Hrvatski stočari bit će sasvim sigurno prve žrtve ulaska Hrvatske u Europsku uniju. I to prije svega oni koji danas, napasajući stoku na pašnjacima koje su uzeli na dugogodišnju koncesiju od države i iz čijeg proračuna primaju poticaje. Kad se nađu pod zajedničkom europskom kapom, većina će, nažalost, izgubiti te poticaje.

U isto vrijeme će, recimo, njihovi kolege nizozemski stočari i dalje iz bruxelleske blagajne na svaki hektar pašnjaka uredno godišnje inkasirati sto do dvjesto eura. Da se ne radi ni o kakvim propagandnim insinuacijama euroskeptika, potvrdili su nam stočari iz Gorskog kotara Željko Mihelić i Damir Voloder.

"Nedaleko od Fužina koristim 300 hektara zemljišta od čega je 200 hektara pašnjaka gdje na otvorenom uzgajam 200 krava po sistemu krava - tele. Riječ je o ekološkoj proizvodnji gdje telad šest mjeseci sisaju, a zatim se hrane na otvorenom dok ne dostignu težinu od 120 do 150 kilograma, poslije čega idu na klanje. Godišnje tržištu moje poljoprivredno dobro isporučuje oko 150 teladi", kaže Mihelić.

Ovu poprilično uhodanu proizvodnju u idili gorskokotarskih pašnjaka nedavno je poremetila desetočlana (?!) inspekcija iz Državne agencije za plaćanja u poljoprivredi na čijem je čelu stigla jedna Poljakinja iz Bruxellesa, središta moći EU-a. "Pod rukom je nosila orto fotokartu našeg imanja. Tek što je kročila na ove prekrasne pašnjake, priupitala je:'"I, vi to zovete pašnjakom? A ono drveće, šumarci? Ne! Na pašnjaku ne smije biti toga, već samo trava',kazala je.

Uludo sam pokušao objasniti da poslije paše stoci upravo trebaju ti šumarci, pa i šuma gdje će pobjeći od sunca, odmoriti se, očešati. Nije se dala smesti: 'Šumu ćete lijepo posjeći, te od nje napraviti nadstrešnice za stoku. Pašnjak morate i ograditi. Inače, gubite poticaje', bila je neumoljiva", kaže nam Mihelić. On tvrdi da ga nije iznenadio stav bruxelleske inspektorice, jer je znao da će stići u kontrolu pa je već najveći dio pašnjaka iskrčio i sasjekao desetak tisuća kubika šume. Ništa bolje nije prošao ni susjed Damir Voloder koji za uzgoj konja koristi 50 hektara koju je dobio od općine Fužine.

"Punih 30 godina se bavim uzgojem konja. Uz punokrvne engleske, arapske konje, zatim bosansko-brdske koje čuvamo od izumiranja, u našoj ergeli imamo i pet akhasl - tekinskih konja koje smo uvezli iz Turskmenstana i Kazahstana. Riječ je o najstarijoj pasmini konja na svijetu čiji jedan pastuh stoji i po 25 tisuća eura. Dakle, radi se o već uhodanom uzgoju na ovim prelijepim pašnjacima. Nažalost, i meni je 'na vrata' farme pokucala inspekcija s tom Poljakinjom.

Osobno se ponosim ovim pašnjakom koji je ranije bio oranica, a sada je djelomično obrastao šumom i mi smo od svega napravili pravi park. Međutim, takav pašnjak ne paše Bruxellesu. Želim li se baviti konjogojstvom na ovakvim pašnjacima ne mogu imati poticaje. Kad je Poljakinja vidjela moje konje kako pasu ispod bjelogorice, počela se smijati: 'To morate posjeći!' - bila je neumoljiva, kaže Voloder. Tvrdi da ga takav stav Bruxellesa nije iznenadio. Načuo je ranije nešto o tome, ali nije vjerovao da će biti toliko rigorozni i slijepi.

"Zbog toga sam pokušao dobiti definiciju pašnjaka po hrvatskim zakonima. Nažalost, nitko mi u državi to nije mogao dati jer je nemamo. Pokazalo se, zapravo, da su za sve krivi naši pregovarači koji su propustili da to definiraju za hrvatske prilike, pa bruxelleska administracija hrvatske pašnjake definiraju po nizozemskoj matrici - zemlji koja sanja o brežuljcima i brdima, ovakvoj idili koju bi platili tko zna koliko, kaže Voloder, koji se upravo priprema da svoj pašnjak pretvori u nizozemski. "Napravit ću to, ali, koliko čujem, u međuvremenu će me sustići i kazna, premda do danas nisam dobio obećane poticaje", kaže Voloder.

"Da, doista su pregovarači krivi jer su propustili definirati kako mogu izgledati hrvatski pašnjaci. U Gorskom kotaru se kako-tako i mogu prilagoditi nizozemskom modelu, premda je glupo sjeći šumu i praviti neke nadstrešnice kad se priroda pobrinula za to puno bolje i ljepše.

Međutim, pitamo se kako će u cijeloj toj priči proći, recimo, stočari na Cresu, Lošinju, a pogotovo u Dalmaciji. Tamošnji stočari, bez obzira na ekološki uzgoj, neka zaborave bruxelleske novce i poticaje. Taj kamenjar i šikare gdje se napasaju ovce i koze, kako sada stvari stoje, nikada neće moći dobiti status pašnjaka", kaže za Slobodnu Vladimir Novotny, glasnogovornik Hrvatske poljoprivredne komore.