Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Dakle, to je do zijevajuće dosade isto. Nakon što su prošlotjedne prosvjede protiv neoliberalnog kapitalizma u 82 zemlje svijeta podržala i najistaknutija zakonita djeca tog istog kapitalizma, kao što je novi guverner središnje europske banke Mario Draghi i čelnik središnje američke banke Richard Fischer, a tu se, ne budi lijen, našao i sam Barack Obama, za kojeg neki također misle da je samo slabo prikriveno čedo Wall Streeta - uslijedilo je munjevito reagiranje i s naših strana. O, da, revoluciju protiv podivljalog financijskog kapitala podržavaju i mnogi našijenci od kojih se takva podrška nije tražila, niti bi im se dala.
Pa čusmo da bi se u lišćem maskirani štab revolucije rado ubacili i čelnici stranaka koje se već svojim imenom legitimiraju kao liberalno-kapitalističke (Darinko Kosor, Dragan Kovačević), ili se odnedavno tako predstavljaju, kao SDP Branka Grčića. A pridružio im se, da slučajno nešto ne propusti, i sveprisutni HDZ, kroz lik ne sasvim nezanimljivog Gorana Marića, koji u ovoj stranci obavlja funkciju neke vrste referenta za lijevi populizam (pa s vremena na vrijeme ožeže po guverneru Hrvatske narodne banke Željku Rohatinskom, iako nitko živ ne zna u čemu je zapravo spor HDZ - HNB).
li ta gospoda ne bi htjela, to nikako, da se pomisli kako i sami pušu u tu gnjusnu mješinu. Zato tvrde da u tome sudjeluju jer je kapitalistički sistem ipak u nečem važnom položio ispit zrelosti, osigurao je, vele, visoke demokratske standarde bez kojih ne bi bili mogući ni ovi prosvjedi (zato su oni, biva, suvišni). Oh, kako potresno, zaboli te i duša i srce kada to čuješ. Riječ je o varijaciji poznate laži, lažetine, da se kapitalizam osjeća ugodno samo u finoj flanelastoj košulji demokracije, s kojom je toliko srastao da je tobože nezamislivo da bi pristao na grubo vojničko sukno u koje su obučeni nedemokratski režimi i diktature. Naravno da u tome nema ni zericu istine.
Kapitalizam je ostvarivao srdačno sustanarstvo s najgorim satrapijama, i to svih vrsta, od ekstremno desnih, kao u doba naci-fašizma, do lijevih, kao danas u Kini, a i antiglobalistička (alterglobalistička) zvijezda Naomi Klein duguje slavu svoje knjige "Doktrina šoka" upravo tome o čemu govorim. Detaljnom i produbljenom opisu kako je tzv. Čikaška škola, koja je ispisala "bibliju" neoliberalnog kapitalizma kakvog danas gledamo, laboratorijski primjenjivala svoje ideje u Pinocheovom Čileu. Smatrala je baš tu huntističku državu idealnim ambijentom u kojoj će eksperimentalno dokazati superiornost tih ideja. Da se krivo ne razumijemo, nisu ti iz Chicaga došli u Čile da uvježbavaju neke špekulantske svinjarije, kojih se sada, čuli smo, gnušaju i mnogi liberali.
Ne, oni su ondje navukli vojničku uniformu klasičnoj verziji "čistog" kapitalizma, u koji se i dalje zaklinju, povremeno se bičujući, najvjerniji liberalni redovnici. Ali, pustimo to, čemu ići čak do te daleke latinoameričke zemlje. Sličan primjer imamo i kod kuće i šire u ex-Yu regiji, gdje se usred rata ranih devedesetih kapitalizam strasno spario s prilježnicama u vidu šest autokratskih militariziranih nacionalističkih elita (s kosovskom, sedam). Danas je i šire prihvaćeno da je taj rat bio prilika da se nova kapitalistička klasa opernati dok su radnici, bivši samoupravljači, ratovali i na nekim tamo čukama i gudurama utvrđivali granice novih država. Ali stvar je zapravo puno gora. Rat je i pokrenut zato da se uništi jednu ozbiljnu i samo do neku godinu prije funkcionirajuću federaciju, koja se ne bi dala tek tako razgrabiti, ali je to bilo sasvim lako s novim nacionalnim državama. One nisu ni osnovane zato da se od toga brane, nego da se što prije predaju.
