Kao što se moglo i očekivati, na drugom splitskom prosvjedu, koji je počeo jučer u 18 sati, na dnu Marmontove se okupilo preko tisuću ljudi možda i više, što je puno veća brojka od prošlog prosvjeda na kojem je pred zgradom HDZ-a bilo petstotinjak ljudi. Prosvjed je okupio najrazličitije ljude od studenata, umjetnika, anarhosindikalista, desničara, ljevičara i penzionera do nevješto skrivenih policajaca u civilu,  povezanih istom bijedom i besperspektivnošću.

Svakako jedan od uočljivijih i jasnijih bio je "Direktnom demokracijom protiv diktature kapitala"

Na jednom od živopisnijih prosvjeda koji sam vidio bio je ogroman broj transparenata među kojima je bilo odličnih parola, ali i lucidnih slikovnih ilustracija kako to zapravo izgleda demokracija u kojoj živimo. Svakako jedan od uočljivijih i jasnijih bio je "Direktnom demokracijom protiv diktature kapitala" koji je pokazao da, kao i na ostalim prosvjedima, ljudi jasno vide vezu između političke strukture, kapitala i njihovog siromaštva. "Jaco prije si lizala dupe, sad jedeš govna" bio je jedan od duhovitijih, a jako zanimljiva je bila i slika Jadranke Kosor u bijelom šeširu ispred gomile ljudi ograđene metalnom ogradom. Slika je u donjem desnom uglu imala natpis "parlamentarna demokracija".

Prosvjed je počeo pozivom jednog mladića vladi da odstupi smjesta, nakon čega je jedna od radnica Uzora  na rubu suza zahvalila vladi na svim prekrasnim stvarima koje je za njih učinila. Podsjetimo se: Bruno Orešar, bivši tenisač, je za svaki gem koji bi pustio Tuđmanu dobio po jednu firmu, pa je tako uz Jadrankamen, Monter, Orbis Holding i tko zna što još, u njegove ruke došao i Uzor. Njegove radnice ne primaju plaću već 7 mjeseci i, možda i najljepši dio prosvjeda, bila je bezrezervna podrška tim ženama. Sve oči uprte prema Dvorcu u kojem žive ministri spustile su se na stvarne ljude sa stvarnim problemima i dale nadu da ćemo možda u budućnosti složnije stati iza svakoga od njih.

Povorka je zatim krenula prema rivi gdje je na čelu držao ritam megafon iz kojeg se orilo pitanje "Šta to pada ?", a svi bi odgovarali "Pada vlada". Po složnom uzvikivanju "HDZ lopovi, SDP lopovi" je sada bilo potpuno jasno da prosvjednici u svim gradovima Hrvatske nisu dobili 250 kuna od SDP-a. Naravno, na prosvjedu sam vidio i grupice mladeži glavnih stranaka, poznate mi sa studentskih prosvjeda i nekoliko ekstremnih desničara - tinejđera sa crnim maskama pod zastavom "Volim Hrvatsku, ne u EU", koji su me pitali koja sam stranka. Nakon mog izjašnjavanja, oni su ponosno istakli HSP, iako je zastava koju drže zapravo zastava jedne druge ekstremne stranke, koja se namjerava kandidirati na izborima. Nisam im htio pravit konfuziju i objašnjavati. Uglavnom, sve te grupice su bile marginalne i njihova retorika nije mogla doći do izražaja, a i u ovom trenutku je bila potpuno neadekvatna.

 Prosvjedna povorka je nakon rive zaokružila oko palače uz Pazar te ušla na istočna "Srebrna" vrata i došla na Peristil. Tamo je opet bilo nekoliko vrlo oštrih govornika koji su oštro napali HDZ, ali i EU, NATO i sve ono što je urađeno bez ikakvog znanja i suglasnosti naroda. Nizali su se još i razni zahtijevi od pravne države, kraćih mandata, izravne demokracije i borbe protiv korupcije, a prosvjed se u jednom trenutku još povećao kada je svadbena povorka izašla iz crkve svetog Duje s harmonikašem. Nije dugo trebalo da se zaori "Marjane, marjane!" kada je krenula harmonika.

Povorka je zatim došla na pjacu gdje je Mreža anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja pročitala svojletak.doc koji su podijelili ljudima. U njemu su naveli četiri pljačke radnog naroda: Pretvorba i privatizacija, otkup stanova, prenamjena zemljišta i javno-privatno partnerstvo; te su vrlo jasno naglasili da je "demokracija bez direktnog sudjelovanja u svim procesima najobičnija varka".  Letak je po mom dojmu bio vrlo dobro prihvaćen, pa čak je i jedan od tinejđera, deklariranih HSP-ovaca, pokazivao svom prijatelju letak uz riječi "Pogledaj ovo! Ovo je dobro!, ali ovaj drugi je, kada je uočio riječ anarhizam odmah odvratio "Ma šta ti je, al ne v'diš da je to crvena banda." 

