Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
S čisto sportskog stajališta, uopće nema veze što, eto, nakon trećeg mjesta u slalomu na Sljemenu, Ivica Kostelić nije uspio trijumfirati ni u švicarskom Adelbodenu, veleslalomski te slalomski. Ipak, najbolji svjetski skijaš današnjice ima pravo i na malo lošije rezultate; uostalom, za tim istima bi se golema većina njegovih kolega žarko polakomila.
Problemi sa zemljopisom
S generalno-društvenog stajališta, pak, dok objašnjava kako Hrvatska doživljava natjecanje "Snježna kraljica" u političkom, kulturnom i svakako historijskom kontekstu, Kostelić baš nemilo, avaj, lupeta koješta. "Htjeli smo pokazati Zapadu gdje se nalazimo kao narod", reče on tako za austrijsku televiziju Sport 10, "jer su nas uvijek vidjeli kao Balkance, a mi smo se osjećali kao Zapadnoeuropljani".
Pustimo sad to što je, radi namjerenog kursa, Ivicu Nacionalea prebacilo malo jače, preko željenog centra na sam zapad Starog kontinenta. Udaljenog čak i od Austrijanaca kojima se obratio. Pustimo i to što geografski Hrvatska uvelike jest na Balkanskom poluotoku, kao što su Zapadni Bengal ili Radžastan dijelovi Indijskog potkontinenta. Nego, pogledajmo kolika je direktna cijena, i kakve su neizravne implikacije pozicioniranja naroda u čije ime progovara Kostelić.
300 do 350 milijuna naših kuna
Sljemenska utrka, kao što je nepoznato, košta izuzetno puno milijuna budžetskih kuna svake godine, i tako njih već osam. Bandićeva administracija je ovom prilikom obznanila javni trošak od četiri i pol milijuna, mada Novi list upozorava da tu nisu obračunati troškovi za vodu potrošenu na umjetni snijeg, te za struju i prijevoz gledatelja. Ukupna dosadašnja cijena natjecanja "Snježna kraljica" procijenjena je na iznos u rasponu od 300 do 350 milijuna kuna.
Isti dnevnik također umjesno podsjeća da je Park prirode Sljeme oštećen fizičkim intervencijama radi prilagodbe standardima FIS-a, i navodi da je onih 12 do 20 milijuna litara vode koja se godišnje potroši na umjetno zasnježivanje, prezasićeno raznim aditivima, veoma nezdravim po ekosustav Medvednice. Zbog te vode - do 20 tisuća kubika, dakle - planira se i gradnja dvaju akumulacijskih jezera na Sljemenu, tim prije znamo li da je prirodnog snijega tamo sve manje.
Ništa nije preskupo za Kosteliće
Ali, mi smo odlučni imati konkurentnu stazu ispod 1.000 metara nadmorske visine, pa sve više u prvi plan dospijeva trud preparatora koji se ubiše ne bi li balzamirali tu našu crkotinu od skijališta. O njihovim nadljudskim naporima već se gotovo pa stihovano izražavaju reporteri, no to nije bilo dovoljno da komentator HTV-a potkraj prve vožnje muškog slaloma ne zavapi u eter, dok je snijeg pred nama naočigled kopnio: "Gotovo je nemoguće voziti u ovom drugom dijelu!"
"Snježnu kraljicu" zaokružuje dojam organizacijskog luksuza koji po dolasku u Zagreb preplavljuje aktere natjecanja, inače pripremljene na znatno oskudnije uvjete. Mi tu priredbu, međutim, posvećujemo šampionskoj obitelji Kostelić - čuli smo bezbroj puta - dok je njihova aktualna perjanica namjenjuje poželjnoj slici nas u zapadnjačkim očima. Ni za ovu ni za onu svrhu, izgleda, nijedan trošak nije previsok.
S druge strane, nije tajna da su istinski, krajnji pobjednici ove manifestacije ustvari poduzetnici koji se masovno roje oko "Snježne kraljice", jer se tamo vrti pravi biznis. A tata Ivičin za to vrijeme rogobori oko činjenice da mu sin nema nijednog hrvatskog sponzora. I još se buni što bogati svijet, svi odreda zapadniji od nas, ima veća prava od naših ljudi pri uređivanju staze za međunarodno natjecanje.
Ante, hrvatsko skijanje uopće ne postoji
Anti Kosteliću, čini se, nešto nije jasno. Priredimo opće rasipanje javnih resursa za privatnu korist na Sljemenu, štoviše, tako ustrojimo kompletne društveno-ekonomske odnose, a on uzme grintati zašto veća riba jede manju, zašto su privatnici sebični, i zašto na svijetu nema odgovornosti prema zajedničkom interesu i vrijednostima koje bi ga zastupale. Ne primjećuje da hrvatsko skijanje praktički ne postoji; postoji samo Ivica bez domaćeg sponzora, Janici je odavno dozlogrdilo, a i Jakov Fak je preskijao u Sloveniju.
