Riječki poduzetnik Robert Ježić, prema veoma ozbiljnim informacijama ili barem spekulacijama koje dopiru do H-altera, mogao bi se ovih dana zateći iza rešetaka, onih u Remetincu. Ako se u istrazi o šteti nanesenoj Hrvatskoj elektroprivredi u međuvremenu ne dogodi volšeban zaokret, mada smo se navikli i na vratolomnije manevre policije i USKOK-a, naime, vlasnik će se Dioki Grupe - u kojoj se, među ostalim, nalazi i dnevnik Novi list - po svoj prilici pridružiti osumnjičenomu bivšem predsjedniku uprave HEP-a Ivanu Mravku.

Potonji se, doduše, nedvosmisleno već transformirao u svjedoka-pokajnika s nedavnim izlaskom na slobodu kao nagradom do daljnjeg, te je u vezi s ovim predmetom očito progovorio o detaljima koji su ranije nedostajali; otprije se znalo da poduzeća iz Dioki Grupe neopravdano dobivaju struju po povlaštenoj cijeni, ali je trebalo utvrditi konkretan kriminalni aranžman i mjesto svih relevantnih aktera u njemu. Politička pozadina čitave priče također je dobro poznata: Ježić je intimus bivšeg premijera Ive Sanadera, dok je Mravak spadao u glavne egzekutore tadašnje egzekutive.

Svoj dio je istražiteljima zacijelo povjerio i direktor HEP-ove Opskrbe Ivan Mrljak, budući da se i njega s Mravkom teretilo zbog udruživanja s odgovornim osobama iz dviju Ježićevih firmi 2008. godine. Plod je toga dogovora zarada od 6,3 milijuna kuna za Dioki Grupu, odnosno toliki minus na računu HEP-a kao javnog poduzeća. Ta vrsta pravnih subjekata, dakle, nipošto nije bila crpljena samo u korist stranačkog salda vladajućeg HDZ-a, nego ih se još više zloupotrebljavalo radi gomilanja bogatstva u privatnom posjedu.

No, kako ne bi ispalo da je Robert Ježić najgora štetočina koja parazitira na dalekovodima HEP-a, možemo ustvrditi da uz njega ima doslovno i stoput gorih. Tako je u približno istom razdoblju pretprošle i prošle godine šibenski TLM izvukao oko 600 milijuna kuna po istom principu kupovine struje po nižim cijenama od propisanih. Da bi sve bilo još pikantnije, TLM-u zapravo uopće nije trebala tolika struja, nego je gotovo 95 posto otkupa preprodavao privatnoj kompaniji Aluminij iz Mostara. Ta bosanskohercegovačka adresa, inače, u suvlasničkim je relacijama s TLM-om.

Sam bi Ježić, pak, mogao ubuduće odgovarati i za neke dodatne malverzacije, mimo slučaja HEP-a. Njegovo ime spominje se uz veliku specifičnu težinu u kontekstu razgranatoga sumnjivog poslovanja Hypo banke, a zanimljiv je bio - premda ne i utuživ, kao što to kapitalistička eksploatacija niti općenito nije - primjer Ježićeva izvlačenja novca iz Novog lista, kada je oko 17 milijuna kuna zatečenih na računu tih novina po njegovu vlasničkom preuzimanju, jednostavno prebacio k Dioki Grupi, u vidu kredita bez definitivnog roka za povrat.