Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Sljedećeg tjedna napokon ćemo imati priliku doživjeti te „velike" sindikalne prosvjede o kojim se toliko priča i od kojih, čini se, nitko više ništa ni ne očekuje. Da se izrazimo sindikalnim rječnikom, socijalni partneri u velikim prosvjedima svakako bi trebali biti i studenti, koji su u proljeće organizirali blokadu fakulteta, i izrasli u pokret koji više nitko ne bi trebao ignorirati ni shvaćati olako.
Studenti se unutar svog partikularnog interesa bore za pravedniji sustav, dok se sindikati unutar svog partikularnog interesa samo partikularno glođu. To nije pretjerano sretna pozicija, u situaciji u kojoj se ova zemlja nalazi i kad se radnička borba ne vodi protiv Vlade već protiv vlastite pasivnosti. Sindikati koji su još uvijek jedini oblik masovnije organizacije radnika, barem u Hrvatskoj, nemaju snagu koju bi im trebala davati njihova masovnost. Lako bismo se mogli složiti s Rastkom Močnikom koji tvrdi da su sindikati zastarjela forma radničkog organiziranja, da više nemaju kapacitet niti sposobnost shvaćanja novih modernih područja borbe radničke klase, koja je iz proleterijata prerasla u kognitarijat. Radnička prava danas su ugroženija više nego u zlatno doba radničkog bunta, kada se klasna borba nije nazivala eufemizom - borbom za radnička prava.
Ali na stranu to, vratimo se „osebujnoj" sindikalnoj sceni u Hrvatskoj. Razjedinjeni Razjedinjeni su, svađaju se, optužuju jedni druge za korumpiranost, a primaju prilično visoke naknade za svoj «društveno koristan rad»... njihov rad služi mnogočemu, ali ne služi interesima radnika u koje se toliko kunusu, svađaju se preko medija, optužuju jedni druge za korumpiranost, a sindikalni čelnici za to vrijeme primaju prilično visoke naknade za svoj «društveno koristan rad»... Ukratko, udaljeni su od radničkog korpusa kao je i vlada udaljena od naroda u predstavničkoj demokraciji. Njihov rad služi mnogočemu, ali ne i interesima radnika u koje se toliko kunu. Radnici to dobro znaju i zato i neće izaći u velikom broju na ulice sljedeći tjedan. Zato i ne izlaze na ulice ukoliko pada kiša. Prevelika je tlaka, brate.
Od velikih najava izlazaka sindikata na ulice spali smo na prosvjede jedino HUS-a, najmanje sindikalne središnjice, koji, ne možmo se oteti dojmu, kao da bojkotira sam sebe. Prosvjedi su zakazani tijekom radnog dana, ne nazivaju se sindikalnim već građanskim, ulazi se u neke čudne kombinacije s još čudnijim kreaturama okupljenima oko „bande lopovske". I takvi sindikati pred neki dan došli su na plenum zagrebačkog Filozofskog fakulteta tražiti potporu od studenta.
Točnije, žele da se studenti pridruže prosvjedu kao ravnopravni sudionici u njegovom organiziranju i osmišljavanju zahtjeva s kojima bi trebalo izaći pred Vladu. Ozren Matijašević im je nabrojao sindikalne zahtjeve: ukidanje kriznog poreza, vraćanje stope PDV-a na 22 posto, uvođenje nulte stope PDV-a za osnovne živežne namirnice i dječju opremu te školske knjige, stvaran, a ne samo deklarativan obračun s kriminalnom i korupcijom, te smanjenje javne potrošnje. Kako se tema sindikalne podjele nije mogla zaobići, Matijašević je plenumu doprinio davanjem neposrednog uvida u glođački diskurs: moji kolege iz drugih sindikata su korumpirani, sigurno bi oni tako nešto rekli i za mene, ali eto sad sam ja u prilici da to kažem za njih, priznao je pred studentskim auditorijem...
A na pitanje zašto njegova sindkalna središnjica nije za vrijeme studentske blokade izražavala potporu studentima, Matiješević je opet utekao na najsigurnije polje, prebacivanje loptice na druge sindikate. Pa je tako objasnio da se oni nisu htjeli kokošariti kao neki drugi (čitaj: Ribić).
A u čemu se, prema zamisli sindikalista, sastoji ravnopravno sudjelovanje studenata u prosvjedu? Kako je to objasnio Matijašević, u izlasku nekog od njihovog predstavnika na govornicu (?!). Time je pokazao elementarno nepoznavanje studentskog političkog djelovanja, a posljedično tome ne treba polagati puno nade u njegovo ozbiljno shvaćanje studentskog pokreta. I čemu bi to poslužilo? Osim tome da mediji napokon dobiju studentsko lice koje bi mogli izdvojiti?
