Tomahavk u glavu Režima

15.03.2011. Srećko Horvat i Igor Štiks Zarez Hrvatska Komentiraj Print

Građani su spoznali da su zapravo Indijanci i da im preostaje ili daljnje ropstvo ili otpor. I odabrali su otpor, pišu Srećko Horvat i Igor Štiks.

Među sporadičnim reakcijama od strane vlasti i opozicije na val protesta koji potresaju Hrvatsku te pratećih medijskih manevara, čini se da nam je glavni policajac Tomislav Karamarko točno objasnio o čemu se tu zapravo radi nazvavši pobunjene građane "Indijancima". Jer, građani Hrvatske, a i ostalih postjugoslavenskih i općenito postsocijalističkih zemalja su upravo to - Indijanci - kojima su "kauboji" kapitalizma na "divljem Istoku" oduzeli sve što su imali, i zemlju i resurse, a možda i budućnost. U međuvremenu su mnoge na području bivše države poslali na "vječna lovišta", u ratu kojim su upravljali i u čijoj su se pozadini bogatili, preživjele su ili opljačkali ili istjerali (ili i jedno i drugo), a svima su nastavili dijeliti "vatrenu vodu" nacionalizma, od koje je triježnjenje bolno, a povratak boci učestao. Karamarko, čovjek koji u povijest ulazi kao netko tko je uhapsio 150 mirnih demonstranata u Varšavskoj kako bi omogućio jednom magnatu da "privatizira" gradsku ulicu te kao čovjek koji je naoružao policiju s najsofisticiranijom opremom za premlaćivanje građana, tako je zapravo jedini koji nam je, nesvjesno, objasnio da su nas dva desetljeća kapitalizma uistinu pretvorila u Indijance koji ne odlučuju ni o čemu, a najmanje o svojoj bijednoj sudbini. Da su građani također shvatili istinu ministrovih riječi potvrđuje njihovo prihvaćanje etikete crvenokožaca, indijanska glasanja, plesovi i bubnjanje koje skoro svaki dan priređuju po hrvatskim gradovima. Kao u slovenskoj sinkronizaciji vesterna, Indijaneri doista prihajajo, i, nakon početne identitarne konfuzije te različitih klaunova koji su se predstavljali kao "poglavice", ima ih sve više. Oni ne samo da odbacuju ovog ili onog kauboja, ili traže nove kauboje za gospodare, već odbacuju njihov cijeli Režim. Izlaskom na ulice i svojim "dugim marševima" oni su ponovo postali Građani. Indijanska šaka, a u njoj tomahavk, prijeti Režimu. I borba, vjerojatno duga i s neizvjesnim ishodom, je upravo počela.

Bez obzira na odvijanje kao i konkretne rezultate prosvjeda u Hrvatskoj, smatramo da je već sada moguće izvući nekoliko općih zaključaka. Kao prvo, iako je zahtjev koji ujedinjuje sve prosvjednike sveden na odlazak vlade Jadranke Kosor i hitno raspisivanje izbora, jasno je da protesti nose politički puno važniju poruku: građani izražavaju izrazito nepovjerenje pa čak i odbacivanje trenutnog Režima. Pod Režimom, kao što smo pisali u političkoj raspravi Pravo na pobunu - uvod u anatomiju građanskog otpora (Fraktura, 2010.), ne smatramo samo državu i njezine institucije, već oligarhijski konglomerat kojeg čine i država i mediji i dijelovi tzv. civilnog društva i obrazovni sustav i religijske institucije, privredni subjekti i organizirani kriminal te različite interesne skupine koje profitiraju od postojećeg stanja stvari. Građani

odbacuju politički režim sveden na partitokraciju i povremene izbore čija je svrha revitalizacija samog Režima, a ne njegova promjena. Poruka koje se referiraju na direktnu demokraciju - koju su u domaći politički vokabular unijeli pobunjeni studenti u proljeće 2009. - sve je više. One se ne manifestiraju samo u svijesti da HDZ i opozicija zapravo nisu u bitnom sukobu, već i u konkretno izraženoj želji građana da sami odlučuju o smjeru i razvoju prosvjeda. Na njihovoj margini nastao je čak i pokret za direktnu demokraciju koji je vidi kao nužni korektiv reprezentativnog sustava danas dok se ne steknu uvjeti za njezino opće funkcioniranje.

Kao drugo, na razini ekonomskog sustava kao i društvenih odnosa koji su mu posljedica, sasvim je jasno da se, ne samo među "ljevičarima", već i širim građanstvom dovodi u pitanje kapitalizam u formi kakvom je vladao posljednjih dvadesetak godina. Teme pljačke, nezaposlenosti, siromaštva te besperspektivnosti i, uopće, lošeg života ujedinjujući su nazivnik svih prosvjednika kao i 70 posto građana koji ih, po anketama, podržavaju. I tu dolazimo do sve glasnije kritike Europske unije kojoj uzroke treba tražiti u pritisku da se sprovedu neoliberalne reforme, od kojih su, čini se, profitirali jedino lokalni ili strani predatori, te u vanjskoj podršci korumpiranim političarima spremnima da provedu te reforme što pak upućuje na "skriveno rukovanje" europskih i domaćih elita. Nije li Ivo Sanader bio "rado viđen gost" u Bruxellesu, nije li svoje lopovske operacije vodio preko Hypo Banke i iznosio novac u Austriju, i nije li Viviane Redding usred prosvjeda u Zagrebu hvalila Jadranku Kosor i njezinu politiku "gospodarskog oporavka"?

