Marinko Čulić 24.05.2012.

Što nam znači pobjeda Karanikolića

Marinko Čulić Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.

Što nas čeka

Trg Burze

Bilješke jedne zastupnice

Deutsche welle

Tko čuva mračne tajne Siska?

26.11.2010. Saša Kosanović Novosti  Hrvatska Komentiraj Print
Fotografija članka
Njegove mračne tajne već 19 godina čuva vlast, čuva oporba, čuva vojska, crkva, čuvaju ih građani. Za njih znaju svi, radnici u Rafineriji i Željezari, poštari i taksisti, profesori i konobari, no prije svih oni koji bi o njima prvi trebali progovoriti – policajci i tužitelji.
Iako je svim građanima Osijeka jasno da je ratni zločinac, neosporno je da bi Branimir Glavaš danas bio slobodan čovjek da nije pomislio kako se može nekažnjeno suprotstaviti donedavnom šefu HDZ-a Ivi Sanaderu. Pritom mnogi zaboravljaju da mu ni Sanader ne bi napravio ništa da nije bilo Drage Hedla i njegove 19 godina duge borbe protiv najopasnijeg čovjeka ratnog Osijeka. Hedl je o Glavaševoj kriminalnoj i zločinačkoj vladavini ispisao stotine novinskih kartica, nakon čega u Hrvatskoj nije bilo osobe koja je mogla reći da su joj ti zločini nepoznati.

Nažalost, Zadar, Šibenik, Karlovac, Bjelovar, Virovitica, Vukovar, Gospić i mnogi drugi gradovi nisu imali svog Hedla, novinara dovoljno hrabrog i ustrajnog da zapiše priče o ulicama koje su svjedočile zločinima i ormarima punima kostiju. I ne samo da ih zapiše, nego da ih ponavlja sve dok ne natjera državu da se pokrene i pošalje nekoga poput Vladimira Fabera da uhapsi zločince koji se pravdi izruguju već dvadeset godina. Ovako, ti gradovi još žive sa svojim tajnama, s mrljama koje ništa osim istine i pravične kazne za zločin ne može oprati.

Samo su najhrabriji išli na policiju

Među takvim gradovima je i Sisak - njegove mračne tajne već 19 godina čuva vlast, čuva oporba, čuva vojska, crkva, čuvaju ih građani. Za njih znaju svi, radnici u Rafineriji i Željezari, poštari i taksisti, profesori i konobari, no prije svih oni koji bi o njima prvi trebali progovoriti - policajci i tužitelji. Navodno je upravo u Sisku, od svih gradova u neokupiranom dijelu Hrvatske, početkom rata pobijen najveći broj Srba.

Siščani dobro znaju o čemu je riječ i o tome već 19 godina govore ispod glasa. Govore o Srbima s kojima su do jučer radili, prijateljevali, razmjenjivali kumstva, častili se po krsnim slavama, slavili rođenja, krštenja, vjenčanja, s njima se radovali i tugovali. Dobro se sjećaju kako su im okrenuli leđa kada su osjetili da se u zraku nešto mijenja, kada je gradskim ulicama počeo marš uniformiranog ološa, ološa koji je postao vlast kada je postalo važno tko je koje nacionalnosti. Ološa koji je usred bijela dana te njihove drugove i prijatelje počeo trpati u gepeke ukradenih automobila i odvoziti na mjesta čije se ime te ratne 1991. izgovaralo šaptom. ORA, Barutana, Jodno, šaptali su Siščani. Šaptali i odmah zaboravljali. Kada bi leš bivšeg susjeda i prijatelja nekoliko dana kasnije kilometrima nizvodno izbacila Sava, nitko ga se odjednom nije sjećao. Sisak je doživio amneziju, a žrtava se sjećala samo rodbina, ali ni ona ne uvijek. Samo bi najhrabriji članovi obitelji odlazili u zgradu sisačke Policijske uprave i prijavljivali nestanak njezinom tadašnjem šefu, Đuri Brodarcu.

