24.05.2012.
Što nam znači pobjeda Karanikolića
Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Što nas čeka
- "1000 ZA-ŠTO o EU" o izborima i drugačijoj Europi
- Akcija stadion/ Okrugli stol
- Poziv na prosvjed protiv transporta životinja
- Eko zona dijeli LED žarulje
- Globalni trendovi u zaštiti ljudskih prava i uloga UN-a/ Predavanje
- Zarez broj 335.
- Voda ili profit/ Javna tribina
- Kamo vode dokumenti?/ Tribina
- → Više
- Bajssek – biciklističke mape grada Osijeka/ Izložba
- Prikazivanje filma "Nevrijeme" i diskusija o problemu silovanja u ratu
- Vilim Matula / Siniša Labrović: Postdiplomsko obrazovanje
- Šesti Festival židovskog filma
- Što intendant može promijeniti?
- Čovjek na Zemlji 2012.
- 15. Festival alternativnog kazališnog izričaja
- "Moj bosonogi prijatelj" i "Draquila" u Dokukinu
- → Više
Trg Burze
- Natječaj za dodjelu sredstava Zaklade Adris
- Natječaj za Projekte građana unutar programa Europa za građane
- Natječaj za financijske potpore projektima udruga u području izvaninstitucionalnoga odgoja i obrazovanja djece i mladih
- Natječaj Zagrebačke županije za udruge za zaštitu okoliša
- Natječaj Ureda za ljudska prava i nacionalne manjine
- Financijska potpora za projekte za održivi razvoj otoka
- UNESCO International Fund for Cultural Diversity 2012
- Natječaj za neobjavljenu SF&F priču na temu demokracije
- → Više
- Poziv mladim Zagrepčanima na davanje doprinosa u razvoju aktivnosti za mlade
- Henkel Art.Award. 2012
- Izložba fotografija na "Pedalafestu"/ Izložba
- Doniraj emotivnu baštinu Prajdovoj izložbi prekinutih queer veza
- Natječaj za izlaganje u Galeriji VN u 2013.
- doFuraj svoj film! 2012 - poziv
- Re-Thinking Humanities and Social Sciences
- Snimi kratki biciklistički video i osvoji Veliku pedalu!
- → Više
Deutsche welle
- Politika Nacionalizmi u europskoj čekaonici
- Panorama Finale Eurosonga bez "Neba"
- Gospodarstvo Smije li Grčka uopće napustiti eurozonu?
- Kultura Djela najpoznatijeg njemačkog umjetnika na okupu
- Priča dana Hannelore ili Angela? Koju Nijemci više vole?
Smoje o Titu
Uz 31. obljetnicu smrti Josipa Broza Tita donosimo reportažu Miljenka Smoje, jedan od najljepših tekstova napisanih povodom maršalovog odlaska, u svibnju 1980. godine. Mnogi stanovnici kerumiziranog Grada Splita danas se s nelagodom prisjećaju s kakvim šokom i nevjericom su dočekali vijest o Titovoj smrti, ali Smojina reportaža ostaje kao trajni podsjetnik na vremena kad se većina Hrvata zaklinjala Titovim imenom i lijevala suze tugujući za najvećim političarem što ga je dala burna balkanska povijest.
