Prošlog tjedna splitsko je Gradsko vijeće održalo još jednu od svojih legendarnih sjednica koje ulaze u mračne urbane legende. 

Gradonačelnika ponovno nije bilo na Vijeću, njegova sestra ponovno je Vijećem ravnala uobičajeno srčući suglasnike, vijećnici su se ponovno vrijeđali, pljuvali, razbacivali pustopašnim primitivizmom, i uvažene javne osobe častili kao "narkomane" i "psihijatrijske bolesnike". 

Bio je to standardni, ružni, prostački kokošinjac, slika i prilika onoga što naš grad danas jest i što je odabrao biti. O samom sadržaju sjednice, međutim, novine su pisale malo i tek usput, posve osupnute političkom "kulturom" splitskih vijećnika. Uzgred su tek napisale kako je GV izglasao početak rada na promjenama GUP-a na lokacijama Lore, Vrborana i granice sa Solinom. 

Isto tako usput novine su spomenule i to da je GV usvojio promjene novih granica zaštite kulturno-povijesne cjeline Splita. Iza tog rutinskog, birokratskog spisa koji je 2010. sročilo Ministarstvo kulture, a Grad ga prošloga tjedna usvojio, krije se, međutim, kolosalni i opasni zaokret. 

Ogromni dijelovi našega grada, uključujući čitave Bačvice, čitav Marjan, Zvončac i pola Sustipana, prestali su biti "kulturno-povijesne cjeline" te na tim područjima služba zaštite spomenika neće imati odlučnu riječ i neće moći priječiti urbane devastacije. 

Koliko je ta nova linija proizvoljna i podložna debati, svjedoči i činjenica da ona - na primjer - sustipanski perivoj reže napola: dio istočno od crkvice i središnjih dveri "jest" povijesna jezgra, dok onaj zapadno to "nije". 

Pomisli li tko graditi kaskade i Semiramidine vrtove zapadno od crkvice, pitat će se Službu za zaštitu spomenika. Učini li to dvadeset metara desno, neće. 

Prije godinu dana, moji prijatelji, ja i nekoliko tisuća Splićana pobunili smo se kad je Željko Kerum pokušao graditi usred marjanske šume na Prvoj vodi, a još smo se više pobunili kad smo shvatili da su tijekom cijelog jednog desetljeća barem dvije uzastopne gradske vlasti, te dugovječna urbanistička oligarhija, postupno dubli rupice u propisima koje bi to tobože "dopuštale".

Prva voda, međutim, bila je samo jedna. Ono što slutim jest da bi iza aktualne promjene granica "kulturno-povijesne cjeline" mogli stajati deseci takvih i sličnih "voda" za koje danas ni ne znamo.

Riječ je o promjeni koja pogoduje i itekako će pogodovati mnogim našim sugrađanima špekulantskog apetita: za neke od njih znamo, za neke slutimo koji bi mogli biti, a zacijelo ih postoji mnogo za koje ni ne slutimo, kao što nismo ni na Prvoj vodi slutili što se sprema kad su se tijekom cijelog desetljeća "slučajno" počele gnijezditi dvosmislene odredbe, rastezljive interpretacije i odoka ravnalom povučene granice obuhvata, nabotivene poput pčelinjeg uboda. 

Taj metodološki krajnje sporan i po učincima možda porazan dokument Ministarstva kulture GV je, međutim, glatkom većinom pustio u optjecaj, uz obrazloženje da je riječ o rutinskoj prilagodbi. 

Ali - to nije ono što je u cijeloj priči najstrašnije. Najstrašnije je to što su vijećnici o tako važnom pitanju glasovali nakon što im je na uvid donesena karta gradskog središta isprintana na A4 formatu, i to bez boja, crno-bijelo, zato što - objasnila je nadležna činovnica - u zgradi nije radio ni jedan kolor printer. 

I Gradsko vijeće i kompletna javnost u ovom su trenutku potpuno marginalizirani.

Zbog toga što je nekome bilo teško protegnuti noge do prve kopirnice, gradski su vijećnici o dalekosežnom usudu gradske jezgre glasovali na temelju mutne isprintane gvalje. Kad su mi dan poslije pokazali tu "dokumentaciju za javnost", osjećao sam se poniženo kao malo kad u ove tri strašne kerumovske godine. 

Puno se posljednjih dana pričalo o - doista skandaloznoj - činjenici kako gradonačelnik Kerum već pet mjeseci nije bio na Gradskom vijeću, što mu je dužnost i pitanje demokratske etikete. 

Ali, činjenica da padre padrone gradskoga novca, kadroviranja i odluka ne želi slušati prijedloge i primjedbe vijećnika, te ne želi s njima podijeliti zamisli svojih moždanih vijuga, tek je metafora puno šireg problema.

A taj je problem što su i Gradsko vijeće i kompletna javnost u ovom trenutku potpuno marginalizirani, što tapkaju u mraku samo naslućujući kakve se sve nekretninske kombinacije, kakva pretankavanja novca, kakva pogodovanja, kadroviranja i uhljebljivanja odvijaju na relaciji između obiteljskog debla u gradskoj vlasti i rodbinsko-klijentističkih grančica po gradskim poduzećima, privatnim poduzećima, javnim i kulturnim ustanovama. 

U situaciji kad nema više poglavarstava, pa ni njihovih javnih sjednica, u situaciji kad su centri moći premješteni na kojekakve opskurantske gradske firme koje vode načelnikovi osobni vazali, Gradsko vijeće ostalo je jedino mjesto gdje se na sisaljku može dobiti informacija što se u kerumopolisu zbiva. A kao "prozor u svijet" vijećnici dobivaju - mrlju na formatu A4. 

Doduše - treba reći - i samo Gradsko vijeće tomu je krivo, pa je možda i najveći krivac vlastite marginaliziranosti. Jer, to Gradsko vijeće danas doista i jest mjesto od kojega svakog s malo solidnog demokratskog odgoja mora zaboljeti štumik.

Trećinu toga GV-a čine vijećnici "građanske" stranke koji sjede poput pačića malih, ne javljaju se ni u bunilu za riječ i poput ne najbistrijih školaraca čekaju kad će "učiteljica" Neva dići ruku, da dignu i oni.

Drugu trećinu vijeća čine vijećnici raznih desnih opcija od kojih su neki pseudoopozicija, a zapravo ideolozi kerumovštine (Podrug i Vrdoljak), a neki jesu istinski zgroženi kerumovskim trijumfom prostaštva, ali gradonačelnik ih svaki put nanovo navuče na ideološke blefove poput Franje na rivi ili Isusa na Marjanu.

Posljednju trećinu čini lijevi centar, čiji se najstariji i najpoznatiji vijećnik Jurjević svaki put "nezgodno" nađe u Teheranu, Lisabonu ili Madridu kad treba glasovati za nešto po Split važno. 

A dok tako Jurjević putuje svijetom, a HDZ ga optužuje za koaliciju s Kerumom, šefica istog tog HDZ-a svaki čas navrati u svoju buduću izbornu bazu i nasmiješena se slika s Kerumom.

SDP i HDZ optužuju se uzajamno za suradnju s groznim K-gazdom, a prava je istina da i jednima i drugima on napola odgovara, jer da ne odgovara, već bi ga stopirali, budući da gradonačelnik već neko vrijeme u Vijeću nema većinu. S ovakvim političkim neprijateljima, Kerumu prijatelji ni ne trebaju.

Tagovi: Split, kerumština