Sindikati, s druge strane od studenata svakako mogu profitirati. Osim većeg broja ljudi na tom njihovom «građanskom prosvjedu», studenti bi im svakako pomogli da bolje artikuliraju svoje zahtjeve.
Tko tu koga... kokošari, nije zasad jasno, ali pomisao da bi studenti s tim i takvim sindikatima mogli išta produktivno napraviti izaziva duboku skepsu, ako ne i zabrinutost da bi se cijela stvar mogla pretvoriti u manipulaciju u kojoj bi nastradao samo studenstki pokret, dok se za sindikate ne treba bojati. Njihov perpetuum mobile i jest prepucavanje koje ne služi ničemu, osim samome sebi - prepucavanju. Kao što je na spomenutom plenumu rekao jedan od profesora Filozofskog fakulteta, studenti se mogu i moraju pojaviti na svim prosvjedima u ovoj zemlji koji nešto znače, ali jedino u statusu nezadovoljnih građana jedne nezadovoljne zemlje.
Radnici Montera pozvali su državne institucije da spase tvrtku inače će u kolektivni štrajk glađu
"To što Vlada želi rezati onima koji još nisu dno dna, govori o bezidejnosti da provedu obećano", poručuju sindikalisti
Država je odlučila disciplinirati naplatu doprinosa i napuniti proračun, ne mareći pritom previše za radnike
Visoki trgovački sud odbio je žalbu Nezavisnog sindikata Jadrankamena na otvaranje stečaja
Nakon što je u petak uhićen aktivist Građanske akcije koji je pred zgradom Vlade, dok je prolazila kineska delegacija, preko megafona uzviknuo: "Free Tibet", u subotu su uslijedila nova hapšenja
Radnici i sindikati Jadrankamena za danas u 14 sati najavili su skup u Pučišćima kojim žele Vladi poručiti da mora promijeniti politiku stečajeva
Organizatorima "Zagreb Pride-a" je za redare i niz drugih troškova potrebno ukupno 15 tisuća kuna, a dosad je prikupljeno oko četiri tisuće kuna
dodaj komentar 24 komentara
stvarati sveobuhvatnije zahtjeve, koji se ne mole nego uzimaju, i koji proizlaze iz svakodnevnog promisljanja i (samo) kritike
jako je bitno da se ne slize sa ovakvim sindikatima i slicnim tijelima koja pripadaju proslosti, i pokusavaju je gurati sto dalje u buducnost, novo rusi staro, jer nema mijesta za ono cega vise ne treba biti
vremena nema, to je takodjer razlog i argument da se stvari ne odlazu i ne skrecu sa pravca globalnog, socijalnog, ekoloskog, antikapitalistickog, pravac egalitarno drustvo, pravac neposredna demokracija, znanje za sve, hrana voda energija za sve, ima za potrebe svih dovoljno, ali nema za pohlepu nekolicine
P.S. GLEDAJ I SALJI DALJE
http://www.youtube.com/watch?v=jqxENMKaeCU
Dance me to the end of love
Dance me to your beauty with a burning violin
Dance me through the panic 'til I'm gathered safely in
Lift me like an olive branch and be my homeward dove
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Oh let me see your beauty when the witnesses are gone
Let me feel you moving like they do in Babylon
Show me slowly what I only know the limits of
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Dance me to the wedding now, dance me on and on
Dance me very tenderly and dance me very long
We're both of us beneath our love, we're both of us above
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Dance me to the children who are asking to be born
Dance me through the curtains
that our kisses have outworn
Raise a tent of shelter now,
though every thread is torn
Dance me to the end of love
Dance me to your beauty
with a burning violin
Dance me through the panic
till I'm gathered safely in
Touch me with your naked hand or
touch me with your glove
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
putem treba iÊi da bi se izaπlo iz krize - ujediniti
se, okupirati tvornice, stvoriti πtrajkaËke
odbore (koji funkcioniraju na istom principu kao
i studentski plenum) i preuzeti proizvodnju na lokalnom,
regionalnom i nacionalnom nivou.Tada
Êe se radnici i studenti moÊi zajedniËki izboriti
za razbijanje represivnih mehanizama dræave
kapitalista - bogataπa i formiranja vlasti koja Êe
poËivati na radniËkim savjetima i studentskim
plenumima.
mislim da je korisno pogledati tekstna linku http://www.slobodnifilozofski.com/2009/08/ljetna-skola-marie-trigona-argentinska_22.html
a isto tako i priloženi film Avi Lewisa i Naomi Klein o radničkom organiziranju i preuzimanju tvornica u argentini, doduše mi smo takav oblik organiziranja kroz radničko samoupravljanje imali od 50ih do 90ih,
e, a onda je društveno vlasništvo postalo državno, a nakon toga tajkunsko, a sindikati? zar ne bi sindikalni vođe trebali objasniti radnicima ovaj čudesan put dobara koja su bila njihova, da bi postala državna, pa da bi završila u nečijem vlasništvu kako bi bila isisana, prezadužena, opterečena neplaćenim obavezama, hipotekama itd...