U domoljubnom pijanstvu koje i dalje traje, većina to još ne vidi, a ona četvorica (s Bilandžićem, petorica) nisu, naravno, tu da im ponude usluge triježnjenja. Uostalom, to još ne shvaćaju, barem ne sasvim, ni sudionici O15 prosvjeda u Hrvatskoj, mada su inače puno toga shvatili, i krajnji je bezobrazluk kada im iz prorežimskih medija sole pamet da alternativa ovome što imamo danas ne postoji. Kako, matere ti, ne postoji?! Pa i ti mediji, idući oportunistički niz dlaku prosvjednicima, manje-više otvoreno priznaju da je sadašnji sistem nepravedan (jer favorizira premalu manjinu na štetu prevelike većine), da je neracionalan (jer samoga sebe potkopava), čak neuračunljiv (jer proizvodi krizu vrlo sličnu onoj iz tridesetih godina prošlog stoljeća, iz koje se rodio fašizam).
Dakle, dovoljno je prekrižiti ta tri "ne" i alternativa je tu, jasna kao dan. Zato je glup i prigovor da prosvjednici ne znaju "što hoće", jer su, sasvim suprotno, oni jedini u ovoj priči koji to znaju, i to jasno kažu ("Protiv kapitalizma, za direktnu demokraciju"). Nejasni su, naprotiv, zagovornici liberalnog kapitalizma, koji ne znaju ni beknuti o uzrocima sadašnje globalne krize, samo zato što svoju ideologiju, koju jedinu smatraju antitotalitarnom i demokratskom, drže svetom kravom koju je zabranjeno i krivo pogledati. Osim toga, premda među njima ima čestitih i pametnih ljudi, ide ti na jetra što svi oni prave istu namjernu grešku.
Liberalizam prosuđuju isključivo sa stanovišta njegovih izvornih ideja (individualne slobode, "otvoreno društvo", demontaža države), a sve ostale, prvenstveno socijalizam i komunizam, isključivo sa stanovišta posljedica ideja (progoni i masovna ubojstva političkih protivnika).
Liberalizam prosuđuju isključivo sa stanovišta njegovih izvornih ideja (individualne slobode, "otvoreno društvo", demontaža države), a sve ostale, prvenstveno socijalizam i komunizam, isključivo sa stanovišta posljedica ideja (progoni i masovna ubojstva političkih protivnika). Naravno da na taj način liberalizam ispada lijep kao slika, a socijalizam ružan kao strašilo. Ali to je naprosto neozbiljan, do upišanih pelena djetinjast pristup. Jer, i liberalizam je ružan, čak oduran, sa stanovišta posljedica (kolonijalizam, otvaranje konclogora prije Hitlerovih i Staljinovih, krivica i sukrivica za dva svjetska rata, sadašnja razorna ekonomska kriza), dok je socijalizam puno ljepši kada pođeš samo od ideja (jednakost, solidarnost, velika regulatorna uloga države, ali također s perspektivom nestanka).
Prema tome, dogovorimo se, dragi liberali, o kriterijima, a kako se ne bi stvarala zla krv i kako se svijet našao na prekretnici na kojoj se ponovno ukrštaju kapitalistička i socijalistička argumentacija, meni izgleda razumnije i produktivnije uspoređivati ideje, a ne posljedice. To je posebno važno za Hrvatsku, koja je do prije dva desetljeća imala vrlo plodnu, europski relevantnu marksističku kritiku kapitalizma, kojoj nije naudilo ni što je tu bilo i koliko hoćeš jalovog i štreberskog popovanja. Ali onda se dogodio jedan paradoks čije se posljedice drastično osjećaju do današnjih dana. Kapitalizam je kreativno analiziran samo na daljinu, jer čim se pojavio ovdje, pa si ga mogao ne samo bolje osmotriti, nego i prstima opipati, naši marksisti su se hrabro razbježali.
