Najavom ukidanja "Vjesnika" Socijaldemokratska partija Hrvatske, kao pravni i imovinski sljednik KPH, javno zatvara jedno poglavlje, odriče se vlastitog nasljeđa i definitivno napušta ideju ljevice u korist neoliberalnih fantazmagorija o tržišno uvjetovanim društvenim odnosima.
Akademik Stjepan Babić istupa protiv riječi sport, odbacujući njen engleski oblik sport u korist njemačke verzije šport. Usputno da kažemo da je u njemačkom ta riječ također usvojena iz engleskog i također se piše sport, ali se sp na početku riječi u njemačkom izgovara kao šp, pa se tako i anglicizam sport u njemačkom izgovara kao šport.
Kako bi Hrvatima sport učinio mrskim, Stjepan Babić tvrdi da je riječ sport "lik koji nam je nametnut srpskim nasiljem poslije 1945., po tome je dakle srbizam" (177). Međutim, analizirajući tekstove iz 19. stoljeća Ivica Horvatić je (113) pokazao da se riječ sport koristila u Hrvatskoj već u 19. stoljeću i da se pojavila čak prije riječi šport. Autor citira zagrebačke novine Obzor br. 178 od 4. kolovoza 1879., u kojima piše da su "1000 forinti dani od prijatelja sporta za konje svih zemalja". Navodi i da je u studenom 1894. počeo izlaziti zagrebački polumjesečnik Sport (glasilo za sve sportske struke). 1896. je drugi urednik promijenio naziv u Šport, a kad se godinu dana kasnije izmijenio urednik, list se ponovo zvao Sport. Iz toga se vidi da se riječ sport koristila u Hrvatskoj mnogo prije Babićeve 1945., pa i prije stvaranja prve zajedničke države sa Srbima 1918.
O prvoj zajedničkoj državi sa Srbima Nataša Bašić (55) smatra da je forsirala sport, a zabranila šport: "osnutkom jugoslavenske države 1918. otpočeo je proces razaranja nacionalnoga identiteta" hrvatskoga naroda "pa je šport postao proskribirana riječ". Međutim, protiv te tvrdnje Nataše Bašić govore podaci koje ona sama navodi na prethodnoj stranici: želeći dokazati da se šport ustalio u Hrvatskoj, nabraja hrvatske novine koje su ga imale u naslovu, a od tih novina samo tri su pokrenute prije 1918., dok je svih petnaest drugih koje navodi pokrenuto u razdoblju od 1918. do 1940. Pa bi sad čovjek trebao povjerovati u priču o "proskribiranosti" riječi šport od 1918. do 1940.
Osim toga, zašto bi današnji čitatelj prihvatio da je šport prema riječima Nataše Bašić znak "nacionalnoga identiteta" hrvatskoga naroda kad u istom tekstu može pročitati da su u Beogradu izlazile novine Športista (1924.), Športski program (1937.), u Sarajevu novine Športski ribar (1926.), Športska revija (1927.)?
Među domaće riječi bolje se uklapa sport jer postoji niz riječi domaćeg porijekla koje počinju pomoću sp kao sport, dok ne postoji nijedna riječ domaćeg porijekla koja počinje pomoću šp kao šport, sve su porijeklom iz njemačkog ili talijanskog ili nekog drugog stranog jezika, npr. šperploča, špinat, špic, špedicija.
Kako bi dokazao da je sport "nametnut srpskim nasiljem poslije 1945.", Stjepan Babić (177) tvrdi "lik šport općenito je prihvaćen u hrvatskome književnome jeziku kao jedini izraz za taj pojam na cijelom hrvatskome jezičnome području od Zagreba preko Splita do Dubrovnika i od Zagreba preko Broda, Vinkovaca do Osijeka". Međutim, takva tvrdnja nije nimalo uvjerljiva kad se čak i u članku Nataše Bašić može pročitati da su prije 1945. širom Hrvatske izlazile novine s riječju sport u naslovu: u Zagrebu Sport. Ilustrovani tjednik (1922.), Zagrebački sport (1935.), Hrvatski sport (1938.), u Čakovcu Sportski list Medjimurja i Zagorja (1922.), u Splitu Sportski svijet (1925.), Sportski list (1939.), u Slavonskom Brodu Sportski i lovački glasnik (1930.), u Osijeku Sport (1922.).
Koliko god se Babić, Bašić, Brozović trudili da uvjere u suprotno, očito je i iz njihovih vlastitih tekstova ono što je već utvrdio Horvatić: riječ sport je u Hrvatskoj stalno supostojala s riječju šport, čak i u doba najveće germanizacije krajem 19. stoljeća. Ni njihova tvrdnja da se sistemski u naš jezik jednako dobro uklapaju i sport i šport nije točna. Među domaće riječi bolje se uklapa sport jer postoji niz riječi domaćeg porijekla koje počinju pomoću sp kao sport (npr. spor, sporazumijevanje, spomenik, spavati, spasiti), dok ne postoji nijedna riječ domaćeg porijekla koja počinje pomoću šp kao šport, sve su porijeklom iz njemačkog ili talijanskog ili nekog drugog stranog jezika, npr. šperploča, špinat, špic, špedicija. Budući da su Babić, Bašić, Brozović puristi, a puristi se uvijek orijentiraju prema domaćem jezičnom materijalu, trebali bi čak i oni zastupati sport.
Poput Babića i Brozovića, i Nataša Bašić kaže da bi nam kao uzor trebao poslužiti slovenski jezik jer je u njemu standardno šport (62). No, ako uzimaju slovenski za uzor, onda trebaju također govoriti januar, februar itd. i trebaju preći na ekavicu jer to je standardno u slovenskom.
Iz dosad rečenoga je vidljivo da nijedan "stručni" razlog koji Babić navodi protiv sporta a u korist športa ustvari ne postoji. Naprotiv, svi stručni razlozi govore u korist sporta. Pravi i jedini razlog zašto zabranjuje sport je pravljenje razlike naspram jezika u Srbiji, BiH i Crnoj Gori po cijenu sprovođenja nasilja nad jezikom vlastitih sunarodnjaka, a taj razlog želi prikriti navodno stručnim razlozima, kojih nema.
Citirani članci:
Stjepan Babić: "Opet o maštarijama Snježane Kordić", Književna republika br. 9-10, 2003, str. 175-177.
Nataša Bašić: "Sport i šport u hrvatskome", Jezik br. 2, 1999, str. 52-62.
Ivica Horvatić: "Zašto sport i šport u sredstvima javnog priopćavanja?", u zborniku Trenutak sadašnjosti u učenju jezika, uredili Marin Andrijašević i Yvonne Vrhovac, Zagreb, 1993, str. 111-115.
Snježana Kordić: "Lice purizma (odgovor Stjepanu Babiću)", Književna republika br. 5-6, 2004, str. 217-226.
Isječak iz članka Snježane Kordić objavljenog u drugom godištu časopisa Književna republika
Odnos Tuđmana i Miloševića, ekoterorizam, umjetna oplodnja i niz priča o krizi suvremenog kapitalizma teme su ovogodišnjih filmova u programu Kontroverzni Dox
Premijera filma koji govori o fenomenu tzv. svjetlosnog prehranjivanja, održat će se u utorak, 21. veljače, u zagrebačkom Branimir centru u 20 h. Najbržim prstima dijelimo 2 puta po 2 pozivnice!/ Dobitnice su Monika Ljubić i Jasmina Zorko
Istraživanje udruge "Knjižni blok" pokazalo je poražavajuće stanje, Hrvatska je pri dnu ljestvice sa tek 40 posto populacije koja mjesečno pročita jednu knjigu
Što je veća šteta: spajanje Ministarstva kulture sa srodnim ministarstvom u Sloveniji ili zatvaranje muzeja i kulturnih institucija u BiH te Srbiji?
Zbog nemogućnosti dogovora Republike Srpske i Federacije BIH oko financiranja nacionalnih institucija, nakon Zemaljskog muzeja i Umjetničke galerije, i Narodna i univerzitetska biblioteka (NUB) u Sarajevu je pred zatvaranjem
Najbolju novinsku fotografiju godine u izboru World Press Photo snimio je španjolski fotograf Samuel Aranda, a među pobjednicima je i sarajevski fotograf Damir Šagolj
Jučer, na dan kad je rođen Tom Gotovac, u Zagrebu su predstavljeni film i knjiga "Apsolutni umjetnik (sjećanje i osjećaj) Antonio Gotovac Lauer"
dodaj komentar 149 komentara
Prava istina!
"@ap Čuj seronjo, ti ćeš mi govoriti što je bio dio rapsprave KAD TE DANIMA UPOZORAVAM DA SE VRATIŠ NA TEMU! Majmunčino!
Tema je lingvistička:
Sport ili šport u ministarstvu?
ZAISTA SI PSIHIČKI BOLESTAN."
Balad 13.01.2012. 19:11
"Dete, ti si zaista psihički bolesnik. Kakve veze ima sa intervjuom Arundhati Roy"
Balad, da li je tema tvoje staljinističko vrijeđanje, sranje po svemu, tvoje nadpsihijatrijsko ordiniranje, Arundhati Roy, staljnističko vikanje i naređivanje ("UPOZORAVAM DA SE VRATIŠ NA TEMU! Majmunčino!", Sport ili šport u ministarstvu? ... ?
I šta je najvažnije, št vi staljnisti radite u temama i ti tu i drugdje?
A da malo za promjenu počneš to isto na sebi, na onome što je tako mehaničarski sklepalo ili, kako predlaže Kiš (puši karu!)!??
U svakom komentaru iskazuješ, dokazuješ, potvrđuješ ... jedan te isti jugoslavnski staljinizam, smeće koje tako kroz milijarde i mlijrade praksi bitno gore od raznih sranja kao sranje pokušava naj naj naj dilajla.
Tko te tako mehaničarski održava, podmazuje ...?
Čuj seronjo, ti ćeš mi govoriti što je bio dio rapsprave KAD TE DANIMA UPOZORAVAM DA SE VRATIŠ NA TEMU! Majmunčino!
------------------------------------
Tema je lingvistička:
Sport ili šport u ministarstvu?
------------------------------------
ZAISTA SI PSIHIČKI BOLESTAN.
"Dete, ti si zaista psihički bolesnik. Kakve veze ima sa intervjuom Arundhati Roy
-staljinizam
-pjesma Danila Kiša iz 1986. g. posvećena D.Ćosiću
-"jadi srpske duše" iz 1992.g."
Postavio si školski pitanje i stvar, uz zamjenu i stvarnu staljinističku formaciju i deformaciju.
Ti si link na intervju s Arundhati Roy ubacio u školski staljinstički obrazac upada i sranja kao ovaj, Vidi dolje. Tj. to ne samo da nije bio dio rasprave pa ni ovdje nego je automatika posezanja za čim i izbjegavanja svega konketno a radi sranja kojim se počinje, sve puni i završava.
U prvoj rečeni poćinješ sa "dete" (nekom najmanje dvostruko starijem, a i da je mlađi isto sranje) te odmah udarno staljinistički "ti si psihički bolesnik". Da nisi staljnistički isprdak, da si bilo tko sa minimumom bilo kakvih ljudskih vrijednosti i razine, to bi bilo previše za bilo koga.
Obzirom da si te da si se i time potvrdio kao staljinističko smeće, vrlo rado nastavljam, ne kao vježbanje toga nego kao stvarno suočavanje i osnos s tim.
Dakle kakve veze to ima? Veza si ti kao ono što pišeš, ali ne s intervjuom sa Arundhati Roy i zbivanjima po svijsstu nego kao konkretni jugoslavenski staljinizam.
Pjesma Danila Kiša je o srži tog staljinzma, koji uključuje i sve drugo kad mu se prohtije, pa nacionalizam, i to ne samo srpski-hrvatski itd. nego i jugoslavenski, ruski ... ali i razno drugo. Ta pjesma je jedan od bitnijih izraza duljeg natezanja s tim i gađa tu pojavu u srži kroz Dobricu Ćosića, kojeg Kiš koristi kao i ja tebe da bi gađao sve. Ćosić je kao mlad dobio vilu n Dedinju sa imanjem, u bijelom odijelu i psecijalnoj misiji posjećivao mučenike na Golomm otoku u početku i u biti ih dodatno lomio i mučio, pa i žene među kojima je bilo onih kojeg znaju pa i supruga danka Grlića i majka Rajka Grlića koja je uz druge to signalizirala Kišu i drugima a kasnije i prva tu javno objavila obzirom da su isti u istim ulogama devedesetih. Nadalje je stvarno kao odabtranik plovio sa svitom i Titom na bordu "Galeb" po misijama svijetom ...i nastavio.
Kiš i ekipa (Šejka, Marija Čudina, Mirjana Miočinović ....) su hrvu s tim od pedesetih a od šezdesetih već točno analiziraju tko će veće sranje te da će i pod ljevisom i marksizmom kao Mihailo Marković i Ljubo Tadić i razno, pa su se distancirali od gibanja 1968.g., te po ostalom koristiti i nacionalizam i sve, baš sve kako je bilo. Ovaj pjesma je pisana kada su krenuli u novu ofanzivu.
"Jadi srpske duše" iz 1992.g. i kasnije su zapisi njihovog kolege sa studija o tom staljnizmu na djelu, najbolji književni izvještaji o tome uz djelo "Poljska konjica".
"a kamoli sa budućnošću koju promišljaju i stvaraju inteligentnij od tebe, možda ti ipak znaš. Zato ti preporučam da se ispovijediš svome psihijatru. On će ostatku čovječanstva (uključivo indijsku književnicu) propisati terapiju tako da njegov pacijent bude zadovoljan. O vezi tvojih halucinogenih "promišljanja" sa temom članka ispod kojega vršiš nuždu, možeš popričati na drugoj seansi.
Kao što rekoh dečkiću, u blatu u kojem plivaš bit će ti i grob."
Nije logično da se javljam svome psihijatru jer ga nemam a i da imam čemu kada si ti kao najbolji više puta dijagnosticirao a tvoja škola i bolje, milijarde puta, i unprijed.
Ti nisi za psihijatra. To što ti ponavljaš, pa i tu, je mehanika, silovanje... i nema veze sa psihom a još manje s mozgom i bilo čim u tijelu i duhu.
Ti si i tvoja škola mehanička pojava i bilo kakava tretman vas treba biti mehanički, uz šifru ološ, smeće, puši karu itd.
P.S. Vodeće jugoslavenske umjetničlke i književne pojave su vodile pravi rat s vama staljnistima i ostavile iznimna djela u naslijeđe o tome im inače.
Imena su Vlado Kristl, Danilo Kiš itd.
U spomen na njih i posvetu njima - puši karu!
Dete, ti si zaista psihički bolesnik. Kakve veze ima sa intervjuom Arundhati Roy
-staljinizam
-pjesma Danila Kiša iz 1986. g. posvećena D.Ćosiću
-"jadi srpske duše" iz 1992.g.
a kamoli sa budućnošću koju promišljaju i stvaraju inteligentnij od tebe, možda ti ipak znaš. Zato ti preporučam da se ispovijediš svome psihijatru. On će ostatku čovječanstva (uključivo indijsku književnicu) propisati terapiju tako da njegov pacijent bude zadovoljan. O vezi tvojih halucinogenih "promišljanja" sa temom članka ispod kojega vršiš nuždu, možeš popričati na drugoj seansi.
Kao što rekoh dečkiću, u blatu u kojem plivaš bit će ti i grob.
"Šta se ti @Majčice praviš grbav, pa da ti se mora objašnjavati što je staljinizam. Kakvo ljetovanje i sl. pizdarije, još ću pomisliti dai stvarno glup ..."
Ne radi se problemu inteligencije i sličnom nego kao u Njemačkoj nakon nacizma, Rusiji pa i bitno više, jer oni tu nisu doživjlei slom i poraz nego dapače dominiraju a npr. u Srbiji aspolutno i kreću u nove konačne pobjede.
Oni tvrde da sve to što su oni nisu oni nego neki marsijanci a oni su sve naj naj naj i više od toga, vječno i već im je pun kofer sve po njima bagre i svega što ih omete baš kada treba staviti točku na i.
To funkcionira jednostavno i automatski jer je inače uvijek složeno a dodatno uhodane light show varijacije pa non stop piči i ne gasi se osim kada djelootvonija i viša sila to rješi.
Uz ostalo, kako za takve pojave iznosi vodeća stručnjakinja Hanna Arendt, to sranje i kroz mlijarde raznog automatski skreće od stvarnog i konkretnog tu na milijrade točki bilo gdje drugo te svemu tu i svemu tamo djeli lekcije, kurči se ...
Kao ne bi kada je to sve, osnova, cilj, automatika ... i kada se može, donosi rezultate ...!?
Npr. tu se pojavljuje navodno brzi i navodno analitični Balad, koji baš školski ne zna ništa ali lako traži uz pomoć Googl-a i sere po svemu. A pod Majka se pojavljuje patos-ić naprednsoti uz Balad, koji još jednostavnije i lakše rješava sve. I onda ubitačna krpelj pojava pod @ap koja nikada ništa ali s gađenjem napada. Trojka. Školski organizirano i emitira kao radi Tirana nekad ili Densi Kuljiš i Aco Tijanić zajedno.
I onda tko bi stigao ili htio s tim bilo šta pa je pojava samom takviom automatikom u ofanzivi, svjetski, baš kao npr. devedesetih po BiH, tako da ni bog ne može razlučiti šta je tu a cijala industrija vodećih pojava, uključujući velikog Noama Chomskog, misli da se stvarno radi isključivo o imperijalnom USA napadu na socijalističku SFRJ, iako sun oni u biti dali suprotnu podršku.
Tako da je stiglo doba ili se s tim suočiti ili definitivno pustiti ološ slobodno. Ovo drugo samo naizgled izgleda mogući, a zapravo je nemoguće, jer taj masovni ološ već vječnost ne radi ništa osim što sve uzurpira i uništava, pa je zapravo neizbježan sukob na život i smrt po složenim nepeciznim crtaama ali jasnoj logici i zbilji sukoba.
"Kad već nikako da se u svojoj nemoći uhvate u koštac s argumentima S.Kordić, ap-u i svima koji nikako da se izvuku iz blata prošlosti (u kojem će se, dubok se nadam, i udaviti) preporučujem intervju indijske književnice koja je već i na H-alteru imala svoj članak:
http://pescanik.net/2012/01/ows-impresije/ "
Balad, nikada se nismo ni pokušavali dohavaćati u koštac sa takvim argumetima i pojavama koje kao Mesić istovremeno izvode dvostruke i višestruke pobjede, pjesme i ostale akrobacije u pozama njemačkih trash kataloga.
Kako si ti dubokio u tom šupku to ti rado prepuštamo. Dapače, guramo te dublje
"Doduše, moram se ispraviti. Taj intervju je intelektualno prezahtjevan za spomenutu "kompaniju". Zato neka ga čitaju svi oni koji znaju ap-ovce smjestiti tamo kuda i pripadaju."
U pravu si. To je za nas prezahtjevno. To je za vas jugoslavenski staljinistički trash koji, kako je objasnila za to vodeća stručnjakinja Hanna Arendt, strogo izbjegava sve konkretno i stvarno o sebi i kod sebe te strogo forsira sve negdje drugdje i na drugome te tu lako djeli veleimprijalne lekcije.
Nama priliči bitno jednostavnija i niža naša narodna literatura s istog Peščanika (Puši karu! - Danilo Kiš)
http://pescanik.net/1986/06/pesnik-revolucije-na-predsednickom-brodu/
http://pescanik.net/2009/11/jadi-srpske-duse/
P.S.
Nastavljaš s tek tako napadima uz najviše, školski.
Samo nastavi. Ozbiljno si koristan primjer.
U gornji tekstovima su tvoji, jugoslavenski staljnizam, koji plovi na predsjedničkom brodu, s JNA na istom Dedinje - Topčider brdu, roka granatama po svemu baš kao i ti, u Haagu se SK / JNA / KOS / uDBA drži na razini baš kao ti tu, sve zna, kakva nadmoć!
Internet omogućava da se na brzinu to sve postavi i usporedi. Kakvo školsko ponavljanje.
"@ap Molim vas, poštedite me guslanja o konvertitima kojih je bilo i biti će. To su gnojni čirevi gotovo svih oblika društvenih organiziranja.
Žao mi je što niste konstruktivni u svojim istupima, što ne nudite baš nikakvu razumljivu analizu (želim vjerovati da ste kompatibilni barem sami sa sobom), a kamoli alternativu, premda se na h-alteru gnijezdite poput kvočke na jajima.
Udarate pečat staljinističke metodologije, čim netko spomene kako se lijepo ljetovalo '72 na Jadranu.
Moš si mislit staljinizma!
"..
Npr. lažno se misli da su u Srbiji illi npr. Herceg-bosni neki novi ljudi koji nikada nisu bili SK, nego uvijek četnici i ustaše ili već šta. Ne, baš svi su istaknuti i najviše pripadnici SK režima, i to oni koji su više u represiji (OZNA, UDBA, SDB, KOS, JNA, policija), pljački i preraspodjelama ...."
Majka, iz ovoga što si ti (a ne ja) napisao (pročitaj i pogledaj još jednom tu), prozilazi:
- ne radi se o konvertitstvu nego o stvarnom i dominaciji (ili hegemonji kako to naziva Mierla Holy), čega te ja ne mogu nit želim poštediti nego dapače, obzirom da ti i Balad i @ap i ta pojava napadate sve živo i mrtvo, želim te ne samo suočiti s tim nego iz faze obrane prelazimo u kontranapad. Tj. krenuli smo na vas i tu pojavu. Ovaj članak Nebojše Popova nije samo njegov i došao tek tako nego je izraz nečeg što se jako dugo priprema, praktički od 1968.g. non stop kako on navodi i znak je toga obrata. Naš snage su, htjele ne htjele, viodile i vode bitke svuda i svuda raspoređene, i po svijetu i tu. Vremena ima napretek, više nego što ga je za to bilo, mogućnosti i razloga i više, pa neka ide ...;
- kao što Popov navodi, sve je i previše toga bilo na vašem udaru i stradalo da bi moglo nestati i ništa, stavimo točke na i kako npr. iznose razni. I novi mladi za koje ste vi mislili da podržavaju vas, kao u Njemačkoj sedamdesetih itd. traže obrnuto. Tako je bilo svuda a neizbježno i tu
- osim onoga što ima razloga kao žrtve ima i onoga, i ja sam u tome, što se ničega ne može odreći i da hoće iz raznih pa i svih razloga, uz ostalo npr. jer nam je profesija i sve i prošlo u sadašnjem i buduće u dsadašnjem i obrnuto ... pa kako i zašto.