imaju pravo studenti što ne surađuju s ovakvim sindikatima, zašto bi uopće davali legitimitet ovakvoj bandi slizanoj s vlastodršcima
Progresu, koji vlada našom imaginacijom još od XIX stoljeća. Pitanje koje treba postaviti je
sledeće: Ako ne progres, što onda? Koje su to ideje? Koji termini, slike?” — Ivan Illich, The
Shadow that the Future Throws, 1989.
Očekivati "idealni" prosvjed izgovor je za nedjelovanje i pasivnost. I loš prosvjed bolji je od nikakvog. A Matijašević i nije baš toliko "bad guy" kao ostali sindikalisti i "sindikalisti"...
No, pitanje je koliko bilo kakva inicijativa ima smisla... većina ovoga naroda jednostavno podržava ovakav društveno-politički i ekonomski sustav. Da im ne odgovara, odavno bi se pobunili protiv kriminala i nepravde. Karakter nacionalnog bića je pervertiran, kaže dr. Kulić, i ne laže...
kao jedini moguci oblik ljudske zajednice. Proces je zapoceo fragmentacijom i
destrukcijom ljudskih bica, koja su zatim ponovo oblikovana po slici kapitala; ljudi su
pretvoreni u kapitalisticka bica, a krajnji rezultat je pojava kapitala u ljudskom oblicju.”
— Zak Kamat, Protiv pripitomljvanja, 1973.
Vodstvo bi trebalo artikulirati zahtjeve radništva. No oni to ne rade. Oni ne zastupaju interese radnika na način kojim bi radnicima pomogli. Naravno da treba krenuti sasvim radikalno. Na Zakone koji nisu deklarativni i po kojima radnik nema prava iz rada. Primjerice Dalmatinka Sinj. Zanima me u kojem to sistemu radnici mjesecima ne prime plaću a poslodavcima se ništa ne dogodi. Ili trenutni Pevec, koji vozaćima ne isplaćuje dnevnice, prekovremene, putne naloge, a vozaći su to odradili. Svi ti megagazde imaju velike imovine u nekretninama i pokretninama, a zamislite, od države se traži pomoć, a ta ista država ništa ne poduzima da se riješi problem lošeg poslovanja. Po meni sva dugovanja vlasnika trebala bi se, ako nikako drugačije, pretvoriti u udjele i sjest na imovinu vlasnika.
Umjesto toga neuvjerljivo spekuliraju o prirodi sindikata i filozofiraju o pravednim i demokratskim oblicima organizacije. S dozom narcizma.
Ogromnom broju ljudi u ovoj zemlji dosta je lopovluka moćnih i paraziterstva čitavih društvenih skupina koje čine biračko tijelo stranaka na vlasti.
Poanta prosvjeda bila bi da se vladu prisili na prijevremene izbore. Prosvjedi su građanski jer se želi privući što više ljudi. Organizira ih HUS je su druge središnjice podijeljene. Razlog podijele je sukob interesa između onih koji su plaćeni iz proračuna, kojima odgovara status quo, i onih koji predstavljaju radnike iz gospodarstva.
Reforma koja je nužna da bi se proklamirani ciljevi ostvarili u suštini je liberalna ili socijal-demokratska, nikako komunistička i očito ne dovoljno radikalna za mnoge studente.
Što se tu može, ne sanjaju svi revoluciju.
Neka Ozren, Vilim, Crvenkapica i ostala bratija postave gabarite npr. što se smije vikati, je li poželjan dress code, hože li biti označena ruta kretanja i kojom bojom ( ovo je ideološki važno) itd.
Dajte ne zajebavajte nas!
Bravo za studente, naš kognitarijat!
upravo su te/ti, koje ti nazivaš marginalnim aktivisticama, jedine/ni racionalno (tvoj izraz) izvršile empirijsku analizu društva i društvenih pokreta (opet tvoj izraz) te u skladu s tom preciznom analizom donijeli vrlo precizne odluke i jako dobro obrazložile svoje stavove vezano uz suradnju sa sindikatima,
a sindikati? - oni se još uvijek bave sami sobom, i kao što je već netko komentirao, valjda čekaju sa im vlada ucrta rutu po kojoj će štrajkati, ali bez velike buke i nereda molim
BTW, znaš li da je antologijska ideja o kriznom porezu poteklabaš iz sindikalnih redova?
p.s. blago tebi Kutrz što si slušao legendu Cohena. Moju financijsku konstrukciju razbio krizni porez.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.