24.05.2012.
Što nam znači pobjeda Karanikolića
Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Što nas čeka
- "1000 ZA-ŠTO o EU" o izborima i drugačijoj Europi
- Akcija stadion/ Okrugli stol
- Poziv na prosvjed protiv transporta životinja
- Eko zona dijeli LED žarulje
- Globalni trendovi u zaštiti ljudskih prava i uloga UN-a/ Predavanje
- Zarez broj 335.
- Voda ili profit/ Javna tribina
- Kamo vode dokumenti?/ Tribina
- → Više
- Bajssek – biciklističke mape grada Osijeka/ Izložba
- Prikazivanje filma "Nevrijeme" i diskusija o problemu silovanja u ratu
- Vilim Matula / Siniša Labrović: Postdiplomsko obrazovanje
- Šesti Festival židovskog filma
- Što intendant može promijeniti?
- Čovjek na Zemlji 2012.
- 15. Festival alternativnog kazališnog izričaja
- "Moj bosonogi prijatelj" i "Draquila" u Dokukinu
- → Više
Trg Burze
- Natječaj za dodjelu sredstava Zaklade Adris
- Natječaj za Projekte građana unutar programa Europa za građane
- Natječaj za financijske potpore projektima udruga u području izvaninstitucionalnoga odgoja i obrazovanja djece i mladih
- Natječaj Zagrebačke županije za udruge za zaštitu okoliša
- Natječaj Ureda za ljudska prava i nacionalne manjine
- Financijska potpora za projekte za održivi razvoj otoka
- UNESCO International Fund for Cultural Diversity 2012
- Natječaj za neobjavljenu SF&F priču na temu demokracije
- → Više
- Poziv mladim Zagrepčanima na davanje doprinosa u razvoju aktivnosti za mlade
- Henkel Art.Award. 2012
- Izložba fotografija na "Pedalafestu"/ Izložba
- Doniraj emotivnu baštinu Prajdovoj izložbi prekinutih queer veza
- Natječaj za izlaganje u Galeriji VN u 2013.
- doFuraj svoj film! 2012 - poziv
- Re-Thinking Humanities and Social Sciences
- Snimi kratki biciklistički video i osvoji Veliku pedalu!
- → Više
Deutsche welle
- Politika Nacionalizmi u europskoj čekaonici
- Panorama Finale Eurosonga bez "Neba"
- Gospodarstvo Smije li Grčka uopće napustiti eurozonu?
- Kultura Djela najpoznatijeg njemačkog umjetnika na okupu
- Priča dana Hannelore ili Angela? Koju Nijemci više vole?
Tko to tamo ne vjeruje?
Brojna svjetska istraživanja sprovedena proteklih nekoliko godina na temu teističke bojazni spram ateista (časopis American Sociological Review, Sveučilište British Columbia, Pew Research Center, istraživanje sociologa Phila Zuckermana) dala su humanistički porazne rezultate, u kojima prvonavedeni drugonavedene mahom svrstavaju na samo dno egzistencijalnog lanca.
Obrazloženje zašto je tomu tako, unatoč raznim argumentacijama, na neki je način sažeto u konceptu povjerenja, kao jednog od temeljnih načela vjerskog iskaza. Naime, dok vjernici svoj nagon prema životu paradigmatski temelje na spomenutom povjerenju, dotle nevjerniku kao da je udaren evolucijski embargo na mogućnost posjedovanja te vrline. Podsvjesno su označeni kao oni drugi kojima ključ religiozne samoopstojnosti, ideja Boga kao ultimativno Dobro, ne predstavlja ništa više doli Ljudi koji ne pripadaju strankama i organizacijama bilo koje vrste i kao takavi se dobro osjećaju, uglavnom su oduvijek smatrani potencijalno opasnim neprijateljima društvenog duha obuzetog grupiranjem ma koje vrste umirujuće priče za lakovjernu masu. Tako, smatra se, radikalno zastranjuju na putu ka vječnoj pravdi, popločanom altruizmom i poštenjem, te se odaju propasti vlastite sumnje. Da tomu nije baš tako, u dvadeset i prvom stoljeću smatram uistinu suvišnim isticati. Gotovo svaka ozbiljnija čitanka iz povijesti ljudskog roda zorno tome svjedoči. Stoga, niti imam volje, niti ima potrebe nabrajati civilizacijske vrijednosti ateističke nereligijske etike jer to već spada u sferu retoričke apstrakcije u kojoj se nepobitnim pokušava dokazati nepobitno.
Ovaj, nazovimo ga, kratki uvod samo je mala globalna uvertira kako, fokusiravši sliku na mikrorazinu naše domovine, ne bi ispalo da smo u pogledu teokratsko-sekularnog antagonizma nešto posebno. Naime, što se tiče vjerske nesnošljivosti i skepse spram manjina, bilo (ne)religioznih bilo ideoloških bilo nacionalnih, tu smo oduvijek bili dio Europe, dio svijeta. Stoga, u definiranju spomenutog, svojevrsnog animoziteta vjernika spram nevjernika u domaćem kontekstu, krenimo nekakvim redom.
Smatram da je prvi evidentni uteg oko vrata razumijevanju nekog tko ne vjeruje od strane nekog tko vjeruje u uvriježene domicilne religijske datosti činjenica da smo mi na ovim prostorima neminovno ovijeni velom komunističke prošlosti. Ta je prošlost sinonim za strahovladu bezboštva koja se, eto, svim silama ne samo trudila, već bezuvjetno primoravala na odbacivanje duha vjere i prihvaćanje tekovina jedne političke opcije. Zadnjih dvadeset godina takva je uporna propaganda pojedinih što vlastodržačkih, što crkvenih opcija neminovno pridonijela postojećem društvenom razdoru između teista i ateista, čak više no što je to slučaj s privatnim vjerskim okršajima, bilo da se radi o međukonfesionalnim (rimokatolici, pravoslavci, protestanti) ili pak onim međureligijskim (muslimani, židovi). No, dobro znamo da u svijesti naših 
naroda nema goreg od krivovjernika, jer tko dira Boga, vrši napad i na otadžbinu. Pa da im skalpove ispravno krstimo i obrežemo ih! Iz toga proizlazi pitanje: kako to da unatoč činjenici što se heretici smatraju najomraženijom vrsti susjeda, ipak postoji još jedan kompletan svijet onkraj i tog zaziranja? Onaj za čije postojanje nipošto ne želimo čuti - onaj ateistički.
Upravo u ovom trenutku dolazimo i do drugog važnog, gotovo statutarnog razloga općenarodnog jaza, koji se za razliku od svog prvog, više političkog uzročnika, manifestira više na psihičkoj bazi, iako je neosporno pod njegovim utjecajem. Naime, ovdje se prije svega radi, rekao bih, o principu narušavanja kolektivne svijesti onih koji vjeruju od strane onih koji ne vjeruju. Ako spomenuti kolektiv funcionira kao zajedništvo istomišljenika, okupljenih oko jedne konačne biti, drugim riječima kao crkva okupljena oko božanske osobe ili osoba, tada se bilo kakva vrst kritike ili sumnje u tu suštinu doživljava kao direktan napad na sve one okupljene u to ime. Posljedica je da vjernik karakterizira nevjernika, ne samo kao onog koji ne vjeruje u njegov vid ispovijedanja, već i kao onog koji ne vjeruje u ništa što posjeduje koncept vječnog nadnaravnog Dobra, te ga kao takvog svrstava u red onih koji su prozvani utvarama bezbožne komunističke prošlosti. Time ga deklasira ne samo na religioznoj već, mahom nenamjerno, i na ljudskoj bazi. To je obrazac koji nas okružuje, pa je svaki pokušaj promjene teški rovovski rat novih dokaza i okoštanih principa, koji se, na sreću, i dalje vodi. Osim toga, u kontekstu ovog drugog razloga postoji i onaj dio, recimo svojevrsnog straha teista od ateista jer se ovaj drugi, s obzirom da nema nikakvo nadnaravno uporište i mnoštvo „braće i sestara" koji barem na psihološkoj razini stoje iza njega, ukazuje kao netko tko je životno snažniji, netko komu ne treba nitko na takav način da ga obredno miluje po propisanim pravilima stoljetnog kolektiva kada mu je najteže. Ljudi koji ne pripadaju strankama i organizacijama bilo Nisu problem ljudi, bili vjernici ili nevjernici; problem su institucije, crkvene i državne, koje na tu razliku neprestano pokušavaju ukazati. Zavadi, pa pobjednički spavaj! koje vrste i kao takavi se dobro osjećaju, uglavnom su oduvijek smatrani potencijalno opasnim neprijateljima društvenog duha obuzetog grupiranjem ma koje vrste.