Radi se o tome da se je previše tumačilo, mijenjalo, forsiralo ... a da je neizbježno i neizbježno bitno i ključno ono što jest i kako jest.
Nevažni su nazivi, osobna raspoloženja i opredjeljenja ... za takve pojave.
http://pescanik.net/2012/01/ows-impresije/
Doduše, moram se ispraviti. Taj intervju je intelektualno prezahtjevan za spomenutu "kompaniju". Zato neka ga čitaju svi oni koji znaju ap-ovce smjestiti tamo kuda i pripadaju.
Molim vas, poštedite me guslanja o konvertitima kojih je bilo i biti će. To su gnojni čirevi gotovo svih oblika društvenih organiziranja.
Žao mi je što niste konstruktivni u svojim istupima, što ne nudite baš nikakvu razumljivu analizu (želim vjerovati da ste kompatibilni barem sami sa sobom), a kamoli alternativu, premda se na h-alteru gnijezdite poput kvočke na jajima.
Udarate pečat staljinističke metodologije, čim netko spomene kako se lijepo ljetovalo '72 na Jadranu.
Moš si mislit staljinizma!
"..
Npr. lažno se misli da su u Srbiji illi npr. Herceg-bosni neki novi ljudi koji nikada nisu bili SK, nego uvijek četnici i ustaše ili već šta. Ne, baš svi su istaknuti i najviše pripadnici SK režima, i to oni koji su više u represiji (OZNA, UDBA, SDB, KOS, JNA, policija), pljački i preraspodjelama ....
.."
"Drugi misterij svijeta se vezuje uz dilemu postoji li Jeti ili ne postoji, a prvi misterij svijeta nam se forsao (tako volite reći) kroz pitanje zašto je naše društvo već niz godina tako devastirano.
Danas bi možda i vama predsjednik Josipović uručio velered kraljice Jelene s lentom i danicom da ste se u ranoj mladosti odlučili za apstiniranje od javnog djelovanja."
Iz prvog proizilazi bitno veći misterij - tvoj izbor i pozicija u jednoj jednostavnoj rečenici, a što je zajedno sa ostalim veliki misterij koji je dugo i bitno na djelu.
Kako minimalno stoje stvari s tim bitno većim misterijem ovdje na ovoj temi i raspravi?
Na pitanjima jezika, i to pobliže hrvatski-hrvatsko sprski ili srpskohrvatski, egleski i njemački uticajii ... uz već redovnu Snježanu Kordić koja je školski od osječke esktremne i bizarne kroatistice preko Prnajkovića u Zagrebu i Njemačke nakon njemčke serbokroatische faze već na engleskom kao izborm svih u svijstu po slobonoj volji a radi prestiža na tržištu
uz ostalo redovno i manje redovno kao više nego redovno se pod Balad, @ap i Majka pojavljuju i ponavljaju djelovi jednog velikog dugog sustavnog tek tako lako i automatzirano turbo esktra mega nadmoćnog misterija koji se pod samoproglašenom devizom naj naj naj dilajla naporednosti po šifrom ljevica tek tako lako i automatizirano nadmoćno i jednostavno gazi sve, sere po svemu i forsa bilo šta i svašta.
Veoma smo iznimnog iskustva da je to nešto, taj misterij, veoma konkretna i djelatna pojava a ne tek puko prazno modno forsanje. Dapače, ovdje po južnoslavenskom području smo i bitno ssvježijih i složenijih iskustava s tim od drugih.
U tom smislu sam se javio i raspravu koristio za promociju jedne svježe iznimne analize Nebojše Popova, živućeg doajena jugoslavenske sociologije i sudionika zbivanja zadnjih 50 godina u kojima je tak misterij igrao i igra bitnu ulogu.
U tom smislu nije neobićno nego pravilo da si ti uvodni nadmoći izbor misterija i poziciju kao argumenti ili slično naveo ovo
".. Nisam anoniman jer 35 godina maksimalno i maksimalno javno djelujem u dva maksimalna javna područja. Bar 5.000 javnih ljudi i bez poticaja zna o kome se i čemu radi..."
Taj misterij tako mehaničarski funkcionira i na tome gradi svoju "nadmoć". Tek tako i lako se postavlja i drži nad svim, ne samo nad svim živim i mrtvim svjetovnim nego i navonim budućim i navodnim prošlim i navodnim svemirskim i božanskim i svim što se bilo kako može pretpostaviti ... kao naj naj naj dilajla .... zatim posve slobondo i kako miu dođe sve i bilo šta dijagnostricira, sudi, sere, likvidira ... i promovira... mijenja tek tako ... ničlim ograničeno ...
Da vidimo šta o tome kaže jugoslavenska ljevica.
http://www.novossti.com/2011/12/mogu-li-mediji-slomiti-okove-vladajuce-ideologije/
Tu se prvi put objavljuje da se radi promjeni idološke paradigme sedamdesetih iz "socijalizam" u neoliberalizam u okviru istog, da je to koristilo i korsiti nacionalizam i ostalo.
Ima logike ako uzmemo doslovno i vulgarno, a što za minimalnu orjentaciju, pogled i uvod nije loše. Dapače, jako je korisno obzirom da desetljećima nedostaje suočavanja s tim i analiza šta je to stvarno. A taj misterij jeste tada, sredinom sedamdesetih, nedvojbeno izvršio sustavne čistke i zabrane po ex SFRJ i tada naglo uveo veoma slobodnu ničim ograničenu (neoliberalnu) pijanku na tuđi i zajednički račun. Ni jedan kredit se nije vraćao a i da jste ništa ne ide iz džepa nego dapače iz svega se preliva i samoupravno preraspodjeljuje u džepove i traj tren automatski miijenja u tvrde valute kao DEM, $ itd.
"U tom smislu mogli bismo, vratimo li se na promjenljive sadržaje vladajućih ideologija, zaključiti da je nacionalizam pobijeđen, a neoliberalizam uveden, koliko jučer. No, to nije tako. Naime, glavne ideologije 20. stoljeća, a to su liberalizam i socijalizam, uz fašističku iznimku, preživljavaju i danas (iako postoje teorije o jednokratnosti socijalističke iznimke, puno draže neoliberalima, koje kao da ne brine “vječni fašizam”). To znači da “nacionalizam” NIJE epohalna ideologija. Najbolji dokaz da je tome tako jest što je on postojao i u socijalizmu i u kapitalističkoj restauraciji, pa se možda zato još uvijek nekima pričinja trans-epohalnim, vječnim – našom sudbinom. No, ako se nešto može nazvati sudbinskim preokretom na ovim prostorima, onda se to, veličini provale katastrofe usprkos, NIJE dogodilo 1991., s mračnim raspadom Jugoslavije. Zadnja promjena ideološke paradigme dogodila se vjerojatno još sredinom 1970-ih godina, kada je socijalistička ideologija zamijenjena neoliberalnom. Naravno, to nije bio jednokratni akt dekretiranja. I naravno, kao što socijalistička ideologija u nas nije djelovala u svojoj “čistoći”, tako nije ni neoliberalna. Postoje teorije, nažalost ne u Hrvatskoj, ali da u Sloveniji, da je Kardeljev pokušaj uvođenja pluralizma samoupravnih interesa bio polovičan, ali ipak pravovremeni pokušaj pronalaženja društvene organizacije za postfordističko suvremeno društvo, možda i onkraj dotadašnjeg razlikovanja kapitalizma i socijalizma."
Međutim, nakon toga Nebojša Popov obvjuvljuje detaljniju analizu u kojoj zaklkjučuje da su zbivanja u ex SFRJ i post SFRJ do danas projektirana i namjerna te da to radi jugodlvanski staljinizam uz sustavnu represiju i korištenje svega, uključujući nacije i nacionalizama ali i sve ostalo.
Ta dva članka su u vezi. Istu stvarnu pojavu zovu drukčije (Pulig - neoliberalizam unutar staljnističke socijalističke paradigem a Popov - jugoslavesnki staljnizam). Mnej su bitni nazivi a bitnije je da stvarna ljevica nakon dugog kašnjenja izlazi sa analizama da je ta pojava krenula i sustavnmo ide ili od 1968. ili od sredine sedamdesetih te da koristi sve živo za otimanje sv sebi uz eliminaciju i likvidaciju svega ostaloga, a naročito emacipatorskog (oslobađajućeg i više od toga, sa s stvaranjem bitno boljih paradigmi i djela), boljeg i najboljeg.
Te prve objave jugoslavenske ljevice 2011.g., uz veliko i tragično kašnjenje, se podudaraju se ostalim znakovima i djelima kojima se lomi i previre dosadašnja epoha tu i ide obrat.
I Pulig i Popov su iz višedesetljetnog Praxis itd. miljea (vidjeti ljetošnji intervju Puliga s Nebojšom Popovim)
Osobno sam Puligu prije ovog članka sugerirao da obvezno kontaktira opet Nebojšu Popova na temu pljačke i preraspodjele obzirom da je nama o tome krajem sedamdesetih detaljni iznosio sociolog Dušan Žubrinić a s kojim je Popov u vezi te obzirom da je on, Nebojša Popov, u jednom objavljenom razgovoru iznio da su on i Šuvar početkom osamdesetih razmatrali indicije, i odustali zbog nemogućnosti dokaza, da je već šezdesetih vrh partije (SKJ) odlučio da se radi rješenja raznog ide na pljačku te da partija pomoću pljačke širi bazu i podršku te zadvoljava i rješava i partijske i šire apetite i potrebe, a što se na veliko uvodi sredinom sedamdesetih - partija snažno stimulira i de facto zapovijeda da se samoupravno što više investira, troši i preraspodjeljuje članovima partije pa dalje.
Bilo kako bilo, činjenica je da dominaciju ili hegemoniju kako je definira dr. sc. Mirela Holy, ministrica (vid kolumnu u proljeće 2011.g. na Zamirzine) provode SK članovi i službe i to nasljedno kroz više generacija.
Npr. lažno se misli da su u Srbiji illi npr. Herceg-bosni neki novi ljudi koji nikada nisu bili SK, nego uvijek četnici i ustaše ili već šta. Ne, baš svi su istaknuti i najviše pripadnici SK režima, i to oni koji su više u represiji (OZNA, UDBA, SDB, KOS, JNA, policija), pljački i preraspodjelama ....
Popov iznosi 2 vrste, Vesna Pusić je vodeća stručnjak/inja koja od sedamdesetih promovira tzv. tehnomenadžersku struku i lažno, po krivim uzorcima kako navodi akademik Županov, znanstveno dokazuje da oni ne samo sami stvarno napreduju kao npr. kontakti sa svijetom, a što režim radi odavno, nego i stvarno uspješno kao lokomotive vode ukupne napredak svega, što više trošeno to bolje ...
Kakve to ima veze temom.
Pa to je u srži teme i skoro svake teme, bez obzira zvali to staljinizam koji sublimira tj. uključuje sve izme ili neoliberalizam koji se fino i skladno spaja sa staljinizmom i samoupravljanjem u jedno jer jer se radi o istom jednostavno - za ništa sve, i kao svemeće i ništa sve naj naj naj dilajla.
Nemaju veze ni stvarne razlike Snježane Kordić od faze kada lomi i pere mozgove bizarnim esktremnim kraotističkim forama kroz razno do svi engleski radi prestiža, kao ni kako istaknuti pjevaju posve različite pjesme ....
Bitno je da s ništa tek tako sve gaze, seru i sebe promoviraju i materijaliziraju u Brijuni - rivijera - Dedinje - Tuškanac - Pnatovčak naj naj naj dilajla bunga bunga Angelin Jolie smeće.
A najbitnije je šta je sa svim ostalim, naročito emacipatorskim i najboljim.
Jer sada se, nako toliko napredovanja bitno odlučuje, više nego u ratovima na život - smrt, ili ili ....
P.S. Uz ostalo, veoma je bitno što je i stvarna ljevica konačno malo krenula u stvarno suočavanje. Sada ćemo vidjeti "ljevicu" i "ljevičare" tj. staljiniste itd.
Drugi misterij svijeta se vezuje uz dilemu postoji li Jeti ili ne postoji, a prvi misterij svijeta nam se forsao (tako volite reći) kroz pitanje zašto je naše društvo već niz godina tako devastirano.
Danas bi možda i vama predsjednik Josipović uručio velered kraljice Jelene s lentom i danicom da ste se u ranoj mladosti odlučili za apstiniranje od javnog djelovanja.
"..
Nisam anonimah jer 35 godina maksimalno i maksimalno javno djelujem u dva maksimalna javna područja. Bar 5.000 javnih ljudi i bez poticaja zna o kome se i čemu radi.
.."
Pošteno sam postupio a i ti si dao sve od sebe.
Postigli smo slijedeće:
- nisi za "stvarni komentar" nego samo komentar
- ja opetovano bježim sa teme, tj. koristim temu, Balada i tebe za neke stvarne komentare o drugom, konkretno ovdje o jugoslavenskom staljinizmu koristeći prvi recentni rad o tome, članak Nebojše Popova
- ime ti je @ap. Imam krpelja. Čast mi je;
- ovo držiš ključnim pitanjima i primjedbama, na koja navodno ja ionako ne odgovaram, pa ne očekuješ ni da ću na ovo. Ipak odgovoram.
Dodatno, osim što je sport ili šport nevažno a staljinizam važan, važno je podsjetiti i na neke (umjetničke) emancipacije i kreacije, kao npr prigodne.:
- puši karu ! (Danilo Kiš)
- jebite se! (Makavejev)
- pun mi je kurac! (Tom Gotovac)
- Zagreb, volim te! (Tom Gotovac).
"Možda sam propustio, ali nisam uočio ni jedna tvoj stvarni komentar"
Jesam li rekao "stvarni komentar" ili samo komentar? Uostalom, tvoje opetovano bjezanje sa teme su stvarni komentari, komentari ili samo bjezanje sa teme?
"Nadalje "moj" je nedorečeno jer iako gore traži neko ime ti nisi dao ime."
Ime je @ap, genije. Ako se pitas kakvo je to ime, zapitaj se onda i kakvo je to ime ap? Ako sam JA anonimac, onda si moj-mjesece-ap i TI.
Kako na kljucna pitanja i primjedbe ionako ne odgovaras, ne ocekujem ni da ces na ovo. Ali svakako ocekujem da ces se javiti, stari Padawane, jer ego je jak u tebe - da parafraziram Yodu.
Sport ili port je, uz dužno poštovanje svemu, posve nevažno. Ali ostalo je važno jer teške ozbiljne stvari ispucava tek tako, lakše nego Ratko Mladić beskraj granata po beskraj ljudi, gradova i sela.
"Neki bi rekli da za tebe ipak ima nade, jer tvoje uporno opetovano javljanje na moje komentare ukazuje ...."
Možda sam propustio, ali nisam uočio ni jedna tvoj stvarni komentar, pa bih te molio, ako ti nije teško link na bilo koji tvoj stvarni komentar o bilo čemu (vjerujem da ljepljenja na me kao muha na govno ni az tebe nije komentar).
Nadalje "moj" je nedorečeno jer iako gore traži neko ime ti nisi dao ime.
Nadalje spominješ svoje dijagnoze - "u tebi ima jos trunka necega sto reagira na ovakve moje dijagnoze" i "Jer sam gotovo pa siguran da se radi o tvom bolesnom egu.". Neobično mijesto i dijagnosticiranjje pa te molim da to malo pojasniš, tim više obzirom da se javljaš kao alter ego ili fan školski ponavljajućeg staljiniste Balada.
"Ostaj mi ziv, kad vec nisi zdrav (u najmanju ruku psihicki), do slijedeceg citanja, moj-mjesece-ap."
Već smo imali oko tog školski ponavljajućeg staljinističkog nadpsihijatrijskog nadriliječništva. Radi se o tome da se vi staljinisti i slično teško do nemoguće oko toga kontrolirate a po čemu vas se jasno prepoznaje.
O tome je beskraj najbolje i iznimne stručne, književne, dokumentarne itd. literature.
To sada nije aktualno po tome nego po živom aspektu toga.
http://www.republika.co.rs/516-519/20.html
"Vredne pažnje mogu biti samo alternative koji proističu iz potreba današnjih subjekata, novih aktera. Oni mogu biti delotvorniji ukoliko nisu puke tabule rase, ukoliko poznaju različita iskustva, u koja spada i ono jugoslovensko. U uslovima modernih komunikacija ona su svakome pri ruci, i ne izvinjavaju one koji nisu informisani."
Ne izvinjava te (nije ti alibi) ako ne znaš ništa o tome, kao i tebe pod Balad i slično, tim više što je to jako jako jako poznato svima, i vrapcima.
Jesi li obavijestio mamu i tatu ?"
Drago mi je da ti je drago, a to cu reci i mami i tati, ako zelis pa da ti dusa bude na mjestu. Zanimljivo je ipak kako ti je sve ostalo interesantnije, no tvoj moralni vakuum. Neki bi rekli da za tebe ipak ima nade, jer tvoje uporno opetovano javljanje na moje komentare ukazuje na to da u tebi ima jos trunka necega sto reagira na ovakve moje dijagnoze. Ja bi ih vjerojatno nazvao budalama, jer sam gotovo pa siguran da se radi o tvom bolesnom egu.
Ostaj mi ziv, kad vec nisi zdrav (u najmanju ruku psihicki), do slijedeceg citanja, moj-mjesece-ap.
Tvoj @ap!
Drago mi je da si se popsao od smijeha.
Jesi li obavijestio mamu i tatu ?
Gluplja moze biti jedino ovakva komunikacija sa necim sto se kontinuirano, ali uporno javlja kao ap i ponavlja jedno te isto smeće. Uostalom koja je razlika izmedju ap i @ap kada govorimo o imenima? Mozda je zapravo i nema, jer jedan je majmun a drugi monkey. Da li te onih tvojih 5000, koji te znaju po tvom javnom djelovanju u visim sferama, takodjer prepoznaju kao (majmuna) ap-a? Ozbiljno sumnjam. S njima si vjerojatno neki druga osoba, koja taji svoj alterego (zapravo zbiljsko "ja").
"Joj, joj, joj, ... popsat cu se od smijeha! :)"
Jesi se popsao od smijeha?
Aki nisi, malo se poguraj i uspjeti će. Izvjesti nas i ako jesi ia ko nisi!
A tako ćeš konačno dati i neki prilog raspravi i temi te, što je bitnije, ološ kao tebe ćemo početi prevoditi u jezično i općenito u bitno drukčiju i primjereniju pojavu.
Tgni se popsaj od smijeha. Potom izvijesti uz obavijest mammi i tati!
"Ako mislis i dalje ovako srat po H-alteru - ha, dobro ti sranje! Od moralnog taloga nitko ni ne ocekuje vise.
"Nisam anonimah..."
Joj, joj, joj, ... popsat cu se od smijeha! :)"
Naoko je posve suvišna i glupa ovakva komunikacija sa nečim što se povremeno ali uporno javlja kao @ ap, tj. bez bilo kakvog imena, i ponavlja jedno te isto smeće kao Bladov šupak bez obzira o čemu se radi.
Međutim, obzirom gdje se to i u čemu ponavlja, taj štapski aktivizam je dio ovoga
"A bili su potrebni uvek novi organi „borbe neprestane“ (aktivi, štabovi itd.). I, kako to obično biva s nekontrolisanom vlašću, koja gubi i poslednje tragove javne službe ..."
http://www.republika.co.rs/516-519/20.html
"Puši karu!" (Danilo Kiš)
Je, a ja djelujem vec 36 godina supramaksimalno i ultramaksimalno u tri javna podrucja i dva iznadjavna te svi koji su dosli u kontakt sa mnom, znaju tko sam ja. Nekih 10000 ljudi, ukljucujuci i moje roditelje u direktnom kontaktu i jos bezbroj u indirektnom. Bez poticaja i prisile naravno - osim u rijetkim sado-mazo trenucima.
Ako mislis i dalje ovako srat po H-alteru - ha, dobro ti sranje! Od moralnog taloga nitko ni ne ocekuje vise.
"Nisam anonimah..."
Joj, joj, joj, ... popsat cu se od smijeha! :)
"Pa što bolan onda ne prekineš i nastaviš svoju "antistaljinističku borbu" na prikladnoj temi? Ili misliš da repliciranje tvojih "sjajnih" misli doprinosi i njihovoj težini? Ili si shvatio bit dresure podanika: "bezbroj puta ponavljana laž bit će tretirana kao istina - bezbroj puta ponavljan glupost, kako genijalnost"?"
Nebojša Popov je neka vrsta prekretnice u "antistaljinističkoj borbi". A ti si dragocijeni čkolki slučaj za preispitivanje pitanje jugoslavesnkog staljnizma. Činjenično smo razmjerno tek na 0,0000000000001 % koliko ste vi staljnistički ološ i koliko se forsate, tako da pravo neizbježno tek slijedi.
A tebi je naravno već na toj raziini previše dok ti i sa milijarde puta više tvoga i staljnističkog sranja i forsanja ne samo da nije previše nego s beskrajnom lakoćom i tečnošću pojačavaš i pojačavate.
Žišku!
"Evo, tu sam, odakle si uzeo citat, i previše konkretnog rekao na tu temu, više nego ti u 1.000 staljinističkih komentara"
Pa što bolan onda ne prekineš i nastaviš svoju "antistaljinističku borbu" na prikladnoj temi? Ili misliš da repliciranje tvojih "sjajnih" misli doprinosi i njihovoj težini? Ili si shvatio bit dresure podanika: "bezbroj puta ponavljana laž bit će tretirana kao istina - bezbroj puta ponavljan glupost, kako genijalnost"?
"Ohrabren anonimnoscu, sve vise raoztkrivas samog sebe kao nisko moralno bice govoreci svasta (lose, naravno), no u nekoj konkretnijoj zivotnoj situaciji ljudi poput tebe ne samo da govore svasta, vec i cine kojesta. Zajednicki nazivnik za takve uplasene neljudske budale je - moralna nistica."