Time su prepustili predmet svog istraživanja uglavnom prorežimskim dupeglavcima, koji su u to novo kapitalističko čudo zurili očarano kao tele u šarena vrata. I tako je ostalo do danas. Zato je iznimno važno da se socijalizam ponovno pojavio među Hrvatima, zasad samo na ulici, a sutra valjda i drugdje. Jer ova zemlja snažne socijalističke tradicije, koju je odbacila zato da bi se ugledala na puno gore, kvazisocijalističke primjere, kakav je britanski (i europski) "treći put", naprosto zaslužuje i taj drugi pogled na nesreću koja ju je snašla.
Radnici Montera pozvali su državne institucije da spase tvrtku inače će u kolektivni štrajk glađu
"To što Vlada želi rezati onima koji još nisu dno dna, govori o bezidejnosti da provedu obećano", poručuju sindikalisti
Država je odlučila disciplinirati naplatu doprinosa i napuniti proračun, ne mareći pritom previše za radnike
Visoki trgovački sud odbio je žalbu Nezavisnog sindikata Jadrankamena na otvaranje stečaja
Nakon što je u petak uhićen aktivist Građanske akcije koji je pred zgradom Vlade, dok je prolazila kineska delegacija, preko megafona uzviknuo: "Free Tibet", u subotu su uslijedila nova hapšenja
Radnici i sindikati Jadrankamena za danas u 14 sati najavili su skup u Pučišćima kojim žele Vladi poručiti da mora promijeniti politiku stečajeva
Organizatorima "Zagreb Pride-a" je za redare i niz drugih troškova potrebno ukupno 15 tisuća kuna, a dosad je prikupljeno oko četiri tisuće kuna
dodaj komentar 21 komentara
Još je Adam Smith tvrdio kako tržištem upravlja tzv „nevidljiva ruka“, koja u slobodno djelujućim – ničim ograničenim - idealnim uslovima, dovodi do najpravičnije tržišne utakmice i raspodjele bogatstva naroda. Pod time je on smtarao kako postoje samoregulirajući mehanizmi između ponude i potražnje robe na tržištu, koji uvode ravnotežu u tržišnu utakmicu. Naravno, on je smatrao da mora djelovati i tzv „vidljiva ruka“, ruka države koja nameće poreze i ostala fiskalna davanja. Smith je inače bio izrazito religiozan i konzervativni čovjek. „Išao je toliko daleko u svojim izjavama da je govorio da je svrha vlasti da štiti bogate od siromašnih.“ (1)
Danas, tzv „ekonofizika“ na neki način potvrđuje predviđanje A.Smitha. „Danas se podrazumeva da je to proces u kome se rezultati dobijaju na osnovu dejstva agenata prilikom čega oni deluju nezavisno jedan od drugog. Proces se dešava čak i kad agenti ne znaju za njega. Zato se i zove nevidljiv.“ (1)
(1) “Nevidljiva ruka Adama Smita”
http://www.svetnauke.org/nevidljiva-ruka-adama-smita
„Istraživač sa Purdue Univerziteta koristeći ekonofiziku pokazao je pod idealnim uslovima i tržištem slobodne konkurencije može da se ostvari pravilna raspodela bogatstva (prihodi, renta i profit) i da takav sistem ne podržava bonuse koje top menadžmenti širom sveta sebi obezbeđuju. On je u svom radu prikazao nov pogled na Adama Smita i njegovu „nevidljivu ruku“ koja upravlja tržištem. Taj istraživač je Venkat Venkatasubramanian, profesor hemijskog inženjerstva. On kaže da u stvarnom svetu samoorganizujući mehanizam tržišta nefunkcioniše za top menadžemnt, ali za zaposlene koji čine čak 95% ukupne radne snage odlično funkcioniše.“ (2)
(2) “Adam Smit je ipak upravu”
http://www.svetnauke.org/adam-smit-je-ipak-upravu
U praksi, liberalne Smithove zamisli ne funkcioniraju (jedan od razloga je što nisu ostvareni idealni uvjeti). Kako je raspodjela bogatstva naroda takva da ogromna manjina (10% - 20% ili taj red veličine) raspolaže sa ogromnom većinom ljudskog bogatsva (reda veličine 80% - 90%), te kako top menadžment ustvari upravlja tokovima svjetske ekonomije dok zaposleni ovise o njihovim „hirovima“; kako top menadžmentu ni na pamet ne pada da se odrekne kojekakvih „bonusa“ za svoj eksploatatorski rad; i kako sve što je rečeno djeluje u idealnim uvjetima koji nikada nisu ostvareni na tržištu, jasno je da se – čak i uz daljnja istraživanja koja će razjasniti mnoge nepoznanice – ne možemo osloniti na neku „nevidljivu ruku“ bilo ona božja ili naprosto samoregulirajući mehanizam. Jer, samoregulirajući mehanizmi drukčije djeluju među objektima noli među razumnim subjektima koji slijede vlastiti interes, često na račun i štetu drugih subjekata.