Ovo sve dovodi i do trećeg, a po meni najopasnijeg stavka nepovjerenja vjernika prema nevjernicima jer zahvaća one najmanje - djecu. U društvu kao što je naše, neosporno zaglavljenom između prva dva navedena razloga, rađa se neka vrst nevine odbojnosti koja se najbolje uočava unutar atmosfere ovijene oko školskog vjeronauka. Naime, ono malobrojno potomstvo koje roditelji iz raznoraznih razloga nisu voljni pustiti da pohađaju konfesionalni predmet u većini slučajeva je stigmatizirano kao nešto zasebno, kao oni drugi. Često se događa da to stvara određeni pritisak, i blago, mada ne i vidljivo, otuđenje onih koji ne idu na vjeronauk. Njihovi kolege koji ga pohađaju, često i nenamjerno poučeni roditeljskim stavom o avetima prošlosti i narušavanju kolektiva, imaju na umu, mada opet napominjem, ne vidljivo, kako njihovi nereligiozni školski prijatelji ne pripadaju baš posve društvu kojemu i oni. Ovo u konačnici, ako pomnije sagledate stvari, rezultira cikličnim krugom, bolje rečeno, jednom svirepom centrifugom međuljudskog nerazumijevanja sa znatnim humanističkim posljedicama, jer od nevine odbojnosti točke tri pa do otvorenog prezira iz točke jedan, čovjeka ovog podneblja dijele uglavnom samo godine odrastanja.
S posve druge strane, ateističke, reperkusije navedenih razloga rezultiraju ogromnim valom frustracija radi nemoći njihove društvene artikulacije, s obzirom da je naša 
zemlja po pitanju ljudskih prava na vrlo niskim granama civilizacijskog razvoja. To često rezultira neumjesnim revoltom pojedinaca, koji svoje argumente oviju prvenstveno ogorčenjem, a ne razumnim zahtjevima konkretnog dijaloga. Tada, umjesto da im kritika dopre do onih institucionalnih službi koji teističko zaziranje i proizvode, ona im zapne na uličnim pokušajima i nehajno razasutim lecima, koje ovo društvo, napaćeno prošlošću i neizvjesnom budućnošću, jednostavno doživljava kao još jedan pokušaj razdora. Jer, ne zaboravimo, prednost pisanja povijesti imaju oni u kojih su papir i olovka, a u našem slučaju to definitivno nisu oni sekularizacijskog stanja svijesti.
I uvijek imajte na umu, nisu problem ljudi, bili vjernici ili nevjernici; problem su institucije, crkvene i državne, koje na tu razliku neprestano pokušavaju ukazati. Zavadi, pa pobjednički spavaj!
Vezane vijesti
PITANJA ATEIZMA
Objavljujemo članak osnivača Udruge za zaštitu ireligioznih osoba Protagora: Način na koji ljudi djeluju ne ovisi o njihovu vjerovanju…
Objavljeno: 30.01.2006.
Kako je to biti bezbožnik?
Obratili smo se nekolicini članova "Protagore", kako bismo dobili svjedočanstvo o bezbožništvu danas, i osjećaju koji imaju u…
Objavljeno: 15.05.2012.
Ništa od alternative vjeronauku
Iako su vladajući uoči izbora obećavali uvesti promjene u izvođenje nastave vjeronauka u javnim školama, na to ćemo, prema svemu…
Objavljeno: 29.03.2012.
Moral, religija i ljudska prava
Lakoća i dragovoljnost kojom su se crkvene hijerarhije uključile u nacionalističke politike i spetljale s vladama čiji su glavni…
Objavljeno: 13.03.2012.
Ratove vodi Crkva, a ne ateisti
Udruga Protagora nije upoznata s zločinačkim pohodom organiziranim od strane nevjernika. Ali zna da je prve progone onih, koji…
Objavljeno: 17.01.2012.
POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE
Brišete dug kriminalcima, obrišite i Monteru
Radnici Montera pozvali su državne institucije da spase tvrtku inače će u kolektivni štrajk glađu
Ne damo plaće u državnim tvrtkama
"To što Vlada želi rezati onima koji još nisu dno dna, govori o bezidejnosti da provedu obećano", poručuju sindikalisti
Muke po doprinosima
Država je odlučila disciplinirati naplatu doprinosa i napuniti proračun, ne mareći pritom previše za radnike
Potvrđen stečaj nad Jadrankamenom
Visoki trgovački sud odbio je žalbu Nezavisnog sindikata Jadrankamena na otvaranje stečaja
Zbog Kineza nova uhićenja u Zagrebu
Nakon što je u petak uhićen aktivist Građanske akcije koji je pred zgradom Vlade, dok je prolazila kineska delegacija, preko megafona uzviknuo: "Free Tibet", u subotu su uslijedila nova hapšenja
Jadrankamen poziva na skup u Pučišćima
Radnici i sindikati Jadrankamena za danas u 14 sati najavili su skup u Pučišćima kojim žele Vladi poručiti da mora promijeniti politiku stečajeva
Pomozite "Zagreb Pride-u"
Organizatorima "Zagreb Pride-a" je za redare i niz drugih troškova potrebno ukupno 15 tisuća kuna, a dosad je prikupljeno oko četiri tisuće kuna
dodaj komentar 32 komentara
Kada sam joj staloženo i fino objasnio kako uopće nisam religiozan, da nisam vjernik i da ne pripadam ni jednoj crkvi, umalo se nije onesvjestila. Da šok bude veći, pobrinuo se moj sin kad joj je u nastavku izjavio da je katolik.
I baba se upisala kao katolik, a moja žena je diplomatski odbila odgovoriti.
Od tada nismo spominjali taj smiješni događaj, do neki dan kada sam se nešto naljutio na sina pa sam mu rekao: Zar nisi nedavno na popisu rekao da si katolik. A koji sam kurac ?, odgovorio mi je.