Nisam anonimah jer 35 godina maksimalno i maksimalno javno djelujem u dva maksimalna javna područja. Bar 5.000 javnih ljudi i bez poticaja zna o kome se i čemu radi. Ostalo nije radi skrivanja nego smo islustva i opredjeljenja suprotnog od omdono dominatnog - mi smo od mladosti druge škole kod drugih učiteljla, po nama najboljih a za koje se stvarno zna ali jako malo pa ništa i kada su nez konkuzrencije vodeći tu pa i evropski priznati, iako se i javno zna, pa smo tako i dodatno, da manje davimo i opterećujeme jer smo i onako prebrzo bili tip top istknuti i "zvijezde" i autoriteti, pa i moralni, po cijeloj ex SFRJ a brzo uvaženi i po Evropi.
No, kod tebe se radi o nečem drugom. Kao što sam ti iznio u tvom drugom derovatu pod Balad ili tvom idolu, svejedno, ima i raznog drugog osim tek tako automatiziranog staljnističkog modnog spamanja, kurčenja ...
U nedostatku volje, za skraćeno nađi roman "Majstor i Margarita" i vidi lik Ivan Bezdomni, a za općenito nađi na internetu film Makavejev "W.R. Misterije organizma" i djelove "jebite se!", o jebanju, ljubavi itd.
Za vas masovno derivirane staljnističke modne isprdke i nus produkte neizbježno idu prekaotični i preteški procesi, jer je za vas i obaklo sve osima vašeg sranja po svemu nedohvatlijivo i pucate.
U najnovijem broju časopisa "Republika" osnivaš tog časopisa i doaijen jugoslavesnke sociologije itd. Nebojša Popvo je objavio ozbiljni članak i ex i post SFRJ, u kojem elaborira da je jugoslavenski staljnizam od 1968.g. do danas u stalnoj i sve većoj restaljinizaciji i represiju prema bilo kakvoj alternativ i svemu drugom.
Zbog toga sam u ovu temu uključio taj svjeđi iznimni članak na tu središnju temu te iskoristio bogom danog školskog primjerka to jugoslavenskog staljinizma Balada.
Svima predlažem da sami, ne iscrpljujući se previše, malo obrate pažnju, gledaju i razmišljaju o stvarnom upravljanju u ex i psot SFRJ, staljinizmu i vezanom, te u okviru toga prve javne kritičke tekstove uopće iz inače prije masovnog kruga praksis marksistički fanovi kruga kao jedne od struja ljevice.
Evo još jednog takvog
http://www.novossti.com/2011/12/mogu-li-mediji-slomiti-okove-vladajuce-ideologije/
"No, ako se nešto može nazvati sudbinskim preokretom na ovim prostorima, onda se to, veličini provale katastrofe usprkos, NIJE dogodilo 1991., s mračnim raspadom Jugoslavije. Zadnja promjena ideološke paradigme dogodila se vjerojatno još sredinom 1970-ih godina, kada je socijalistička ideologija zamijenjena neoliberalnom. Naravno, to nije bio jednokratni akt dekretiranja. I naravno, kao što socijalistička ideologija u nas nije djelovala u svojoj “čistoći”, tako nije ni neoliberalna. Postoje teorije, nažalost ne u Hrvatskoj, ali da u Sloveniji, da je Kardeljev pokušaj uvođenja pluralizma samoupravnih interesa bio polovičan, ..."
Nitko nikada nije dvojio da partija i Kardelj pod "pluralizamom samoupravnih interesa" jačaju svoju staljinsitičku vlast.
Hana Arendt npr. je u jednom razgovoru objavljenom 1974.g. precizno navela da SFRJ uvodi djeliće redovne i davno izborene participacije u kapitalizmu kao samoupravljanja a DDR dio zadrugarstba baš zbog toga što su kao totalitarna ideologija i vlast iscrpili i istrošili ostalo pa radi sebe i svoh jačanja tako šire bazu totalitarne diktature.
Hrvatski socilog Dušan Žubrinić kje u drugoj polovoci sedamdesetih u knjizi o participaciji i upravljanju uredno istražio i objavio i to.
Sada se u 2001. na 2012.g. prvi put o tome počela očitavati inače masovna jugoslavenska navodna ljevica, za koju je Šuvar dokazivao da je prilično ekstremna desnica pa su mu asvi jebali mater.
Tu je vodljivo da se je pod tim radilo i radi u preko 99 % o staljinistima i da je Šuvar bio više nego u pravu da je to ekstremna desnica, azisjko-ruska varijanta siledžijstva nad svim, te da se manjinska stvarno lijevo opredjeljena ljevica teško i s desetljećima kašnjenja izvlači iz čvrstog stiska staljinizma.
To ejst ili nije tako. Bilo kako je, bitno je. Nisu važni nazivi i promjene naziva, kao zdravstava u zdravlja ili Unikonzum u Konzum ili SKH u SDP ili SKS u SPS, nego je važno šta to stvarno jest.
O tek ovim sada počinje šta to stvarno jest.
U tom smislu ove je početak ozbiljnih rasprava.
Iskrena i velika, beskrajna zahvala Nebojši Popovu i malo manje ali također Baladu što tako dobro igra i koristi kao taj staljinistiički ološ (kao što neki zahvaljuju bogu što ima nešto takvo kao napupteni kompleks Gredelj u središtiu Zagreba jer tako nečeg za filmove itd, nem nigdje).
Srećku ne zahvaljuem jer je tek malo načeo i jer je u tome moj poticaj i doprinos veći nego njegov tekst. Od Srećka očekujem da kao za to profesionalizirani novinar i dugogoidpnji sudionik nastavi i tek sada daje prave doprinose sebi i svima.
"Kako ti o njima nemaš što relevantno reći ..."
Evo, tu sam, odakle si uzeo citat, i previše konkretnog rekao na tu temu, više nego ti u 1.000 staljinističkih komentara
ap 12.01.2012. 11:53
http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/sport-ili-sport-u-ministarstvu#komentar61087
".... okrećeš se nekim ad hominem budalenjima, što te - uz sve idiotizme koje lupaš - dodatno moralno diskvalificira. Samo ti nastavi na dekonstrukciji samoga sebe. Drugo je pitanje, može li se dekonstruirati biće koje nije niti "konstruirano" u smislu elementarne ljudskosti? Ali, ni to nije tema za ovu raspravu."
I ideji, idelogiji i praksi staljinizma kao azijsko-ruske varijante siledžijstva i slovanja svega živog i mrtvog, ovakvo ponavljanje i silovanje je jedna od osnova te mehanike.
U tom smislu si ti koristan, kao i ovaj komentar.
Kroz beskrajnu automatiku ponavljanja ti kao isprdak toga i ovako virtualno na internetu ad hominem budašeći, "uz sve idiotizme koje lupaš", tek tako mehanički sve siluješ, po svemu sereš i onda naravno i to okrećeš na to i ni manje više nego nadbožanski diskvalificiraš moralno, psihijatrijski itd., a za šta nisu ovlašteni niti su uzumali pravo do kraja a pogotovu ne tako ni andbog Staljin, pogotovo ne Tito, niti pape, patrijarasi, ajatolasi ...
Kao što Nebojša Popov iznosi, samo bojažljivo i posve nedovoljno, mlijune jugoslavenskih staljinista i njihovih ispdaka kao ti to sebi bez zadrške ne amo uzumaju za pravo nego deru tek tako sve u šesnaest non stop.
Pitanje elementarne ljudskosti navodiš kao pitanje "konstrukcije" i "dekonstrukcije". Time posve školski izražavaš osnovu jugoslavesnkog staljinizma kao samoupravnog mehaničarskog staljnizma čiji si isprdak. Vama nisu samo stvarni živi ljudi samoupravna mehanika negio i sve živo i mrtvo, i idejle, kreacije, estetski erotski život, živij i stavrni jezik ....
Kako ističe Snježana Kordić, a ti ju spinaš, po vama je znanstveno dokazano da ljudi po slobodnom izboru a radi prestiža na tržištu biraju ono što ima donosi prestiž i ne robuju bilo čemu u tome. Npr. tretirani u logorima u Sibiru i na Golom otoku pišu ljubavn pisma geneseku, Židovi sviraju i pjevaju ode vašem ortaku Hitleru pred plinske komore, maloljetnice kroz žicu u Srebernici uz podršku članova obitelji puše kurce vašim SK odličnicima i njihovim ortacima ...
P.S. Kao što sam naveo, ti si materijal i s tim tek kreće a ovo su samo uvodni taktovi i pripreme za to. Samo nastavi. I više smo nego iskusni s tim a staalno stižuj mlađi, kreatviniji i življi pa ide sve bolje i lakše.
"P.S. Samo nastavi s temom. Da li ti se Snježa sviđa u tom look-u po naj naj katalogu? Da li bi je malo omirisao da ti se pruži prilika, naravno iz daljine?" (ap)
Drago dete, rasprava se ne vodi o autoru članka već o članku i tezama koje su u njemu zastupljene. Kako ti o njima nemaš što relevantno reći, okrećeš se nekim ad hominem budalenjima, što te - uz sve idiotizme koje lupaš - dodatno moralno diskvalificira. Samo ti nastavi na dekonstrukciji samoga sebe. Drugo je pitanje, može li se dekonstruirati biće koje nije niti "konstruirano" u smislu elementarne ljudskosti? Ali, ni to nije tema za ovu raspravu.
Mislim da si promasila bit cijele price. Rijec "zahladnjenje" uzeta je samo kao primjer. Na HRT-u i ostalim drzavnim medijima sustavno se namece jedan i samo jedan oblik hrvatskog jezika koji mora biti u skladu s "drzavotvornim idejama" nekolicine jezikoslovaca nacionalista. Ti pricas kao da se oba oblika "zahladnjenje" i "zahladjenje" ravnopravno koriste na HRT, sto naravno, nije slucaj. Lektori Talibani samo slijede direktive koje im njihovi sefovi daju. O nekavom jezicnom pluralizmu nema ni govora iako tv pretplatu ne placaju samo "ognjistari" i clanovi HDZ-a i HSP-a, vec svi stanovnici Hrvatske.
ili: tak bu zazimelo kaj bu se tele v kravi zmrzlo
naravno da ću koristiti one riječi koje su mi ljepše u službenoj i stručnoj unaprijed pripremljenoj komunikaciji na standardnom jeziku ili one koje će u određenoj situaciji najbolje postići željeni efekt.
kad se zaposlite kao meteorolozi na HTV-u, onda se tamo možete svađati, ako imate argumente, kako vi želite govoriti ovako ili onako.
nikakva "zahlađenje".
al da pripremam stručni izvještaj na standradnom hrvatskom za HTV, između "zahlađenje" i "zahladnjenje", odabrala bih "zahladnjenje", budući da su i jedna i druga riječ u standardu i imam tu mogućnost i pravo. ljepše mi je zahladnjenje, što mogu.
tvojom nelogikom trebala bih reć: "može zahladnjenje, ali samo ako se koristi uz zima ili šljiva".
Zdravstvo ili zdravlje je važnije od svih objašnjenja. Državi i vlasti, a kod nas gdje je staljnizam još dominantan pogotvu, se mora osporavati pravo na sve iznad uloge servisa i upravljanja zajednilkim poslovima a naročito pravo i još više vodeće pravo na pravdu, znanje, zdravlje, prava, odlučivanje o svemu pa i o životima i smrti i opstanku i osnovnim pravima ... Utsavi su odavno ograničili prava držva ana to i države bi morale funkcionirati ustavno.
Prema tome ne može biti ministarstvo zdravlja, znanja, pravde, odlučivanja ... i nije trebalo mijenjati i neustavno je, kao i ponašanje svih predsjednika RH uključujući Josipovića, koji se protuustavno upliću u to i tpo pogrešno, što ne čudi obzirom da ne shvaćaju i ne poštivaju ni zakonite i na materijlnoj istini zasnovane pravomoćne odluke suda,m kao Josipović za vraćanje novaca članova posmrtnoe pripomoći.
Inače ne treba ništa mijenjati što nije nužno.
Tako da se u tim navodnim dvojbama dugo ne radi u prvom redu o apstraktnim nacipnalnim i jezičnim pitanjima nego o drugom, bitnom, u čemu nema razlike između akademika Babića i Snježane Kordića kao i većine, obzirom da su za silovanja, i to ona bitnija, a razlike su, kako kaže Čačić, u osobnostima i sposobnostima.
@ Balad12.01.2012. 10:10
"Jadni ap, mnogo čemu bih te ja mogao naučiti."
Nedvojbeno. Ti si školski isprdak masovnog staljinističkog modnog ološa i ja te, kao štzo se vidi, koristim da vidim kako taj masovni ološ mehaničarski automatizirano "diše", šta radi ... Tako učim ne samo ja nego i svi koji čitaju, a što je važno sada kada je konačno krenulo oko toga.
"Što god izvališ, samo je još veća glupost od prethodne. Tvoje spominjanje Mihaila Markovića, Svetozara Stojanovića i Ljube Tadića u svrhu dezavuiranja praxisa kao filozofskog pokreta, je potpuno van svakog smisla i logike."
Spominjanje Mihaila Markovića, Svetozara Stojanovića i Ljube Tadića nije u svrhu dezavuiranja praxisa kao filozofskog pokreta, a još manje je potpuno van svakog smisla i logike, nego se spominju kao de facto vodeći ideolozi svega onoga što je Srbija pod Miloševićem, uključujući ratove, međunarodne odnose, sada, te ostalo u vezi staljinizam-socijalizam-postsocijalizam. Ni staljinistički apartčici (Milošević, njegova supruga ..) ni ostali lideri (Dobrica Ćosić, čak doktor kardeljizma Šešelj, historičari, psihijatri ...) nisu bili niti dovoljno ideološki obrazovani niti uvjerljivi za sve to, pa su naročito Marković i Tadić tu odrigrali ključene uloge.
Ja sam a ne ti priložio iznimni tekst Nebojše Popova, koji je također dio Praxis-a. Praxis ni idejno ni stvarno nije pokret niti jedinstven i nije isključivo pa možda ni u prvom redu filozofski jer npr. Rudi Supek, jedan od vodećih i možda ključni, je sociolog, Popov je također sociolog ... Dakle, obrnuto je, ja iznosim i time djelom promoviram Praxis a ti uobičajeno sereš. Nadalje, Marković i Tadić itd. nisu ni sav Praxis a ni nešto posve izvan što nema veze, kao što Praxis nije isto a još manje sve ni za sudionike, te kao takav niti je u prvom redu ključan za sve stvarno a niti izvan toga.
Npr. u citiranom članku Nebojša Popov nedvojbeno izbjegava Praxis složenosti prožimanja i nezgode te promovira i podosta gleda iz Praxis sedmadesete očišta, što je logično pa i uredu obzirom da se zna da je on u tome, da je sve dalje šta je bilo. Međutim, to ne važi za druge a Balad je tu npr. ssmeće koje se kao u svuda ubacuje i postavlja nad svim i sere te tako kako mu dođe.
Posve je logično da ti mehaničarski automatizirano reagiraš i tako reagiraš. Ti si samo staljinistički isprdak, nisi uopće upoznat sa Praxis-om niti ti je to kao i sve drugo važno na nivou 3 sekunde, nego si dio mehanike zločina, sranja i kurčenja na temelju toga.
"Pokreti – kako intelektualni, umjetnički, tako i politički procjenjuju se po izvornim idejama a ne po disitentima koji su ih izdali ili po praktičnoj realizaciji, ako se ista razišla sa njima. Procjenjuju se po iskrenim i doslijednim sljedbenicima ideje."
Pod "procjenjuju se" naravno ti i još milijune takvih budala, i to tako da odjelite "izvorne ideje", za što ste naravno vi nadležni kao i za sve, a ostalo je nevažno, u ovom slučaju sve od osamdesetih na dalje do sada, uključujući šta je staljinizam sada obzirom da staljnisti drže više vlasti i dobara nego prije!?
Šta bi vama značilo sve to kada je to i onako sirovina za vaše naj naj naj dilajla nad svim.
Ili zadnjih 20 godina ipak procjenjuju i odvajaju Marković, Ljubomir tadić i Stojanović, kao što u i radili, obzirom da su oni vodeći nakon davne smrti Gaje Petrovića, Rudija Supeka i ostalih?
A za Staljina, Tita, pa i Busha starijeg i mlađeg, također ti i Snježana Kordić ili?
Praxis je, ponavljam, nešto veoma javno, poznato .... i radi se o tome da si ti forsajuća budala.
"Daklem, praxis kao pokret treba procjenjivati (ne umanjujući niti njegove eventualne zablude) po idejama koje je zastupao u kontekstu situacije u kojoj se afirmirao, tako i po njegovim sljedbenicima koji ih nisu napustili u smislu totalne izdaje. Treba voditi računa da se sve u životu mijenja te se - shodno tome - modificiraju i teze koje zastupaju živi ljudi. Ako ćemo o praxsisu suditi po ljudima, onda ćemo to prvenstevno činiti po Kanrgi, Popovu, Matvejeviću (koji nije bio direktni praxisovac), Gaji Petroviću, Vranickom, Rudiju Supeku,… (da spomenem samo neke domaće članove pokreta) a ne po „izdajnicima“ koji su ti jako dragi, jer ih možeš koristiti u svrhu bacanja anateme na cijeli pokret."
Ovaj "daklem" se ponavlja kao greška ili kao neki nepozna pojam, i to tako da iz toga slijedi zaključivanje i suđenje, sudovi, školski staljnističkog sranje tipa - prethodno je nešto postavljeno, onda ide sranje po nečemu i svemu da se istakne naj nad naj nad uloga staljnistiškog isprak koji to piše / emitira, onda ide zaključivbanje koje nema blage veze ni sa tako pogrešnim i sranje "pretpostavkama" i "tezama", onda ide rafalno suđenje koje pak nema logičke veze ni s čim, bitno je samo da se mitraljira.
To je školski staljinističko smeće u modnim uvjetima. Tako i tu. Šta si ti tu i u kakvoj je to vezi, uključujući "sve u životu mijenja" (a šta je sa ubijanjima i ubijenima, unišetnoj materiji i životima, da li to služi takvoj ...)?
"ODABRATI PRAVO ISHODIŠTE, PRAVU TOČKU GLEDIŠTA NA STVARI I POJAVE U ŽIVOTU."
Ološ koji sere po svemu živom, koji ubija i uništava sav život ... naravno, kao i lopovi o poštenju itd.
"I daj, dete – vrati se već jednom na temu članka, imaš li o njoj bilo što pametno reći!"
Ponavljanje ovoga "dete" svakome, uključujući bitno starijima i pozavnijima za nešto o čemu se raspravlja, je samo naoko apstraktni nevažni djeli sranja koje se mehaničraski ponavlja.
Ja tebe Balad ne koristim samo primjer sranja nego za nešto ipak ozbiljinije.
Referiram se na ovaj članak Nebojše Popova na temu jugoslavenskog staljiunizma i njegove represije nad svim ostalim, a što po Popovu i inače nedvojbeno i dalje dominira.
Dio sam pojave koja je ne samo studirala i filozofiju i razno u Zagrebu, a gdje su kao profesori i previše glani i ovi Praxis, i koja je sedamdesete i dalje nedvojbeno najviše radila javne projekte i bila najviše javno izložena i sudjelovala, nego koja je to isto, kao i Popov, u kontinuitetu.
Htjeli ne htjeli, nama je odnos sa staljinizmom redovni dio uz osnovna djelovanja, pa smo stalno, a sada je to konačno i bitnije, ključno, i s tim u stalnom rješavanju. U tom smislu ti si jako koristan primjerak toog ološa i sranja, jer u tim "modernim" uvjetima sublimiraš tek tako automatski i školski baš skoro sve odlike te mehanike sranja. Htjeli ne htjeli, radi se o demontaži te mehanike i naročito njezine automatike.
Ti si isprdak ali putem isprdka djelujemo i na središta te industrije.
P.S. Samo nastavi s temom. Da li ti se Snježa sviđa u tom look-u po naj naj katalogu? Da li bi je malo omirisao da ti se pruži prilika, naravno iz daljine?
1. Njemu je to ok
2. Zahladnjenje je ljepše.
3. Oni koji misle da je u standardu bolje koristiti planine i zahlađenje nemaju pojima o lingvistici i jeziku.
Sva tri su dakako lingvistički argumenti!?
i zahladnjenje i zahlađenje se potpuno normalno koriste u hrvatskom standardnom jeziku.
zahladnjenje mi je osobno ljepše. ne volim baš đ.
Hvala na pitanju, ali Hrvatski jezik je i moj jezik. I ja imam isto pravo govoriti ga kao i ti. Ne zelim da mi ognjistarski Talibani poput Hrvoje Hitreca, Babica ili tamo neke Sande Ham propisuju sto je "provjereno i 100%" hrvatski lil nije. Neka se bave jezikom, a nacionalistickom jezicnom inkvizicijom.
Kako ces ti govoriti uopce me ne zanima, ali i ja zelim isto to pravo i za sebe i za ljude u hrvatskoj koji misle kao i ja. S uzitkom negiram hrvatski novogovor, i ne smatram da time manje govorim hrvatski. U ostalom govorim onako kako me je moja majka naucila, a ne "ukazi sredisnjice" kako pretpostavljam tebe uce... I molim te nemoj poceti o "jugonostalicaru & srbocetniku & komunjari" i slicnim tlapnjama. Sto se tice "zahladnjenja" i "gorja", nemam nista protiv ukoliko se koriste pored "zahladjenja" ili "planina".
Ali niš' nisi skužila, kaj ne?
"Da vidimo, sport je jedno a šport je nešto sasvim drugo, kao što je top jedno, a haubica drugo, i kao što je ustanak u Brezovici jedno, a ustanak u Srbu nešto sasvim drugo." (Kurbla)
Ne bih rekao da je šport JEDNO a sport DRUGO - osim što su to dvije različite riječi koje označavaju ist pojam. Na neki način istioznačnice iliti sinonimi. Sinonimi se, dakako, mogu upotrebljavati ravnopravno, ali NIJE U TOME PROBLEM.