Postoji zato iluzija, ta spektakularna prevara od "Snježne kraljice", gojilište za prekupce sportskih atrakcija i druge unosne robe. S tek mrvicama reklamno bačenim na pučku ledinu zvanu Krumpirište, dok topovi za umjetni snijeg pjevaju himnu otimačini javnog proračuna. Da nije tako, zaslužni bi sportaš dobio premiju od nacionalnog saveza, gradski stan ili što mu već sljeduje, a ne simboličku posvetu u vidu festivala općenarodne gluposti i provincijalne taštine.
Da nije tako, uređivala bi se skijališta za amatere i rekreativce, za najširu bazu korisnika fiskalnih prihoda države. Bilo bi i za Bjelolasicu, obnovljenu i pristupačnu, i za Platak, i za Mrkopalj, i za Delnice, i za još poneko odredište, za alpsko ili nordijsko skijanje. A svijet ne bismo nastojali kompleksaški snishodljivo i neuko potkupiti svim onim što inače najlakše pripisujemo omrznutom balkanskom sindromu: neumjerenošću, vulgarnošću, prevrtljivošću.
Zbog sarme sam to što jesam
I eto nas ponovno na pitanju Balkana, pa je o koncu korisno uočiti kako u Ivičinoj interpretaciji istog, jezik dosljedno otkriva više negoli bi se željelo. Uz citiranu izjavu o Balkancima i Europljanima, naime, tih se dana mogla vidjeti reklama (inače, valjda okupatorske) Raiffeisen banke s Ivicom Kostelićem (koji se onomad furao na Wehrmacht) u glavnoj ulozi. On u njoj petlja oko punog lonca, zatim pokazuje napeti biceps i poentira: "Zbog sarme sam to što jesam."
Sarma, delicija proširena po zemljama koje je nekoć osvajala turska vojska, jedna je od, navodno, neodoljivih legitimacija Balkana. Toliko da smo spremni zaboraviti odakle izvorno potječe. A ona je ujedno eklektičko čudo te ideal gastronomskog suživota, gdje su s levantinskom osnovom i formom sljubljeni kiselo zelje i suha svinjetina. U svojstvu nacionalnog specijaliteta, podijeljeno ih je na Sljemenu čak 28 tisuća.
Žrtvovanje Istoka radi umiljavanja gorem od Zapada
Kosteliću to možda neće pasti na um ni dok doslovno izgovara, ali nismo obavezni da ga u neosviještenoj identitetskoj manipulaciji slijedimo nizbrdo - ono što jesmo, mi ovdje, jesmo i zbog sarme, dakle, Orijenta, Istoka, Balkana. Nema potrebe niti puta za traženje ultimativnog azila u drugom, što smo također djelomično i nepotpuno. I nema smisla žrtvovati sve dobro od Istoka radi umiljavanja gorem od Zapada.
Radnici Montera pozvali su državne institucije da spase tvrtku inače će u kolektivni štrajk glađu
"To što Vlada želi rezati onima koji još nisu dno dna, govori o bezidejnosti da provedu obećano", poručuju sindikalisti
Država je odlučila disciplinirati naplatu doprinosa i napuniti proračun, ne mareći pritom previše za radnike
Visoki trgovački sud odbio je žalbu Nezavisnog sindikata Jadrankamena na otvaranje stečaja
Nakon što je u petak uhićen aktivist Građanske akcije koji je pred zgradom Vlade, dok je prolazila kineska delegacija, preko megafona uzviknuo: "Free Tibet", u subotu su uslijedila nova hapšenja
Radnici i sindikati Jadrankamena za danas u 14 sati najavili su skup u Pučišćima kojim žele Vladi poručiti da mora promijeniti politiku stečajeva
Organizatorima "Zagreb Pride-a" je za redare i niz drugih troškova potrebno ukupno 15 tisuća kuna, a dosad je prikupljeno oko četiri tisuće kuna
dodaj komentar 12 komentara
Aktivirati zagrebačke šoder-grabe, pa nasuti Sljeme za nekih 500 metara. Samo nebo je granica!
u čemu si ti ikad bio prvi ili najbolji u svom selu (a kamoli u svijetu) da možeš ovako pljuvati o Kostelićima? Motivi su jasni. Smeta ti što obitelj naginje desno.
no na sve to smo navikli, pare se bacaju na sve strane, a onda se svakih 10 godina, kao sad, uvode novi porezi, nove restrikcije i smanjuju prava, ali se zato banda ne dira, niti sportska mafija, niti crkva , niti privilegirani slojevi niti kriminal i korupciju itd.
-Ostaće sarme,sjećanje na stazu i Bandićev muzej o skijanju Kostelića a možda i tu budu i umotvorine starog a bogami i malog Gipsa koji već odavna propuva, to neće biti dosta za toliki novac bačen u snijeg,
Bio bi to dostojan finale blistavih ideja kumova našega grada izvedenih iz njihovih nadnaravnih sposobnosti.