21-VO STOLJEĆE ,PA I DAVNO PRIJE ,U NAJRELIGIOZNIJIM ZAJEDNIOCAM,KAŽEM NAJRELIGIOZNIJIM JER IH DRŽAVA I CRKVA TAKVIM DRŽI VEĆ STOLJEĆIMA IAKO JE U TIM ZAJEDNICAMA, DRŽAVAMA VELIKI DIO GRAĐANA ODBACIO RELIGIJU NE NEKOM SNAGOM SILE NEGO OBRAZOVANJEM,ŠIRENJEM CIVILIZACIJSKIH DOSTIGNUĆA I.T.D. SVE DRŽAVE KAPITALISTIČKOG SVIJETA ,BEZ OBZIRA ŠTO SE RELIGIJA SVE VIŠE ZABACUJE U NJIMA OD MNOŠTVA NJIHOVIH GRAĐANA, USTAVNO I RAZNIM ZAKONSKIM PROPISIMA ILI PREČUTNIM DJELOVANJEM KRŠĆANSKE RELIGIJE ,TOLERIRAJU STANJE KRŠĆANSKOG DUHA ,ALI U FORMI NEKE DOMINACIJE ,S OBJAŠNJENJEM ,TO JE TRADICIJA,PA SE TAKO ODRŽAVAJU NA VLASTI I KAO KLASNE DRŽAVE.. MORA SE PRIZNATI DA JE KRŠĆANSTVO BAZA IZ KOJE JE EMANIRALO KLASNO USTROJENO DRUŠTVO KOJE DO DANAŠNJIH DANA BAŠTINI DRUŠTVENE RAZLIKE KOJE SE I ZAKONIMA PREFERIRAJU. ČITAM STATISTIČKE PODATKE O RELIGIOZNOSTI POJEDINIH EVROPSKIH DRŽAVA ,PA SE DA ZAKLJUČITI DA PO IZJAŠNJAVANJU ,BAR STATISTIČKOM , A KOJE POČIVA NA NEKIM IZVIDIMA ,SLUŽBENOG KARAKTERA, NIJE MALI PROCENAT ATEISTA ILI ONIH DRUGIH,AGNOSTIKA, ALI TE DRŽAVE SE NE ODRIĆU DA SE KRŠĆANSKI VJERSKI PRAZNICI PROGLASE NERADNIM ,ŠTO ZANČI ,NEKA VAS , MI POČIVAMO NA VAŠIM KLASNIM KORIJENIMA KOJE STE NAM NAKALEMILI ,SAMO MALO MODIFICIRANE ,ONE RIMSKE ROBOVSKE. A KAKO GLEDATI DRUKČIJE SLIKU DANAŠNJEG DRUŠTVA UOPĆE,KADA SMO U DRUŠTVENO EKONOMSKOM ISKUŠENJU KOJE JE NA DJELU,DA JEDNA MILIJARDA LJUDI U SVIJETU GLADUJE,A ONA SA SOBOM NOSI I MNOGE DRUGE POSLIJEDICE, TIČUĆI SE ČOVJEKA KOJI JE STOŽER SVEGA JER ON SVE STVARA . ZATO ŠTO DRŽAVA POČIVA NA KALSNIM TEMELJIMA OD KADA JE KRĆANSTVO MILANSKIM EDIKTOM POSTALO DRŽAVNA RELIGIJA.
ŽIVLELI SMO U JEDNOM RAZDOBLJU ,POSLIJE DRUGOG SVJETSKOG RATA KADA SU NASTALE DRŽAVE UPRAVO KAO POSLIJEDICA TOG KLASNOG TERORA . I TE DRŽAVE SU SU RELIGIJU ODVOJILE OD DRŽAVE ,SLUŽBENO I STVARANO,ŠTO TO NA ZAPADU NIJE SLUČAJ NIKADA U POVJESTI DO SDA. I, KAKO SE POSTAVIO TAJ TAKOZVANI DEMOKRATASKI SVIJET ZAPADA PREMA SOCIJALISTIČKIM DRŽAVAMA??,GEBELSOVSKOM PROPAGANDOM I RAZNIM VRSTAM POLITIČKOG PA I EKONOMSKOG PRITISKA SVE DOK NISU SRUŠILI TAJ SUSTAV.B ARATALO SE PRAVOM GEBELSOVSKOM PROPAGANDOM ,A ONA JE U KORIJENIMA KRŠĆANSKA,DA SE U SOCIJALISTIČKIM ZEMLJAMA TERORIZIRAJU VJERNICI ,DA I IH SE SLEKTIVNO DISKRIMINIRA U GRAĐANSKOM ŽIVOTU,TIČUĆI SE ZAPOŠLJAVANJA,OBRAZOVANJA,ZAUZIMANJA NEKIH RUKOVODEĆIH MJESTA U DRUŠTVU I.T.D. GOMILA PRAVIH KRŠĆANSKOGEBELSOVSKIH PODVALA . NIJEDNA ZAPADNA DRŽAVA NIJE SE OGLASILA DA SE IPAK ODUSTANE OD TOGA UOPĆENOG OBRASCA BLAĆENJA TIH NARODA NA ISTOPKU,KAO DA SU ONI POSTALI NE VIŠE LJUDI NEGO NELJUDI.A SOCIJALISTIČKE DRŽAVE SU SAMO IZOPĆILE CRKVU IZ DRUŠTVENOPOLITIČKOG DJELOVANJA JER JE ONA INSTITUCIJA KOJA DJELUJE MEĐU SVOJIM SLIJEDBENICIMA SAMO RELIGIOZNO. SVE CERMONIJALNE KRŠĆANSKE OBREDE JE SVAKA SOCIJALISTIČKA DRŽAVA DOZVOLILA I OSIGURAVALA DA SE POŠTUJE PRAVO NA TAKVA DJELOVANJA CRKVE. NE ,CRKVA NIJE ZAINBTERESIRANA ZA ŽIVOT GRAĐANA ,ONA JE ZAINTERESIRANA DA SUDJELUJE U KLASNOJ PODJELI DRUŠTVENIH DOBARA, DA POSJEDUJE BANKE ,POLJOPRIVREDNE LATIFUNDIJE NA KOJIMA RADE LJUDI U POLOŽAJU ROBOVA,/JUŽNA AMERIKA/ PA I U NEKOIM ZEMLJAMA EVROPE , DA POSJEDUJU DIONICE ,DA SE BAVE I MNOGIM DRUGIM DJELATNOSTIMA KOJI NEMJU RELIGIPZNI KARAKTER. EVO , DOŠLI SMO U POZICIJU I RAZDOBLJE KADA OGROMAN BROJ LJUDI NE RADI ,ILI ONAJ KOJI RADI BIVA DISKRIMINIRAN OD VLSNIKA KAPITALA NA RAZNE NAČINE,NEPLAĆANJA SOCIJALNE ZAŠTITE U CIJELOSTI ZA SVOGA RADNIKA ,ZDRAVSTVEN OSIGURANJE, PENZIONO,JER KAPITALISTA ŽELI OPRIHODOVATI ŠTO JE MOGUĆE VEĆI PROFIT,PA NE PLAĆA PRODUŽENI RAD,PA TRAŽI DA RADNIK PRODUŽI RADNI VJEK ZA STICANJE PENZIJE. OVO ŠTO JA NAVODIM TO NIJWE MOJA IZMOŠLJOTINA ,O TOME JE MARX NAPISAO POZAMAŠNO DJELO O PRIVATNOM VLASNIŠTVU NA SREDSTVA PROIZVODNJE. DAKLE, NIJE OVA BOLJKA RADNIČKE KLASE OD JUČER ,ONA JE NAČIN ŽIVLJNJA U KLASNOM DRUŠTVU I KROZ ČITAVU POVJEST NIJE ZABILJEŽENO DA JE CRKVA PREDVODILA ONE SIROMAŠNE PROTIVU INIH KOJI NEPRAVEDNO EKSPLOATIRAJU DRUGE. A ,DANAŠNJA EKONOMSKA KRIZA,KOJA NIJE KRIZA DRUŠTVENE ZAJEDNICE PROUZROČENA NEKOM VIŠOM SILOM ILI DUGIM UZRICIMA NA KOJE LJDSKO DRUŠTVO NEMA EFIKASNASREDSTVA DA SE TOME SUPROSTAVI. OVA KRIZA JE KRIZA KAPITALISTIČKIH OLIGARHIJA KOJE SU SVOJOM VLASTITOM NESPOSOBNOŠĆU I JOŠ VEĆOM DRUŠTVENOM NEODGOVORNOŠĆU ,PROUZROČILI DA POLA EVROPE JE NA RUBU GLADI JER NERADI ILI NEDOVOLJNO RADI DA BI ZARADILA MAKAR ZA PROSTU REPRODUKCIJU.