Veliki derbi Ajduk-Zvizda koji lako more odlučit prvaka, a ja ne gren na utakmicu. Karta mi je u žepu, ali isto ne gren. Ča ću se poć jidit! Izbjegavan velika uzbuđenja. Ča se toga tiče, slušan likare. Jeman ja svoj razrađeni ceremonijal prvomajske fešte. Užežin Prvoga maja volin poć do štacije i mula gledat kako se grad prazni, kako se vodu prave bitke za svaki autobus. Prometnik na autobusnom kolodvoru mi je priča kako su se svi putnici popravili, samo su Sinjani ostali isti. More bit i autobus prazan, a samo nji trojica putnika i opet se sva trojica sudare i uklište na vratima. A morete zamislit kad na jedan autobus navali dvista! Kad san ji ispratija, red je i da ji dočekan. Čekan doma pet uri da čujen visti. Javjaju da je došlo do pogoršanja i da je stanje zdravlja predsjednika Tita opet kritično. Oo, ništa mi ovo nije drago! Žena mi jema crne slutnje. Posla san je k vragu, izletija vanka, buga vratima. Prikjučer san od kuće do Belvija trevija 4 auta, 3 čovika, jednu ženu i dvoje dice. Grad je bija sablasno pust, a evo, 
sad u ovu pozapodnevnu uru sve je opet na misto. Narod se već vratija i priko Rive trevijen posljednje povratnike koji puni fagoti vataju gradske autobuse. Mase svita gredu prema stadionu. Dolazin u iskušenje da se i ja utisnen u tu riku. Ako Ajduk potuče, bit će mi žaj ča nisan bija. Ipak odolin napasti, vrtin se po trajektnoj luci. Lipo predvečerje, ne ka puše malo toplega juga.
"Umra je! Umra nan je. . . " Ništo me pritiže, zove u Veli varoš. Jutros san tamo bija i ča ću činit? Jedino da seden u stari dvor i slušan prenos utakmice. Najden li ribara Šanta i potuče Ajduk, još ćemo se i napit. Projden priko Dalme i kupin dvi botilje vina. Čujen viku. Utakmica je počela. Prolazin Velin varošen, penjen se u Borčićevu ulicu. Sve je ka i uvik u ovu uru. Obično premalitnje predvečerje. Dica se igradu prid kućan. Jedan čovik užga oganj i na gradele peče srdele. Iz kafići čuje se muzika iz džuboksa. Otvorena je i nika nova konoba i čuje se iz nje dernjava. Moglo je bit sedan uri manje 5 - 6 minuti. Nika mlada žena u crvenu dugu kućnu veštu pritrčala je isprid mene s jedne na drugu stranu ulice. Izletila je iz dvora i uletila u prvi portun. Ne znan koliko je to moglo trajati: dvi-tri sekunde? Koliko se oče za priletit kaletu. Ijadu puti san vidija tu sliku. Cura, žena, čovik prikoraču ulicu iz jednoga u drugi portun. Ne znan, ne mogu objasnit ča san to posebno zapazija na toj ženi u crvenoj kućnoj vešti. Ča mi je na njoj bilo sum njivo, zašto me privukla, zašto san za njon uliza u portun? Bila je na podan stari drveni skal. - Ženo, ženo, ča se dogodilo? - zazva san je. Stala je na najdonju skalinu, rukon se uvatila za štanat i pripadnuto je okrenula glavu. Zamucala je: - Po. . . po. . . pogoršalo se. . . Utekla je uza skaline. Ništa nisan razumija. Sluša san u pet uri radijo, zna san da je došlo do pogoršanja. Ali zašto nije mogla govorit, zašto je mucala, zašto jon je glas zadrća? I zašto je utekla? Zašto se za štanat držala? 10 metri naprid iz kuće ispa je na ulicu čovik visok, mršav, roba pedesetak godin. Sta je pognut, pogrbjen; liša crna kosa pala mu je priko očiju. Zatetura se, nije vidija di gre. Opet se ferma i frontinon, koji mu je bija u ruci, udrija je o tle.