Self-made obitelj (poput Ivaniševića, Vlašića - koji su također sličnim, pa i identičnim piskaralima "na zubu") koja se definitivno ponaša sportski - dugogodišnji trud, fair-play, zaprepašćujući uspjesi, svjetski ugled i popularnost - a k tome se radi i o intelektualcima i poliglotima. Da su kojim slučajem Austrijanci, Slovenci, Talijani ili Nijemci, te bi države njih uzdigle na nedodirljiv pijedestal, znajući njihovu vrijednost, ne samo u promociji sporta i sportskog života, već i u ekonomskim kategorijama. Jedan od razloga (kojih, naravno, ima mnogo više) što desetine tisuća drađana RH odlazi na europska skijališta je i u tome da uživaju u slavi Kostelićevih tamo gdje se to cijeni na adekvatan način.
Ivica je već niz godina vodeći sportaš RH i već je - izvan svake sumnje - svojom karijerom sebe upisao na listu najuspješnijih sportaša koje je RH ikada imala. Po svim njegovim javnim nastupima tijekom više od desetljeća jasno se može spoznati da se radi o čovjeku koji nije bedast i ograničen, već obrazovan i sa čvrstim stavovima, te koji se razumije i u public relations i marketing (jer bez dobrog zagovaranja bilo koje djelatnosti, logistička podrška i sveukupno financiranje te djelatnosti će trpiti).
Anti i Ivici Kosteliću se već niz godina "trpa" (od tih kvazi-ljevičarskih piskarala) da su "desničari", pa čak i šovinisti. Oboje otvoreno govore da su ponosni na svoj hrvatski identitet i nacionalnost - zar je to nekakav grijeh? Nadalje, oboje, a posebno Ante, ne libe se kritički progovarati i o uzusima sportskog "okružja" (bilo u RH bilo globalno) kao i o politici. Što bi tu trebalo biti čudno i neprimjereno?
Izlišno je ovdje podsjećati na onu ljigavu denuncijaciju jednoga od tih piskarala - kada je u off the record spiki Ivica nespretno lupio da je njegova forma i spremnost pred iduća natjecanja ravna onoj vojnicima Wermachta pred napad na SSSR; naravno, neprimjerena izjava - radi koje se Ivica javno ispričao. Sjetimo se kako je tu "zgodu" dugotrajno eksploatirao "Feral", pa i na naslovnici - i od toga i zarađivao, jer anti-kostelića je bilo i prije i ima ih i dandanas. Da se radi samo o zavisti i zluradosti, ne bi od toga trebalo činiti nikakvu priču, jer toga uvijek ima i biti će, no radi se o mnogočemu drugom.
Što se tiče Sljemena i skijaških utrka za veliki globus: svjetski je sport jedan od najvećih svjetskih biznisa i uopće sudjelovati u toj konkurenciji je pokazatelj odgovarajućih mogućnosti i znanja da se to može i da se pripada tom konkurentnom svijetu. Evo, zar nije evidentno da se jedan veliki novum pokazao ovih godina - hokejaški klub "Medveščak" je upisao Zagreb na europsku hokejsku mapu i čak je moguće da će se natjecati u toj ruskoj hokej profi ligi. Ovih dana pune Arenu, kao nekada Lokomotiva (buduća Cibona) "kutiju šibica". I tko se sad od kvazi-novinarčića zapitkuje - ima li RH hokejašku ligu, treba li Zagrebu hokej, igraju li u "Medveščaku" domaći dečki i slično? Bitno je da je Zagreb dobio novi sadržaj, da se Arena održava i dobro financira, da se promovira sport i klizanje na ledu, da u publici u Ledenoj dvorani, Areni, pa i na gostovanjima po Ebel ligi nema incidenata s huliganima itd.
Perspektiva Medvednice - kao zaštićena parka prirode, o čemu valja voditi itekako računa, ali ne lupetati koješta o rekla-kazala okoliš(anj)u - je da ta naša planina postane park prirode usred grada, da je Zagreb svojim širenjem zaokruži (i tunelom kojim će se spojiti i tramvajem Zagorje i Zagreb) i ima jedinstven svjetski fenomen - da bude praktički i jedini grad na svijetu koji je planinu inkorporirao u svoj životni kontekst.
Što se tiče ulaganja u Bjelolasicu, Platak, Delnice: naravno da je to potrebno i nužno. Niz puta su o tome i sami Kostelići govorili kao o nacionalnom interesu. Ipak, odgovornost da se ta ulaganja sprovedu i stave u razvijenu i održivu funkciju, na korist svim građanima RH, nije samo i jedino na Kostelićima, već ponajprije na HOO, skijaškom savezu i strukturama države.
I na kraju: što se tiče nekih novih uspješnih skijaša i akijašica iz RH - naravno, nemoguće je ponoviti Kosteliće (Janicu, Ivicu, Antu, kao i gđu.Kostelić), no čini se da već ima niz juniora i juniorki koji imaju jaku perspektivu i u natjecateljskim uzusima. To da ćemo uvijek imati šampione je megalomanija pa je zarad toga doista nevjerojatno da kada ih imamo - prema šampionima se odnosimo (dakle, ne svi, ali piskarala - sigurno) podcjenjivački, podmetački i zlurado.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.