EVO PRILIKE DA POTRAŽIMO ODGOVOR OD KRŠĆANSKE CRKVE, A POSEBNO OD VATIKANA KAO OKTROIRANOG STOŽERA: GOSPODO PRETSTAVNICI ONOGA GORE,KOJI SVE VIDI I SVIME UPRAVLJA,DOBRE NAGRAĐUJE A ONE DRUGE OPOMINJE ILI KAŽNJAVA, VI KAO NJEGOVI IZASLANICI NE REKOŠTE NIŠTA NA OVO ZLO LJUDSKO KOJE HARAĆI PO ZEMLJI GERŠNIKA.KAO DA NE POSTOJITE ,KAO DA VAS NIJE BRIGA ,KAO DA STE UDRUŽENI SA OVIMA KOJI SU PROUZROČILI OVO ZLO??? JAVITE SE PA POVIČITE:VRIJEME JE ZA PROMJENE I TO ONAKVE KAKVE JE MARX DAVNO PREDVIDIO KAO PRAVO ČOVJEKA ,DA UČESTVUJE U STVARANJU I UPRAVLJANJU SVOJIM RADOM U SIMBIOZI SA SVIMA I DA SVE ŠTO POSTOJI BUDE VLASNIŠTVO SVIJU , DA RAD NE BUDE NUŽDA NEGO PRILIKA ZA REKREATIVNO STVARANJE.
beeeee-beeee
"ZATO ŠTO DRŽAVA POČIVA NA KALSNIM TEMELJIMA OD KADA JE KRĆANSTVO MILANSKIM EDIKTOM POSTALO DRŽAVNA RELIGIJA."
Uščipak mnogo sereš. Previše stišćeš Caps Lock. Nesuvisao si, paranoičan, a i neznalica povijesti. Kršćanstvo nije postalo državnom religijom milanskim ediktom. Milanski Edikt je potpisao car Konstantin 313. g. kojim je zaustavio krvave 3-stoljetne progone kršćane koje nisi ni jedanput spomenuo iz svoje očite mržnje prema svemu što nosi predznak kršćanskog. Dakle 313. g. milanskim ediktom kršćanstvo je LEGALIZIRANO.
Tek 27. 02. 380. SOLUNSKIM EDIKTOM kršćanstvo postaje državna religija rimskog carstva a taj edikt potpisao je car Teodozije I
"BARATALO SE PRAVOM GEBELSOVSKOM PROPAGANDOM ,A ONA JE U KORIJENIMA KRŠĆANSKA,DA SE U SOCIJALISTIČKIM ZEMLJAMA TERORIZIRAJU VJERNICI ,DA I IH SE SLEKTIVNO DISKRIMINIRA U GRAĐANSKOM ŽIVOTU,TIČUĆI SE ZAPOŠLJAVANJA,OBRAZOVANJA,ZAUZIMANJA NEKIH RUKOVODEĆIH MJESTA U DRUŠTVU I.T.D. GOMILA PRAVIH KRŠĆANSKOGEBELSOVSKIH PODVALA."
Nevjerovatno kakvih ovdje analfabeta ima, koji si uzimaju za pravo govoriti ovakve nebuloze. Evo frajeru proučavaj malo pa reci je li to gebelovska propaganada:
http://en.wikipedia.org/wiki/Persecution_of_Christians_in_the_Soviet_Union
http://en.wikipedia.org/wiki/Persecution_of_Christians_in_Warsaw_Pact_countries
Da nisi ti pod utjecajem gebelovske propagande. Reci mi jel i ti misliš da su Židovi spaljivani u krematorijima jer su bili bankari, a ne zato što su bili Židovi?
"I KROZ ČITAVU POVJEST NIJE ZABILJEŽENO DA JE CRKVA PREDVODILA ONE SIROMAŠNE PROTIVU INIH KOJI NEPRAVEDNO EKSPLOATIRAJU DRUGE. "
Dugo ne pročitah veću glupost od ove ovdje
@UŠČIPAK
"I KROZ ČITAVU POVJEST NIJE ZABILJEŽENO DA JE CRKVA PREDVODILA ONE SIROMAŠNE PROTIVU INIH KOJI NEPRAVEDNO EKSPLOATIRAJU DRUGE. "
Dugo ne pročitah veću glupost od ove ovdje
A šta ti pročitah? enciklika de rerum novarum koja uvodi socijalni nauk u crkvu kasni za marksom 50 godina, a sve svoje glavne postulate preuzima od njega. daj mi, molim te, navedi kad je crkva devedestih progovorila o privatizaciji i korupciji. feudalizam je za njih bio prirodan poredak. jebote, u 19. stoljeću su ČETVEROGODIŠNJA djeca radilo 12 pa čak i 16(!!!) sati na dan u RUDNICIMA i crkva ni da zucne. molim te, pročitaj negdje o pravima radnika prije marksa i nastanka sindikata. kada bi pokušali štrajkat, policija je radnike doslovno ubijala (npr Ludlow massacre u SAD). crkva opet ni riječi. jesu bili sa radnicama kamenskog, đakovštine i sličnih poduzeća? jesu ikad rekli jednu riječ? da je neko njima otimao, da vidiš kako bi se uzjapurili
Potom sam djetetu rekao, da je u našem društvu veći broj onih koji vjeruju u boga. Dijete mi se malo zamislilo, ali sam odigrao kao da ne primjećujem.
To je situacija, roditelj sa jedne strane, formatirano društvo sa druge strane.
Prošlo je par dana i dijete mi kaže, da većina u razredu vjeruje u boga. Bacim lopticu, pa kažem kako se svatko za sebe mora odlučiti hoće li ili neće u nešto vjerovati.
Tu se već osjećala ona potreba po pripadnosti čoporu. Nisam želio jače eksploatirati tu temu, ali se dogodilo, da smo šetajući se, naletjeli na mormone, a oni me, ni pet ni šest, odmah napali pitanjima, tipa, što mislim o svim ovim problemima, tko upravlja time, te na koncu, jasno, vjerujem li u boga. Moje dijete načuljilo uši, ima priliku čuti i vidjeti kako se otac polujavno izjašnjava o vlastitom odnosu spram vjere. Kažem tim dečkima (dva amerikanca, nekih 20 i kusur), kako sam ja veliki vjernik, možda najveći od svih, te zaključim kako istinski vjerjujem u svoje dijete, pogladivši ga po glavi, te rekoh, da u njemu vidim svojega boga.
Dvojac iz USA se nije niti snašao, a mi smo se već pozdravljali i zahvaljivali na susretu odlazeći svojim pravcem.
Ma nismo prošli niti 10 metara, a dijete mi se počne najprije osvrtati, a potom i smijuljiti i objašnjavati kako je onaj dvojac mislio na drugoga boga.
Kažem djetetu, da svatko ima pravo izabrati u kojega boga će vjerovati, te da ja njihovoga boga ne poznajem, ali zato jako dobro poznajem svoje dijete.
Klinki se "logika" dopala, pa ponekad rodbini prepričava tu zgodu ističući kako ona vjeruje u mene, ne samo zato jer sam ja njezin tata, nego zato jer ja vjerujem u nju.