Zaorija je strašnu beštimju. Najtežu koju je moga pronać. Sova je žestoko, glasno, beštimje je minja i posli svake dvi beštimje je ka za se tiho ponavja: "Umra je! Umra nan je. . . "I opet jid, beštimje. Svit okolo sta. Sledija se. Ukipija. Jedna žena sidila je prid pragon na bančiću. Ostala je otvoreni ust. Nije mogla ustat. Iz jedne ponistre čuja san tužnu muziku. Jedna ruka potegla je sa ponistre bandiru. Moga je i špiker falit Sad me bilo jasno da je ona mlada žena čula tužnu vist, i čin je čula, trkalaje doma, a čovik koji je vist doma čuja pobiga je na ulicu. Nego, zašto je ona lagala, zašto je zamucala i izgovorila laž? Čula je za katastrofu, ali nije virovala, nije tila virovat. Ona je najzad čula samo jednu jedinu malu kratku rečenicu: "Umra je drug Tito." Ne more ona virovat da se to tek tako jednostavno more javit. Radijo uvik govori velike, duge, komplicirane rečenice koje i ne razumiš, i kako se sad strašna vist more javit sa mo u dvi riči? Da se to njoj nije samo učinilo? Njoj se moglo pričinit, a moga je i špiker falit. Oli jedanput falije? Žena u crvenoj kućnoj vešti bila je vanka u dvoru, i čin je čula, bez komentara, bez riči, utekla je doma. A visoki čovik je iz kuće izletija na ulicu. On je svjestan ča se dogodilo, ali neće i ne more se s tin pomirit. Teško mu je samome u kući, čovik se smuti, puno se tega u tren skupi u prsi, učine se grop i lakše je vanka, među sviton. On je svjestan ča se dogodilo, ali neće, ne more se s tin pomirit, bori se kontra ježive istine, opire jon se, i sad bi on nebo na zemju kala, zvizde bi zgnječija, svemir bi nogan trepja.
Tri drugara mornara izlazidu smrknuti iz bufeta, namišćaju kape, natižu opasače i brzin korakon spuštaju se niz ulicu. Prolazi starica i jeca. -"Ča mene Bog nije vazeja, ja san i tako svakome na teretu, a on je svakome vridija. Cilome svitu". Matere zovu dicu. Potižu ji u kuću. Dica plaču. Dica ništa ne znadu, tila bi se još igrat. "Kad će drug Tito opet doć u Split?", pita jedna mala u materinon naručju. Mater je jubi i plače. Zamire zanja ploča u džuboksu. Mladići i cure izlazidu bez riči. Zatvaraju se vrata svi lokali. U izlog trafike već stavjaju Titovu sliku sa crnin floron. Ispod Prokurative milicioneri spuštaju bandire napo kopja. Sat na kampanelu Sv. Frane na Rivu odrebatije sedan uri. Tuče nikako čudno, muklo. Nikakvi se više šušur ne čuje, zamra je svaki zvuk. Kako ovo tuče leroj? Ča se dogodilo u mehanizmu leroja? Nikad nije ovako tuka. Gredu, gredu, a ništa se ne čuje Jugo puše, ali ka daje skrenulo. Zaladilo je. Smrklo se. Instinktivno gren prema kući. Tija bi bit pet minuti sam. Tija bi i ženu vidit. Ali opet san profesionalno do nakaznosti deformiran. Moran vidit ča će se sve događat na ulici. Kako će moji Splićani reagirat. Tija bi se stvorit i u redakciju. Čitat
Svima su stisnuta usta, i svima su oči nikako čudno rastvorene, i svi ka da gledadu nidir daleko isprid sebe
visti sa teleprintera. Eventualno in pomoć ako šta triba. Pripremit će izvanre dni broj. Bit će strke, konfužjuna. Znadu svoj posal, nisu dica, a ča će in stari penšjunat, samo smetat! Svit se počimje vraćat sa stadiona. Utakmica je prikinuta. Ijade ijade, deseci ijad sliju se ka rika prema centru gra da. Nikad take povorke nisan vidija. Čudesna povorka!
