Iako Zakon o zabrani pušenja ponovno stupa na snagu za manje od mjeseca dana, točnije 9. travnja, zasad je dozvola za pušački prostor izdana za samo dva kafića! Iako će taj broj do isteka roka za prijavu još rasti, on će biti daleko manji od predviđenog. Čini se da su zbog velikih ulaganja u uvjetovane venitilacijske uređaje ugostitelji zaključili da se i od nepušača može živjeti.

Nakon što je ministar zdravstva i socijalne skrbi Darko Milinović jesenas popustio pritisku ugostitelja koji su zbog stupanja na snagu Zakona o zabrani pušenja trpjeli velike gubitke uslijed kojih je došlo do masovnog otpuštanja konobara, nakon šestomjesečne odgode primjene Zakona kako bi se ugostitelji pripremili, stvari se nisu znatno pomaknule s mjesta.

Naime, vlasnici malih kafića, čija površina ne prelazi 50 metara kvadratnih, moraju se opredijeliti: ili će im objekti biti isključivo pušački ili pak nepušački. No kako bi svoja vrata otvorili pušačima, ugostitelji moraju u kafiće ugraditi dosta skup ventilacijski sustav. Cijena takvih zahvata premašuje iznos od 50 tisuća kuna.

Predano tek 26 zahtjeva
Vlasnici većih kafića, ako žele ugostiti pušače, morat će unutar objekta napraviti sobu za pušenje, koja opet mora imati ventilacijski sustav. Kada se Zakon donosio, svi su trubili da su ima pušači glavne mušterije. No do 11. ožujka Ministarstvo zdravstva zaprimilo je tek 26 zahtjeva za izdavanje rješenja za prostor za pušenje, odnosno pušački prostor. Od toga su izdana tek dva rješenja za prostore za pušenje unutar većih objekata i devet rješenja za kafiće koji su ispunjavali uvjete da postanu u potpunosti pušački.

Vidjet ćemo hoće li vlasnici zahtjeve za pušačkim prostorima predavati u zadnji čas, no tko do 11. travnja ne preda zahtjev i ne ispuni tražene uvjete, imat će kafić isključivo za nepušače.

Za ovakvu situaciju Miroslav Folnegović, predsjednik Udruge hrvatskih restoratera, krivi Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi koje, kako kaže, vlasnike kafića nije dovoljno informiralo o promjenama koje nastupaju. "Na terenu situacija loše izgleda. Ljudi su loše informirani i ne znaju kakva im je budućnost", kazao je za tportal Folnegović.

"Nemamo traktore, ali imamo glave!"

Ponovno je istaknuo da je Zakon donesen u krivo vrijeme jer će usred velikog rasta nezaposlenosti i pada prihoda u svim gospodarskim djelatnostima provođenje ovog Zakona zadati dodatan udarac ugostiteljima.

"Ovime Milinović pokazuje kakva se ekonomska politika vodi. Ne bismo ništa izgubili da prolongiramo Zakon, ionako su sve kase prazne. Ljudi su više bolesni od stresa nego od pušenja", smatra Folnegović. Problem je tim veći jer je turistička sezona pred vratima. Folnegović spominje Austriju i Španjolsku koje su donijele zakon koji im "ide na korist, ne na štetu".

"Ako se ministar Milinović toliko brine za zdravlje ljudi, zašto ne zabrani prodaju duhanskih proizvoda?",  kaže Fonegović i dodaje da samo Tvornica duhana Rovinj u proračun godišnje uplati tri milijarde kuna: "Od kutije Marlbora, koja košta 22 kune, država ubire čak 17".

Prošlogodišnje potpisivanje peticije protiv Zakona o zabrani pušenja

Naglašava da su i prije zabrane pušenja ugostitelji teško poslovali. "Mi smo se odrekli dijela svojih plaća da ne otpuštamo radnike. Ljudi su ogorčeni, svi su u debelim kreditima. Ministarstvo ovim putem želi smanjiti broj ugostiteljskih objekata, tako da ostanu samo oni koji najviše imaju, što ne znači da su najbolji", kaže Folnegović te ne isključuje da bi uskoro moglo doći i do prosvjeda i u ovom sektoru. "Mi nemamo traktore, ali imamo glave. Ja nisam za ulicu, ali ako vas na to primoraju, nema drugog izbora", kaže Folnegović.

Problem šoping centara

"Za kafiće u šoping centrima nema zakonskih okvira. Oni ne znaju kako to definirati", kaže Folnegović dodajući da su vlasnici kafića na takvim mjestima zbunjeni. Na njihovo poslovanje znatno je utjecao i pad posjećenosti šoping centara. Zbog toga su samo West Gate i King Cross spustili cijenu najma kafića. Ostali šoping centri nisu.

Iz Ministarstva nam pak pojašnjavaju da za kafiće u trgovačkim centrima koji su odijeljeni od samog prostora trgovačkog centra vrijede ista pravila kao i za ostale, dok je u kafićima koji se protežu na hodnike trgovačkih centara pušenje zabranjeno.

Poznajući zakonodavnu praksu u Hrvatskoj, ne bi bilo nerealno očekivati da Zakon vladajući odluče ukinuti ili ga pak mijenjati. Tada bi ulaganja onih koji su se na to odlučili bila uzaludna. Drugi je problem taj što će ulaskom Hrvatske u Europsku uniju biti potpuno zabranjeno pušenje, tako da je i ta činjenica pridonijela malom broju vlasnika kafića koji su se odlučili raditi velike zahvate u svojim ugostiteljskim objektima.