Većina vas - kao uostalom i ja - dugo već živi u uvjerenju kako živimo u jednom siromašnom gradu koji teško spaja kraj s krajem. Baš kao i ja, i vi vjerojatno znate da je Split grad koji je u dva desetljeća izgubio 40 000 radnih mjesta. I vi, kao i ja, čitate kako se splitski budžet u dvije Kerumove godine smežurao za 40 posto. I vi zasigurno znate kako naš dični Split, samoproglašena metropola Dalmacije, svojim istočnim gradskim četvrtima nije kadar osigurati kanalizaciju, nije u stanju bolnici izgraditi pristupnu cestu, niti očistiti i rasvijetliti plaže.

Ako živite u Splitu, onda također znate da životinje u splitskom Zoološkom vrtu trunu u ruzinavim kavezima, da splitski sport i kultura dišu na škrge, da na zelenim hortikulturnim površinama raste drača, a nebrojeni komunalni zahvati - zamišljeni u ljepša i optimističnija vremena - čekaju nedoglednu budućnost. Split, ukratko, nema para.

Pa ipak, ako ste mislili tako, ako ste živjeli u uvjerenju kako je vaš grad sirota tranzicijska pepeljuga koja se možda diči slavnom prošlošću, ali hoda u iskrpanom odijelu, onda zaboravite te priče. "Štedi se, ima se" poznati je slogan iz reklame za banku, a sasvim u skladu s tim sloganom Split će već za koji tjedan krenuti u najrazmetljivije, Ako ste živjeli u uvjerenju kako je vaš grad sirota tranzicijska pepeljuga koja se možda diči slavnom prošlošću, ali hoda u iskrpanom odijelu, onda zaboravite te pričenajrasipnije i najbesmislenije štrapanje novaca koje pamti živopisna politika na zapadnom Balkanu. A to razmetljivo rasipanje zove se, dakako, zapadna obala.

Kako je makar i površno upućenima poznato, Split će već u idućih nekoliko mjeseci otpočeti najmanje 70 milijuna kuna skupu investiciju širenja zapadne obale ispred Kerumova hotela Marjan.

U ovom trenutku, praktički uoči početka radova, nitko ne zna po kojem će se projektu radovi izvoditi osim što se zna da to neće biti projekt koji je pobijedio na arhitektonskom natječaju. Mladi arhitekti koji su na natječaju pobijedili s bezazlenom prostodušnošću priznaju da ni sami ne znaju što će se stvarno izvesti, gradonačelnik Kerum na Rivi maše s nacrtom koji uopće nije njihov, a finalnu verziju crta čovjek koji na natječaju nije ni sudjelovao.

Zamišljeni javni sadržaji poput žičare, koncertne scene i ribarnice nestaju iz projekta jedan po jedan, ne zna se što će se na zapadnoj Rivi naći umjesto njih, kao što se ne zna ni kako će biti riješen promet, kako uplov i isplov iz Labudove lučice, kako će funkcionirati nautička benzinska pumpa, a kako višetračna prometnica koja će se u jednom trenutku - na šikani kod Ambasadora - uliti u uski lijevak.

Ne zna se hoće li na novoj rivi biti parkinga, ne zna se hoće li biti vezova, a na posljetku, ne zna se ni to koliko će sve to skupa koštati, osim što je potpuno jasno da će svakog građanina Splita po glavi to koštati kudikamo više od onih 400 kuna koje Poteštat Joker pokloni penzionerima i nezaposlenima jedanput godišnje. I njima, i svim njihovim sugrađanima "darežljivi" će gazda uzeti iz džepa više nego što im je "dao", i to zato da bi sazidao svoj privatni građevinski kapric.