Nije je nimalo uznemirilo što smo priču o svetom trojstvu preinačili u sveto dvojstvo, štoviše, govorila je kako je to puuuno jasnije nego ono o čemu pričaju djeca.
U svakom slučaju iz tvojih napisa se da zaključiti da štogod da crkva napravi, pa makar bilo i dobro i pohvalno to ne vrijedi ni pišljiva boba. Pa tako iz svoje zaslijepljenosti i mržnje ti nisi uopće shvatio da ja odgovaram na tvrdnju "DA CRKVA APSOLUTNO NIKAD NIJE STAJALA IZA RADNIŠTVA."
Ta tvrdnja je neistinita, a to što je neistinita ne znači da ja pobijam tvrdnju da je crkva imala, ima i imat će propusta kao i sve druge institucije ili udruge.
Govoriš o hrvatskoj crkvi iz devedesetih, a što su to molim te hrvatski sindikati napravili za bolji položaj radništva. Vođa jednog od najmasovnijeg sindikalnog prosvjeda iz ako se ne varam 1998.g., Boris Kunst sad sjedi u saboru i radi za iste one koji su i doveli radništvo u lošu situaciju, ali nigdje ni riječi o tome. Nigdje ni riječi o sindikalnim predstavnicima koji primaju plaću od 12 000 kn. Nigdje ni izbliza toliko ljutnje na tzv. SDP koji je u suštini neoliberalna stranka kao i HDZ, ali su im zato puna usta radnika.
Kada već spominješ "Rerum Novarum" koji je izašao 1891.g.Kakve veze ima što je on izašao 50 godina nakon Marxa, kao da radnički pokret počinje i završava s Marxom. Pa čak su i djelovanja sindikata u Engleskoj i SAD-u demantirala marxove tvrdnje o neizbježnom dolasku revolucije, time što su se izborili za bolje radne uvjete i veće plaće još u vrijeme dok je Marx djelovao. Uglavnom, najvažnije je da je taj dokument izašao, a ne kad je izašao. Izašao je i dao podstrek mnogim katoličkim klericima i laicima da se organiziraju u pokrete u borbi za kvalitetniji položaj radništva.
http://en.wikipedia.org/wiki/Catholic_social_activism_in_the_United_States
http://en.wikipedia.org/wiki/Catholic_Worker_movement
http://en.wikipedia.org/wiki/Christian_trade_unions
"Tu se već osjećala ona potreba po pripadnosti čoporu."
Majko, znam da smo imali nepotrebnu razmjenu malo žešćih riječi na onom mojem postu kada sam govorio o Vukovaru i ne želim da naš odnos ostane na tome. Mislim da si iznio vrlo zanimljivo svakodnevno životno iskustvo koje otvara mnogo pitanja.
No, ja sam posebno izdvojio onu gore rečenicu zato jer ona može otkriti dosta toga. Vjerovanje u Boga nije stvar pripadnosti čoporu. Ako želiš pomoći svojem djetetu da se autonomo opredijeli u pitanju religije potiči to svoje dijete da ČITA.
Ako želi shvatiti bit kršćanstva neka u ruke uzme evanđelja i pročita "Propovijed na gori". Pretpostavljam da je tvoje dijete još premlado da to shvati, ali nemoj dozvoliti da zaglibi u vulgarni scijentizam koji odbacuje svaki govor o nadnaravnome.
Pitanje vjere nije pitanje popisa stanovništva! Ah kakvog li banaliziranja! Nije problem u tome da li je netko teist ili ateist, bitno je razmišljati o važnim životnim porukama svih svetih knjiga (ne samo Biblije) koje nadilaze puku sociologističku podjelu na pripadnost određenoj religiji. Jedna je stvar naprosto se svrstati, a druga razumijeti ono u što si se svrstao i to dosljedno živjeti. Čin svrstavanja ne radi od tebe automatski podanika čopora. To je velika i bitna razlika!
Bitno je u čovjeku stvoriti strast za misterijem života, bitno je u njemu pobuditi želju za onostranim, za onime što samoga čovjeka nadilazi, a o čemu kršćanstvo ima puno toga za reći.
Toliko od mene, nadam se da razumiješ što želim reći, nije mi cilj nametati bilo kakva mišljenja, već mi je cilj mišljenje podijeliti
"Tu se već osjećala ona potreba po pripadnosti čoporu."
Majko, znam da smo imali nepotrebnu razmjenu malo žešćih riječi na onom mojem postu kada sam govorio o Vukovaru i ne želim da naš odnos ostane na tome. Mislim da si iznio vrlo zanimljivo svakodnevno životno iskustvo koje otvara mnogo pitanja.
No, ja sam posebno izdvojio onu gore rečenicu zato jer ona može otkriti dosta toga. Vjerovanje u Boga nije stvar pripadnosti čoporu. Ako želiš pomoći svojem djetetu da se autonomo opredijeli u pitanju religije potiči to svoje dijete da ČITA.
Ako želi shvatiti bit kršćanstva neka u ruke uzme evanđelja i pročita "Propovijed na gori". Pretpostavljam da je tvoje dijete još premlado da to shvati, ali nemoj dozvoliti da zaglibi u vulgarni scijentizam koji odbacuje svaki govor o nadnaravnome.
Pitanje vjere nije pitanje popisa stanovništva! Ah kakvog li banaliziranja! Nije problem u tome da li je netko teist ili ateist, bitno je razmišljati o važnim životnim porukama svih svetih knjiga (ne samo Biblije) koje nadilaze puku sociologističku podjelu na pripadnost određenoj religiji. Jedna je stvar naprosto se svrstati, a druga razumijeti ono u što si se svrstao i to dosljedno živjeti. Čin svrstavanja ne radi od tebe automatski podanika čopora. To je velika i bitna razlika!
Bitno je u čovjeku stvoriti strast za misterijem života, bitno je u njemu pobuditi želju za onostranim, za onime što samoga čovjeka nadilazi, a o čemu kršćanstvo ima puno toga za reći.
Toliko od mene, nadam se da razumiješ što želim reći, nije mi cilj nametati bilo kakva mišljenja, već mi je cilj mišljenje podijeliti
1. Pitanje vjere nije pitanje popisa stanovništva! Ah kakvog li banaliziranja!
2. Čin svrstavanja ne radi od tebe automatski podanika čopora. To je velika i bitna razlika!
Slažem se s tobom pod 1., ali ah kakvog li sranja, upravo se Crkva poziva na popise kad joj trebaju visoki postoci. Pod 2.; A što te drugo čini pripadnikom (ili podanikom, kako kažeš) čopora, ako nije dragovoljno svsrtavanje ???
1. Da crkva se koristi popisom i to ništa nije čudno. Zašto bi pragmatizam zaobišao crkvu? Nije to isključivo njezina karakteristika.
2. Nisi pozorno čitao. Smatram da biti dijelom neke zajednice ne znači biti pripadnikom čopora, ako čopor definiramo kao skupinu ljudi koja ne posjeduje vlastiti identitet i autonomnost. Dapače, biti katolikom ili muslimanom znači razumijeti vlastitu vjeru i dosljedno je živjeti. Oni koji su dio čopora nazivaju se profesionalnim katolicima, muslimanima ili velikohrvatima. Shvaćaš?
__ Dapače, biti katolikom ili muslimanom znači razumijeti vlastitu vjeru i dosljedno je živjeti. Oni koji su dio čopora nazivaju se profesionalnim katolicima, muslimanima ili velikohrvatima. Shvaćaš?_______
Shvaćam, ali ne vidim veliku razliku između katolika amatera i katolika profesionalca. Osim poznate činjenice da profesionalci više naplaćuju.