Sisak nije mali, ali nije ni toliki da se većina građana ne bi poznavala, makar po čuvenju. Mnogi su tako znali i Đuru Brodarca, no nisu mu se svi usuđivali obratiti. Posjetile bi ga tek očajne majke, poput Vjere Solar, čiju je kći Ljubicu pogodio metak u stanu njezina dečka, baš preko puta policijske zgrade, ili možda neka zaljubljena žena u potrazi za mužem koji se nije vratio s posla. Kažu da je Đuro u većini takvih slučajeva bio pristojan i nasmijan: Ne znam gdje je, doći će, ne brini... Doduše, znao je biti i ciničan, pa i ljut i uvrijeđen kada bi se netko usudio posumnjati u policiju, u hrvatsku policiju. Znao bi tada navodno i zaprijetiti, pa i reći kako bi se i onaj tko pita mogao pridružiti onome koga se traži.

Druga strana službene povijesti

Ima ratni Sisak još junaka, tu je i Vladimir Milanković, Brodarčev zamjenik u dobru i, vjerojatno malo češće, u zlu. Potom Ivan Bobetko, šef kriznog štaba i sin Janka Bobetka, čovjeka koji je devedesetih shvatio da mu besprijekorna partizanska obiteljska prošlost postaje sve veća omča oko vrata, barem u društvu Gojka Šuška i sličnih. Da ga se spomene i da mu se ime nikada ne zaboravi zaslužuje i zapovjednik specijalaca, danas pokojni Jadranko Garbin, koji se jednom bio zakleo da će brinuti za sigurnost svih građana, ali je tu zakletvu brzo zaboravio.

Službena povijest Domovinskog rata u Sisku i na Baniji pamti ove ljude kao heroje obrane grada, ali problem je u tome što postoji i druga strana priče, priča o sisačkom ratnom klupku kriminala i ratnog zločina, mržnje i etičkog čišćenja. No, vrijeme prolazi i sve je veća vjerojatnost da to klupko nitko neće rasplesti. Mrtve žrtve ne mogu vikati i tražiti pravdu, a rodbina možda i bi da joj režim Franje Tuđmana nije iščupao jezik ispunivši je strahom i nepovjerenjem, zbog čega i danas šuti, baš kao i svjedoci zločina. Većina onih koji nešto znaju shvatila je poruku suca Milana Vukovića kada je izjavio da se u obrambenom ratu ne može počiniti ratni zločin. Ta misao i danas odzvanja u glavama onih koji bi trebali raditi svoj posao i odgovoriti tko je ubio Ljubicu Solar, tko je s igrališta oteo, mučio i potom, zajedno s ocem, ubio braću Trivkanović, gdje je nestao inženjer Pajagić...

Prema tvrdnjama nekih nevladinih organizacija, sisačka je ratna jesen 1991. godine progutala troznamenkasti broj nevinih građana srpske nacionalnosti. Sve te žrtve traže spokoj i kaznu za počinitelje, ali još nema ni volje ni snage da se ti zločini istraže. Oni koji su ih organizirali i provodili još šute, kao i oni koji su štitili i štite izvršitelje. Poseban problem su institucije u čijem je opisu službene dužnosti istraživanje ratnih zločina. Jer, pojedinci mogu šutjeti i boriti se sa svojom savješću, odgovornošću i noćnim morama, no kada policija, poput ove sisačke, ne želi istražiti zločine ni dva desetljeća pošto su počinjeni, kada županijski državni odvjetnik Stipe Vrdoljak, naočigled građana i glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, opstruira istrage i u najdublje ladice gura mračne sisačke tajne, onda to postaje problem sistema.