Problem je u tome što hrvatski kroatisti u svojoj želji za totalnim diferenciranjem hrvatskog i srpskog jezika - služeći se pritom falsifikatima i silom koju im nameće njihov službeni položaj u hrvatskim lingvističkim linstitucijama - nastoje STANDARDNU riječ SPORT, koja je daleko najupotrebljavanija u narodu te stoga i jeste - stsndard, zamijeniti riječju ŠPORT!
ŽELE NARODU ZAPOVIJEDITI KAKO DA GOVORI!
------------------------
S.Kordić samo kaže - "PUSTITE NARODU DA GOVORI, KAKO GOVORI"
------------------------
A Jezikoslovni institut, HAZU, Hrvatsko kulturno vijeće i ostali bastioni jezičkog nacionalizma NE MOGU BITI ORGANI JEZIČNE REPRESIJE, kao ni organi koji će narod (uključivo intelektualce i pisce prvenstveno) podučavati jeziku.
Narod ima njih podučavati¸ a njihova zadaća je samo da na znanstveni način uzmu u obzir karakteristike ŽIVOG JEZIKA!
O tome možeš suditi samo ako si je i ti pročitala, u što iskreno - sumnjam!
Jadni ap, mnogo čemu bih te ja mogao naučiti. Što god izvališ, samo je još veća glupost od prethodne. Tvoje spominjanje Mihaila Markovića, Svetozara Stojanovića i Ljube Tadića u svrhu dezavuiranja praxisa kao filozofskog pokreta, je potpuno van svakog smisla i logike.
Pokreti – kako intelektualni, umjetnički, tako i politički procjenjuju se po izvornim idejama a ne po disitentima koji su ih izdali ili po praktičnoj realizaciji, ako se ista razišla sa njima. Procjenjuju se po iskrenim i doslijednim sljedbenicima ideje.
Daklem, praxis kao pokret treba procjenjivati (ne umanjujući niti njegove eventualne zablude) po idejama koje je zastupao u kontekstu situacije u kojoj se afirmirao, tako i po njegovim sljedbenicima koji ih nisu napustili u smislu totalne izdaje. Treba voditi računa da se sve u životu mijenja te se - shodno tome - modificiraju i teze koje zastupaju živi ljudi. Ako ćemo o praxsisu suditi po ljudima, onda ćemo to prvenstevno činiti po Kanrgi, Popovu, Matvejeviću (koji nije bio direktni praxisovac), Gaji Petroviću, Vranickom, Rudiju Supeku,… (da spomenem samo neke domaće članove pokreta) a ne po „izdajnicima“ koji su ti jako dragi, jer ih možeš koristiti u svrhu bacanja anateme na cijeli pokret.
Pokreti su puni pravovjernih i disidenata – ni jedna oznaka nema apriorno pozitivni predznak Disidenti mogu izdati pokret kako u pozitivnom (Saharov, Dubček,…), tako i u negativnom smislu („tvoj“ izbor bivših praxisovaca). Čak i „izdaja države i naroda“ može imati pozitivno značenje. Naime, riječ izdaja je izuzetno fleksibilna na razvlačenja, tumačenja i podmetanja, što i ti koristiš u svojim tekstovima, a njeno značenje može se dijametralno promijeniti izborom nove točke gledišta. Daklem, jadni moj ap – u tome i jeste stvar:
ODABRATI PRAVO ISHODIŠTE, PRAVU TOČKU GLEDIŠTA NA STVARI I POJAVE U ŽIVOTU.
Ti si tu sasvim zastranio!
P.S.
I daj, dete – vrati se već jednom na temu članka, imaš li o njoj bilo što pametno reći!
Koristim strane reči kada želim da me ceo svet razume. I nemoj se odmah ljutiti zato što sam rekao da obožavam hrvatski jezik. Nije istina da radi toga mrzim Srbe i Engleze. Štoviše, često sam iskreno oduševljen tekstovima na srpskom; Godinama koristim srpski prijevod poezije Toma Waitsa pod naslovom "Džokej pun burbona", Dragana D. Todorovića i do sada ga nitko nije nadmašio. Kad je nešto moćno i superiorno, odajem priznanje.
Problem Hrvatskog jezikoslovlje je što standard nastoji rječnički udaljiti od Srpskog standarda do granice nerazumijevanja. I to iako svatko pismen i bez tog udaljavanja može razlikovati srpsku od hrvatske varijante. I to usprkos tome što je: "Hrvatski jezik (ISO 639-3: hrv) skupni naziv za standardni jezik Hrvata, i za skup narječja i govora kojima govore ili su nekada govorili Hrvati." Prema tome sve ono što žele nametnuti, a neuobičajeno je, nije zabranjeno. Naprotiv.
Zašto rabiš tuđicu Service Pack, namjesto starog hrvačkog izraza: “Sabir osvježenja, popravaka i unapređenja”?
Razumem da hrvači mrze srbove, ali zašto mrze engleze, pa njihove reči žele da čitaju kao da potiču iz nemačkog? Nemci su pošteniji, da je po stvarno njihovom trebao bi biti Zport, ali oni falš izgovorom priznaju tuđicu.
Budući da „sport“ dolazi od latinskog „disportare“, (njemački „sich zerstreuen“), trebalo bi poraditi na direktnom prevodu na hrvački. Ali tu nisam dovoljno snažan, dajte ideju....Hrvači moji, rimskim stilom namjesto grčkog...
Budi da smo virni krivovirna pravca, Ništar manje čtimo (koko i zemlja ova) - Ki va versih libar množ harvacki skova - Marulića Marka, splitskog začinjavca. U lipom jaziku, gdi "ča" slaje zvoni, Mi dobročasimo garb slovućeg greba I tokoj ti napis dijački i stari.
Čovječe, pokaži mi ljepši jezik.
http://www.youtube.com/watch?v=IZvpHwoQfqk
"Bismo li se vratili na temu? Ili je zaista Balad imao pravo kad je opazio da ništa smisleno o tome ne znate reći?"
Slobodno se vrati na temu, naravno kao uvijek ne bez Balada. A slobodno se možete i oslobodiit teme i zabaviti po želji, samo nemojte napraviti previše zagađenja. Možete i one stvari.
"Ja sam se lakše nosio sa staljinizmom u SRH jer je sve to bilo jednodimenzionalno i elementarno. Kada se na staljinizam nadožuntalo tranzicijsko-konvertitsko katoličanstvo ja sam bio gotov. Tu nema pomoći, to je kombinacija-bućkuriš koja kao spužva briše sve oko sebe."
Isti staljnizam a velike razlike.
Dok su bili imperatori (Staljina, Tito, Brežnnjev ...) i svi moraju biti minimalno disciplnirani.
Kao što Popov iznosi, nkaon Tita malo pomalo počinju sve više uigravati uloge maršala ...
I onda se najednom se staljinizam oslobađa bilo kakvih stega i ograničenja, sve uzima za 0 dinara / kuna / foriniti / rublja / zlota ..., ništa rad i plaćanja i ... sam o "život" i bunga bunga, glume vjernike i pokrštavaju se i sunete itd. kod svojih doušnika jer je to sada in i isplativo, veliki su rodoljudi iako su desetljećima sustavno gazli sve nacije i narode od Triglava do Vladivostoka, ratovi također ne škode jer ne pogađaju njih nego donose nove mogućnosti ...
To je bar 3 x više opterećenja za nestaljniste i antistaljiniste.
Jedino su u Poljskoj, i to rijetki a vrijedni (Adam Michnik, papa ...), uponro ponavljali sada će neko vrijeme biti još gore, gore nego ikad, i važno je u tome napraviti što manje štete i što više priprema za dalje te izdržati.
Sve ostalo je bilo dilajla, od Triglava do Vladivostoka, a po ex SFRJ tako da je to više od svjetskih ratova pogodilo Afriku - svuda svatko svakoga ucijenjuje "hoćete li da bude kao po Jugoslaviji?".
Ali, kao što se vidi, to su isti, u svim navodno veoma različitim ulogama a zapravo su svi samo jedna - samoupravljaju.
Nebojša Popov: Praksis i antipraksis http://www.republika.co.rs/516-519/20.html
(izvadci - ap)
"Nagomilano nasilje i silnici nisu rezultat nekakve naddeterminacije i neko bezazleno skladište nacionalnih tekovina već proizvedeni košmar koji vreba priliku da se razmaše, i razmahao se kroz vrtlog populističkih revolucija svih jugoslovenskih nacija a potom u seriji ratova i svemu što iz njih sledi, do naših dana"
Naglasci na - "Nagomilano nasilje i silnici ... proizvedeni košmar" i "do naših dana".
Tko je to proizveo, i tko su silnici? Po Nebojši Popovu nesporno jugoslavenski staljinizam u djelomičnoj suradnji sa sovjetskim staljinizmom kao izvornim ortakom.
2. "O Jugoslaviji postoje različita mišljenja; osećanja da i ne pominjemo. Primetna su, među ostalima, i dva oprečna gledišta. Prema jednom, ranijem, to je zemlja u kojoj nastaje alternativa i kapitalizmu i staljinizmu; prema drugom, potonjem, ovo je zemlja koja je potonula u retko viđenom krvoproliću. Oba gledišta su iskustveno zasnovana. Hteo bih da ih sučelim, što se obično zaobilazi. Pokušaću da odgovorim na pitanje: kako se desilo da se zemlja koja se po mnogim merilima pozitivno razlikovala od drugih zemalja realnog socijalizma razori uz toliko nasilja kao nijedna druga. To je taj paradoks koji ću nastojati da razjasnim. Ovaj pristup mi se čini i teorijski zanimljivim, jer zaobilazi rigidne determinizme (atavizam, Balkan i sl.). Istovremeno, izbegava bajkolike priče o tome kako presudne činioce u svet običnih smrtnika u nekom magičnom trenutku unose zanosne vile ili zlokobni demoni.
Najpre će biti reči o praksisu emancipacije, zatim o antipraksisu, odnosno suzbijanju emancipacije, da bih na kraju izveo izvesne zaključke."
3. "perspektiva razvoja tražena, kroz dugu i dramatičnu borbu, za vlastiti put u socijalizam, u prvom redu uvođenjem radničkog samoupravljanja (1950). Uspeh antikolonijalnih pokreta i nastajanje pokreta nesvrstanih otvorili su još jedan način sticanja svetskog ugleda Jugoslavije. Moćan oslonac zemlje bio je i u poziciji „tampon zone“ tokom hladnog rata kada su stizala obilna sredstva pomoći da bi se udaljila suparnička supersila. Emancipaciju su hrabrili i izvesno „otapanje leda“ u Sovjetskom Savezu (kritika „kulta ličnosti“, 1956) i pobune radnika u Poljskoj i Mađarskoj (1956). Pogodovao je i zamah kritičke svesti u filozofiji i sociologiji, razvoj umetnosti i obrazovanja.
Sukus emancipacije bio je tim uverljiviji što je rasla stopa zaposlenosti, kao i nacionalni dohodak, a time i životni standard građana; slobodom kretanja nadmašene su sve zemlje realnog socijalizma."
4. "Vojni i policijski aparati vlasti, začeti u toku rata i ojačani tokom zauzimanja vlasti, nisu postali prošlost već se pokazaše kao žilava i efikasna savremenost. I sama politička policija, obavijena legendarnom tajnovitošću, bivala je neskriveno delatna, uprkos raznim reorganizacijama. Kao neprikosnoveni čuvar samog jezgra revolucije, a to je, prema vladajućoj ideologiji staljinizma, sama vlast, koristila je sve poluge da je učvrsti. Sebi je dopuštala ono što je drugima uskraćivala, od mešetarenja na crnom tržištu deviza, oružja i droge, do obračuna s pripadnicima emigracije, uključiv i atentate. Nije se libila ni od saradnje, pa i trajnijih veza s kriminalnim podzemljem čiji su junaci, inače ozloglašeni pljačkaši i ubice van zemlje uzdizani u domaćim medijima kao „crni biseri“, među koje spada i čuveni Arkan.
Valja pri tom imati u vidu jednu važnu okolnost. Stari kadrovi, mahom ratni veterani, radije su se bavili opštim poslovima vladavine negoli praktičnim poslovima upravljanja, pre svega manipulacijom tokovima novca, investicijama u privredu i razvojem nacionalne ekonomije.
Novi kadrovi, vičniji praktičnim poslovima, nisu bili voljni da služe starije, već su sve više računali s rastom vlastite moći. Izborili su se za faktička ovlašćenja, da u inostranstvu raspolažu društvenom imovinom kao privatnom radi efikasnijeg poslovanja na kapitalističkom tržištu, što je dobilo poluslužbeni naziv „korisne malverzacije“. Kako im je rasla moć sve više su orijentisani na prekompoziciju nomenklature u nacionalnom smeru, s novom legitimacijom, nacionalnom. Oni su one prve denuncirali kao raskomoćene „foteljaše“ nelojalne vlastitoj naciji. Uklanjali su ih i silom, kroz proklamovanu „antibirokratsku revoluciju“ i „događanje naroda“."
5. "Time nismo ni načeli mnoge njene tajne. Držali smo se samo onog što je očigledno. A to je dovoljno da shvatimo da nagomilano nasilje i silnici nisu rezultat nekakve naddeterminacije i neko bezazleno skladište nacionalnih tekovina već proizvedeni košmar koji vreba priliku da se razmaše, i razmahao se kroz vrtlog populističkih revolucija svih jugoslovenskih nacija a potom u seriji ratova i svemu što iz njih sledi, do naših dana. Sve to čeka na ozbiljna razmišljanja i razjašnjenja, što daleko nadilazi našu temu.
6. "Antistaljinisti, izloženi dugotrajnoj sistematskoj represiji, ponekad i surovoj, vremenom su gubili oslonce za nastavak borbe. Zamašna devastacija kulture bila je poraznija od neposrednih kazni, raznih lišavanja i patnji, ličnih i porodičnih. Razorena su i sama merila za razlikovanje dobra i zla.
Nestajala je i podrška u zemlji i svetu. Nekada diskretna upozorenja da se ne predozira stupanj kritičnosti, naročito prema domaćem staljinizmu, bivala su sve očitija. Prigovaralo se da se „preko hleba traži pogača“, uz rizik da se izgubi i ono što se ima. Tako je gubila na snazi i važnosti alternativa domaćem staljinizmu. A alternativa onom spoljašnjem i inače nije zavisila samo od Jugoslavije, pa je i to potiskivano na sporedni kolosek. (Inače, one se ubrzano urušavao i urušio, gotovo istovremeno kad i Jugoslavija.) Najzad, došlo je na red i poricanje alternative kapitalizmu, naprotiv on je proglašen za alternativu bilo kom obliku socijalizma. Nekada respektabilna levica, i nova levica, pominje se tek u sklopu ruženja i poricanja čitavog minulog razdoblja kao „mračne prošlosti“, a ne samo prostor kojim hara „crni talas u kulturi“. U novoj vladajućoj ideologiji nacionalizma i populizma, baš oni koji su vodili dugu borbu protiv domaćeg staljinizma označeni su kao opaki, avetinjski trag komunističke utopije."
Prilike nisu svudda iste.
U Hrvatskoj se je koroz opisani filter tako sustavno usklađivalo da nema antagonizma između dva smjera represivne staljnističke vlasti obzirom da su u istim obiteljima i "represivci" i "biznismeni" i "kulturnjaci" te da je sve ostalo sustavno uklanjano i uklonjeno iz posjeda, bilo kakvog sudjelovanja u vlasti ... Tako ne amo da nema potrebe za likvidacijama i smjenama unutar iste vlasti ubojstvima nego je stalno sve više usklađivanja.
Sada se najbolje vidi i maksimum je tog procesa. Svi su svim političkim, struktuama vlasti, posjedima ... su minimalno dokazaniu nekoliko desetljeća ili regrutorani od takvih kao njihovi a prosječno je dvije nasljedne generacije i 40 godina.
Staljinizam je u RH na vrhuncu, ali i na vrhuncu greški i problema:
- greška je što su stvarno međusobno povećavali, širili i jačali samoupravljanje te sve ostalo uklanjali preradikalno, jer su time preimperijalno razvučeni, oslabljeni, sa previše izdajnika u vlastitim redovima te još ključnijim slbostima koje nije za otkrivati. Popov kaže ipak SFRJ nema imperijalne kapacitete, a tu je turbo esktra mega imperijalno od 1941.g. Dr Vladko Maček je pretežno bio u pravu u analizama i postupanjima, uz dodataka da treba uključiit Bošnjake i ostale
- kobna greška je tek tako halapljivo i formlano privatizirati, jer se od te formalne greške razvilo puno toga, mlijuni dokaza i procesa kao dokazi protiv, bumeranzi ...
- još veća greška je dosljedno i sustavno praviti se jako i naj pametnim, naj sve ... i kada je sve suprotno. To je nepopravljiva greška;
- smrtonosna greška je u svemu gdje je staljinizam najjači, a to su taktike sile i nasilja, gdje si je gore nego na Sutjesci dopustio uvlačenje u sve moguće klopke. Glavna klopka jest da uvlačenje, a što se vidi i inače. To je uspjelo i sada već otvoeno možemo reći, te valjda zato i Nebojša Popov pomalo otvoreno to iznosi iz perspektive Srbije i Vojvodine, da je staljinizam konačno u klopci u RH.
Zašto se u Hrvatskoj muče sa nedoumicama u pogledu nekih delatnika nastanjenih u Srbiji, mesto da pitaju nas, domaće?!
Specijalitet srpske političke scene bio je postojanje lažnih disidenata.
Najpoznatiji lažni disidenti u Srbiji su bili Brana Crnčević, Matija Bećković, Dobrica Ćosić, i Dejan Medaković. Njima je bilo dozvoljeno da ponekad kažu “nešto protiv”, ali samo do izvesne granice koju su oni umeli da poštuju. Kada je nastupila era Miloševića, neki od njih, poput Crnčevića i Ćosića, delima su pokazali koliko su bili široki njihovi liberalno-demokratski horizonti. Naročito se u tome istakla grupacija marksističkih teoretičara iz takozvane Korčulanske škole.Režim je preko svojih izvršilaca u medijima i kulturi povremeno pokretao političke napade na te ljude, ali protiv njih nije preduzimao one mere kakve se preduzimaju protiv stvarnih protivnika režima. Štaviše, njihove karijere su tekle bez ometanja, oni su redovno objavljivali svoje radove, i dobijali zvanične nagrade i priznanja.
U svetlu podzemnog rada takozvane DB, možda nije bez značaja ni okolnost da su mnogi anonimni ljudi nastradali zbog kontakata sa ovim nedodirljivim disidentima. Slučaj Vojislava Šešelja, čiji je doušničko-provokatorski dosje objavljen u Sarajevu, čak asocira na policijsku metodologiju opisanu u Orvelovoj Nineteen Eighty-Four, sa nepostojećim disidentom Emanuelom Goldštajnom, koji predstavlja samo mamac za otkrivanje osoba sa pritajenim criminal thoughts.
U vreme SFRJ Korčulanska škola izučavana je na stranicama udžbenika za ONO i DSZ kao oblik “specijalnog rata”. Pa su se naivni pitali: kako to da ih niko ne hapsi? Pa, eto kako: svetu ih prikazuju kao disidente koje demokratska vlast SFRJ pusta da je slobodno podrivaju, a u potaje hapse sve anonimce koji im se zavedeni pokušaju pridružiti. U inostranstvu je pak kriminalac Ljuba Magaš u istu svrhu, i opet po zadatku policije, osnovao lažnu “Ravnu Goru”. Koji je god gastarbajter bio naivan da svrati “po program i materijale”, tog je DB hapsila čim bi se vratio u Jugu.
Čuvena Simina 9, kao mitska adresa iz legende o disidentima, zapravo je bila mesto okupljanja skojevaca i komunista. To “leglo disidenata”, funkcionišući sa znanjem i odobrenjem vlasti, preuzelo je monopol nad disidentskom i opozicionom mišlju u Srbiji, a vremenom je preraslo u klan koji je vedrio i oblačio ne samo u oblasti umetnosti i kulture, već je imao dosta uticaja i na političke tokove.
(Tja, nije im bila loša: šta će im prava opozicija, kad mogu i sami da je naprave?)
Ništa ti moj ap nije jednostavno, uniformno i nerazgranato u životu. Pa vjerujem da i ti - uz svoju budalastu crtu, imaš i pokoju hvale vrijednu. Samo da je još uspiješ pokazati!
"Sada citiram često ponavljano od strane jednog drugog autora - "puši karu!" (Danilo Kiš)" --ap
"Mora da smo te doista pogodili u zivac. Zanimljivo je i indikativno da ni prost ne mozes biti na originalan ili ako nista drugo, autentican, nacin."
Zašto bi me vi i koji ste vi (Balad u raznim ili ?) i čime bi me vi pogodoli, pa još u živac.
Kao što navodim, i Kiš je morao naći neko jednostavnije rješenje za stalno susretanj s tim muhama na govna, staljnističkom i sličnom masovnom bagrom.
Zbog toga ga i citiram, kao i "zagreb, volim te!" i "Pun mi je kurac", a što su i nazivi i renomirana umjetnička djela Toma Gotovca na te teme.
To je samo mali djelić šireg repertora rješenja koja smo desetljećima uhoddali specijalno za vas, smeće, dok radimo brojne žive javne programe i projekte. Kako bi uopće drukčije bilo moguće?
@ @ap11.01.2012. 20:04
"Jebate, koji si ti jadan primitivac."
Stvarno! Šta, nabavio si neku vagu za to!!?? Da li je možda preko njemačkog kataloga s dostavom doma i koliko košta, ili ti je to objavio sam Balad, neobrazivani forser i budala prazniji nego Ivan Bezdomni prije bilo čega?
P.S. Oprosti što te nisam odmah učio. Balada je mali isprdak a ti njegiv mali isprdak pa ....
U svakm slučaju ti hvala na iznimnom zanimanju, doprinosu najvišim vrijdnostima i svemu naj naj naj dilajla. No long time see you.
"Članovi redakcije:
...
Jesu li oni bili staljnisti ili su zaista tražili humanu alternativu tadašnjim verzijama socijalizma i “realsocijalizma”, mogu prosuditi samo oni kojima je ponešto bolje poznat njihov rad, negoli im ga predočuju današnji nacionalistički orjentirani intelektualci."