Gredu, gredu, gredu, a ništa se ne čuje. Svima su stisnuta usta, i svima su oči nikako čudno rastvorene, i svi ka da gledadu nidir daleko isprid sebe. Otac vodi u povorci za ruku sina. I mali gre ka i otac. Ka i svi drugi. Diga glavu, stiska usta i gleda naprid. Di on gleda? Ča mali more vidit? Ijade prolazu, a nikor jednu rič da izusti. I koraci se ne čuju. Ka da nimadu postole. Ka da su bosi. Oli ne tiču tle. Tija bi znat kad i kako je utakmica prikinuta. Kako se doznalo, ko je javija, kako je strašna vist na stadionu doživjena? Kako je svit na stadionu reagira? Ijade nji prolazi, vidin i poznanike, ali kako ji pitat kad ovako čudno gredu, kad nikor ništa ne govori? Prolazu po kraj mene, a niti mi se ne javjaju. I nikor ne plače, ne jeca, ne šmrca. Nikor nije slomjen, izgubjen, nego su se svi uspravili, isprsili. . . Nisu to drukeri koji se vraćaju sa prikinute utakmice. To se sam od sebe stvorija vojnički stroj, to divizije gredu i u sebe šapju zakletvu: "Druže Tito, mi ti se kunemo. . . " Sveta tišina Svašta san u ovome našem gradu vidija i doživija, ali ovaku čudesnu povorku nikad. Ovaka sveta tišina bila je
Nikad mi ovi grad nije bija tako lip, tako drag ka u ovin trenucima najveće tuge
onega jutra kad je grad čeka svoju, Titovu vojsku. I u onu kišnu zoru Slobode judi nisu mogli govorit. Kako je najveća radost blizu najdubje tuge? Vidija san koliko je naš grad, koliko je naša zemja velika i lipa u trenucima sriće i radosti. Ali nikad mi ovi grad nije bija tako lip, tako drag ka u ovin trenucima najveće tuge. Večeras, kad su sve riči izgubile smisal i vridnost, i kad su se same povukle, grad je bez riči reka sve ča je jema reć, sve ča mu je bilo u duši i na srcu. Večeras san vidija kako se i dica kroz minut pritvaraju u jude.
Vezane vijesti
Antifašisti vs. Karamarko
Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske ocijenio je kako izjava ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka, koji je…
Objavljeno: 26.08.2011.
Hrvatski Sokrati
Inoslav Beršker "prošetao" je kroz povijest hrvatskih izreka koje su ostale utisnute u kolektivnoj svijesti i izabrao najdojmljivije
Objavljeno: 20.09.2010.
Sretan vam dan bivše mladosti
Danas je 25. maj, datum kada nam je svima drug Tito za života čestitao svoj rođendan
Objavljeno: 25.05.2010.
Titu ne pakovati
Koliko god se postjugoslavenske države trsile i junačile da su stvorene kao antiteza SFRJ, one su zapravo naslijedile njezine najgore…
Objavljeno: 07.05.2010.
Majku ti božju, zar već trideset godina?
Stvari se razvijaju u pozitivnom smeru. Titovom smrću označen je početak jednog novog perioda, u kojem se još uvek nalazimo - ponosni,…
Objavljeno: 04.05.2010.
POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE
Brišete dug kriminalcima, obrišite i Monteru
Radnici Montera pozvali su državne institucije da spase tvrtku inače će u kolektivni štrajk glađu
Ne damo plaće u državnim tvrtkama
"To što Vlada želi rezati onima koji još nisu dno dna, govori o bezidejnosti da provedu obećano", poručuju sindikalisti
Muke po doprinosima
Država je odlučila disciplinirati naplatu doprinosa i napuniti proračun, ne mareći pritom previše za radnike
Potvrđen stečaj nad Jadrankamenom
Visoki trgovački sud odbio je žalbu Nezavisnog sindikata Jadrankamena na otvaranje stečaja
Zbog Kineza nova uhićenja u Zagrebu
Nakon što je u petak uhićen aktivist Građanske akcije koji je pred zgradom Vlade, dok je prolazila kineska delegacija, preko megafona uzviknuo: "Free Tibet", u subotu su uslijedila nova hapšenja
Jadrankamen poziva na skup u Pučišćima
Radnici i sindikati Jadrankamena za danas u 14 sati najavili su skup u Pučišćima kojim žele Vladi poručiti da mora promijeniti politiku stečajeva
Pomozite "Zagreb Pride-u"
Organizatorima "Zagreb Pride-a" je za redare i niz drugih troškova potrebno ukupno 15 tisuća kuna, a dosad je prikupljeno oko četiri tisuće kuna
dodaj komentar 26 komentara
Socijalne razlike neznatne, ljudi su se družili, optimizam se osijećao u zraku, nada i budućnost.