Nalogodavci još mirno spavaju

Na kraju, to će si društvo trebati objasniti poraznu činjenicu da je netko dopustio i organizirao stvaranje malih lokalnih "glavaša" koji su odradili prljavi posao, kao i zašto je vrh hrvatske vlasti odobrio, lokalni šerifi organizirali, a ološ u uniformama policije i vojske proveo u djelo likvidaciju određenog broja Srba koji su ignorirali poziv na oružanu pobunu.

Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić grupi novinara koji pokušavaju pisati o sisačkim zločinima tvrdi da su istrage pri kraju i da će javnost uskoro saznati imena zločinaca. Teško je u to povjerovati, jer da je tako, onda bi sisačko tužiteljstvo odavno bilo očišćeno od ljudi koji su bojkotom istraživanja zločina odavno postali suučesnici u prikrivanju stvarnog broja žrtava i prave prirode tih zločina. Sve što je dosad napravljeno na neki je način uvreda žrtvama.

Nažalost, još se u puno slučajeva sudi samo kada se mora, kada je međunarodni pritisak prevelik ili kada ljudi poput Hedla obave tužiteljski posao, pa zločin više nije moguće ignorirati. Glavaš i Norac su osuđeni, no na suđenju za zločine poput Lore i Paulina Dvora pravosuđe se zadovoljilo neposrednim ubojicama, pustivši nalogodavce i njihove zaštitnike da i dalje mirno spavaju.