1. Korčulanska škola i Praxis sa toliko sudionika su preko 10 godina bili javni, sve bitno je javno tiskano i tada i stalno dostupno te puno, više previše nego premalo, domaće i strane javnosti upoznato s time.
Sam Popov navodi druge pojave koje su zatorane u startu, nepoznate a što bi trebalo osvjetliiti.
Vulgarna pojednostavljenja i potpuna izvrtanja koja ponavlja milijune staljnista a la Balad su logična. To je mehaničarski automatizirana radio Tirana produkcija koja time naphujuje svoju naj naj naj dilajla ulogu u svemu. Zbog toga je Balada bitan, kao reprezetant tog smeća.
2. Nije sve jednostavno s Korčučanskom školom i Praxis-om.
Pored citirane redakcije, koju vodi skoro isključivo zagrebački dio, izlazio je i međunarodni Praxis, kojeg su vodili Mihailo Marković i drugi iz Beograda.
Nisu sva navedena međunarodna imena surađivala i dolazila. Neki od poznatijih su se ogradili od toga.
Mihailo Marković (Beograd), Svetozar Stojanović (Beograd) i Ljubo Tadić (Beograd), akademici sa velikim vilama i imanjima na Dedinju, su se jako istakli kao vodeći ideolozi i politički djelatni u svemu onome što je Srbija od sredine osamdesetih, devedesetih i kasnije.
Mihailo Marković kao prvo ime je u užem jezgru akademika tvoraca memoranduma SANU kao programa i vodiča, potpredsjednik Miloševićeve SKS pa SPS partije / stranke te glavni ratni govornik na Ušću, kada JNA i Srbija stvarno kreću otvoreno u napad.
Svetozar Stojanović je desna ruka takozvanog oca srpske nacije akademika Dobrice Ćosića, neko vrijem predsjednika SRJ u doba kada gaze BiH.
Ljubomir Tadić, otac sadašnjeg predsjednika Srbije, je istaknuti predvodnik u javnom linču intelektualaca i umjetnika koji se protive ratu i programu Velika Srbija.
O tome nema javnih analiza pa ni sa nacionalističkih strana.
"Jesu li oni bili staljnisti ili su zaista tražili humanu alternativu tadašnjim verzijama socijalizma i “realsocijalizma”"!
To je poznato.
Dosta njih su u mladosti bili gorljivi staljinisti.
Onda su pretežno tražili bolje i drugo te kritički u odnosu ne režim, što je Kolakowski nazavao naivnim, i to je osnova Korčučanske škole i Praxis-a. Nisu doprli do drugog praksisa i ako su htjeli, kao i većina svega, pa su se jako distancirali i obrnuto od ostalih vodećih umjetničkih i književnih pojava osim tzv. crnog vala na filmu (EXAT, Medijala, Gorgona, Kiš, Kugla glumište itd.)
A neki su se jako istakli u najgorem kako je navedeno, i kao staljnisti i kao veliko srbi i kao prevodnici linča s ubjstvima i likvidacijama., o čemu su kao svjetskom raritetu neki zapdani intelektualci napravili sustavne studije, koje uključuju raritet da akademici kereiraju ratove, imaju najveće vile sa imanjima i poslugama, da su posve uvjereni da sve znaju po svijetu i imaju umnu kontrolu (Marković, Tadić).
Zbog toga je ovaj tekst Nebojše Popova višestruko delikatan i kao takav će pokrenuti veliko preisipitivanje svega.
Ako je svim drugim nezgodama uprkos tu dominantan staljnizam, kao rusko-azijski despotizam, koji u sebe uključuje ostale izme (nacionalizme kapitalizme, socijalizme ...), a k tome se pomiču Nebojša Popov, Latinka Perović i neki drugi, dok su Mihajlo Mihajlov, Medijala, Kiš i ostali već bili na toj liniji, onda ......
Mora da smo te doista pogodili u zivac. Zanimljivo je i indikativno da ni prost ne mozes biti na originalan ili ako nista drugo, autentican, nacin.
"Milijun puta sam rekao da mizerije ap-ovskog oblika u ...".
Ovo mlijun puta potvrđuje i dokazuje da si jedno od mlijune ponavljajućih pojava. ovo mizerije, a inače stalno upotrebljavaš i idioti i razno, potvrđuje i dokazuje da su ti mizerije, idioti ... neke više pojave a da su ti nešto minornije, muha na govono, modno staljnističko smeće itd. Zbog toga uopće to komentiram, kao masovnu pojavu, znak ...
Balad, ti si jedna od milijune istovjetnih neobrazovanih samoforsajućih budala, što se vidi i može dolazati i na ovome.
"uporno i posvuda, bez obzira na temu, nastoje diskusiju skrenuti na vlastiti deničarski kolosijek uvijek se vraćajući na staljinizam, titoizam, socijalizam… promatrane iz vlastitog, krajnje desničarskog i nacionalističkog rakursa."
Da bi netko sve to i tako mogao vidjeti i još puno toga ili je nadbožanstvo ili budala i smeće. Ti si nedvojbene smeće koje se prepoznaje u tome i kao muha na gpvno se lijepiš.
Pročitao sam dosta tvojih komentara o sličnom i nedvojbeno nemaš pojam ni osnovnog obrazovanja o tome šta je ljevica, desnica, staljinizam, titoizam, socijalizam, nacionalizam ... pa baš zato tako lako i tek tako o tome nad naj automatizirano djeliš lekcije svemu i sereše po svemi i ponavljaš, kao i milijune istovjetnih "orginalnih" naj naj naj dijalajla.
U tom smislu si koristan.
"Dr Nebojša Popov, srpski sociolog ...
Daklem, radi se o izuzetno poštenom intelektualcu, koji nastoji objektivno rezimirati protekla iskustva – kako praksis filozofije i Korčulanske ljetne škole, tako i života u Jugoslaviji. Unatoč tome što je u bivšoj državi često bio progonjen zbog svojih stavova, on ne robuje revanšizmu ostajući vjeran lijevim idejama – naravno, u kontekstu iskustava koje ima i novog vremena. "
"Već iz biografije i objektivnog pristupa koji u spomenutom članku gaji N.Popov, proizlazi da ga izrazito antijugoslavensko, antisrpsko i antikomunističko nastrojeni ap (koji uporno gaji sintagmu “jugoslavensko-ruskom staljinizmu”) nastoji koristiti u promociju svojih desničarskih stavova, u svom tumačenju svijesno ili nesvijesno falsificirajući poruku teksta. On (ap) je totalno nesposoban stvari staviti u ispravni kontekst, iako ga čak i citati koje navodi upućuju na to:"
Ovo je iznimni školski primjer u kojem ti reprezentiraš najmanje 10 milijuna ex sfrj totalnih budala i ološa koji baš ništa ne razumiju i ne uvažavaju.
Dakle, linikić i u jednoj rečenici si maestarlo aposlvirao lik i djelo Nebojše Popova, kontekst i sve. Kakva sposobnost, tj. sranje. Tko si ti i iz kojih pozicija si uzimaš pravo i moć da tako sudiš o bilo kome i bilo čemu a kamoli o javnim ljudima koji djeluje dulje, i to na temu iznimnog članka o SFRJ, njenpom raspadu i poslije, a što je svim analizama uprkos tema koja se izbjegava?
Nebojša Popov, osim što je jedan od malobrojnijih javnih intelektualaca koji se je javno stvarno bavio i suočavao sa ex i post sfrj procesima i ima o tome neku povijest i djelo, i u ovom članku svu težinu, svim izmima uprkos, i prekomjerno do isključivo stavlja na neostaljinizaciju i njenu represiju koja gazi sve od 1968.g. na ovamo.
To kod vas mehaničarski automatiziranih budala jest suprotno, eto vidiš kako smo naj naj naj dilajla a kako su su ostali sranje. - "Unatoč tome što je u bivšoj državi često bio progonjen zbog svojih stavova, on ne robuje revanšizmu ostajući vjeran lijevim idejama" (šta tu sereš i tko si ti tu)
- "proizlazi da ga izrazito antijugoslavensko, antisrpsko i antikomunističko nastrojeni ap (koji uporno gaji sintagmu “jugoslavensko-ruskom staljinizmu”)"
Isti članak Nebojša Popov - Restaljinizacija poretka.
http://www.republika.co.rs/516-519/20.html
Prvo poglavlje opisuje restaljinizaciju i represiju od lipnja 1968. do 1973.g.
"Posebno poglavlje ovog razmatranja mogli bi biti i odnosi domaćeg i sovjetskog staljinizma. Ali, to je zamašna tema. Pomenimo, ipak, neke obično neprimetne bliskosti između ta dva oblika staljinizma. To se ogleda u neposrednom uplitanju vlasti SSSR-a, čak kao izdavanje neposrednih naloga, u krivičnim progonima u Jugoslaviji, a ovdašnji organi gonjenja i njihovi propagandisti su žigosali, kao krivična dela, povredu ugleda SSSR-a i dosta mutni delikt – „antisovjetizam“."
Npr. Mihajlo Mihajlov, vodeći i vjerojtano jedini svjetski ugledni intelektualni disident ex SFRJ je tada uhapšen i držan 5 godina i to Popov iznosi. Mihajlov je nedvno umro a da nije doživio da uopće može razgovarati. U zadnjem razgovoru pred smrt iznosi da mu desetljećima poznata i bliska istaknuta marksistica Zagorka Zaga Golubović i navodnom javnom razgovoru i dalje isključivo drži lekcije, ne čuje šta on govori i namjerno to isključuje ... To je staljnizam na djelu, na vrhuncu.
Ti Balad si sitno smeće koje to izražava i potvrđuje.
"Sila se, dakle, razmahala i u najužoj sferi vlasti. Pokazalo se da su savezništva samo taktička, samo dok postoji zajednički protivnik. Kada se on savlada nastaje obračun među kadrovima frakcija elite vlasti. U tome je glavni arbitar najmoćniji čovek u zemlji koji se nalazi na vrhu piramide vlasti – Partije, Armije, Države. Eliminaciju jednih prati uzdizanje drugih. Tako se otvaraju i kanali promocije arivista. Među njima ima i bivših protivnika. Tako, na primer, nestaju razni oblici kontrakulture mladih, umesto koje nastaju različite potkulture, mahom pod zaštitom režimskih aparata sile i propagande. Nagrada za lojalnost nije samo naglo stečena popularnost u sferi masovne kulture, nego i tolerancija za razne nelegalne rabote, uključiv i promet narkotika."
"Kada nestaju otpori i javna kontrola sila se razmaše i van uže sfere vlasti. To je naročito primetno u serijama montiranih sudskih procesa. Smenjuju se suđenja „ekstremnim levičarima“, „trockistima“, „nacionalistima“, „informbirovcima“. Demonstracija sile postaje i stalni deo folklora, hvalisanjem da je Jugoslavija među najmoćnijim oružanim silama sveta. Učestale su i vojne vežbe.....
U zanosu domaće propagande predstava o Jugoslaviji izgledala je grandiozno. Kao da nisu dovoljne objektivne prednosti u odnosu na ostale zemlje realnog socijalizma ili trećeg sveta. Stvarana je slika o Jugoslaviji kao zemlji koja nema premca ni na Istoku ni na Zapadu. Ona je, jednostavno, neuporediva, a time i iznad svih. Otuda nisu važna ni merila za poređenje. I ugled je vrhunski, naročito Titov, a samim tim i čitave zemlje. Predodžba o izuzetnosti stvarana je i indirektno, napuhavanjem njene ugroženosti od raznih neprijatelja koji protiv nje neprekidno vode „psihološki rat“, „specijalni rat“, kao da se utrkuju ko će više od nje zgrabiti, ko će je više ugroziti. Tu se ukazuje svrha ove propagande, da se svi njeni protivnici opomenu koliko je snažna, da je ne brane samo zvanična ideologija i vlast nego i svi građani, i zvanično i nezvanično (preko sve šire mreže doušnika). Ako se pažljivije osmotre tokovi i dometi ove propagande nameće se pomisao da je zemlju zahvatio elephantiasis kao patološki oblik megalomanije. (Istini za volju, treba primetiti da Jugoslavija nije imala imperijalni potencijal da bi se poput Rusije, u Kronštatu 1921, ili Kine, na Tjenanmenu 1989, s protivnicima obračunala masovnim masakrom.) Na razmere zanošenja veličinom ukazuje i bujanje Titovog „kulta ličnosti“."
"A šta sledi posle Tita.
...
Izvesna obnova kritičke misli kroz revitalizaciju Jugoslovenskog udruženja za sociologiju, gde su započele analize krize zemlje, zakočene su na samom startu. Umesto istraživanja i analiza složene stvarnosti, zapodevane su skolastičke raspre: kriza sistema ili u sistemu. Već sam pomen pojma kriza izazivao je napade na „krizologe“, a peticije u prilog poštovanja ljudskih prava navlačile su omrazu na „peticionaše“. Nisu bolje prolazile ni feminističke grupe i inicijalna jezgra novih društvenih pokreta.
Vladajući kadrovi izrazili su poveću strast u obračunu s preostalim „neprijateljima“, kao da su krenuli da dotuku već poražene snage, o čemu rečito svedoče tri primera."
Balad, ti si mali masovni isprdak toga što opisuje Popov.
Uporno ponavljaš "daklem", što je valjda "dakle" a možda iipak neka imotvorina iz tako bogatog naj naj naj dilajla arsenala.
"Istaknuo sam jasni stav N.Popova koji se ponavlja u cijelom tekstu, i koji je protivan ap-ovskim neprestanim namjerama da jugoslavenski režim prikaže kao vrhunsko zlo; ONI KOJI SU DOŠLI, BILI SU MNOGO GORI! Barem u početku (koji na žalost traje gotovo do danas). Na to upućuje i drugi dio citata:"
Lažeš i montiraš ključno - da su došli neki drugi, koji su uz to i mnogo gori, te da to piše Nebojša Popov.
Npr. Nebojša Popov je onaj koji je prati svoje studente na razgovor kod Slobodan Miloševića u proljeće 1991.g. nakon što je JNA u ponoj opremi i s tenkovima zatvorila prosvjede protiv vlasti i fizički nasrnula na prosvjednike tenkovima i svim.
Kasno navečer uz izravni tv prijenos Milošević a la Tito pokušava gasiti prosvjede tako da kaže najopsnijim studentima da su u pravu itd. S njima je od odraslih samo profesore Nebojša Popov, koji se negdje u sredini razgovora obraća Miloševiću i naglašeno više puta ponavlja "ti" a Milošević nakon vidljive napetosti prihcvaća, što je do tada bilo posve isključeno. To i razložna argumentacija su impresionirali sve po ex SFRj i skinuli aureolu božanstva sa drugova, osim 10-tak milijuna kloniranih budala kao ti Balda.
To Popovljevo obraćanje je dalo nadu svima, ali...
Odmah potom na pitanje kako se je odlučio na taj korak Popov odgovara - mi smo, kao što znate, kolege sa studija i zbog toga sam i išao ...
Dakle, Nebojša Popov ne zna da su došli oni koji su stalno tu i dio tog režima a Balada i oko 10 mlijuna budala koje ništa ne znau sve znaju i znaju suprotno od ponoga što jest.
"Daklem ..."
Dakle, puši karu!! (Danilo Kiš)
"Citirat ću i odlomak koji jako dobro karakterizira ap-a i njegove “političke” istomišljenike:
“Neka mi bude dopuštena i jedna uzgredna ispovedna reč. Naime, tokom ratnog razaranja Jugoslavije, kao učesnik u dugim borbama „protiv stihije straha, mržnje i nasilja“ osećao sam nelagodu, kao da jašem mrtvoga konja, jer zalaganje za demokratsko preoblikovanje Jugoslavije – preko izbora za ustavotvornu skupštinu – postaje apsurdno – a ne samo paradoksalno – onda kada nje više nema. PODMETANJE PAUŠALNE „JUGONOSTALGIJE“ I ONIMA KOJI SU UPORNO KRITIKOVALI „STARI REŽIM“, NADAJUĆI SE NJEGOVOM PREOBLIKOVANJU, VIŠE JE NEGO OBIČNA GLUPOST I PODLOST.” (N.P.) "
Puši karu!!
"Da zaključim; tko je gledao na TV intervju sa P.Matvejevićem – svjetskim humanističkim intelektualcem – u nedavnoj emisiji “Nedjeljom u 2”, može mu (ima li toliko duhovne slobode i poštenja) mnogo toga postati jasnije. Ap svakako ne zadovoljava taj kriterij."
Puši karu!!
"U pogledu neprestanog nekritičkog napada na sudionike Korčulanske ljetne filozofske škole i praxisovaca, dobro je pogledati, primjerice sastav redakcije, te redakcijskog savjeta časopisa, u kojima se prepoznaju brojni domaći i strani poznati filozofi:
...
Uz pobrojane, radovima u časopisu i učešćem u Korčulanskoj ljetnoj školi sudjelovalo je još mnogo svjetski poznatih filozofa. Jesu li oni bili staljnisti ili su zaista tražili humanu alternativu tadašnjim verzijama socijalizma i “realsocijalizma”, mogu prosuditi samo oni kojima je ponešto bolje poznat njihov rad, negoli im ga predočuju današnji nacionalistički orjentirani intelektualci."
Iz čega po Baladu i 10-tak mlijun takvih prozilazi.
- N. Popov "Podmetanje paušalne „jugonostalgije“ i onima koji su uporno kritikovali „stari režim“, nadajući se njegovom preoblikovanju, više je nego obična glupost i podlost" je staljinističkom ološu razlog i osnova za trijumf. Puši karu!!
- Balad "Da zaključim; tko je gledao na TV intervju sa P.Matvejevićem ... Ap svakako ne zadovoljava taj kriterij.". taj kriterij tko je gledao Ap svakako ne zadovoljava jer ne gleda TV. Puši karu!!
- Balad "U pogledu neprestanog nekritičkog napada na sudionike Korčulanske ljetne filozofske škole i praxisovaca, dobro je pogledati, ..." Dobor je pogledati šta si ti tu Balda i gdje ti pripadaš. Ti si nedvojbeno taj staljnistički šljam o kojjem elaborira Popov, koji je zgasio sve pa i to. Puši karu!!
Puši karu!! (Danilo Kiš)
P.S. Danila Kiša citiram kao jednog od upornijih boraca protiv vas staljinističkog ološa. Citirano mu je bilo jedna od osnovnijih fora.
P.S. Pretpostavljam da ti se Snježa hot very hot line nije javila. Koji ćeš joj kofer ti takav. Zanimljiviji joj je stari Babić i slično.
Milijun puta sam rekao da mizerije ap-ovskog oblika uporno i posvuda, bez obzira na temu, nastoje diskusiju skrenuti na vlastiti deničarski kolosijek uvijek se vraćajući na staljinizam, titoizam, socijalizam… promatrane iz vlastitog, krajnje desničarskog i nacionalističkog rakursa. ZAISTA NE ZNAM ŠTO BI TO SILNO DESNIČARSKO SKRETANJE S LINGVISTIKE NA OPĆU POLITIKU TREBALO ZNAČITI U KONTEKSTU ČLANKA S.KORDIĆ, međutim kako se zbog svoje „naivnosti“ uvijek „uhvatim na ljepak“, komentirat ću ap-ov post.
--------------------
Dr Nebojša Popov, srpski sociolog
http://www.bgcentar.org.rs/index.php?option=com_content&view=article&id=714:nebojsa-popov&catid=56&Itemid=28
čije izlaganje povodom sjećanja na praxis filozofiju i Korčulansku ljetnu filozofsku školu, na raspravi o Korčulanskoj školi i Praxisu odražanoj u Korčuli prošle godine, u organizaciji Fondacije Rosa Luxemburg navodi ap, više godina je bio član Upravnog odbora Korčulanske ljetnje škole, koja je okupljala svetsku i domaću kritičku inteligenciju od 1964. do 1974. godine. Te godine su obje institucije – Praxis i Koručulanska škola - zatvorene pod pritiskom vlasti. Dr. Popov osnivač je i UJDI-ja (Ujedinjene Jugoslavenske Demokratske Inicijative). Evo što o njemu kaže Predrag Matvejević u članku „Requiem za jednu ljevicu“:
„Nebojša Popov, koji je, za razliku od ostalih, već pod prošlim režimom izgubio gotovo sve – osim svog poštenja (čitam u tuđini “Republiku” koju sad on uređuje u Beogradu, koju smo započeli izdavati u Zagreb, u UJDI-i; za koju sam napisao prvi uvodnik…)” (P.M.)
Daklem, radi se o izuzetno poštenom intelektualcu, koji nastoji objektivno rezimirati protekla iskustva – kako praksis filozofije i Korčulanske ljetne škole, tako i života u Jugoslaviji. Unatoč tome što je u bivšoj državi često bio progonjen zbog svojih stavova, on ne robuje revanšizmu ostajući vjeran lijevim idejama – naravno, u kontekstu iskustava koje ima i novog vremena. Evo što on sam kaže u uvodu članka na koji se poziva ap:
“O Jugoslaviji postoje različita mišljenja; osećanja da i ne pominjemo. Primetna su, među ostalima, i dva oprečna gledišta. Prema jednom, ranijem, to je zemlja u kojoj nastaje alternativa i kapitalizmu i staljinizmu; prema drugom, potonjem, ovo je zemlja koja je potonula u retko viđenom krvoproliću. Oba gledišta su iskustveno zasnovana. Hteo bih da ih sučelim, što se obično zaobilazi. Pokušaću da odgovorim na pitanje: kako se desilo da se zemlja koja se po mnogim merilima pozitivno razlikovala od drugih zemalja realnog socijalizma razori uz toliko nasilja kao nijedna druga. To je taj paradoks koji ću nastojati da razjasnim. Ovaj pristup mi se čini i teorijski zanimljivim, jer zaobilazi rigidne determinizme (atavizam, Balkan i sl.). Istovremeno, izbegava bajkolike priče o tome kako presudne činioce u svet običnih smrtnika u nekom magičnom trenutku unose zanosne vile ili zlokobni demoni.” (N.P.)