Razlike ipak ima, no nije da je zbog nje covjecanstvu u konacnici bolje. Profesionalci premocno dominiraju nad amaterima. Oni pragmatizam pretpostavljaju moralnim nacelima, na koja se uglavnom pozivaju kada treba "oplest" po svojim kriticarima. U tom kontekstu profesionalci takodjer pokusavaju kritiku usutkati pozivajuci se na (uglavnom sutljive) amatere i na moralna nacela koja ih krase - pa se valjda presutno pretpostavlja da se ona po automatizmu preslikavaju kako na cjelokupnu zajednicu tako i na samu instituciju.
Osobno su mi moralna nacela takvih amatera upitna i pitam se ne konvergiraju li mozda oni, u prosjeku, ipak k profesionalcima.
P.S. - sve mi se cini da bi se ovaj komentar mogao primijeniti i na svijet danasnjeg sporta.
Ne samo na sport, već i na cijelu brzojureću i širokopojasnu stvarnost. Ako ti nije "procurio video uradak", spadaš u amatere.
Ali da se ne bi krivo shvatilo kako religiju smatram bezvrijednom, pogledajmo tragičan primjer koji objašnjava dosta toga;
U isto vrijeme smo saznali kako profesionalci Srakić i Bozanić sklanjaju milijune eura u palače ili čarape i kako je jedna skromna i samozatajna amaterka za koju nismo znali ni da postoji, izgubila život daleko od svoga doma, u misiji čiste ljubavi prema drugim ljudima.
Nisam doživio našu debatu kao pretjerano žestoku, uvažavajući činjenicu, da smo vi i ja ideološki na dijametralno suprotnim stranama.
Mislim, da nema potrebe navoditi svaki segment gdje te ideološke razlike izlaze na vidjelo. Dakle, vi i ja, smo nekako predodređeni za vječni konflikt i to je dio naše zbilje.
Uostalom, vjerujem da se redovito čitamo, ponekad komentiramo, ali se u pravilu nikada ne slažemo oko ključnih stvari. Koliko daleko ide naše neslaganje najbolje govori činjenica, da se ne slažemo niti oko toga što je ključno, a što nije.
Dodao bih da među nama ne postoji niikakvo prijateljstvo, pa čak niti neprijateljstvo, jer nas dvoje jednostavno živimo na različitim zvijezdama.
No, vratimo se na pitanje vjere.
Kao što ste vjerujem i sami pretpostavili nastojim svojem dijetetu ponuditi mogućnost izbora. To se između ostaloga, odnosi i na pitanje vjere.
Pitanje vjere nije nešto na što možemo dati jednoznačan odgovor iz čega slijedi da je pitanje vjere vrlo kompleksno. Možemo tvrditi, da je u svojoj kompleksnosti pitanje vjere daleko složenije od upravljanja automobilom ili rukovanja vatrenim oružjem.
Dvije potonje aktivnosti, premda naoko potpuno trivijalne, zakonom nisu dozvoljene osobama koje nisu punoljetne. Prisjetite se samo novinskih članka u kojima je maloljetni XY propucao svojega prijatelja očevom lovačkom puškom ili nedavne bizarne situacije u susjednoj Sloveniji, kada su klinci od cca 13, 14 god uhvaćeni kako natjeravaju auto brzinom većom od 150 km/h.
Zamislite potom, što su tek kadra učiniti djeca igrajući se pitanjima vjere, a pod paskom institucije koja ima monopolnu ulogu u upravljanju njihovim duhovnim životom. Istovremeno, instituciju koja želi preuzeti brigu o duhovnom životu naše djece potresaju brojni skandali vezani za najodvratnije bludne radnje spram te iste djece, a pritom se otkrivaju i detalji o prikrivanju takvih kaznenih djela unutar same institucije.
Mišljenja sam, da je odluka o prepuštanju duhovnoga odgoja takvoj instituciji čin izuzetno visokoga rizika za roditelje.
Spominjem instituciju zato jer predstavnici institucije tumači kako je pitanje vjere neodvojivo od institucije kao takve i njezinoga nauka.
PRESVIJETLI KNEŽE OD KOSOVA, TI SI DALEKO ZAKARDAŠIO .NE MISLIŠ VALJDA DA SI U GLASU KONCILA PA SE TAMO NADMUDRUJEŠ OKO MODIFICIRANJA POJEDINIH DOGMI.. OVO JE SLOBODNI PORTAL,SVJETOVNOG KARAKTERA I TVOJ ISTUP NIJE IMAO DOBRU NAMJERU DA SE NA OVOM PORTALU SUSRETNEŠ SA MIŠLJENJIMA DOBRONAMJERNIH LJUDI KOJI ŽELE MEĐUSOBNO RAZMJENITI MISLI,NARAVNO,AKO TREBA, TREBA,I KRITIČKI ,ZATO NAM OVAJ PORTAL NUDI PROSTOR KOJEG TREBA RESPEKTIRATI. GOSPODIN/GOSPOĐA UŠČIPAK JE DOSTOJANSTVENO,ARGUMENTIRANO I ZNALAČKI IZNIO SVOJE MIŠLJENJE O TEMI = VJERNIK-NEVJERNIK U DRUŠTVENIM ODNOSIMA DANAŠNJICE. VAŠ KOMENTAR JE PO SVOJOJ SADRŽINI I NAMJERI NAJOBIČNIJA PASQUILA, JER GOSPODINA(GOSPOĐU) NAZIVATE ANALFABETOM,NEPISMENIM,ŠTO VAS NE LEGITIMIRA PRISTOJNIM ,TOLERANTNIM I OBRAZOVANIM PARTNEROM ZA RAZMJENU MIŠLJENJA.
STIČEM DOJAM, IZ VAŠEG NASTUPA, DA STE KNEZ IZ DINARSKO-TRIBALNOG ,EMASCULIRANOG OSOJA ILI PRISOJA,JER NIJEDNIM VAŠIM ARGUMENTOM NISTE IZNIJELI NIJEDAN PROTUARGUMENT PA BI BILO DOBRO DA VI SVOJU INTELEKTUALNU AKTIVNOST ANGAŽIRATE U HRVATSKOM LISTU ILI U GLASU KONCILA JER STE PO SVOJIM NAZORIMA NAJBLIŽI TOM PODRUČJU. HEGEL TAKVE LJUDE SA TAKVOM SVIJEŠĆU NAZIVA ,LJUDIMA NESRETNE SVIJESTI.
"Shvaćam, ali ne vidim veliku razliku između katolika amatera i katolika profesionalca. Osim poznate činjenice da profesionalci više naplaćuju."(halteri...)
Sada ćemo se malo nadmudrivati jel tako? Pa valjda znaš što se misli pod pojmom "profesionalca"? Ili ne znaš? Kontekst u kojem koristim taj pojam ne implicira pojam amatera kao antipod pojmu profesionalca.
Pod vjerskim profesionalcem smatram ljude koji ne razumiju načela vlastite vjere i filozofije koju ona propagira već im simbolizam i ritualizam - ispražnjeni od svojeg značenja - na čijoj razini ostaju, služi kao neka vrsta maske kojom žele sakriti vlastite slabosti ili se žele naprosto uklopiti u masu, biti dio nečega, a zapravo nisu dijelom ničega. A to je baš suprotno svakom kršćanskom principu koji nas upravo pozivaju da prihvatimo vlastite slabosti jer je tek iz te točke moguć rast i obnova.