Mi malo stariji imamo iskustvo onoga nekad i ovoga sada, pa lijepo možemo usporediti.
Za razliku od današnjih mladih, mi se, hvala ti druže Tito, imamo čega sjećati.
To znanje i uspomene nam nitko ne može uzeti.
Glavno da danasnji "veliki rvati" jos pale i huskaju narod na nacionalizam dok isti ti na celu s krivoustim poglavnikom ves 20 godina pljackaju, siluju i pale i zadnju mrvu covjecjeg dostojanstva kaj nam je ostalo.
(da ne bude zabune, tada sam imao nepunih 8 godina i gotovo nemam nikakvih sjećanja iz tog vremena.)
1. Ljudi su bili nekako povezani sa Titom, barem velika većina. Ja bih se usudio tvrditi, da je u velikoj mjeri to preraslo u kult ličnosti, ali to me ne iznenađuje na ovim prostorima.
2. Iz opisa bih mogao zaključiti, da su ljudi disali složno za tu "njihovu stvar", Iz tog "marširanja" čitam nekakav ljudski dišpet i ne vjerujem da je netko uigrao takvu masu. Moguće jest, ali nisam sklon vjerovati u to.
3.Tu "zajedničku stvar" više nikako ne vidim u hrvatskoj. Mislim, da više nema tog ponosa i značaja u običnom čovjeku, točnije u radniku. To je ono ključno što je "iscurilo", a čini mi se da je Tito u tom kontekstu bio dobar katalizator, koji je imao taj gen za pokretanje ljudi.
Upravo je to razlog što sam se odlučio nešto napisati. Tito, multietnička zajednica, jednopartijski sistem i sve ostalo što je definiralo tadašnju zajednicu je stvar prošlosti, pa tako i taj osjećaj zajedništva. Mislim, da ljudi nekako tiho prizivaju ovo potonje, dakle zajedništvo koje je također zauvijek isčezlo.
Pokušavalo se povezati ljude i 90tih, ali po etničkom ključu, pa je priča završila tako kako jest.
Niz stvari bih mogao prigovoriti ustroju exYU, ali nema smisla jer je više manje sve rečeno kako od protivnika tadašnjeg režima tako i od onih koji kažu, da se tek tada živjelo.
Mislim, da polako počinjem razumijevati i jedne i druge.
Evo sad se moglo vidjeti na tv-u; Vampiri se deru__ Juuugoslaaaviiijoooo, juuuuugoslaaavijo.
http://www.danas.org/content/article/1045346.html
http://www.slobodnaevropa.org/content/article/1045353.html
http://www.slobodnaevropa.org/section/Svjedoci/134.html
To je jedno od riješenja. Jače.
Prije par dana već smo disonantno raspravljali o državi i društvu. Ovaj put ne bi želio biti preoštar jer vidim da nisi loš dečko. Ali s druge strane, nisi ni tako mlad da bi bio naivan (80-te si imao 8, sad imaš oko 40 u guzici).
Neka svatko uživa u svojim sjećanjima, nemam ja ništa protiv, ali za mene osobno bilo bi jako tužno sjećati se svega iz tog horora. Želim što prije zaboraviti tu državu, taj sistem i ideologiju.
Dobro, shvatili smo. Nekome je tada bilo dobro, nekome podnošljivo, a nekome muka. U suštini je to win-win kombinacija za svakog psihijatra. Jednoga pusti da evocira uspomene, drugoga da iskašlje svoju muku.
Ali kakav je to magnet koji ljude privlači, da svaki put iznova onjuše ono od čega im se povraća. To je stvarno fenomen.
Čudi, da tekstovi koji ne nose ideju o restauriranju ex države, niti provociraju mašući starim zastavama, niti kome vezuju marame mogu prouzročiti duševnu bol na 20 godišnjoj distanci. Obična retrospekcija jednoga trenutka koja stvara takvu rezonanciju. To je prava fizika.
