Ne oskudijevavši u sadržaju, ali bitno u prostorno- geografskom elementu, organizacije civilnog društva gotovo kopiraju državni model centralizacije, gdje Beli Grad uvjerljivo prednjači u uličnim/neformalnim ili institucionalnim pomacima nevladinih udruga. Velika koncentracija udruga u glavnome gradu i manje glasova iz južnih i istočnih krajeva, ocrtavaju realitet hrvatskog institucionalnog, medijskog i svakog drugog djelovanja.

Promotrivši medije kroz ovu godinu, najviše se pisalo i gledalo putem malih ekrana o djelima zagrebačkih udruga, a tek nešto malo o perifernim civilno-društvenim udrugama. Ove godine, mora se priznati ima pomaka u medijskom prostoru za pacijente, mirovnjake, radnike, gayeve i žene.

Protiv društva, generalno

Godinu 2006. opisale bi tri riječi: idemo do kraja! Sve ono o čemu su mediji brujali ove godine bez imalo razmišljanja moglo bi se okarakterizirati upravo tako – idemo do kraja!, skidajmo se do kraja!, vozimo do kraja!, strpimo se do kraja!, prodajmo do kraja!!!

Godina je počela ni više ni manje nego pobunom. Januarski radnički marš unio je dašak nemira u novoj godini. Protest dvije tisuće ogorčenih bivših zaposlenica i zaposlenika najpoznatije nam T-ele – kuće, hodajući preko Cvjetnog trga do sjedišta firme u Savskoj, upozorio je na 556 otkaza i četverostruko više u narednom periodu. Roze balone i T-lifesytle zamijenili su crnima ukazavši na pravu boju T – politike. Zapakiran u T – rozu T – com prodaje umjetni T – svijet u kojemu se sve čini kao da u ovome svijetu dobivamo ono što je najbolje za nas. Je li to uistinu tako za otpuštene radnike i radnice jedne od najmoćnijih europskih telekomunikacijskih korporacija?

Cijela godina imala je protestni karakter – usmjeren protiv vlasti i institucija ali i naravno protiv društva generalno. Tako je proljetni Queer festival u vrijeme najveće strasti i zaljubljenosti šokirao slobodom ekspresije i bezobrazno slobodnom pornografijom te razbijao tabue gdje i kako je stigao. Tjedan dana gosti Queera hodali su od prostora do prostora, zbog poli-lokacijskog karaktera festivala i svakim danom imali prilike vidjeti neobičnije performanse - kako snimiti lezbijski porno, sex dvaju muškaraca, modnu revija nagih i zaraženih HIV-om. Virus HIV pušten je da uništi tekstil, ljude i prostor na isti način kako djeluje u ljudskom organizmu, simboliziravši dekadenciju i razvrat društva. Još jedna zanimljiva i nadasve utjecajna riječ gay scene u Hrvatskoj, ispunila je ljetne i jesenske mjesece kampanjom koja moćno progovara I HOMOFOBI SU LJUDI. Velika žuta platna na ulicama Zagreba i turističkih središta u Dalmaciji plijenila su poglede, diskusije, smijeh, odbijanje, ignoriranje. Kampanja koja je izazvala najviše reakcija ali i nagrada imala je vrhunac u ogledalima postavljenima na cesti gdje se svatko mogao ogledati i vidjeti homofoba u sebi.

Radikalni vriskovi

Nekoliko je kulturnih festivala doista pokazalo razinu kvalitete i interesa za društveni prostor u kojemu obitavamo. Primjerice, najzanimljivijim mi se čini URBAN Festival. Naime, genijalna akcija preimenovanja zagrebačkih ulica i trgova u imena (ne)poznatih žena i (ne)poznatih događaja iz povijesti Zagreba i pregršt sadržaja koji su danima davali izgled drugačijeg Zagreba plijenili su pozornost prolaznika i alternativnijih televizijskih emisija i medijskih prostora.

Usijani asfalt tijekom ljetnih mjeseci oraspoložile su boje zasjale na licu zagrebačkog gradonačelnika. Dobro pogađate, najrazvikanija akcija civilno društvene scene k tome nezavisne i mlade probudila je medije i javnost usred ljetnih odmora radikalnim vriskom. Dva puna dana, dnevnici svih televizijskih kuća, rubrike svih tiskanih i elektroničkih medija pitali su se kome se otac grada tako zamjerio, možda oponirajućim političkim strankama? Lice korišteno u svrhe promocije Salona mladih bio je nedopustiv čin organizatora ponajviše jer obećanja data mladima grada Zagreba nisu ispunjena. Niti jedan krik civilne scene nije izazvala tolike reakcije u javnosti, a bome ni toliko prostora u medijima.

