Naime, iz godišnjeg izvješća Agencije za zaštitu osobnih podataka, tijela zaduženog za nadzor provedbe tog Zakona, jasno je da to ne čini niti svako drugo tijelo javne vlasti u Hrvatskoj. Konkretno, za prošlu je godinu svoja izvješća dostavilo 2.655 tijela javne vlasti od njih 5.432 koliko ih je u Hrvatskoj što je 49 posto. 

Usprkos tome riječ je o poboljšanju u odnosu na prijašnje godine. Primjerice, za 2010. godinu izvješća je dostavilo samo 850 tijela javnih vlasti. Zbog poboljšanog, ali i dalje nepotpunog izvještavanja, zabilježeno je i golemo brojčano povećanje podnesenih zahtjeva za pristup informacijama. Lani je takvih zahtjeva podneseno 51.930 što je rekordna brojka.

Dosad je najviše zahtjeva zabilježeno 2004. godine, u prvoj godini nakon usvajanja zakona, i tada ih je bilo 19.600. No, realan broj zahtjeva je zbog nepotpunog izvještavanja zapravo i dalje nepoznanica. Da prostora za poboljšanja, a pravo na pristup informacijama je od posljednjih ustavnih promjena 2010. godine ustavno pravo, itekako ima vidi se iz činjenice da je tek 31.405 zahtjeva riješeno u roku. Dakle, dvije petine zahtjeva zbog nekog razloga ne rješava se u roku. 

Agencija za zaštitu osobnih podataka osvrnula se i na svoj rad. Konstatirano je da je s troje djelatnika zaduženih za Zakon o pravu na pristup informacijama teško ispunjavati sve zadatke. No, mnogo veći razlog za zabrinutost mogu biti nedostatne ovlasti AZOP-a posebno prema tijelima koje odugovlače postupak. 

Iz tona izvješća AZOP-a zaključuje se da je napravljen korak naprijed kad je riječ o ustavnom pravu zvanom pravo na pristup informacijama, a uzrok toga je pozitivan učinak zakonskih promjena. Međutim, iz toga se istoga tona zaključuje da je stanje daleko od zadovoljavajućeg.