Tagovi: ratni zločini, sisak
Prijavi članak na: Twitter Facebook
dodaj komentar 19 komentara
  1. Sasa a ko je26.11.2010. 18:07
    tvoj nalogodavac i tvoj zastitnik. Znamo.
  2. Lord Flashheart26.11.2010. 19:16
    zovite zene u crnom iz Srbije. One ce da dokazu da su se ti nesretni Srbi sami ubili kada su culi da zive u "neokupiranoj" hrvatskoj. E moja govna
  3. Milan Knežević26.11.2010. 20:42
    ja sam Srbin iz Siska!
    Srbija do Žumberkaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!
  4. rosa26.11.2010. 22:28
    sav taj ološ koji je radio likvidacije živi i pravi se nedužan,jer nema tko još uvijek da se za njih pobrine. Ali pada noć i za nadati se da će im se u mraku priviđati žrtve i progoniti ih....
  5. Levi26.11.2010. 23:17
    Ma kakvi heroji. To su najobičniji kukavički čmarovi.
  6. kampanel26.11.2010. 23:31
    da nije ovo onaj sasa sto radi za komunisticku televiziju i izvjesnog cirilicara.
    vidi, vidi kako je dete svestrano.u zaru trazenja ratnih zlocinaca po ovim prostorima mozda mu se omakne pa iscepraka pokojeg cetnickog ili partizanskog koljaca sa crvenom zvezdom.rekao bi izvesni slobo: 'malo morgen'.
  7. @kampanelu27.11.2010. 00:44
    Ti ne gledas sta pise u tekstu i ne razmisljas o sadrzaju, vec gledas tko je napisao tekst. grozna logika!
    ti se ne pitas da li je bilo pravilno jednostavno likvidirati ljude na najmracniji nacin za koji smo mislili da pripada nekim proslim vremenima, negdje tamo 1941-45 ili mracnim juznoamerickim diktaturama!
    takav nacin razmisljanja omogucava i takav nacin djelovanja!
    Znaci li to da Srbin ne moze ili ne smije napisati istinu?
    Ili se sve lijepo u tisini treba zaboraviti? Po tebi vjerovatno da, ali samo kad se radi o likvidiranim i mucki ubijenim Srbima. Cinicno i sovinisticki!
  8. Ivan27.11.2010. 15:09
    Nama koji nismo bili ni blizu tog užasa teško je to povjerovati. Ubijati svoje dojučerašnje prijatelje je suludo. Još je gore šutjeti o tome. Ti monstrumi bi trebali odgovarati kao i njihovi zaštitnici. No, to se nikada neće dogoditi. I to je još jedna tužna priča iz Hrvatske! Mir nevinim žrtvama.
  9. kampanel27.11.2010. 21:23
    nepoznati,
    iz mojeg teksta je jako vidljivo da nisam spominjao nacionalnost izvjesnog sase a vi koji bolje poznajete krvna zrnca izvjesnog sase recite koliko je taj napisao tekstova o nevidjenim zlocinima komunisticko-cetnickih koljaca.pa slovenci nemogu niti kozju stazu napraviti da ne isplivaju zrtve partizanjerosa.koliko je partizanjerosa osudjeno.nula.apsolutna nula.nula kroz jedan.
    kaze ubas mesic da je bila osveta i sasa a vjerovatno i ti sutis, ali skakali bi do neba i trazili smrtne kazne da je kojim slucajem izbjeglice na ukradenim traktorima
    hrvavatska vojska zaustavila te se partizanjeroski osvetila.
  10. @kampanel27.11.2010. 22:42
    Nisi ti kriv, neko te je gadno poje..o u mozak. Priduzi se Lordu Flashheartu pa zajedno na klanje "udbasa", "partizana", "ustasa" i "cetnika"... Jeste na razlicitim stranama, ali imate dosta zajednickih neprijatelja, dobro biste se slozili...
  11. @komentatori svi redom na ovom postu28.11.2010. 08:42
    Pitanje iz naslova je "Tko čuva mračne tajne Siska?", a vi serete li serete. Pokusajte dati odgovor na njega.
  12. umpapah28.11.2010. 10:15
    U tiskanom izdanju Jutarnjeg lista od ove subote, 27.11.2010, Muhamed Kličić, sudionik u odvođenjima i ubojstvima tih Srba, podrobno opisuje kao se to sve odvijalo.
  13. kampanel28.11.2010. 21:07
    nepoznati,
    glede jeb...u mozak pa zar to nije bio specjalitet komunjara dok nisu izgubili rat .poslije rata su presli u prve redove gay parada i prebacili svoj bolestan um u usta i debelo crijevo te poslije klimaksa traze hrvatske zlocince.
  14. @kampanel28.11.2010. 21:46
    Nemam pojma sto je bio specijalitet komunjara, niti mi je poznato da su izgubili rat??? Obzirom na to tvoje intimno znanje nama nepoznatih cinjenica, ne bi me cudilo da si jedan od bivsih komunjara koji je na vrijeme okrenuo kabanicu?
  15. kampanel30.11.2010. 13:23
    nepoznati,
    nisam,majke mi, nisam nikada bio komic niti clan komic partije.pitaj udbasa mesica ako mi ne vjerujes na rijec.
  16. cudno!05.12.2010. 11:53
    O svemu se ovdje polemizira, samo ne o temi iz naslova! Pa ima vas dovoljno iz Siska i okolice ili onih koji o tome imaju pojma ili neko misljenje. Zasto ne napisete nesto?
    Nije li to indikativno? Kad se potamane svi Srbi u Hrvatskoj, a tko je onda na redu?
    Zemljo Hrvatska, tamni te oblaci pokrivaju!
  17. branitelj10.09.2011. 22:38
    nemate pojma sta pricate nitko ne spominje petokolonase koji su sastancili i kovali planove za svoju krajinu a ti takozvani civili bili su upravo to sta sam se i uvjerio kad mi je prijetio da ce mi zaklati obitelj i mene kao sto su mi zapalili kucu u centru Siska pa nije nijedan jna vojnik dosao spijunirati gdje su pale granate i davali informacije gdje su pale granate i koliko su fulali.To su sve bili vasi susjedi,prijatelji takozvani srbi petokolonasi a taj zlatko koji je bio na jodnom na porti prica gluposti i privlaci pozornost na sebe jer je toliko jadan da se nesmije pojavitti nigdje jer je duzan cijelom Sisku jer ima problema sa alkoholom
  18. znas ti k****c12.09.2011. 21:04
    smece jedno doci ces i ti na red pa cemo cuti sto vi "znate"
  19. soko10.01.2012. 17:09
    Ako je zarad pravde i ljudskosti,onda tako i pisimo.Milankovic Vladimir je po rodjenju Srbin(po ocu),zavrsio vojnu akademuiju u Beogradu,do pred rat se nije odvajao opasaca sa grbom ondasnje Jugoslavije i prilikom postrojavanja i smotri pripadnika policijske stanice u Sisku se trudio da ga svi vide.Poslije izbora je za sebe govorio da je Hrvat pravoslavne vjere,(to mi je u oci rekao u januaru 91. ispred SUP-a u prvoj ulici tada soc. saveza.)Ako me moje sjecanje ne vara on je ozenjen zenom i z sela Drljace ,zivio je u novom stanu na Brzaju i to mi ne mozete osporiti da ga ja dobro poznajem jer smo godinama zajedno radili.Ja niciju nacionalnost ne diram a nisam ni onda ali karakter Vlade Milankovica odaje covjeka koji je u stanju gaziti preko leseva samo da dodje do polozaja i tako je i radio.Neka o njemu pisu oni koji ga poznaju a ne pristrasni.Ako je neko kriv za smrt policajaca Z.Vranesevica,B.Oljace,J>Crnobrnje onda je to Vlado i njegov egzekutor Lugaric Stjepan (ubio Oljacu u Komarevu).Ko je kriva za ponasanje Mandala i handzarlija,zasto je( da bi bio boji Hrvat od vas koji ste tako rodjeni)naredio i dozvolio da se to radi.Zasto nikad nije ispitana uloga novopecenog "Hrvata" Haskic Hasana sin Becira koji se sada zove Vinko Haskic u navodnom samoubistvu njegove supruge Ankice (koja je bila Srpkinja).Ljudi, imam prijatelja u Hrvatskoj i sanjima redovno odrzavam kontakte kod nekih sam dolazio a i neki meni od njih dolaze u posjete.Dakle mozemo biti ljudi ako hocemo potrebno biti posten i prema sebi i drugima.Ja znam da su neki Srbi cinili zlocine i meni je zao sto je tako bilo.Gledao sam rekonstrukcije koje su vasi novinari radili za nedjela oko Kostajnice i verujte zgrozio sam se postupaka nekih kao Stevo Borojevic Gadafi i Josipa kovacevica u Glini.
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

