Dostupnost visokog obrazovanja u Hrvatskoj nikada do danas nije bila značajnija tema. Masovni studentski prosvjedi uz podršku javnosti, velikog broja građana i građanki i organizacija civilnog društva te građanskih inicijativa ukazuju na ozbiljan problem nedovoljne posvećenosti razvoju standarda obrazovanja i poštivanja ljudskih prava mladih.

Dostupnost visokog obrazovanja goruća je tema svjetskih razmjera koja zahtijeva strategiju održivosti i društvene odgovornosti koju trebaju poduprijeti ne samo široki slojevi društva, nego i odgovorne institucije vlasti spram kojih postoje opravdana očekivanja. Učiniti visoko obrazovanje dostupnim govori o otvorenosti vlasti da spremno podići razvoj intelektualnih slojeva društva kojime upravlja te da do znanja da se znanje cijeni, da su mladi resurs i da u njihovim rukama leži održivost svakog
društva.

Dostupnost visokog obrazovanja minimalno integrira ravnopravan pristup visokoobrazovnim institucijama i njihovim programima te korištenje smještajnih kapaciteta studentskih domova, kvalitetnu prehranu i pristup informacijama o studiranju, pravima i mogućnostima te obvezama. U Hrvatskoj danas velik broj studenata/studentica nema ni osnovne informacije o svojim pravima i mogućnostima, a i pristup programima te studentskim domovima vodi se često nejasnim kriterijima i nepravednom raspodjelom. Povrh svega, studirati u Republici Hrvatskoj je skupo.

Dok ekonomski i socijalno razvijenije zemlje poput zapadnoeuropskih zemalja ulažu značajna sredstva u standarde visokog obrazovanja, Republika Hrvatska drži visokima cijene školarina i niske uloge u obrazovanje na svim razinama. Primjera radi, cijene školarina u visokoobrazovnom sustavu u Švedskoj, Danskoj, Estoniji, Finskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Švedskoj i Norveškoj iznose nula (0) kuna odnosno eura. Školarine se ipak plaćaju u nekim zemljama kako slijedi: Mađarska do 300 eura, Litva 320 eura, Portugal između 465 i 850 eura. A u Hrvatskoj se školarine kreću od 750 do 1270 eura. Dok neke zemlje u visoko obrazovanje ulažu i do 2 posto BDP-a, Hrvatska se ističe ulogom od samo 0,87 posto BDP-a. 23 od 27 članica EU izdvajaju više od ovog iznosa.

Zabrinjavajući je trend povećanja broja studenata/studentica koji sami plaćaju studij, ali i stalnog poskupljenja školarina. Nedopustivo je da, u vremenu u kojem je znanje preduvjet razvoja i kada hrvatska država ima za strateški cilj ostvarenje "društva znanja", velik broj mladih nije u mogućnosti zbog financijskih razloga nastaviti školovanje. Jednako tako osuđujemo društvene odnose u kojima školovanje postaje privilegija bogatih, a obrazovanje više nije dostupno svima prema njihovim sposobnostima. Takvo stanje nužno će dovesti do produbljenja socio-ekonomskog jaza među hrvatskim građanima, ali i do nekonkurentnosti hrvatske radne snage na hrvatskom, ali i europskom tržištu rada.

Mreža mladih Hrvatske drži da se zakonom treba odrediti da je visoko školstvo u Republici Hrvatskoj u potpunosti besplatno za sve te da Vlada ulaže više financijskih sredstava u obrazovanje i njegovu kvalitetu i dostupnost, sukladno primjerima europske dobre prakse.

Mreža mladih Hrvatske vjeruje i time zahtijeva da visoko obrazovanje treba postati stvar javnog financiranja čime odgovornost leži na državnom proračunu, a ne samo na onima koji si obrazovanje materijalno mogu priuštiti. Dostupno visoko obrazovanje ljudsko je pravo čije ostvarenje govori o demokratičnosti, socijalnoj uključenosti i socijalnoj odgovornosti.

I ovaj put želimo iskazati našu javnu podršku studentima/studenticama u borbi za ljudska prava, u borbi za važnu promjenu, za obrazovanje svih ljudi, za ulaganje u mlade kao resurs društvenog razvoja. Podržavamo svaku borbu za socijalnu pravdu i ravnopravnost.

I dalje ćemo snažno podržavati glas mladih protiv komercijalizacije obrazovanja jer nam je stalo da Hrvatska svoj razvoj doista usmjeri prema zemlji znanja te da svi mladi ljudi koji to žele, bez obzira na materijalne uvjete, imaju mogućnosti obrazovati se i doprinositi zemlji znanja.