Jasno je da pravednije društvo – zvali ga socijalizmom ili kako već hoćemo – ne može niti smije zanemariti znanstvene spoznaje ni na polju ekonomije i sociologije. Ipak, razmislimo li zrelo, čemu može koristiti (eventualno) potpuno objašnjnje djelovanja tržišta (mada neka suvremena istraživanja na tragu teorije kaosa, govore o nepredvidivosti globalnih ekonomskih kriza, recimo)?
Čemu služi znanstveno objašnjnje rada nekog mehanizma – bio on čisto mehaničke prirode ili se radilo o interaktivnim efektima učesnika interakcije?
Svako objašnjenje ima za cilj da se shvati mehanizam pojave, temeljem čega se onda nastoji izvući najveća korist za korisnika. Kako je „korisnik“ u spletu ekonomskih odnosa čovjek pojedinac, ali – globalno gledajući cijelo čovječanstvo – to će se i tako razjašnjeni mehanizam morati upotrebljavati na njihovu korist. No, to više nije znanstveno, već moralno pitanje:
Kome dati prednost? Jedinki ili kolektivu?
Poslužit ću se jednostavnom metaforom čovječanstva u obliku jedne-jedine jedinke – čovjeka. Čovjek je cjelina (organizam) koja se sastoji od mnoštva međusobno kompatibilnih i savršeno funkcionirajućih djelova (organa). Zahvati li gangrena neki njegov ud – nogu, recimo – savršeno je jasno da će se većina radije odreći tog jednog uda negoli dozvoliti širenje bolesti na cijeli organizam, što bi u konačnici uzrokovalo njegovu smrt. Otprilike takav je odnos između cjeline zvane čovječanstvo i njegovih udova – ljudi.
Jasno da je najbolja situacija, kada postoji ravnoteža zadovoljavanja potreba i interesa obje strane. Socijalizam nastoji upravo to postići!
P.S.
Čita(oci/telji) kojima su hrvatski i srpski jezika dva sasvim različita jezika, neće od ovoga ništa shvatiti (a kamoli o ekonomiji i o socijalizmu), te bi bilo dobro da se suzdrže svojih komentara.
autentifikacija: http://balad.tumblr.com/post/11524484909/Staviti-pod-kontrolu
"u slobodno djelujućim – ničim ograničenim - idealnim uslovima"
Naravno, takvi ne postoje.
Preporucam jos jednom procitati s razumjevanjem, jer imam dojam da nisi shvatio sto je pisac htio reci.
No, zato smo dobili možda prvi blago pro-socijalistički esej jednog mainstream književnika poslije 1990:
http://www.jutarnji.hr/ante-tomic--ljudi-moji--propade-nam-kapitalizam/981873/
Krajnji cilj tog "kraja povijesti" bi bila jedna korporacija koja upravlja planetom, s jednim vlasnikom i predsjednikom uprave u jednoj fizičkoj osobi. Poreze ne plaća jer nema kome (država ne postoji). Oni koji rade za njega preživljavaju uz minimalne plaće (osim dobro plaćenog represivnog aparata), a ostali umiru u bolestima i ratovima za ostatke ostataka sredstava za život (zrak, hrana, voda).
Što je ovo? Kombinacija scenarija Blade runnera, Mad maxa 3 i Životinjske farme? Ne, ovo je stvarna strategija neoliberalnog vodstva za povratak u feudalizam. Naravno, svatko od njih pojedinačno misli da će baš on u konačnici biti taj "jedan".