25.05.

Brišete dug kriminalcima, obrišite i Monteru

Radnici Montera pozvali su državne institucije da spase tvrtku inače će u kolektivni štrajk glađu

23.05.

Ne damo plaće u državnim tvrtkama

"To što Vlada želi rezati onima koji još nisu dno dna, govori o bezidejnosti da provedu obećano", poručuju sindikalisti

22.05.

Muke po doprinosima

Država je odlučila disciplinirati naplatu doprinosa i napuniti proračun, ne mareći pritom previše za radnike

21.05.

Potvrđen stečaj nad Jadrankamenom

Visoki trgovački sud odbio je žalbu Nezavisnog sindikata Jadrankamena na otvaranje stečaja

19.05.

Zbog Kineza nova uhićenja u Zagrebu

Nakon što je u petak uhićen aktivist Građanske akcije koji je pred zgradom Vlade, dok je prolazila kineska delegacija, preko megafona uzviknuo: "Free Tibet", u subotu su uslijedila nova hapšenja

19.05.

Jadrankamen poziva na skup u Pučišćima

Radnici i sindikati Jadrankamena za danas u 14 sati najavili su skup u Pučišćima kojim žele Vladi poručiti da mora promijeniti politiku stečajeva

18.05.

Pomozite "Zagreb Pride-u"

Organizatorima "Zagreb Pride-a" je za redare i niz drugih troškova potrebno ukupno 15 tisuća kuna, a dosad je prikupljeno oko četiri tisuće kuna

Info most
nzzcd
Info most
Srpsko narodno vijece