Već iz biografije i objektivnog pristupa koji u spomenutom članku gaji N.Popov, proizlazi da ga izrazito antijugoslavensko, antisrpsko i antikomunističko nastrojeni ap (koji uporno gaji sintagmu “jugoslavensko-ruskom staljinizmu”) nastoji koristiti u promociju svojih desničarskih stavova, u svom tumačenju svijesno ili nesvijesno falsificirajući poruku teksta. On (ap) je totalno nesposoban stvari staviti u ispravni kontekst, iako ga čak i citati koje navodi upućuju na to:
“Mada je i sam Tito jačao svoju vlast putem represivne prakse, nastojao je da ne ukalja vlastite ruke. Trudio se da neguje svoj ugled u svetu. Uz mnoštvo počasti, nastojao je da dobije i Nobelovu nagradu za mir. Stoga mu je bilo kakva očigledna lična umešanost u neki skandal mogla škoditi. Takve ambicije nisu imali njegovi sledbenici, barem kada je reč o ugledu. IZGLEDA DA SU MNOGI IPAK GAJILI POSLOVIČNI SAN KAPLARA DA „U SVOM TELEĆAKU IMAJU MARŠALSKU PALICU“, PA SU SE ZANOSILI AMBICIJOM DA MOBILIŠU SVOJE TRUPE I KRENU U „KONAČNO REŠENJE“ OVOG ILI ONOG SLOŽENOG PROBLEMA, NAROČITO „NACIONALNOG PITANJA“. (N.P.)
Istaknuo sam jasni stav N.Popova koji se ponavlja u cijelom tekstu, i koji je protivan ap-ovskim neprestanim namjerama da jugoslavenski režim prikaže kao vrhunsko zlo; ONI KOJI SU DOŠLI, BILI SU MNOGO GORI! Barem u početku (koji na žalost traje gotovo do danas). Na to upućuje i drugi dio citata:
“I, šta bi s našim paradoksom? Uprošćeno, moglo bi se reći: nestala Jugoslavija – iščezao jugoslovenski paradoks. DA LI SU NESTALI I SVI NJEGOVI TRAGOVI? E, TO SE NE BI MOGLO REĆI. DANAS, NEKOLIKO DECENIJA POSLE BURNIH ZBIVANJA O KOJIMA JE BILO REČI, NAMEĆE SE UTISAK DA SU NAJVIDLJIVIJI TRAGOVI GUŠENJA EMANCIPATORSKOG PRAKSISA, A DA JE I SAMA IDEJA O ALTERNATIVI NESTAJALA da bi se odnedavno javila u bledim nagoveštajima.” (N.P.)
Nebojša Popov zaključuje:
“Danas, dve decenije posla kraha realnog socijalizma i krvavog potonuća Jugoslavije, i USRED DUBOKE KRIZE KOJA POTRESA SAVREMENI KAPITALIZAM, OPET SE OTVARA DEBATA O ALTERNATIVI. To nas naprosto mami da se prisetimo ranijih debata i različitih praktičkih nastojanja, uz rizik da i svoja iskustva ponudimo kao uzor. Osim gordosti preživelih veterana davnih bitaka koji ne priznaju poraz, u tome ne vidim neku korist. Vredne pažnje mogu biti samo alternative koji proističu iz potreba današnjih subjekata, novih aktera. Oni mogu biti delotvorniji ukoliko nisu puke tabule rase, UKOLIKO POZNAJU RAZLIČITA ISKUSTVA, U KOJA SPADA I ONO JUGOSLOVENSKO. U uslovima modernih komunikacija ona su svakome pri ruci, i ne izvinjavaju one koji nisu informisani.” (N.P.)
Daklem, govori o traženju antikapitalističke alternative (o čemu danas bruji cijeli inteligentni svijet koji je uvidio ograničenja ovog sustava), među koju spada i socijalizam (toliko mrzak ap-u), s tim da oni koji promišlju alternative (pa i socijalističku) moraju voditi računa o iskustvima prošlosti. Ali, ne u smislu apriornog i apsolutnog negiranja socijalističke ideje, već u smislu UČENJA OD “GREŠAKA” PROŠLOSTI! To naprosto znači – graditi budućnost s jednim okom na prošlosti, a ne potonuti u nju do koljena i neprestano mrcvariti davno nestale ljude i onovremenske ideje (ideologije), a ne nuditi nikakvu alternativu (što se lingvistike same tiče, to naprosto znači – maniti se podučavanja mladih generacija hrvatskom jeziku, na primjerima Držića iz 16-tog stoljeća i nedajbože još ranijih primjera). Citirat ću i odlomak koji jako dobro karakterizira ap-a i njegove “političke” istomišljenike:
“Neka mi bude dopuštena i jedna uzgredna ispovedna reč. Naime, tokom ratnog razaranja Jugoslavije, kao učesnik u dugim borbama „protiv stihije straha, mržnje i nasilja“ osećao sam nelagodu, kao da jašem mrtvoga konja, jer zalaganje za demokratsko preoblikovanje Jugoslavije – preko izbora za ustavotvornu skupštinu – postaje apsurdno – a ne samo paradoksalno – onda kada nje više nema. PODMETANJE PAUŠALNE „JUGONOSTALGIJE“ I ONIMA KOJI SU UPORNO KRITIKOVALI „STARI REŽIM“, NADAJUĆI SE NJEGOVOM PREOBLIKOVANJU, VIŠE JE NEGO OBIČNA GLUPOST I PODLOST.” (N.P.)
Da zaključim; tko je gledao na TV intervju sa P.Matvejevićem – svjetskim humanističkim intelektualcem – u nedavnoj emisiji “Nedjeljom u 2”, može mu (ima li toliko duhovne slobode i poštenja) mnogo toga postati jasnije. Ap svakako ne zadovoljava taj kriterij.
U pogledu neprestanog nekritičkog napada na sudionike Korčulanske ljetne filozofske škole i praxisovaca, dobro je pogledati, primjerice sastav redakcije, te redakcijskog savjeta časopisa, u kojima se prepoznaju brojni domaći i strani poznati filozofi:
Članovi redakcije:
Branko Bošnjak, Danko Grlić, Milan Kangrga, Ivan Kuvačić, Gajo Petrović, Rudi Supek, Predrag Vranicki
Glavni i odgovorni urednici:
Gajo Petrović i Rudi Supek
Sekretar redakcije:
Branko Despot
Članovi redakcijskog savjeta:
Kostas Axelos (Pariz), Alfred J. Ayer (Oxford), Zygmunt Baumann (Tel-Aviv), Norman Birnbaum (Amherst), Ernst Bloch (Tubingen), Thomas Bottomore (Brighton), Umberto Cerroni (Rim), Robert S. Cohen (Boston), Veljko Cvjetičanin (Zagreb), Mladen Čaldarović (Zagreb), Božidar Debenjak (Ljubljana), Mihailo Đurić (Beograd), Marvin Farber (Buffalo), Muhamed Filipović (Sarajevo), Vladimir Filipović (Zagreb), Eugen Fink (Freiburg), Ivan Focht (Sarajevo), Erich Fromm (Mexico City), Lucien Goldmann (Pariz), Andre Gorz (Pariz), Jurgen Habermas (Frankfurt), Erich Heintel (Beč), Agnes Heller (Budimpešta), Besim Ibrahim – Pašić (Sarajevo), Mitko Ilievski (Skoplje), Leszek Kolakowski (Varšava), Veljko Korać (Beograd), Karel Kosik (Prag), Andrija Krešić (Beograd), Henri Lefebvre (Pariz), Georg Lukacs (Budimpešta), Serge Mallet (Pariz), Herbert Marcuse (San Diego), Mihailo Marković (Beograd), Vojin Milić (Beograd), Enzo Paci (Milano), Horward L. Parsons (Bridgeport), Zagorka Pešić-Golubović (Beograd), David Reisman (Cambridge, Mass.), Veljko Rus (Ljubljana), Svetozar Stojanović (Beograd), Julius Strinka (Bratislava), Abdulah Šarčević (Sarajevo), Ljubo Tadić (Beograd), Ivan Varga (Budimpešta), Kurt Wolff (Newton), Aldo Zanardo (Bologna), Milan Životić (Beograd).
Uz pobrojane, radovima u časopisu i učešćem u Korčulanskoj ljetnoj školi sudjelovalo je još mnogo svjetski poznatih filozofa. Jesu li oni bili staljnisti ili su zaista tražili humanu alternativu tadašnjim verzijama socijalizma i “realsocijalizma”, mogu prosuditi samo oni kojima je ponešto bolje poznat njihov rad, negoli im ga predočuju današnji nacionalistički orjentirani intelektualci.
--------------------
P.S.
To će biti jedini moj iskorak s teme članka S.Kordić.
--------------------
"... da je vrag odnio salu i da @ap vise nema argumenata, raspoznaju vec i pticice na grani ==> uzastopni mastodonski postovi puni logickih i gramatickih pogresaka, koji cesto (sveizgledno namjerno) promasuju samu bit onoga o cemu je govorio sugovornik."
Javio si se nakon što sam citirao iznimni tekst i članak Nebojše Popova i našem neostaljinizmu i njegovoj modnoj represivnosti (gaze sve redom).
Sada citiram često ponavljano od strane jednog drugog autora - "puši karu!" (Danilo Kiš)
@ znak11.01.2012. 15:02#2
"Zapravo, takva je vecina njegovih postova. Sto nam to govori o intelektualnoj kvaliteti takve osobe?"
"Puši karu!! (Danilo Kiš)
@ @ap11.01.2012. 15:12#1
" "Korisnost" kojom odreda castis svoje neistomisljenike zapravo je odraz tvoje nesposobnosti da uocis kako je tvoja pojava zapravo istinski korisna kao skolski primjer (rekao bih obrazovane, da ne pises kao prcic) budale, koja si je uobrazila da je popila svu pamet ovog svijeta. Vjerujem da su ti na tome mnogi i zahvalni, jer ponekad je djeci tesko ukazati na gresku, u nedostatku pravog primjera."
"Puši karu!! (Danilo Kiš)
Ti "neistomišljenici" emitiraju više nego radio Tirana nekad. I ne samo emitiraju, nego obavljaju ono što sam naveo više puta, pa i malo dolje.
Da li si mislio i misliš (mislili i mislite) da će tako vječno i da je to mišljenje?
Ako jesi - puši karu! Stiže Pips.
"Mada je i sam Tito jačao svoju vlast putem represivne prakse, nastojao je da ne ukalja vlastite ruke. Trudio se da neguje svoj ugled u svetu. Uz mnoštvo počasti, nastojao je da dobije i Nobelovu nagradu za mir. Stoga mu je bilo kakva očigledna lična umešanost u neki skandal mogla škoditi. Takve ambicije nisu imali njegovi sledbenici, barem kada je reč o ugledu. Izgleda da su mnogi ipak gajili poslovični san kaplara da „u svom telećaku imaju maršalsku palicu“, pa su se zanosili ambicijom da mobilišu svoje trupe i krenu u „konačno rešenje“ ovog ili onog složenog problema, naročito „nacionalnog pitanja“.
III
I, šta bi...
I, šta bi s našim paradoksom? Uprošćeno, moglo bi se reći: nestala Jugoslavija – iščezao jugoslovenski paradoks. Da li su nestali i svi njegovi tragovi? E, to se ne bi moglo reći. Danas, nekoliko decenija posle burnih zbivanja o kojima je bilo reči, nameće se utisak da su najvidljiviji tragovi gušenja emancipatorskog praksisa, a da je i sama ideja o alternativi nestajala da bi se odnedavno javila u bledim nagoveštajima. To su teme završnog dela ovog razmatranja.
....
Gomilanje sile i silnika. Vlast, suočena s bujanjem emancipatorskih težnji, od kojih je neke i sama pokrenula, mogla je da prihvati promene u smeru slobode i demokratije ili da im se suprotstavi. Izabrala je ovo drugo, i sve očiglednije kada je, 1968. godine, pritisnuta zahtevima za utvrđivanje odgovornosti za upotrebu sile. Od tada je sve primetnije delovanje bezmalo nepregledno rastućeg arsenala nasilja."
Izdvajam
"Danas, nekoliko decenija posle burnih zbivanja o kojima je bilo reči, nameće se utisak da su najvidljiviji tragovi gušenja emancipatorskog praksisa, a da je i sama ideja o alternativi nestajala da bi se odnedavno javila u bledim nagoveštajima."
Šta sada i dalje? Kakvi su odnosi snaga, kako napreduju, tko šta ...?
Bez obzira kako kome sjeo ovaj članak, neizbježno subjektivan i previše iz jednog očišta i viđenja, ipak je rijetko, skoro pa posve iznimno, da se netko suočava s ukupnim i piše o tome.
Ako ništa, ovo je sigurno prvi javni mainstream članak u kojem se bar minimalno spominju i ostale "alternative" jugoslavensko-ruskom staljinizmu na području ex SFRJ, osim i ovdje favoriziranih kao 1968.g. i Praxis, ako su to uopće alternative obzirom da i same nisu bile orjentirane niti zagovarale nešto drugo.
Šta su te emancipatorske druge ideje i prakse "alternative", osim nacionalnih i Praxis 1968.g. i da li je to uopće postojalo i postoji?
Iskustva smo da je idejno i praktično neizbježno tako nešto, obzirom da su neke druge ideje i prakse neizbježno postojale i u gladmorima, logorima i industrijama smrti. Pa kako ne bi u kaotičnoj zemlji koja je imali najveće dodire i komunikacija i sa sitokom i sa zapadom i sa jugom ...
A o tome manje više ništa javno, iako je produkcija javnog veća i raznovrsnija nego igdje.
To je neki sustavni i duboki poremećaj.
"Otkud staljinisti, Hruščov i samoupravljači u jezičkoj problematici, najbolje će potvrditi link:
http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/sport-ili-sport-u-ministarstvu#komentar60977
točnije, njegova zadnja rečenica:
"U slučaju daljneg "trla baba lan" tralalinanja, smatram ih samopotvrđenim neznalicama, bedacima i promotorima vlastite gluposti."
Shodno tome, dragi moj ap, nemam ti više što reći. Sam si sve rekao!"
Kao što sam ti pošteno naveo, ipak si nam važan Balade, kao dojavljivač i školski primjer sustavnog zagađenja okoliša. Tako da "shodno tome" ne počinje niti teče a još manje završava tvojim samoupravnim objavama i samosebepozivanjima kao jednim te istim od milijarde samoponavljanja sranja i zagađenja.
Naprotiv tome i svim zgodama i nezgodama uprkos i zahvaljujući, htio to netko ili ne, upravo je počela epoha dugog provjeravanja, preispitivanja, provjetravanja, re-kreiranja i ukupnih tretmana svega živog i mrtvog pa i tih zagađenja okoliša i svega.
To što je krenulo nije ono "i opet će doći suditi žive i mrtve, i njegovom kraljevstvu neće biti kraja", jer nismo bogovi, nego bitno prizemnije ali i šire i raznovrsnije redovno i neizbježno susretanje i suočavanje. U okviru toga, naravno, idu i neke male nijansice kao pamćenje, zlopamćenje, osjećaji, od onoga prije teku slatke ili gorke suze i plodovi i prava čuda.
Npr. čuda. Čuda su redovna pojava. Npr. samo začudni realizam redovno pruža beskraj čuda, koja se ne ograničavaju i ne igraju tek tako lako kao samoupravna, staljnistička i razna druga pop, porno, polit, modna i ideologijska taj tren forsanja. U okviru i minimalnih čuda začudnog realizma su redovni djelići i ono što buni tebe i te masovne samoproglašene naj naj naj dijalajla pojave ("Otkud staljinisti, Hruščov i samoupravljači u jezičkoj problematici"), ono što vam izgleda mega esktra i šta sve ne.
Beskraj takvog smeća se kao od šale percipira i tretira kao djelić percepcija, recepcija i sirovina za kreacije i re-kreacije. Naročito jer se non stop svuda namećete kao muhe na govna, rojevi komaraca ... i zagađujete okoliš i sve živo i mrvo. I šta drugo pod redovno nego vas iskoristiti, naročito obzirom na okoliš, kreacije i re-krecije. Puno je bolje s 0,00000001 % troška i pažnje silovati i kao sirovinu iskoristiti vas nego vas slobodno pustiti i sa 20 % troška se non stop trošiti na vas i vaša automatska preseravanja.
P.S. Pozdravi hot veru hot line Snježu! Možda padne i nešto konkretnije između nje i starog Babića prije nego što umre, naročito obzirom na činjenicu da je ona veoma školski referentna pojava u tome, nešto slično kao počasni predsjednik antifašista koji pjeva i ustaške i sve pjesme, po slobonom izboru a ovisno o prestižu na tržištu, baš kako je Snježa pokazala da je znanstveno potvrđeno a i ona iskusila i potvrdila.
Nastavi, koristan si, naročito sada kada se je opet pokrenuo ali luđe nego ikad taj ološ po čijoj si mehaničarskoj recepturi kreiran! Ti si dojavljivač, potvrđivač, mjerna jedinica, dokaz ... tih pojava.
Baš lijepo od tebe što ne misliš nastaviti komunikaciju kojoj nisi dorastao. No, prije negoli podviješ rep, možda uspiješ pročitati slijedećih par redaka:
-S.Kordić uzima u obzir činjenice koje su u skladu sa stvarnošću. Što ne znači da ne razmatra sve opcije, ali uzima u obzira samo one koje odgovaraju stvarnom stanju stvari.
-kako je riječ SPORT upravo ona koja odgovara tom stvarnom stanju, riječ koju upotrebljava delekoooo… najveća većina govornika u Hrvatskoj, ona naprosto kaže da je to dio standarda. Sva njena pozivanja na povijesne podatke – koje ni ti ni drugi punoglavci tvoje vrste niste demantirali, idu za tim da ukažu na falsificiranje činjenica od strane kroatista.
-kako je riječ SPORT u standardnoj upotrebi već mnogo destljeća, ne vidim niti jedan razlog, niti želim – dapače, protivim se – da bih prilagođavao svoj riječnik nadutim jezikoslovcima koji se služe falsifikatima. A još manje životinjskom doktorima tvoje vrste koji bi i od životinja imali štošta naučiti. Da imaju sposobnosti za to, naravno.
-glede nazivlja mjeseci, možda i je izvorno srpsko – u te detalje nisam ulazio, bojeći se da doživiš hertzklopf, ako stvarno jeste tako.
ako snježana pobija nataši bačić povlačenje paralele sa slovenskim jezikom s nemuštim dodatnim opravdanjem, tragom te logike nastojanje na uporabi engleske riječi sport povlači i uporabu engleskih naziva mjeseci dženjuari, febrjuari, marč, ejpril itd., kao i npr. kresanje padeža sa sedam na četiri. jer sve ostalo je nedosljedno znanstveno proizvoljno preuzimanje samo uzora koji odgovaraju čudovišnim jezikoslovcima babiću, bašićevoj i dr. pa ne budi mi lijeno, kliknem na vezu književna republika, na cijeli članak snježane kordić, i gle čuda, u potvrdi svojih teza, snježana uzima samo uzore koji ih opravdavaju a "ne razmatra sve opcije" kao što bi dosljedni znanstvenik trebao. jadna snježana, već joj i patuljci odriču znanstvenu dosljednost.
želim, uzgred, zahvaliti što su mi otvorene oči glede izvornosti nazivlja mjeseci, a ja, blesav, u svojoj ekstatičnouskogrudnonacionalističkošovinističkoksenofobno-purističkogenocidnoustaškoj i što je najgore hrvatskoj zaslijepljenosti sve do sada mislio da je nazivlje izvorno srpsko.
želim, uzgred, zahvaliti što sam upućen na velikana hrvatskog novinarstva, branka detelja. bolje da nisam.
želim, isto tako i zahvaliti na ovoj komunikaciji, koju više ne namjeravam nastavljati jer općenje s ljudima koji navode ("linkaju") sami sebe držim nesvrhovitim i nepotrebnim.
Zato sam rekao da mi je nakon uvida u dizajn i naslove naglo pao interes za čitanjem i proučavanjem. Zašto bi gubio vrijeme i živce na takve neestetske, zastarjele i bezvrijedne pojave i ideje.
Otkud staljinisti, Hruščov i samoupravljači u jezičkoj problematici, najbolje će potvrditi link:
http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/sport-ili-sport-u-ministarstvu#komentar60977
točnije, njegova zadnja rečenica:
"U slučaju daljneg "trla baba lan" tralalinanja, smatram ih samopotvrđenim neznalicama, bedacima i promotorima vlastite gluposti."
Shodno tome, dragi moj ap, nemam ti više što reći. Sam si sve rekao!
"I oni koji u svojim komentarima podržavaju, kao i oni koji se protive S.Kordić, uopće nisu shvatili što je ona rekla. Suština njene tvrdnje sastoji se u tome da Babić, Brozović i Bašić PROIZVOLJNO uzimaju – kako bi potvrdili svoje stavove – ONAJ SLOVENSKI UZOR KOJI IM ODGOVARA; riječ šport. Doslijedni znanstvenik neće uzimati u obzir samo primjere koji mu odgovaraju, već će razmotriti sve opcije. Daklem, poziva li se na slovenski uzor, onda se treba pozvati na cijelu slovensku leksiku - sve riječi nekog jezika ili dijalekta - a ne samo na riječ koja potvrđuje njihove (inače krive) stavove."
1. Pogrešna je pretpostavka da drugi ne shvaćaju i da "ja" ili "mi" shvaća. Još pogrešnija je pretpostavka da neki "ja" ili "mi" shvaćaju, mogu, su ... tako naj i nad da su avangarda, bogovi, nadbogovi ... To je naprosto poznato, dokazano, nesporno, očigledno, potvrđeno ...
2. Znanost nije jedina pa ni najmjerodavnija. Dodatno tome osnova i bit znanosti, slično drugom ali više, je baš stalno novo istraživanje, provjeravanje, otkrivanje, dokazivanje i mijenjanje postojeće znanosti i ostalog. Iz toga ne proizilazi nego to aamo potvrđuje ono što je također poznato, dokazano, nesporno, očigledno, potvrđeno ..., a to je da nema niti će biti stavljena točka na i na razno, a naročito jezika, iz čega proizilazi da su i Snježana Kordić a još više ti kao njen nad-mozak ili nad-šupak dio tretmana. Npr. Ivan Slamnig je bio i ostao stava da ne treba ništa mijenjati oko jezika i naročito nipta trošiti, ni oči, ni novce ni živce ... A on je, za razliku od tebe i Kordićke i milijune, ne samo majstor hrvatskog i drugih jezika nego iznimno referentni poznavatelj jezika, književnosti i života kroz malo dulje vrijeme i prostore od onih na koje je vaš mozak uopće ikad pomislio;
3. Ako se na nešto poziva iz tog ne proizilazi da se treba pozivati na sve, jer je to i nemoguće i kada se radi malsimalno. Sve je navodno moguće samo kod Staljina, Hitlera i sličnih i njihovih sljedbenika, i to baš zato što su iz skoro pa ništa ai to kao sranje takvi samoproglasili sve i sebe kao nad i naj naj naj dilajla.