"Jer, i liberalizam je ružan, čak oduran, sa stanovišta posljedica (kolonijalizam, otvaranje konclogora prije Hitlerovih i Staljinovih, krivica i sukrivica za dva svjetska rata, sadašnja razorna ekonomska kriza), dok je socijalizam puno ljepši kada pođeš samo od ideja (jednakost, solidarnost, velika regulatorna uloga države, ali također s perspektivom nestanka)."
je samo nevješt pokušaj nametanja moralnog relativizma koji ne može proći kod nikoga tko zna nešto o povijesti.
Nemojte se neopravdano živcirati i previše podizati glas. Znate, štogod pisao Čulić, mi još nismo u socijalizmu, te još uvijek grcamo u govnima vašega svjetonazora. Kriviti socijalizam zato što sada gutamo govna je malo nemoralno. Prošla su 2 desetljeća "slobodnog tržišta", što je bilo i više nego dovoljno vremena da vaš svjetonazor zaživi, ali eto, na koncu je pobrao 0 bodova.
Na svu sreću Britanci, Ameri, Francuzi itd. imaju kapitalizam i vidiš kak je njima super. Prije tri godine su srušili svjetsku ekonomiju i mi sad svi jedemo govna, a i ono čemu se svi liberali dive nastalo je na imeprijalizmu i eksploataciji ostatka svijeta.
Liberali poput tebe samo mantraju - kod nas je kriva pljačka, mi smo divljaci koje treba upristojit blabla.
A pitam te što je krivo Amerima i EU? Tko uništio njihove ekonomije? Jel isto HDZ? Hoćeš sad reć pa ni tamo nema kapitalizma?
BTW dvadeset godina socijalizma je pretvorilo Jugoslaviju (a nota bene i SSSR) iz praktički ruralne zemlje u razvijenu industrijsku državu na čijij infrastrukturi uglavnom još danas živimo. Dvadeset godina kapitalizma, privatizacije i tržišta je s druge strane uspjelo uništit praktički sav industrijski i gospodarski napredak tih 45 godina i sad smo tu di jesmo. A liberali mogu slobodno lupat dalje - kriva je lopovska država, kriv je socijalizam i komunizam u glavi političara, krivi su geni barbarskih naroda balkana itd.
Smrdljivi rasisti!
Bravo Marinko !
Do 1945.g. Balkan i Hrvatska su bili posve neobrazovani, necivilizirani, neindustrijalizirani, siromašna seljačka područja ... Ili, nakon puno stoljeća mraka pojavom dr Tuđmana i HDZ-a 1989.g. kreće sve. Jadranski i subjadranski gradovi i područja su zadržali kontinuitet kao malo šta po Evropi, pa i u srednjem vijeku, za Turaka itd., intenzivno se objavljivalo po Evropi pa i tisakalo u jdnoj od prvih tiskara u Evropi, u 19. stoljeću za redovne potrebe mnogi su morali i solidno znali i koristili po više od 5 posve različitih jezika, među prvim hidrocentralama, industrijama aluminija itd., osnove Plive, Končara, tvornice ulja, Maraska, brodogradilišta i raznog bitni prije 1945.g., za SFRJ razne industrije npr. cijeli petrokemijski lanac (DI)OKI-DINA itd. komplet dar USA do zadnjeg šarafa ...
Strašna razlika od uspješnog socijalizma na preko noći nešto posve drugo, HDZ kao mrak i kapitalizam, ili obrnuto, nakon mraka svjetlo. Kao prvo, HDZ koji je dobio izbore osim Tuđmana, Manolića, Mesića, Šeksa ... a koji su istaknuti za SFRJ-SK, nitko od bitnih nije bio HDZ i dobio izbore nego su, dapače, svi zajedno dobili manje od 1 % - Gregurić, Valentić, Jarnjak, Jure Radić, Mateša, Vedriš, Luković, Todorići, Čović, Prka, Marina Matulović Dropulić, Vesna Škare Ožbolt, Jadranka Kosor .... kao drugo, šta se je bitno promjenilo jest da su i onako nezakonito i neustavno prisvojene beskrajne rezdiencije, vile, stanovi, poduzeća, novac i sva potrošnja i troškovi na zajednički tj. tuđi račun postajali i formalno vlasništvo tih SK-HDZ itd. snaga, što je dvostruko, i velika greška tih snaga jer za tu formalnu stranu ide sve vipe nezgoda ne zgoda, i veliki plijen tih snaga, tj, nije bitna promjena nego kontinuitet, naročito kao samo upravljanje na tuđi i zajednički račun, kao nastavak krize otvorene 1981.g. gubitkom specilnog položaja i zarada u hladnom ratu, a što je najkrupniji čimbenik i odbitaka i gubitaka.