Što fali uređenju zapadne Rive? U idealnom svijetu i kad bi bilo idealno odrađeno, ništa. Ali, mi ne živimo u idealnom svijetu. U današnjem Splitu - satranom, osiromašenom i poniženom - nemjerljivo bi pametnije bilo isti taj golemi novac Ali, Kerumu barem jednu stvar treba priznati: u bitnom nije lagao. Odmah, u samoj kampanji, javno je govorio kako ne razumije koncept sukoba interesa i kako je "zapadna obala gradski, a ne njegov projekt"upotrijebiti u to da naši sugrađani dobiju pristup na kanalizacijsku mrežu, da se urede i rasvijetle južne obale, da se s mrtve točke pomaknu Duilovo i (razvojno doista ključna) istočna obala, da se pokrenu razvojni projekti, riješe prometni čepovi, sredi Marjan i u gradskom centru izgradi etažne parkinge.

Ti i takvi projekti bili bi korisniji gradu, korisniji građanima, korisniji zaposlenicima i korisniji poduzetnicima, s iznimkom jednog jedinog poduzetnika kojem u interesu nije ništa drugo nego baš samo i jedino zapadna obala. A taj poduzetnik - eto ti ga đavla - upravo je gradonačelnik, Željko Kerum.

Prođiram često tom zapadnom obalom i gledam taj Kerumov budući prvokategornik. Prije nego što ga se poteštat dohvatio, Marjan je bio čestiti socijalistički hotel, lijepi neboder s terasama i elegantnom metalnom konstrukcijskom mrežom, kvadar savršenog carskog reza smješten na prizemni objekt nepogrešivo elegantnih proporcija. Tu skladnu, modernu strukturu Kerumova je megalomanija pretvorila u ruglo.

Marjanov neboder danas nema terase, izgleda nabotiveno kao da su ga izjele pčele, a u njegovu parteru narastao je cijeli jedan megalomanski kvart koji splitski gradonačelnik/ poduzetnik danas ne može ni dovršiti, ni etažirati, ostaviti kako jest, a ni pustiti u funkciju. Cijelom jednom kvartu (Dražancu) oteo je ulicu, samom sebi oteo je parking, okretište i zelenu okućnicu, pa sad pokušava ono što mu nije stalo na parceli - dakle, kolni pristup, drvorede, stajalište - prebaciti na susjedni javni prostor rive, uzimajući čitavu jednu gradsku četvrt kao taoca svoje samoubilačke grandomanije.

Dok gledam taj hotel Marjan kako je metastazirao i razbacao se sav u sivom, čemernom rohbauu, biva mi posve jasno da je taj Kerumov Skadar mlinski kamen koji Što smo željeli - sad to imamo, i zato bi bilo čestito i primjereno da se više nikad i nikom ne žalimo kako smo siromašni, nesretni grad koji jedva sastavlja kraj s krajemje on sam sebi zatakao za vrat i bacio ga sam u more da se s njim utopi. Ono što je problem jest što isti taj suicidalni developerski utopljenik drži sve nas građane Splita čamperama za noge i namjerava nas povući sa sobom, oljuštiti nas prostorno i financijski da bi (možda, ako, eventualno...) spasio svoju hotelijersku fantaziju. "Nismo ovo očekivali", reći ćete. "Razočarani smo, trebalo je biti drukčije."

Ali, Kerumu barem jednu stvar treba priznati: u bitnom nije lagao. Odmah, u samoj kampanji, javno je govorio kako ne razumije koncept sukoba interesa i kako je "zapadna obala gradski, a ne njegov projekt". Istina, govorio je on i to da će sve platiti neki fantomski koncesionar, da se neće trošiti budžetski novci, govorio je kako će tu biti i podvodne garaže, no svakom je razboritom odmah bilo jasno da će pod Kerumovom vlašću zapadnu obalu plaćati svi građani, svojim trudom, a njemu na korist.

Što smo željeli - sad to imamo, i zato bi bilo čestito i primjereno da se više nikad i nikom ne žalimo kako smo siromašni, nesretni grad koji jedva sastavlja kraj s krajem. Jer, mi smo ti koji smo na izborima "kupili" taj besmisleni, urbanistički maybach, a to znači da novca imamo i previše.