Nakon toga, kao i posljednji put, ljudi su došli pred zgradu HDZ-a. Specijalne postrojbe su zagradile čitavu stranu ulice na kojoj je bila zgrada tako da su prosvjednici stajali s druge strane ceste. Kada sam pitao policajca zašto ne možemo koristiti taj prostor, koji je podjednako javni kao i druga strana ulice, on mi je samo rekao kroz nadmoćni smješak da se čistim odavde. Kasnije sam stajao kraj bivšeg specijalca i branitelja koji je također nekoliko puta uzimao megafon i govorio o izdaji branitelja. Sada je držao zastavu, a ja pokraj njega sliku na kojoj Igor Grubić zabija

Čini se da je propaganda koju složno vode politički homunkulusi na svim višim funkcijama dala svoj doprinos i za sada pacificirala ljude

crnu zastavu u planinu od smeća. On se apsolutno slagao s tim da mi nemamo razloga ići na drugu stranu i da se ne treba sukobljavati s policijom, da su to njegovi ljudi prijatelji, a i da bi se, u slučaju da više ljudi krene prema policiji, broj policajaca učetverostručio. Složio sam se s njim da ne treba ulaziti u sukobe, ali kada sam ga pitao kako postupiti u slučaju kada policajci budu izbacivali radnice iz okupirane tvornice (dao sam mu primjer Uzora) rekao je da bi opet trebalo prosvjedovati ispred.

Čini se da je propaganda koju složno vode politički homunkulusi na svim višim funkcijama dala svoj doprinos i za sada pacificirala ljude. Stalno se poziva na nenasilje i dostojanstvo s ekrana, ali se rijetko spominje da je upravo politička struktura onaj koji je nasilan i koji oduzima dostojanstvo. I stav Jadranke Kosor gdje kaže otprilike: "Prosvjed je demokratsko pravo, a mi smo tu da nastavimo svoj posao.", pokazuje koliko zapravo malo znači glas naroda za sluge kapitala i neoliberalne politike. Prosvjed ljudi i dalje, u očima elite, izgleda tek kao besmisleni oblik zabave koju upražnjava narod. Takav stav i Jadranke Kosor i Ive Josipovića i svih ostalih upravo vodi u nasilje. Jer nasilje Države prema narodu ne može ići u nedogled, nego do određene točke kada narod kaže "Dosta je s mirnim prosvjedima." Želimo natrag ono što je naše."

Pred zgradom HDZ-a prosvjednici su pokušali spaliti i sliku Ive Sanadera u casual izdanju, a kada im to nije pošlo za rukom iskidali su ga, izgazili i ispljucali.

Prosvjed je obilježio i velik broj policajaca u civilu koje je bilo lako prepoznati po šalovima Hajduka i sa slušalicama u uhu

Povorka je na kraju završila na mjestu gdje je sve i počelo. Najavljen je sljedeći prosvjed u petak, ponovno u 18h.

Prosvjed je obilježio i velik broj policajaca u civilu. Lako ih je bilo prepoznati po šalovima Hajduka i sa slušalicama u uhu. Dok sam išao od mjesta prosvjeda s nekoliko prijatelja, četvero istih policajaca me okružilo i legitimiralo. Možda zbog toga što sam i ja malo uzeo megafon u ruku.

Baš kao u priči o siromašnom anarhisti Roku i još siromašnijoj Cicibeli, u povorci podjednako siromašnih i obespravljenih Dalmatinaca bilo je i suza i zajebancije i strasti i pisme i izravnog zborskog vrijeđanja onih koji su ih opljačkali, ali osim toga, i osim svih kontradiktornih i neartikuliranih glasova koji su se mogli čuti, te ljude se više ne može tek tako muljati i varati. Pitanje je samo u kojoj mjeri se mogu organizirati i povezati u ovoj borbi.

Dan poslije sam sjedio blizu lučke kapetanije na kavi, a sa zvučnika je dopirao snimljeni zvuk ptica grabljivica. Vlasniku kafića su izgleda smetali golubovi pa ih je na ovaj način tjerao. Palo mi je na pamet da se i na televizijama duž Hrvatske u ovom trenutku puštaju snimke onih drugih grabežljivaca. Ipak, izgleda da se bliži trenutak kada ih više nećemo morati ni gledati ni slušati.