Vladimir Šeks i Zlatko Kramarić, te još niz svjedoka, nisu govorili istinu kad su pred Županijskim sudom u Zagrebu tvrdili da Branimir Glavaš nije imao zapovjedne ovlasti nad Zaštitnom četom. Tako je u presudi za likvidacije osječkih Srba iz 1991. godine, dovršenoj prošlog tjedna, konstatirao sudac Željko Horvatović.

Horvatovićeva tvrdnja da su i danas aktivni političari Kramarić i Šeks lagali pred sudom, proizlazi iz toga što sudac Horvatović smatra dokazanim da je Glavaš imao efektivnu zapovjednu moć prema Zaštitnoj četi, odnosno BOB-u (Bojna osječkih branitelja prema nekim izvorima, Branimirova osječka bojna prema drugima). Takve se Glavaševe ovlasti izvode iz svjedočkih iskaza, među kojima su i svjedočenje Martina Špegelja i Josipa Boljkovca, ali i iz dokumenata, među kojima su najvažniji transkripti Vrhovnog državnog vijeća i sastanaka na Pantovčaku.

Na jednom od tih sastanaka Franjo Tuđman osobno tvrdi da je Glavaš još tijekom kolovoza 1991. godine bio i vojni komandant i sekretar Narodne obrane, dok Martin Špegelj u studenom iste godine na Pantovčaku tvrdi da Glavaša treba postaviti u štab obrane, kako bi se naoružane i motorizirane jedinice koje se okupljaju oko njega efektivno stavile u funkciju obrane grada. Tuđman je svoje tvrdnje izrekao u razgovoru s Milanom Ramljakom, no unatoč tome što je taj razgovor zabilježen, Ramljak se nije mogao sjetiti da bi tako nešto čuo, te je za tvrdnje predsjednika Tuđmana ocjenio da su date na temelju neispitanog stanja stvari. Svejedno, Tuđmanove je navode sud uvažio kao bolje i pouzdanije od Ramljakovog svjedočkog iskaza.

Tuđmanove i Špegeljeve tvrdnje iz transkripata potvrđene su i navodima iz raznih publikacija, od monografije 160. brigade odobrene od brigadnog IPD-a Ištvana Mihalika, pa do knjige Zlatka Kramarića »Gradonačelniče, vrijeme je...«. Međutim, iako je Kramarić u knjizi eksplicitno naveo da je Glavaš osobno zapovijedao vojnom akcijom u Tenju od 7. srpnja 1991. godine, u svom je iskazu tu tvrdnju relativizirao.
Za razliku od njega, Vladimir Šeks nije relativizirao, ali je, kako je sud utvrdio, tumačenjem da »peta kolona« ubija Srbe po Osijeku kako bi naštetila njemu i Glavašu, »zamijenio teze« i »pokušao pomoći optužnicima prebacujući odgovornost za inkriminirana kaznena djela«.

Šeksov pokušaj sud je ocjenio posve neuvjerljivim, jer osim što nije dao nikakve dokaze kojima bi potkrijepio svoje tvrdnje, imao je i konkretnih motiva pomoći optuženicima. Naime, Šeks nije krio da je prijatelj s ocem Gordane Getoš Magdić, da poznaje Ivicu Krnjaka od 1972. godine, te da je s Branimirom Glavašem usko surađivao.

Na kraju svoje analize, sud zaključuje da su Šeksov i Kramarićev iskaz neistiniti kao i obrana samog Glavaša, jer su proturječni utvrđenim činjenicama. Pored iskaza aktivnih političara Šeksa i Kramarića, sudac Željko Horvatović procjenio je da su pred sudom neistine iznosili i nekadašnji potpredsjednik Vlade Milan Ramljak, ali i general Vinko Vrbanac, bivši šef osječke policije Dubravko Jezerčić, te još niz svjedoka, za koje je sve zaključeno da su subjektivni jer su s Glavašem bili bliski privatno ili poslovno. Pritom sud naglašava da je Glavaš i danas jedna od najutjecajnijih osoba u Osijeku i to ne samo u političkoj sferi.