Ostalo je nepotrebno razmatrati jer je zasnovano na ovome i sranje je.
P.S.
Balad, korisno ti je shvatiti da vi staljinisti niste in od Hruščovljevog referata te naročito od kada je pred smrt raskrinkan najpopularniji modni neostaljinist Jean Paul Sartre.
Kao samoupravljači ste novija ali još veća pušiona, kojoj sada neizbježno ide još sigurniji krah.
“bilo je dobro do "No, ako uzimaju slovenski za uzor, onda trebaju također govoriti januar, februar itd. i trebaju preći na ekavicu jer to je standardno u slovenskom." potpuno nemotivirano i neznanstevno- književna republika si dozvoljava svašta... (a)
„jednako je šuplje i pobijanje povlačenja paralele sa slovenskim jezikom jer bi po toj nakaradnoj logici koju snježana pripisjuje nataši bašić, izabirući riječ sport trebalo i izabrati enegleske nazive za mjesece. a vjerujem da snježana kordić toliko daleko, zasada, baš i ne ide.“ (doktor)
„I meni je ova paralela sa 'ako uzimaju slovenski za uzor...' iskreno pomalo glupa, ali je potpuno marginalna i nebitna u cijeloj priči.“ (Šime)
------------------
I oni koji u svojim komentarima podržavaju, kao i oni koji se protive S.Kordić, uopće nisu shvatili što je ona rekla. Suština njene tvrdnje sastoji se u tome da Babić, Brozović i Bašić PROIZVOLJNO uzimaju – kako bi potvrdili svoje stavove – ONAJ SLOVENSKI UZOR KOJI IM ODGOVARA; riječ šport. Doslijedni znanstvenik neće uzimati u obzir samo primjere koji mu odgovaraju, već će razmotriti sve opcije. Daklem, poziva li se na slovenski uzor, onda se treba pozvati na cijelu slovensku leksiku - sve riječi nekog jezika ili dijalekta - a ne samo na riječ koja potvrđuje njihove (inače krive) stavove.
Što se tiče naziva mjeseci januar, februar,… navodno engleskih – kako tvrdi doktor (trebalo bi mu provjeriti doktorsku „diplomu“) - ustvari su latinskog (rimskog) porijekla: Ianuarius, Februarius, Martius…
Sa siječnjom, veljačom,… (navodno izvorno hrvatskih imena), stvar stoji ovako: ti nazivi nisu izvorno hrvatski, jer su se u povijesti njima služili i drugi, uglavnom ističnoslavenski narodi. Detaljno su o tome pisali Žarko Dadić („Povijesno podrijetlo hrvatskih naziva mjeseci“) i Tatjana Kren. Uglavnom su ti nazivi postepeno napuštani u korist latinskih, kad se prešlo na Julijanski kalendar. Iz tablice usporednih naziva mjeseci na raznim jezicima, vidljivo je da su se još negdje zadržali stari nazivi (posebno kod Hrvata, koji se ni centimetar ne mogu odmaknuti od „stoljeća sedmog“).
http://hr.wiktionary.org/wiki/nazivi_za_mjesece_u_raznim_jezicima
Tko želi, pronaći će – meni se za lijenčine neda raditi taj posao. Dat ću samo primjer sa Wikipedije za mjesec listopad:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Listopad
LISTOPAD:
„U slavenskim je jezicima listopad dobio ime po tome što u tom mjesecu najviše opada lišće biljaka. U slovenskom, poljskom, ukrajinskom i češkom jeziku listopad je izvorno ime za hrvatski mjesec studeni. Stari hrvatski nazivi za listopad u nekim su krajevima bili: Miholjščak (po blagdanu sv. Mihaela Arkanđela kojim zapravo 29. rujna završava prethodni mjesec), kožaprst i desetnik.“
Na
http://forum.krstarica.com/showthread.php/336083-Stara-imena-meseci
može se naći rasprava o starim imenima mjeseci, sa izvodima iz stručnih knjiga.
POUKA
-----------
Nisu Hrvati izolirani i originalni komad svemira, kakvim ih zamišljaju usijane nacionalističke glave. Svi narodi svijeta nalaze se u neprekidnoj međusobnoj interakciji, preuzimajući jedni od drugih i dajući jedni drugima.
P.S.
-----
Povijesni je trend da će i u hrvatskoj polako ali sigurno, posebno što se više bude uključivala u međunarodnu zajednicu, biti napuštani arhaični i prihvaćeni međunarodni nazivi – ne samo za mjesece u godini. A što se tiče pritiska na Hrvate u Jugoslaviji da ne upotrebljavaju svoja imena za mjesece, to je naravno – još jedna laž. Kalendari su uvijek bili štampani tako da su mjeseci usporedo nosili imena kako su se upotrebljaval u svim republikama. U javnoj komunikaciji pak su se uglavnom upotrebljavala fonetizirana engleska imena. Na to će Hrvati, prije ili kasnije, opet doći.
Ja nisam iznio takve stavove. Nemam ništa protiv toga kada je žena skockana, dapače, ali ni kada nije.
Snježana Kordić stvarno zastupa prestiž na tržištu te da je navodno znanstveno dokazano da se ljudi na jezik odlučuju po slobodnom izboru a radi prestiža na tržištu. I to prati poznatom masovnom jednostavnom prodornošću metamorfozama (od bizarne kroatistice do znanstvene avangardistice engelskog kao jedinog jezika ubrzo) uz više peep show njemački malograđanski look i poze kao dodatni adut.
Po tome maloljetne Tajlanđanke i njihovi roditelji po slobodnom izboru a radi prestiža na tržištu puše kurce ishlapjelim Evropljanima, baš kao maloljetnice i njihovi roditelji devedesetih UN vojnicima kroz bodljikavu žicu naočigled svih i tako undegled.
Zar tržište nije odavno prezasićeno viškovima takve sprdačine i zar je to tebi neka fora?
P.S.
U vezi onoga što iznosiš je obrnuto (bolje da ne pišem). U vezi jezićnog purizma, nacionalizma itd. vidi šta je Snježana prije prošla. Ako baš vidi šansu u kritici toga i baš to tako hoće, bez tih sprdačina bi bolje to te dodatno umijesto sprdačina izgleda bilo kako i tek tako skockana bi bila bitno šarmantnija.
Ovako je to sve sranje, isto kao što su svi komunisti od Triglva do Vladivostoka do navečer bili čvrsta i odlučna avangarda čega a ujutro posve drugo, kao i jedne večeri 1948.g. kod nas, kao i 22.6.1941.g. kada je ludi Hitler promjenio za 180 razna opredjeljenja i usmjerenja, kao ... i non stop tako, i sve kao jako in i neupitno, iako veoma ozbiljno, kvarno i sveopće zagađujuće sranje.
Uostalom, kakve veze ima sadrzaj onoga o cemu se ovdje prica sa njezinim fizickim habitusom? Ili je doslo vrijeme kada se argumentima ne moze suprostaviti pa treba preci na brutalnije metode blacenja?
"E pa gospodo, uz malo engleskog još samo naučite dobro pušiti kurac i budućnost je vaša."
Nije dovoljno. Još treba look (vidi Snježanu, uvijek tip top po provjerenim njemačkim katalozima), poza i narkoza. Onda ne moraš ni pušiti kurac jer to se odavno radi apstraktno, tj. stvarno se ne puši (za to nabavljaju Ukrajinke, Tajlanđanke i beskrajno) niti bilo šta radi nego samo industrijski apstraktno pozira / kurči i to trži.
http://www.h-alter.org/img/repository/2010/09/vertical_thumb/snjeana-kordi.jpg
Tu prestaje moje zanimanje za dotičnu gospodu, promicatelje prestižnih srpskohrvatskog i broken englisha. Naravno, čim se netko usudi izjasniti kako voli hrvatski jezik, počinje napad i spominjanje nacionalizma, ustaškog nihilizma, Kangrge ... i ostalog priručnog instrumentarija za optuživanje. E pa gospodo, uz malo engleskog još samo naučite dobro pušiti kurac i budućnost je vaša.
http://www.republika.co.rs/516-519/20.html
Za vrijeme i nakon smrti Kim Il Tita mlijuni Kim Jon Il samoupravnih turbo elitnih nadbožanskih snaga u stalnom napredovanju nikada nisu stigle ni pogledati za sobom i duboko pod sebom niti bilo šta drugo naprijed osim svoje naj naj naj naj dilajla uloge i slike - ližu dupe i genitalije i to je više nego dovoljno za naj naj naj naj dilajla.
Zar nisu velika i raznovrsna čuda kako je sve i čega još jest i ima što se slabo zna pored toliko ološa.
Kao što je rekao Vlado Kristl - iz Zagreba sam otišao u šumu boriti se protiv Hitlera a vartio se sa puno Hitlera i zatekao još i više.
Zbog toga je kontraproduktivno bilo šta plaćati i podilazi bilo pta bilo kakvom tom ološu tu i po EU i vrijeme je za obrnuti pristup i uloge.
No to je u današnje vrijeme već pomalo za teoretsku raspravu. Praktično sasvim je svejedno hoće li srpskohrvatski nestati kao jedan jezik ili će hrvatski i srski nestati kao dva zasebna jezika. Sve više ljudi poslovno komunicira engleskim kako u govoru tako i u pismu, a i privatno čita knjige, časopise ili internet sadržaje na stranom jeziku. Ti sadržaji su danas lako dostupni, a i produkcija je beskrajno veća, i što je još važnije produkcija kvalitetnih sadržaja je daleko veća nego na hrvatskom, srpskom i srpskohrvatskom zajedno. Praktično bi zapravo bilo izjednačiti u školi hrvatski i engleski.
PS simptomatično je da su napadi na članke Snježane Kordić uglavnom prožeti zapjenjenom diskreditacijom nje kao osobe, a argumentacija se uglavnom svodi na to da je svaka pomisao o zajedničkom porijeklu hrvatskog i srpskoh standarda velikosrpska ili se imputira da je izjavila ili napisala nešto što nije. A ona nikad i nigdje nije napisala da treba izjednačiti standardni književni hrvatski i književni srpski jezik. Njeni prigovori su usmjereni na nasilno udaljavanje dva standarda s ciljem da se umanji razumljivost koja je donedavno bila gotovo stopostotna.
Naionaliste je koliko je meni znano, ponajbolje opisao Milan Kangrga u knjizi "Nacionalizam ili demokracija. Izvod iz knjige može se naći u obliku članka "O nacionalizmu", na:
http://pescanik.net/2010/06/o-nacionalizmu-2/
U njemu i "Ponosni Turci" mogu naći svoj duhovni autoportret. Kangrginim riječima ja nemam što dodati, tek citirati par odlomaka:
-------------------------
Patriotizam je – usprkos tome što „lijepo zvuči“ na prvi pogled – ipak jedna bitno egocentrična pozicija. Zašto? Upravo zato što već u njegovu pojmu (bitnom određenju!) leži nepoštovanje čovjeka kao čovjeka, pa se poput nacionalizma svodi na puku biologijsku (da ne kažemo „zoologijsku“!) osnovu i bitnu orijentaciju.
Nacionalist i nacionalizam (pa kao što vidimo i patriotizam) ostaju i zastaju u predvorju ili na pragu povijesnog i ljudskoga, pa u sebi ne sadrže nikakvih istinskih humanih vrijednosti, nego su naprotiv antipod ljudskoga.
Zato ovdje treba još jednom naglasiti: nacionalist je primitivna, zaostala, nezrela, ljudski još-ne-oblikovana, u sebi još-ne-oplemenjena, neizgrađena, unutrašnje šuplja psiha i egzistencija...
...Pojam „dobroga Hrvata“, međutim, za razliku od „dobroga postolara“ posve je neodređen, jer se ne zna što bi to zapravo trebalo značiti. Može se samo naslućivati njegov sadržaj i smisao, na primjer, jedna mogućnost određenja: „dobar Hrvat“ činit će dobro najpre sebi, zatim drugim Hrvatima, a onda Hrvatskoj u cjelini. Ništa drugo ne leži u tom pojmu „dobroga Hrvata“! Drugo pak, taj pojam svojim pravim smislom upravo potire svakog drugoga, na primjer „dobroga Srbina“, „dobroga Mađara“, „dobroga Slovenca“, „dobroga Talijana“ itd. Čak u svom posvemašnje neutralnom određenju, taj „dobri Hrvat“ po svom pojmu ne treba i ne mora činiti dobro bilo kome od navedenih, pa u tom pojmu „dobrog Hrvata“ može biti implicirano čak i to da on čini zlo svima drugima, a da ipak ostane – „dobar Hrvat“ (štoviše tek ona baš najbolji?). Tako bismo mogli doći do logičkog zaključka kako je bolje biti „dobar postolar, lječnik, graditelj…“, nego „dobar Hrvat“! A to je porazno! Porazno po Hrvata! Zato se po svemu sudeći ne bismo trebali baš puno hvaliti svojim „dobrim hrvatstvom“, nego bismo se morali dobrano i svojski potruditi da što prije postanemo – dobri ljudi, ako nam to ikako uspije!
Nacionalisti i populisti, međutim, tu toliko očitu razliku jednostavno ne žele priznati, jer ne mogu, budući da su još uvijek – rodovsko-plemenski mentalno konstituirani! I tu leži izvor, upravo historijski (ili prehistorijski?) izvor svih naših nedaća i nesreća!...
Mogli bismo dakle kazati: Nacionalist je nezreli čovjek (a Kant je to nazvao s pravom, iako nije mislio samo na ovakav tip čovjeka, „samoskrivljenom nezrelošću“).
...A taj nacionalistički, ustaški nihilizam, obnovljen nakon pola stoljeća, svojom je ideologijskom indoktrinacijom u hrvatskom narodu pomutio i ono malo sabranosti i jedva probuđene građanske svijesti, tako da su Hrvati najvećim dijelom ostali posve ošamućeni od jedne politike, koja to nije ni bila, iz jednostavnog razloga što nacionalnost ili nacionalna pripadnost ne može biti politički program ili politička osnova društvena života, osim u nacizmu i fašizmu, gdje je na djelu zvjerinjak, a ne politika!
-------------------------
Riječ sport se sasvim prirodno upotrebljavala na srpskohrvatskom području u vrijeme bivše Jugoslavije. A možda sam i toliki idiot pa nisam primjetio da mi se natura - skupa sa većinom svojih sugrađan koji i dan-danas govore sport, kao i sa redakcijom "Sportskih novosti" koja neprekidno (i u RH) izlazi pod tim nazivom. Jedino što u svom idiotizmu primjećujem je, da kojekakvi doktoroidi u svojoj ekstatičnoj zaslijepljenosti i ustrajnom ignoriranju činjenica - kako znanstvenih tako i životnih - naturaju svoju blesavost pod firmom visokog intelektualizma. Pametnima i željnim učenja, preporučujem članak:
http://www.evarazdin.hr/kolumna/pisma-iz-hrvatistana-branko-detelj-ministarstvo-sporta/
a ostalima da dugo žive u sigurnom okrilju svoje bedastoće.
Vidjeti također:
http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/sport-ili-sport-u-ministarstvu#komentar60950
----------------------------
A ovime upućuje POZIV svima koji se ne slažu sa iznesenim činjenicama S.Kordić, da ih ČINJENIČNO DEMANTIRAJU.
----------------------------
U slučaju daljneg "trla baba lan" tralalinanja, smatram ih samopotvrđenim neznalicama, bedacima i promotorima vlastite gluposti.
jednako je šuplje i pobijanje povlačenja paralele sa slovenskim jezikom jer bi po toj nakaradnoj logici koju snježana pripisjuje nataši bašić, izabirući riječ sport trebalo i izabrati enegleske nazive za mjesece. a vjerujem da snježana kordić toliko daleko, zasada, baš i ne ide.
no pustimo sada snježanu i patuljke. svima je, valjda, jasno da ovaj spor sporta i športa nije na jezičnoj razini nego na političkoj. naime, u svim ovim napisima gotovo nitko ne komentira drugi jezični kretenski ispad naših vrlih političara. a to je pretvaranje ministarstva zdravstva u ministarstvo zdravlja. jer su tu argumenti jezikoslovaca neoborivi. i razumljivi i gotovo nepismenom čovjeku. ali jezikoslovce jednostavno moramo napasti iz svih oruđa i oružja, uništiti i zatrti, pa smo ih se dohvatili na riječi šport. snježana sa "znanstvene " strane a prekodrinski internetski patuljci sa "svjetovne" na način već opisan u ovoj poruci. na svaki način briga za hrvatski jezik mora biti prikazana kao nasilna, nakazna, glupa, nepotrebna.
na kraju, snježana sama dodatno potvrđujući svoj članak, valjda za slučaj da ima nekih koji njenu argumentaciju nisu shvatili kako ona misli da bi trebala biti shvaćena, otkriva kamen mudraca. razlozi nisu stručni: u pitanju je pravljenje razlike (i pritom bezočno laže kako babić nešto zabranjuje iako on uopće nije na mjestu s kojeg bi nešto mogao zabraniti) prema jeziku u srbiji, bih i crnoj gori po cijenu sprovođenja nasilja nad jezikom sunarodnjaka.
naravno, nasilje nad jezikom nesunarodnjaka zadnjih 69 godina snježani nije zasmetalo.
eh, tko nas bre zavadi.
Svi švalovi koji henišu po riji
Opominju kriom livre Hidrokastra
Po mondu na teri surse su pilastra
Muvmani aržila sutruse po fiji
Van zemnih, zelenih florida
Flor nosim Ida, znamen Pireneja
Pir sna Eneja i mnogotrpnog Sica.
Sila gre danas – kralj svih Heroneja
E, čikam sad nekog Srbina da mi kaže da je razumio ovo. (Ma, šta Srbina: čikam i svakog Hrvata da kaže isto.)
Kada se radi o ovoj raspravi, mislim da je u ostalom po sredi hrvatski plemenski šovinizam. (U njemu bi Hrvati tako daleko doterali da sve hoće sebi da prisvoje, pa čak i najvećeg ruskog pesnika Bloka: prozvaše Hrvatski Blok. Može li se dalje ići? Ni na ostrvu Krku se ne ide dalje!)
http://a2.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc7/s320x320/375440_314498921917841_283828744984859_969892_298675239_n.jpg
http://dalje.com/slike/slike_3/r1/g2008/m10/y130185495143362075.jpg
Hrvati su poreklom Srbi.
To su bili Srbi koji su se mnogo hrvali pa ih prozvaše Hrvati.
Posle su Hrvati imali svoje kraljeve. Ali to nisu pravi kraljevi, već lažni, na silu kraljevi, nazor kraljevi (ima i knjiga: “Nazor hrvatski kraljevi”).
Hrvati su imali i svoju kulturu. U koliko je dobra, ona je srpskog porekla. Tako na primer Štrosmajer je voleo metodiku u radu, a ko voli Metodija i metodiku mora voleti Ćirila i ćirilicu.
Ima mnogo tamnih crta u hrvatskom karakteru. Tako na primer Hrvati su imali tobože Tvrtka pre nekoliko stotina godina. Tvrtka znači fabrika, a fabrika nije bilo u staro vreme. Znači da je cela istorija sa Tvrtkom jedno hohštaplerstvo.
Hrvati su bili plašljivi, oni su uvek zagrebali, pa su i svoju prestonicu nazvali Zagreb. Njihov najpoznatiji spisatelj zove se Begović. Njihov najveći spisatelj bio je ludak. On se tako i zvao. Šenuo je pameću. (Šenoa?)
Najbolje bi bilo za Hrvate da odbace svoje slučajno ime (“Hrvati”), svoju hohštaplersku prošlost (“Tvrtko” i “kraljevi”).
Jedna komisija sastavljena od redakcija “Balkana”, “Srpske Zore”, “Velike Srbije”, od tri brata Pribićevića i pisca gornjih redova, imala bi da pronađe novo ime za Hrvate i da im sastavi novu istoriju. I novu lingvistiku.
Zašto će nam toliki istorici ako ne da izmisle istoriju! I lingvisti, ako ne da izmisle jezik.
Nitko ne zeli da se hrvatski, kako ti tvrdis, "radikalno diferencira" od srpskoga. To su vase podvale na kojima zasnivate svoju laznu, anti-hrvatsku propagandu.
Hrvatski se razlikuje od srpskog (i obratno) i u tome je sva prica. Vi se sluzite raznim metodama u uzaludnom nastojanju da izjednacite ta dva posebna jezika, ali kao uvijek do sada, biti cete porazeni.
Zasto vama jugo-ekstremistima smeta sto se ta dva jezika razlikuju i da su posebni jezici? I zasto vi neovisan zivot obaju jezika docekujete na noz? Pa tako je uvijek bilo, za Boga miloga!
nije mi jasno zasto neki nazovi hrvati odredjuju bilo iz nacionalistickih bilo iz vlastitih interesa promjeniti jezik naroda onako kako narod ne govori. pa pogledajte francuze. ljudi imaju 100 narijecja. nijedan neprica pravo francuski. I sta im fali? Ponosni su time. nas je 4 i pol milje koju su turci preko 300 godina pokusavali nauciti Turski pa im nije uspjelo. mi sad tjeramo zagorce i istrijane da pricaju ko zagrebcani. zgrebcani i govore iskrivljeni hrvatski jezik. za rad na HTV-u moraju ici na tecajeve. Zadnjih 20 godina me sramota citati i slusati "hrvatizirane" rijeci jer ih ne razumijem. Danas se na Mobitelu lakse snaci na Engleskom jeziku nego na Hrvatskom. Bas nam je to trebalo. Al eto ako narod voli budale slusati onda nek ih budale i uce. Meni je dobro bilo i ovako, tako da i svoju djecu ucim jezikom u kojem sam odrastao a ne onim sto je neko godinama umjetno stvarao samo da bi budget negdje mogao opravdati i sebi radno mjesto osigurao. ZIVJELA SLOBODA JEZIKA! DOLE JEZICNI NASILNICI!