Nacionalizam kao propast i kao rješenje te odnos internacionalizma i nacionalizma. Kao što smo svjedoci, dominatni internacionalizmi su podosta i domintani pa i ekstremni nacionalizmi ili sktremno korištenje, uz ostalo za genocid nad nacijama, naordima i svima drugim, pa te pojave nisu međusbno suprotstavljene. Također ne stoji da su nacionalizmi u prvom redu i isključivo međusobno suprotstavljeni te da sve podvrgnu, npr. hrvatski i srspki, nego je u prvom redu problem što i kao nacionalizmi i kao kumunizmi i kao kapitalizmi i kao ... previše dobro surađuju, uključujući one koji su izgradili karijere i sve kao vodeća pamet, pa i Krležu, jer je to toliko kurčenje na račun trećih i svih da to ne bi podnijeli najjači ...
Previše kontradikcija, zbrke, sve relativno, isto .... Ne baš. Npr. linija pljačke i uzurpacije je prilično jasna, zadnja 4 desetljeća samo upravna tj. provodi se kroz mlijune javnih odluka, zna se tko je opljačkao a tko nije dobio i opljačkan je, nije mu plaćeno ... Manje više svi koji su sve što vrijedi napravili, kreirali, vodili, znaju, stvarno naslijedili ... su opljačkani, gaženi .. a svi što nisu ništa sustavno pljačkaju jer i nemaju druge alternative. Pljačka, nered, nerad itd. nisu endemski jer se do 1941.g. pljačkalo rekordno malo osim države, red oko imovine i poslovanja i uz sva sranja je bio maksimalan, radili su svi maksimlano pa i previše osim režimlija a najviše po Dalmaciji, u Međimurju ... a zapravo svuda .. Ključni preokret oko toga ide sedamdesetih i buja do danas ali tako da se sve i previše dobro zna, puno je šire i veće nego igdje baš zbog toga što ima i može se zahvaljući osnovi, naslijeđu i ostalima.
Javno poznate snage su na vrijeme sve upozaravale, sve pokazale, riskirale .... Ne, ni malo, dapače ne slučajno su sustavno blamirane, uz svasranja nitko od takvih nije ni malo riskirao ni stradao ... nego su puno, i previše oko toga neki drugi, javno gurnuti u stranu, stvarne elite od nepismenih i nkv ljudi do akademika, oni koji su pod nepovoljnim okolnostima stvarali i stvorili te održali sve što vrijedi. Vodeći kreatori, stručnjaci, radnici ... i djela po svim područjima se sustavno skrivaju i manipuliraju i kada su i tu i evropski jako poznati oni i djela, kada se i dalje živi od toga i to je tu ...
To sve će sve više izlaziti i biti će sve većih iznenađenja.
"Jer, i liberalizam je ružan, čak oduran, sa stanovišta posljedica (kolonijalizam, otvaranje konclogora prije Hitlerovih i Staljinovih, krivica i sukrivica za dva svjetska rata, sadašnja razorna ekonomska kriza), dok je socijalizam puno ljepši kada pođeš samo od ideja (jednakost, solidarnost, velika regulatorna uloga države, ali također s perspektivom nestanka)."
Tko zna nešto (a ne - ništa!) o povijesti zna da je gornja konstatacija - a to je samo jedan odlomak iz cjelovite analize - istinita.
"Prema tome, dogovorimo se, dragi liberali, o kriterijima, a kako se ne bi stvarala zla krv i kako se svijet našao na prekretnici na kojoj se ponovno ukrštaju kapitalistička i socijalistička argumentacija, meni izgleda razumnije i produktivnije uspoređivati ideje, a ne posljedice." (M.Čulić)
http://www.e-novine.com/entertainment/entertainment-licnosti/51975-Debelo-crevo-muva-bez-glave.html
autentifikacija: http://balad.tumblr.com/post/11738784394/Međuigra
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.