Nije to bila nikakva Titova JNA, nego armija ociscena od svih osim Srba i Crnogoraca.
Zato - da ne bi čekali 30-40 godina, dajte prve romantične retke o Jadranu za Sanadera. Npr. Novalja-Zrče ....
Covjece, jesi li ti normalan? Da li ti mislis da niko od nas nije bio ziv u to vrijeme pa da izmisljas ovakve price za malu djecu?
Ili su ovakve psihicke deformacije karakteristicne za tvoj nick?
Neki od vas oficirskih sinova su možda i živjeli dobro.
Ja se sjećam da nismo imali ni za bojler, a osamdesetih se čekalo u redovima i za crni kruh.
Ništa se nije moglo kupit pa smo bježali po kalodont i čokolade u Austriju i Njemačku, nije čak ni WC papira bilo u tom vašem "samoupravnom raju " .
Steta, vidis, ti jadan nisi imao ni za kalodont. Za razliku od tebe, svih tadasnjih 4 miljarde ljudi na zemlji su se bili rodili kao princevi i princeze i nikad u zivotu nisu imali takvih problema. Problema je bilo samo u Jugoslaviji, znas!
Uzgred budi receno, nije Gonić nego gonič!
ali naravno nista od toga ne smeta danasnjim jugopljugerima - kao furaju se na "ljudska prava" a juga im je kul hahah koje licemjerje
Dobraaa!
Volim kada se susretnu "oči u oči" oficirski sin i kći političkog emigranta. Imaju toliko toga da kažu jedno drugom, da od silne želje, ne nalaze pravih riječi.
Dozvolite da pogodim, oboje voze luksuzne automobile, kroz život voze pun gas i jedva nalaze vremena ostaviti neki post na marginalnom portalu.
Ovo je teško podjebavanje dalmatinaca nostalgičara, ali potpuno zasluženo.
Za Sanadera kao u zlatno Titovo doba pa i bolje:
- penzioneri dobili 24 mlrdm kuna
- boračke organizacije razno
- isti tehnomenadžeri kao tada pa i bolje
- po Jadranu masovno kao i tada a i bogatije zabave
- također sveopće samoposluživanje sa raznih državnih i zajedničkih računa
- kurčenje kao i tada
- sustav samo upravljanja (svi samo upravljaju a ostalo se prepusšta nesposobnima, naivnima ....)
- Sanader kao Tito, čak je zasjenio i najvećeg šarmera, većeg od Tita, onoga s obrvama (Mesić)
- sve svjetski napredno i naj naj i za istok i za zapad i sve ...
Kada to ne vide i previše pjevaju o Titovom dobu, II svj. ratu, bici na Kosovu ... to je nedvojbeni znak i potvrda duboko rovovoski ukopane samoobmane i obmane. Jer, sadašnji i jučerašnji stvarni ljubavni partner su, htejli mi to ili ne, debelo ispred svega prošlog i fraza i fikcija budućnosti.
Tj. za Tita sedamdesetih su jako prolupali i Tito i Kardelj i široke snage. većeih veleimperijalista i rasista i kurčenja nije bilo u povijesti. I onda se to ponavlja, praktički non stop zadnjih 40 godina. I da je ponavljanje stvarno najboljih zabava i pratnera, već bi svi otišli u 3pm, a sa ponavljanjem takvih pijanki i najgrubljih obmana i samoobmana je valjda dosadilo svima.
I za kraj - jebali ih Tito i Sanader zajedno i oni njiha, i mirna Bosna.
Naime, ovakvi forumi su rijetka prilika, da od običnih ljudi, gdje ubrajam i sebe, čuješ sve ono što im leži na duši, dakle ono što se u pravilu ne čuje javno.
Ima tu i prenemaganja i pretjerivanja, ali sve to skupa je i nečija slika.
Ako sam komentirajući nekoga uvrijedio želio bih da primi moju ispriku. Sve napisano govorim u dobroj vjeri i bez stvarne namjere, da nekome pogazim dostojanstvo.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.