proračuna;
3. zanemarivanje socijalne komponente kao smjernice za legalizaciju građevina;
4. narušavanje ustavnog prava na lokalnu i područnu samoupravu;
5. otvaranje većeg prostora za špekulacije zemljištem;
6. nagli prekid sa politikom gospodarenja prostorom koja se je do sada provodila;
7. stavljanje različitih gospodarskih subjekata u neravnopravan položaj na tržištu;
8. stvaranje "sivih zona" urbaniteta izuzetih iz demokratskog života zajednice
9. potkopavanje vladavine prava u državi