Neugodno iznenađeni gradonačelnik, netremice je svojom izjavom neposredno utjecao na buduće korake inicijative pod nazivom STRPLJEN SPAŠEN.

I naravno nije istina da civilno društvo lijeno leži na plaži ljeti i pušta brigu da ju pamet prođe. Rijeka, Zadar i Hvar bili su središta prave ljetne avanture. Turistički gay-week, Ecotopia biketour, neodržani UPS festival jesu doduše preselili na more, ali aktivizmu nije bilo kraja. Zadar je ovo ljeto i ranu jesen napunio novinske stranice jednom od četiri borbe organizacija mladih za prostore i sadržaje unutar grada. Zadarska omladina skvotirala je tzv. Dom omladine kako bi upozorila na nedostatak prostora za sadržaje mladih za mlade i unijela potpuni nemir u institucije lokalnih vlasti. Ipak, Zadarski UPS Festival zasjenio je mlade nevjerojatnom pričom organiziranja festivala pod pokroviteljstvom Gotovinine zaklade. Ne znam sjećate li se, novine su pisale danima, TBF, Urban i Let3 otkazali su nastup jer su dan-dva prije nastupa na UPS Festu dobili informaciju kako je glavni sponzor njihova koncerta Zaklada za istinu o domovinskom ratu. Političku manipulacija prodavanjem majica sa likom generala najpoznatiji hrvatski bendovi dosljedno su bojkotirali. Za dom spremni! zaostala je priča intelektualne klike koja opravdano zazire od iracionalnog poimanja stvarnosti.

Tri studenta i NATO

Hvar kao okupljalište homoseksualaca? Jedna je guzica uhvaćena teleobjektivom nečijeg fotoaparata na glavnom trgu Hvara i osvanula na naslovnicama najtiražnijih dnevnih novina. Jedan je gospodin, direktor hotela, dobio otkaz, a jedan svećenik glasno protestirao poput nemoralne i neprihvatljive posjete gologuzih nastranih stranaca. Gospodin koji je dobio otkaz nije znao procijeniti mentalitet lokalnog stanovništva, a Hrvatska ostala na dnu liste zemalja koje poštuju izbor, slobodu i ljudska prava svih bića. Razlike i dalje žive kao kamen spoticanja.

Niz događaja organizacija civilnog društva utjecalo je na kvalitetu rasprava o razvoju civilnog društva u Hrvatskoj kao i na važne institucionalne i društvene promjene. Prvi azil u Hrvatskoj, Strategija za poticajno okruženje razvoja civilnog društva, press konferencija ispred Sabora aktivista u tri-frtalj hlačama, promjene u sigurnosno – obavještajnom sustavu, konferencija o civilnom društvu u Hrvatskoj, festivali filmova o ljudskim pravima, koncert za Radio 101 i mnoštvo drugih stvari obilježili su ovogodišnju sezonu. Ona lagano završava ili budi krik sudbonosne odluke o ratu i miru. Prije nekoliko dana tri su studenta organizirala potpisivanje peticije za raspisivanje referenduma o ulasku u NATO. Naša je Vlada mislila sama donijeti odluku. Neozbiljno je ne pitati barem hoćemo li?

I još na kraju godine, ništa manje usporeno u ishitrenoj blagdanskoj atmosferi i ništa manje radikalno od ljetne akcije, inicijativa Pravo na grad glasno upozorava na trbuhe kapitalizma gladne shopping prostora u središtu Zagreba. Svima itekako poznati dnevni boravak Zagreba poznat po lijenim okupljalištima domaćih i stranaca, postat će jedan veliki amerikanizirani lifestyle centar sa brojem trgovina, luksuznih stambenih prostora i podzemnim garažama. Bezuman plan biznis moćnika sudbina je nekoliko prostora (koji uzgred spomenuto trebaju imati javnu namjenu) stare zagrebačke jezgre. Akcijom TOTALNA RASPRODAJA inicijativa upozorava na sve nekontroliraniju i divlju privatizaciju javnih prostora koja po svemu sudeći očekuje Gredelj, Nadu Dimić, Zagrepčanku dok kompleks Badel – Gorica već dugo služi privatnom interesu kapitala. Okupljeni zeleni, mladi i predstavnici nezavisne kulture upozoravaju na neplansko razvijanje grada i predatorsko divljanje interesa u proždiranju stambenih i kulturnih blokova javne namjene u središtu donjeg grada.

Nije li opravdano rubriku zvati CIVILDRETA? Do nove godine i novih epizoda...