Analogiju možemo povući sa subkulturama, koliko puta si naišao na ljude koji izvanjski pripadaju nekom pokretu, a na praktičnom planu to ne žive. Ista stvar je i sa političarima, sa profesionalnim/akademskim, pomodnim, postmodernim filozofima i umjetnicima koji samo isprazno lamentiraju ne tražeći istinu koja je u srž umjetnosti i filozofije koja etimološki znači "ljubav prema mudrosti", a nema mudrosti bez istine.
Dakle da se vratimo na polje vjere i profesionalnih vjernika. To su ljudi koji religijska načela doživljavaju isključivo kroz prazni moralizam i štovanje nekih izvanjskih formi religije kojoj pripadaju, A KOJE NE ČINE SRŽ I NAČELO RELIGIJE. Oni svoju religiju naprosto doživljavaju kao POSAO, otuda i pojam profesionalca. Ustani se, odi na misu (čitaj:posao), dosađuj se, vrati se doma i ne razmišljaj o značenju vjere. I tako u krug.
Soren Kierkegaard bi rekao da se ti ljudi nalaze na estetskom stadiju svojega života u kojem rutina guši oslobađajuće nemirno religijsko preispitivanje.
Ali to užasno stanje, metaforički rečeno, prekida simbol kršćanstva - križ, svojim prečkama koje se šire u beskonačnost i prekidaju svaki začarani krug lijenosti kojoj su dosadne božanske stvari.
Ne znam da li ti je ovo pojašnjenje dobro. No, s obzirom da je tvoja jedina prava religija cinizam, teško mi je vjerovati da ćeš bar jednim dijelom prihvatiti ono o čemu govorim.
__ No, s obzirom da je tvoja jedina prava religija cinizam, teško mi je vjerovati da ćeš bar jednim dijelom prihvatiti ono o čemu govorim._________
Opet nisi ni blizu istine. Da si pročitao moj odgovor @Fak-u ne bi držao monolog i prodiku ovdje.
@Fak
Ne samo na sport, već i na cijelu brzojureću i širokopojasnu stvarnost. Ako ti nije "procurio video uradak", spadaš u amatere.
Ali da se ne bi krivo shvatilo kako religiju smatram bezvrijednom, pogledajmo tragičan primjer koji objašnjava dosta toga;
U isto vrijeme smo saznali kako profesionalci Srakić i Bozanić sklanjaju milijune eura u palače ili čarape i kako je jedna skromna i samozatajna amaterka za koju nismo znali ni da postoji, izgubila život daleko od svoga doma, u misiji čiste ljubavi prema drugim ljudima.
"Zamislite potom, što su tek kadra učiniti djeca igrajući se pitanjima vjere, a pod paskom institucije koja ima monopolnu ulogu u upravljanju njihovim duhovnim životom."(Majka)
Bez ljutnje, moram reći da tvrdnje poput ove koja kaže da crkva ima monopol nad duhovnim životom djece zapravo spadaju u kategoriju već odavno prožvakanih klišeja. Pa nema čovjeka koji danas ne govori da crkva ima monopol nad duhovnošću.
Znate li Majko u čemu je problem? Ne u tome da crkva ima monopol nad duhovnošću, već u tome što je u ovome konkretnome trenutku sama duhovnost bilo kršćanska, islamska ili hinduistička izgubila bilo kakav monopol na masovno izgrađivanje svjetonazora.
Svugdje je zavladao duh negacije i površnosti koji se protivi bilo kakvim religijskim načelima i istinskoj duhovnosti. Svijet je prepun pseudoduhovnosti koja se bazira upravo na estetskim načelima pojedine religije koja se konzumira poput proizvoda na polici nekog trgovačkog centra.
Vjerojatno slutite na što ciljam, na novu globalnu ideologiju New Age-a koja nije svjesna da se u svojem religijskom sinkretizmu pretvara u odbojnu, bljutavu smjesu, koja svakoj pojedinoj religiji oduzima vlastiti idenititet i zamračuje univerzalnu istinu koju posjeduje ta pojedina religija. Naizgled New Age je nastrojen protiv tehnicističkog i industrijaliziranog svijeta, dok u isto vrijeme nudi tehnike samospoznaje, tretmane izgrađivanja vlastite osobnosti sve to radeći po načelima najodioznije moguće korporacije.
Dakle, monopol nad duhovnošću djece sigurno nema crkva ili bilo koja religija u svojem najistinitijem obličju, već površni mediji u obliku TV-a, interneta, časopisa, pseudoduhovnih sadržaja koja razvijaju narcisitičku ličnost lišene svake konstruktivne introspekcije, samokritike i potrebe za samokontrolom, što promoviraju istinska načela religije.
"Istovremeno, instituciju koja želi preuzeti brigu o duhovnom životu naše djece potresaju brojni skandali vezani za najodvratnije bludne radnje spram te iste djece, a pritom se otkrivaju i detalji o prikrivanju takvih kaznenih djela unutar same institucije."(Majka)
Zar nisam bio u pravu kad sam rekao da mediji imaju monopol nad duhovnošću?
Eto vidite mediji su vas uspjeli uvjeriti da cijelu jednu veliku zajednicu kakva je Crkva poistovjetite sa pedofilijom. Zar to nije površno? Evo nekidan čitam da je neki 37-godišnji profesor sa nekog zagrebačkog fakulteta bludničio nad 12-godišnjakom. Sigurno je da takvih perverznjaka ima još na fakultetima. Možda ih ima među filozofima. Da odbacimo filozofiju zbog takvih pojedinaca? Da odbacim teoriju etike zbog toga što je Ivan Čehok autor udžbenika iz "Etike"?
Što "Knezovi Ovoga Svijeta" žele? Žele vam nabiti takav osjećaj straha i tjeskobe da kada vidite časnu ili svećenika na ulici, bježite na drugu stranu ulice, žele da pomislite da se upravo u trenutku dok prolazite kraj neke crkve u svojem gradu, događa masovno silovanje bespomoćne djece.
Takvo stanje društva dobro je objasnio sociolog Jock Young, pojmom moralne panike, koje su se događale često kroz povijest.
Progovori li koji svećenik, ušutkaj ga pedofilijom. I tako najveći anticrkveni moralizatori postaju isto ono protiv čega se bore. Poistovjećuju većinu s manjinom koju bi trebalo ili staviti pod ključ ili liječiti.
Eto za kraj toplo preporučam dva članka koja dekonstruiraju mit o crkvi kao "pedofilskoj organizaciji", ne brini nije glas koncila:
http://www.post-gazette.com/forum/comm/20020303edjenk03p6.asp
http://ljudima-prijatelj.blogspot.com/2010/06/goebbels-i-operacija-svecenici-pedofili.html
Ok, ok, ispričavam se na zaletu, no ona tvoja primjedba kojom si odgovorio Faku, više je išla prema tome da stvori lažnu dihotomiju putem stereotipa zlog klera i dobrih misionara. A što misliš tko je te misionare poslao tamo i omogućio im odlazak?
Inače danas je izašao fenomenalan komentar na tu temu:
ANGELINA JOLIE I SESTRA LUKRECIJA
Pedofili, pederi, srebroljupci, licemjeri. U četiri riječi, to su profili koji se najčešće pojavljuju kada se govori o Crkvi u javnosti. Nažalost, potrebno je bilo brutalno ubojstvo sestre Lukrecije Mamić da, možda, prodrma stereotipe. Sestra Lukrecija jedna je od milijuna pripadnika nevidljive Crkve, Crkve koja ne zanima medije, a nerijetko ni same vjernike, Crkve koja daleko od svjetla reflektora moli i radi. Pod sintagmom "nevidljiva Crkva" pak ne mislimo na struju u teologiji koja suprotstavlja institucionalnu, "pokvarenu Crkvu", duhovnoj, što je uglavnom vodilo do krvoprolića i šizmi koja su poticali "duhovni i savršeni" protiv "korumpiranih i grješnih", kao ni Kantova mudrovanja o religiji.