Tako je i nekakav "istocno-hercegovacki" postao podlogom hrvatskom standardnom jeziku.
Gdje ce hrvatski naci svoje stare temelje u prebogatoj dubrovackoj knjizevnosti, kad moze skoknuti do jako bogate i kulturom prozete istocne Hercegovine. Koju, gle slucajnosti, napucuju pravoslavni "Srbi."
A kad to propadne, uvijek se mozete nasloniti na mit o "srpskom" Dubrovniku (jebo Hercegovinu) kojeg ste nedavno pokusali, i topovima i granatama, "ubediti" da je srpski.
"Purizam očito nije rješenje."
Iz čega, dakako, proizilazi da xyz rješenje, u okviru čega ... a sve ideologija koja nije i nema ni ideje nego nešto ako poze, male objave nadreligisjkih fraza, pop porno polit banere i spam.
Tj. radi se o tome da se previše tumači, mijenja pa i revolucionarno mijenja i radi sve i svašta na temelju tek tako forsanja tek tako spamanim ništa i minijaturama sranja, kao muhe na govna i tako unedogled + samoupravljanje time i svime.
Tko će to i kako rješavati, održavati, finacirati ... obzirom da su u odnosu na to i mrtvi preživi i presamostalni, dok to ne samo zagađuje i davei i sere sve i po svemu nego i ...?
Tj. po čemu je npr. Snježana Kordić i u odnosu na šta izuzetak, znanstveno .. i šta je to uopće čime pali i hrani fanove bolje od Sverine, Angeline Jolie pa čak i od najneodoljivije Marine Matulović Dropulić?
Upravo sam skinuo taj tekst s interneta, Ivana, ali to nije čitljivo. Autor pokušava biti argumentiran u kritici knjige Snježane Kordić, pa izvlači riječi iz konteksta, secira rečenice i odlomke, i odmah se vidi da je pristran. Čitaocu ne trebaju takvi posrednici, i bolje im je da knjigu pročitaju sami.
A propos argumenata u korist knjige Snježane Kordić i njenih stavova: sadašnje stanje društva i opće nepovjerenje u službene autoritete naših institucija. Samo ta činjenica, da se jedan anonimni mladi stručnjak u svom području odlučio suprotstaviti tim zabetoniranim bardovima na tronu naših jezikoslovnih institucija, zaslužuje pažnju. Najmanje što možemo učiniti za slobodu riječi, i protiv neprikosnovenosti tih i takvih autoriteta, je pročitati njenu knjigu.
Ali i služiti se vlastitim, zdravim razumom. Pa nisu jezikoslovci ti koji nas trebaju učiti govoriti. Nije to njihov posao. Jezik obogaćuje jedino njegova živa upotreba, a oplemenjuju ga pjesnici i književnici. Ne nužno jezikoslovci. Jezikoslovac samo promatra jezik, i nastoji ne dirati u njega. Pogotovo ne na silu.
Netko je već davno trebao uzdrmati taj Olimp malih bogova, kojima nije dovoljno što od zajednice uzimaju visoke honorare i penzije, i što uzimaju kruh možda boljima od sebe, već bi nam i mijenjali jezik. Pa pogledajte oko sebe, bogovi, sve vrvi od engleskih, njemačkih i talijanskih tuđica, koliko ste uspješni u svom poslu. Purizam očito nije rješenje.
Najprije se je uspješno turbo hrvatski plasirala (nadražila ih) u Osijeku, pa se time plasirala hrvatski i doktorirala na pizdarijama kod Pranjkovića na FF u Zagrebu, pa na osnovi toga kod Njemaca, pa na osnovi toga na serbo-kroatische tržištu uz Burda itd. look pa je već dulje nedooljivo fascinirala slijedećim
"znanstveno je dokazano da se ljudi po slobodnom izboru a radi prestiža na tržištu opredjeljuju za ono što ima donosi prestiž, i tako će svi uskoro govoriti engelski"
kojim neoborivim znantsvenim i look adutima je osigurala širi plasman, naročito po središtu Balkana (Kosovo, južna Srbija, Crna Gora, sjeverna Alabanija) gdje je veoma živahno svjetsko tržište narkotika, oružja i svega i skoro svi htjeli ne htjeli radi prestiža na tržištu govore engleski.
Snježa ne snježi nego vrućim i veoma vrućim i napaljenim drži stare pohotnike, fanove i tržišne partnere, bolje nego Severina i Suzana Mančić koje padaju, nego Angelina Jolie koja nije ni sjena Angeline koja je bila.
Kakav znanstveni i tržišni kaos!
Još malo i sveopći bunga bunga - sve snage napaljene vape ne samo radi prestiža na tržištu nego sve viđe i više i radi održanja teško stečenih pozicija u napredovanju od šupka do šupka, od genitalija do genitalija, od sitnih frazirajućih objava do idućih objava ...
Jesi li ti uopšte pročitao moja dva posta? Ili mrziš „istočnjake“ na prirodno. Pitaj starije o TV cirkusu osamdesetih sa Udom i Rodnicom, ako misliš da izmišljam. I snimi si to na čigrasto velepamtilo, za drugi puta.
Kao što je poznato, neko "Hrvatsko kulturno vijeće" - neformalna organizacija - podnijelo je povodom sufinanciranja knjige "Jezik i nacionalizam" S.Kordić, tužbu DORH-u protiv tadašnjeg ministra kulture B.Biškupića i Čedomira Višnjića ravnatelja Uprave za knjigu i knjižnice u Ministarstvu kulture RH zbog propuštanja:
----------------------
"dužnog nadzora očito nesavjesno postupali u obavljanju službe na način da su dopustili da Ministarstvo kulture RH neosnovano, protuzakonito i protuustavno sufinancira knjigu Snježane Kordić «Jezik i nacionalizam», nakladnika Durieux, godina izdavanja 2010., na koji način su prouzročili težu povredu prava drugoga odnosno imovinsku štetu, budući da je navedena knjiga upravljena protiv hrvatskog kulturnog identiteta te negira pravo hrvatskoga naroda da svoj jezik naziva narodnim zastupajući tezu o postojanju srpskohrvatskog jezika, dok se suvremena demokratska hrvatska država uspoređuje s nacističkom Njemačkom prije i u vrijeme Drugog svjetskog rata te se osporava Ustav RH u dijelu koji govori o hrvatskom jeziku u službenoj uporabi. Obzirom na sve navedeno navodi se da su osumnjičeni sufinanciranjem navedene knjige novcem poreznih obveznika počinili štetu Državnom proračunu RH, kao i prouzročili težu povredu prava više od tisuću članova Hrvatskoga kulturnog vijeća i velike većine građana RH da svoj jezik nazivanju narodnim imenom hrvatski jezik."
----------------------
DORH je kaznenu prijavu ODBACIO:
"Odbacuje se kaznena prijava Hrvatskoga kulturnog vijeća podnesena po Hrvoju Hitrecu protiv Čedomira Višnjića i Bože Biškupića zbog kaznenog djela nesavjesnog rada u službi iz članka 339. Kaznenog zakona."
na što naš šovinistički Hrvoje reagira:
----------------------
"Optužni prijedlog (slijedom uputa oštećeniku) Hrvatsko kulturno vijeće ne namjerava podnositi, ali očekuje reakciju hrvatskih pravnika kojima će ovaj slučaj, vjerujem, biti povodom za razmatranje fenomena suvremenoga hrvatskog pravosuđa." (Hrvoje Hitrec)
----------------------
Daklem, odbacivanje idiotske optužbe protiv B.B. i Č.V. "časnom" Hrvoju je dovoljno za "RAZMATRANJE FENOMENA SUVREMENOGA HRVATSKOG PRAVOSUĐA! "
Sav jad i bijeda istoga pravosuđa, dokazani preesudama bez presedan protiv istaknutih intelektualaca (Matvejević, primjerice), kao i zataškavanje i neprocesuiranje ratnih zločina i zločinaca s hrvatske strane, davanje "miga" optuženicima da brisnu prije nego li budu uhapšeni (recimo, Gotovina, Glavaš), brojne presude evopskog suda za ljudska prava protiv hhrvatske države etc, nisu šovenu Hrvoju bili dovoljni da postavi pitanje o STVARNOM "fenomenu" suvremenoga hrvatskog pravosuđa!
Zaista dečki i cure - jad jadni iskazujete zajedno sa vašim intelektualnim bastionima, među koje Hrvoje svakako spada.
“Više je zla zadao komunizam nego taj nevino optuženi nacionalizam, jer nacionalizam je u biti voljeti i poštivati svoje a ne dirati tuđe za razliku od šovinizma kojeg ovdje brkakju sa nacionalizmom čineći to "kukavičijim jajem".Taj tvoj komunizam šovinizmom napada nacionalizam osporavjući pravo na jezik kulturu pa i na pravo različitosti od drugog u ovom slučaju ništa manje vrijednog ali tvog srpskog jezika.” (Kamenjar)
Čast izuzecima, valjate glupost do gluposti, što nije ni čudno kad ih vam je glava prepuna pa nema mjesta za činjenice. O eventualnom procesuiranju tih činjenica još je iluzornije govoriti.
Prvo uopće morate shvatiti o čemu pisac kojega kritizirate govori, e da bi onda uopće mogli i smjeli reagirati (budala doduše misli da smije sve, jer mu nije poznata sentencija: “Quod licet Iovi, non licet bovi”, ali njoj ionako mnogo toga nije poznato). S.Kordić zaključke u svojoj knjizi, pa i u članku koji ste uzeli “na pik”, rezonira temeljem činjenica koje AMAM BAŠ NITKO od stručnjaka, “stručnjaka”, a kamoli od laika – NIJE DEMANTIRAO! Nigdje ona nije izrazila antihrvatsko raspoloženje, ali antinacionalističko i antišovinističko jeste; točnije – to jednostavno proizlazi iz njenih znastveno utemeljenih stavova. Kojekakvi “KAMENJARI” koji su valjda s kamenjara i došli pa odmah naglavačke ulijeću u intelektualne rasprave, bi morali shvatiti u kojem kontekstu se koristi riječ nacionalizam. Kao vaš dobrovoljni učitelj, upućujem vas na definiciju nacionalizma gdje sam velikim slovima naznačio u kojem kontekstu treba shvatiti te pojmove kod S.Kordić:
------------------------
NACIONALIZAM:
(fr. nationalisme) narodnjaštvo, ljubav prema svom narodu, domoljublje, rodoljublje; NARODNI EGOIZAM (Anić, Klaić, Domović)
NACIONALIZAM:
1. svjetonazor koji nacionalne vrijednosti nadređuje ostalim građanskim vrijednostima
2. PREKOMJERNO ISTICANJE PRAVA, TEŽNJI I VRIJEDNOSTI VLASTITE NA RAČUN DRUGIH ETNIČKIH SKUPINA I NACIJA [kulturni nacionalizam; radikalni nacionalizam; agresivni nacionalizam] (Hrvatski jezični portal)
------------------------
daklem, u smislu EKSTREMNOG NACIONALIZMA iliti ŠOVINIZMA:
------------------------
ŠOVINIZAM (fr. ehauvinisme) politički smjer u Francuskoj koji je pod svaku cijenu htio vratiti staru slavu francuskog oružja; RASPALJIVANJE NACIONALNE MRŽNJE, PROPOVIJEDANJE NACIONALNE ISKLJUČIVOSTI ((Anić, Klaić, Domović)
ŠOVINÌZAM:
EKSTREMNI, AGRESIVNI NACIONALIZAM KOJI TEŽI SUŽAVANJU I UNIŠTAVANJU SLOBODE DRUGIH NACIJA, VJERA, RASA I NJIHOVIH OBILJEŽJA, RASPIRIVANJU MRŽNJE I PODUZIMANJU RADNJI PROTIVNIH PRAVIMA ČOVJEKA I GRAĐANINA (Hrvatski jezični portal)
------------------------
Naravno da vi pojma nemate što je to nacionalizam (ekstremni), odnosno šovinizam, kada ste i sami sudjelovali u njegovu raspirivanju. A i inače se razbacujete kojekavim “domoljubnim” floskulama, koje sa djelom S.Kordić baš nikave veze nemaju, ali dobro ilustriraju vaše neznaje i moralni habitus kojemu pripadate.
Što pak se tiče LJUBAVI PREMA DOMOVINI, jadan ti je čovjek koji nju pretpostavlja - LJUBAVI PREMA ISTINI!
"Balad, samim svojim komentarom si opisao sebe i svoju frustriranost.
zar misliš da si plemenitiji ili više vrijedan od nekog "divljaka" iz prašume. Tvoje rezoniranje je na razini i knjige koja se ovdje predstavlja...g. Kordić je svjetski priznata ...bla...bla... i što svjetski priznata je i republika smrdska nastala na genocidu i to joj onda daje legitimitet o dsvjetski priznatih stručnjaka..." (xxx)
Dečec, svoju frustriranost pokazuješ upravo ti, koji umjesto nekog inteligentnog komentara na članak S.Kordić žustro reagiraš (frustrirano!) na moj komentar.
Nikakvog "divljaka" iz prašume nigdje nisam spominjao, što je lako vidljivo:
http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/sport-ili-sport-u-ministarstvu#komentar60889
Nemoj si utvarati da sam te usporedio sa bilo kakvim "divljakom iz prašume" (možda si očekivao - sa Tarzanom?). A svakako se smatram plemenitijim od neandertalaca i hominidnih predaka. Ot tebe pak - u svakom slučaju!
Jugoslavenski zabludničari, šovinisti i nacisti?!
Da li je to ono najbolje što može ponuditi šoven hrvatske provinijencije?
Da li se i vi ravnate po onoj "Učiniti ćemo jezik hrvatskim makar ga i sjebali"?
Da ste kojim slučajem pročitali barem intervju koji je Kordić S. dala na ovom portalu, onda biste znali da se ne vodi borba protiv jezične posebnosti, jer upravo termin policentričan sugerira da je riječ o različitim centrima unutar kojih se njeguju upravo te posebnosti.
Pitanje na mjestu bi bilo zašto vi želite, da se hrvatski jezik radikalnije diferencira od srpskog jezika? Zar vam nije komotnije sa susjedima razgovarati bez prevodioca?
Ludilo u vašoj glavi će potrajati dok ne shvatite da mi nismo šveđani, a oni japanci.
"..
Jugoslavenski zabludnicari, sovinisti i nacisti poput te Kordicke ne prezaju od najpodlijih, a usto, bezbroj puta unistenih, argumenata u borbi protiv hrvatske nacionalne ( pa i jezicne) posebnosti.
.."
hoćemo li i to vratiti na staro?
a to što se Srbi ismijavaju je presmiješno, pa riječ putovnica je bila glavni predmet sprdnje, ali svejedno su isti ti kasnije tražili putovnice za svoj džep.. :-)
zar misliš da si plemenitiji ili više vrijedan od nekog "divljaka" iz prašume. Tvoje rezoniranje je na razini i knjige koja se ovdje predstavlja...g. Kordić je svjetski priznata ...bla...bla... i što svjetski priznata je i republika smrdska nastala na genocidu i to joj onda daje legitimitet o dsvjetski priznatih stručnjaka...
Nesretni istocnjak se ruga hrvatskom jeziku podvaljujuci cetnicke izmisljotine poput "ukrudbe" i "rodice," dok mu istodobno u "srpski" jezik stvarno ulaze stare hrvatske rijeci kao "stozerna" (stozer).
Kada pocnete koristiti hrvatske rijeci, onda vicevi nisu vise smijesni, je l' da? Onda te rijeci, iz vase pozicije, postaju "nase." Je li tako? Naravno.
Budaletine jedne, kada ne bi bili operirani od logike (a i ne zasljepljeni mrznjom i ljubomorom prema svemu hrvatskom) onda ne bi cas negirali posebnost hrvatskoga jezika a cas iz njega krali!
Ali Srbin (isto vrijedi za Jugoslavene) je u vjecnom ratu ne sa svim svojim susjedima, nego sa sobom i svojom vlastitom "logikom."
Ta Kordicka je posljednja u nizu Jugoslavena koja ce polomiti zube na hrvatstvu.
Svaka ti stoji !!!
Pa je onda krenuo Krug, tj. Cirkus.
Ona stvar u muških, predloženo je potom bilo da se u Hrvata nazove Nježnik! A reče tada jedan u Hrvata: Ma dajte: od takovoga niti jedna frajla ne bu videla koristi. A za erekciju, pade predlog: Ukrudba! Pa se setih TV rasprave iz osamdesetih (SFRJ) kad je predloženo da se prostote glede muškog spolovila zamene učenim izrazom: UDO! (Muško udo.)
Zapijevao zbor: Lijepo ime Udo, Udo, Bog ga živio! (Stara pjesma)
A za žensko spolno spolovilo predlog je tada bio: Rodnica. Što je vrlo slično kroatizmu: Rodica, što znači rođaka.
Kaže tada u kameru jedan jako stari purger, moguće da je bil čak i Zvonimir Rogoz glavom: „Ja vam živim već skoro stotinu ljet, ali za tu vam rodnicu još nikad nisam čul!“
Na našim prostorima, nekima je znanstvenicima već odavno došlo vreme da podudlaju curac na cipru. Ili da se barem prihvate patke na prostorima Kamčatke.
Lupetas samo tako, apsolutno ne razumijevajuci svoju vlastitu povijest i samo ponavljajuci ustaske mantre.
Nasuprot tome, Hrvatska kao i SFRJ, u kojoj je Hrvatska bila najveca ekonomija, je bila suverena i "cuvala svoje" samo u socijalizmu, obzirom da nije bilo stranih ulaganja, tj. nije bilo rasprodaje nacionalnih resursa.
Borba za tzv. neovisnu Hrvatsku je bio eufemizam za pljacku Hrvatske i za stvaranje totalne zavisnosti o stranim centrima moci. Taj proces ce se nastaviti i kompletirati kad udjemo u EU obzirom da tamo nemamo bas nikakve sanse utjecati ni na sto zbog svoje zanemarive velicine u tako velikoj zajednici. Za pretpostaviti je da ce ubrzo Talijani uzeti "svoje", Austrijanci "svoje" itd., tako da je pitanje da li ce nam ostati iti Knin?
A s tim ide ukorak i gubitak vlastitog identiteta i jezika, tj. asimilacija. Iako smo pod vladavinom tih istih evropskih sila u proslosti uspjeli zadrzati svoj jezik do danas, ne bi me suvise cudilo da sad izgubimo cak i to, uslijed prevladavajuceg utjecaja engleskog jezika.
Dakle, potpuno u suportnosti sa proglasenjem pocetka neovisnosti Hrvatske, ovo je zapravo bio pocetak nestanka Hrvatske.
Jezici nam se u ponečem razlikuju. Eto, na primer, na crnogorskom jeziku moguće je da junak kaže: „Oj, đevojko moja, napoj mene konja“. Na srpskom ili hrvatskom, to nije moguće: koji bi Srbin ili Hrvat za sebe kazao da je konj?
Hrvatski jezik? Sasvim cool. Dapaće (agramski rećeno).
Ali termin sport, u moderno doba, dolazi iz engleskog, a tamo se izgovara sa „s“ a ne sa „š“. I lažu ovi što kažu da su Oni Zli Srbi zabranjivali da se kaže „šport“: Hrvoje Macanović, Mladen Delić i Milka Babović uvek su govorili „šport“, samo je zvučalo anahronično. (Ne bih se kladio, ali mislim da je za vreme SFRJ i tada mladi Božo Sušec znao nekažnjeno kazati: „šport“.)
„Samo pravite špurijuse i škandale“ govorio je moj nastavnik fizike, Srbijanac, ali školovan još u Kraljevini. „Daj tu špiralu ovamo!“, naredio bi. Ko danas više govori „škandal“ ili „špirala“? Bilo nekad, u Hrvatskoj i u Srbiji...Ali, dobro posluži pokvarenjacima da prave „lingvističke“ karijere.
I Staljin i Hitler bili su vrsni lingvisti, vrhovni tumači svega nacionalnog. Staljin je napisao najmanje tri knjige iz oblasti lingvistike (za koje ja znam) - a jedva da je umeo da govori ruski!
Taj tvoj komunizam šovinizmom napada nacionalizam osporavjući pravo na jezik kulturu pa i na pravo različitosti od drugog u ovom slučaju ništa manje vrijednog ali tvog srpskog jezika.
Bitno je to da, ako su navedeni podaci točni, onda Kordićka ima potpuno pravo, a Babić nema. Smatram, odnosno zaključujem na osnovu pročitanog, da je svaka Babićeva teza ovdje poprilično uvjerljivo razmontirana.
http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=173535
Treba obratiti paznju na medjunarodne svjetske casopise i na impresivan broj publikacija.
http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=236041
Vjerojatno da ispadne da ih ima puno.
http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=236041
Kakav je to znanstvenik kad izasao iz svog tora nije?
Taj 'rvatcki znanstvenik' nije u stanju obajviti rad u nekom stranom casopisu? Zasto? Vjerojatno 5 objavljenih casopisa 'znanstvenih' i 4 ostali (tipa Glorije, Vecernjeg lista) potvrdjuje da je covjek zapravo ispodprojecni lik.
Bilo bi lijepo navesti zasto je doticni znanstvenik prepoznat samo u svojoj plemenskoj zajednici. I da li se takva persona moze nazvati znanstvenikom?
Za pisce postova od 2-3 retka koji si dozvoljavaju predbacivati najuglednijoj (dakako, u svjetskim razmjerima - Hrvatska je izolirani otok, čiji ste vi primitivni domoroci) domaćoj znanstvenici na području lingvistike - "neznastvene komentare" - samo je dokaz položaja koji zauzimate. Na samom dnu evolucijske ljestvice ljudskog roda.
Na neki način, možete biti ponosni na sebe. Ta svi smo se mi razvili od vas i prevazišli vas davno prije "stoljeća sedmog". Baš kao što ste nekoć i vi prevazišli svoje hominidne pretke. Zato ćemo vas, jednom u budućnosti, dolaziti gledati u prirodoslovni muzej. Skupa sa vašim rođacima iz ZOO-a.
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=101381
Dodaj komentar