Terorizam. Ma što god bio povod podmetanju bombe pod automobil zaštitara Šibenik Securityja, posljedice ovog čina bez ikakve dvojbe mogu nositi obilježje terorističkog akta. Imala ona uzročno-posljedične veze s izbacivanjem Stipe Petrine, što tek treba utvditi kriminalistička istraga, po posljedicama koje je izazvala to je teroristički čin. I dok se onima koji su na takve poteze spremni iz bilo kojih motiva ne pošalje jasna poruka, ovakvih će slučajeva biti još. Treba jasno reći da je kap na koju je spreman kriminal prelila čašu. Ne treba posebno napominjati kakav bi odjek ova eksplozija mogla imati za turističku sezonu koja se ionako nije zahuktala.

A ona će imati itekakav odjek već zbog činjenice da je ozlijeđeno dvoje austrijskih turista. Činjenica je također da su ovakvi postupci djelo izoliranih pojedinaca, ali odgovornost je na sustavu da spriječi ovakve reakcije. Hrvatska si, naprosto, ovakve sitaucije ne smije dopustiti. Zbog sebe i inozemnih gostiju.

Ma što bio povod podmetanju bombe, koja samo zahvaljujući sreći nije izazvala i teže posljedice, vrijeme je da se policija, ali i sigurnosne službe više pozabave privatnim sektorom zaštitarstva. Prije svega, zbog onih koji časno i profesionalno rade svoj posao kako bi ih zaštitili od raznih sumnjivih tipova, pa i onih s kriminalnim dosjeom, koji javno, doduše, ne figuriraju kao vlasnici tvrtki, ali su njihova siva eminencija. Sve do raznih tjelohranitelja koji misle da im kvalifikaciju za taj posao daje volumen glave, a ne njezin sadržaj.

U suprotnom, a to pokazuje i šibenski slučaj, stvari bi mogle izmaknuti kontroli, makar zaštitarstvo bilo samo uvučeno u političku igru koja je završila bombom. Kad politici legitimitet daju zaštitari, a ne demokratski dijalog i kultura, to je put u terorizam i diktaturu. To je povijesno iskustvo.