MARIJA ŠEŠO, FRA VJEKO...
Nevidljiva Crkva na koju ovdje želimo skrenuti pozornost su ljudi iz našeg susjedstva, bilo svećenici, bilo tzv. obični vjernici, koja dobije pravo javnosti tek kada su žrtve nekog skandala, ubojstva, kao u slučaju časne sestre Lukrecije. To je jednako Marija Šešo, koja sa svojom udrugom Veronikin rubac u Osijeku skrbi za stotine starijih i nemoćnih koje pere, presvlači, čisti im kuće, vozi k liječniku, kao i razni fra Vjeke u Africi koji hrane i opismenjuju gladnu djecu. To su i stotine volontera Caritasa Varaždinske ili Đakovačke biskupije, svejedno, koji svednevice hrane i skrbe se za tisuće gladnih i invalida, ostavljajući desetke milijuna kuna lokalnoj zajednici i najpotrebitijima u njoj. Sestra Lukrecija, koja nas je svojom tragičnom sudbinom podsjetila na nevidljivu Crkvu, podsjeća ujedno da ta nevidljiva Crkva nije tek žrtva ignoriranja medija gladnih pedofila i srebroljubaca, već svjesni izbor da se u skrovitosti i tišini živi kršćanska vjera. Suprotno od Brangeline, Madonne i inih dobrotvora holivudskog tipa kojima je činjenje dobra sredstvo samopromocije na matrici humanitarnog spektakla i svetosti bez žrtve.
JE LI ZLOČIN ZATAŠKAVATI DOBRO
Ako je svijet, s druge strane, s pravom bio zgrožen razinom zataškavanja spolnih delikata u Crkvi, ovdje je prigoda da problem zataškavanja malko obrnemo i zapitamo se: Je li zločin samo zataškavati zlo, ili zataškavati dobro? Uzmimo konkretan primjer. Kada je papa Ratzinger pohodio Afriku, cijeli svijet ga je prozvao zbog izjave o kondomu u kojoj tek upozorava da isti ništa bitnoga (niti na Zapadu) nije riješio po pitanju AIDS-a. Katolička crkva tada je pribijena na stup srama kao najodgovornija za epidemiju, ali je prešućeno da se Katolička crkva svednevice u Africi skrbi za stotinjak tisuća (!) ovih bolesnika među kojima mnogi nisu uopće ni kršćani, pa ih Crkva nije niti mogla "obraćati" po pitanju kondoma. Nevidljiva Crkva je, nesumnjivo, sustavan "zločin" zataškavanja dobra. Ali nije nevidljiva (i ignorirana) Crkva stvar samo dobrotvorja, nego i građanskih vjerničkih inicijativa. Naime, u masi bučnih sorosovaca u Hrvatskoj postoji i autentično domaće civilno društvo sastavljeno od vjernika, sada institucionalizirano u od medija ignoriranom Hrastu, koji okuplja ljude zavidnih sposobnosti, karijera i znanja inspiriranih katoličkim svjetonazorom. Bilo kako bilo, nevidljiva Crkva nije ni Brangelina, ni don Ivan Grubišić. Ona "igra" na duge staze, već 2.000 godina, plođena krvlju mučenika.
Nema tu nikakave dihotomije, sve je tu jasno. Zbog toga što netko igra na duge staze, nije ekskulpiran od primjene etičkih načela u današnjici. A već dugo se puše kite kriminalcima. Predugo i strastveno, nema to više veze sa stazama.
http://sekularnihumanizam.wordpress.com.
Ukoliko se želite pridružiti Inicijativnom odboru ili poduprijeti njegov rad, javite se e-mailom na:
sekularnihumanizam(AT)gmail.com
narvno da je sdp veliko razočaranje svakome tko se nadao da će se pljačka hdza kazniti i da će stvari krenuti nabolje, ali NIJE ISTO činiti kriminalna djela i ista ne kazniti. što se sindikata tiče i oni su sramota zadnjih 20 godina, što ne znači da je sama ideja o potrebi osnivanja sindikata loša. prije pojave sindikata početkom 20. stoljeća, radnici su radili duplo više nego što rade danas, nisu imali niti socijalno, niti mirovinsko, niti zdravstveno osiguranje, niti je postojala donja dobna granica za radnike pa su tako radila djeca od 4 godine, kao što sam već napisao. prosječan životni vijek radnika krajem 19. i početkom 20. stoljeća bio je tridesetak godina. ako je marks za tebe crni đavo, molim te odrekni se mirovine, zdravstvenog osiguranje i neradnog vikenda pa crnči 16 sati na dan rame uz rame sa svojim četverogodišnjim djetetom jer sve nabrojeno je plod marksovog rada. kažeš da je rerum novarum dao podstrek za daljnu organizaciju radnika, a ta je organizacija direktno proizašla iz marksa jer nigdje u RN ne piše o organiziranju radnika, ali zato piše o nepovredivosti privatnog vlasništva. Sam si mi dao ovaj link pa citiram: As a program and a movement, political catholicism was started by Prussian Catholics in the second half of the 19th century AS A RESPONSE TO SECULAR SOCIAL CONCEPTS, to ti je valjda jasno tko stoji iza "secular social concepts". i jako je bitno da li jemarks 50 godina prije rerum novarum iznio ideje o socijalnoj pravdi jer su to NJEGOVE IDEJE, kao što je bitno da je graham bell izumio telefon, a ne steve jobs 100 godina nakon njega. na svim stranicama koje si postao, lijepo ti piše da socijalne ideje crkve ne prethode, nego dolaze nakon marksa. isto kao što su ideje isusa krista, njegove ideje, a ne ideje plotina ili bonaventure. dalje: The Catholic Worker Movement is a collection of autonomous[1] communities of Catholics and their associates founded by Dorothy Day and Peter Maurin in 1933.(!!!) znači, katolički sindkiati 1933., a socijalistički u drugoj polovici 19. stoljeća. znam da to neće promijenit tvoje mišljenje jer mišljenje takvih ljudi mijenja se sa promjenom javnog mnijenja do koje će u ovakvim društvenim uvjetima kakve imamo u čitavom svijetu, nužno doći, a onda će biti: ko, ja branio crkvu?
&&
" Da odbacimo filozofiju zbog takvih pojedinaca? Da odbacim teoriju etike zbog toga što je Ivan Čehok autor udžbenika iz "Etike"?"
Kao sto je Cehok mogao napisati knjigu iz Etike i potom napraviti sto je vec napravio, tako su i oni koji su "tamo" poslali misionare i "omogucili im odlazak" (hm, iz vlastitog dzepa?), mogli nastaviti sa onim sta vec vjekovima rade. To je upravo ono o cemu je pisao Fak:
"U tom kontekstu profesionalci takodjer pokusavaju kritiku usutkati pozivajuci se na (uglavnom sutljive) amatere i na moralna nacela koja ih krase - pa se valjda presutno pretpostavlja da se ona po automatizmu preslikavaju kako na cjelokupnu zajednicu tako i na samu instituciju."
Zar nije dovoljno da preko Murata XVI (čitaj Ratzinger) pošalju Jahvetu SMS, i Jahve mahne kurcem i nas više nema,..stvar riješena,..barem Jahve to može ako oni koji se toliko plaše to nisu u stanju.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.