Nejasna perspektiva pregovora, neosjetljivost EU-a za socijalne probleme zemalja koje integrira te inzistiranje na reformama koje stvaraju nezaposlenost i čiji cilj općenito nije jasan (kao privatiziranje i zatvaranje brodogradilišta) stvorila je otpor među građanima. Nije poanta u tome da je EU odjednom postala neželjena zajednica, već u frustraciji koju stvara trenutna situacija u kojoj s jedne strane patimo od "euroze" - kako je to, misleći na proeuropski virus, nazvao Mitja Velikonja - tj.

uvjerenja da će reforme (posebno famozno poglavlje 23. o pravosuđu) konačno ukinuti korupciju, dok, s druge, vidimo da približavanje EU donosi novi tip korupcije različit, ali ne i manje razoran, od onog kojeg smo znali 1990-ih. Pokušaj HDZ-a da svoju sudbinu veže uz sudbinu ulaska Hrvatske u EU povezujući referendum i nove izbore mogao bi samo dodatno povećati njezinu nepopularnost. S druge strane, šire građanstvo i ljevica u skepticizmu spram EU-a izražavaju kritiku onoga što vide kao polukolonijalni položaj i traže transparentnost pregovora, obranu vitalnih javnih interesa, zaštitu od sveopće privatizacije, i drugačiji, socijalni model kako za Hrvatsku tako i za Europu. Indijanci su se, neki svjesno, a drugi nesvjesno, i digli na noge jer ne mogu više trpjeti političku samovolju elite (koja se posebice očituje u potpunom izostanku javne diskusije o pristupanju Hrvatske u EU), uvjeravanje da živimo u "demokraciji" dok je participacija građana svedena na minimum te potpuni raskorak između medijskog uljepšavanja stvarnosti i njihove svakodnevne borbe za preživljavanje.

Na koncu, ova vrsta neformalno organiziranih protesta sa širokom podrškom građanstva može se djelomično vidjeti kao odjek zbivanja na Bliskom Istoku. Unatoč svim očitim razlikama, jedan zajednički element je ipak tu. Kao što su se tamo građani pobunili protiv desetljeća nepromijenjenog političkog smjera i kontinuirane pljačke, tako se ovdje na meti našla dugogodišnja katastrofalna vladavina HDZ-a, ključna za funkcioniranje trenutnog Režima kojeg mnogi ispravno vide korumpiranim, nelegitimnim i dubinski nedemokratskim. U Hrvatskoj, doduše, danas ne postoji jedan čovjek kao težište Režima niti svakodnevna represija, što čini vrlo složenom, čak zbunjujućom, ovu građansku pobunu, ali se vlast oligarhijskog Režima i politička nemoć građana da upravljaju svojim životima itekako osjećaju. U širem kontekstu, Hrvatska je također među prvim primjerima tako snažnih anti-kapitalističkih protesta u Istočnoj Europi od 1989. godine. No, unatoč situaciji istinskog demokratskog "udara odozdo", kao i stupanja na scenu novih političkih subjekata, Režim je sve samo ne posrnuo - čak i ako padne Kosoričina vlada kao njegovo trenutno lice, ali ne i glava - i uzvraća udarac preko svih svojih komponenti koje ustaju u obranu vlastitih privilegija.

Ne samo cinični promatrači, već i dežurni analitičari danima se čude nad činjenicom da se zagrebački prosvjedi za rušenjem vlade umjesto na uobičajenu formu okupljanja

po javnim trgovima svode na višesatna šetanja. Navodno, narod ne zna što bi sa sobom. Kronična nezaposlenost se tako predstavlja kao besposličarenje, a ono kao uzrok nezaposlenosti, čime se krivnja za trenutno stanje prebacuje na nezaposlene, a ne na one, prvenstveno vlast, koji su upropastili preko 300 000 ljudi i njihovih obitelji. Tako umjesto da stoji na jednom mjestu, besposlen se narod šeće po 10-ak kilometara u ovim hladnim večerima ne bi li time zapravo prikrio, sugerira se, besmislenost ovih prosvjeda. Neki su se režimski novinari pritom čak upustili u izvještavanje "s lica mjesta" pa su se brže bolje spustili među pučane i natjecali u tome tko će prije donijeti u redakciju "analizu" s terena. Najprije je Vojislav Mazzocco odlučio odgovoriti svojoj kćerci na pitanje "Tata, što su prosvjedi?" da bi ustvrdio da Jadranka Kosor možda stvarno ima pravo što primjenjuje modernu pedagošku metodu ignoriranja djece dok urlaju i bacaju se po podu. Opet infantilizacija s ciljem depolitizacije, jer, u krajnjoj liniji, čak i kad dijete kaže da je car gol, najbolje ga je ignorirati dok bura ne prođe, dok ne prestane urlati ili dok ga se ne izmlati. Jer, znaju i režimlije da je car gol, ali im taj car i dalje daje mrvice sa stola. Te mrvice s kojima su si političke strukture i medijski moguli kupili intelektualce njima se čini sigurnijom perspektivom u ovim vremenima krize nego pad među sve te stotine tisuća kojima su i te mrvice oduzete. Među prosvjednike se također ugurao Tomislav Čadež, zaključivši da se oni ne slažu ni oko čega, osim oko odlaska vlade, što je valjda premalo. Njemu se ubrzo priključila maskota Europa Press Holdinga Ante Tomić, cinik koji ništa nije naučio u protekle dvije godine otkako je, komentirajući studentske prosvjede, samozadovoljno ustvrdio da se "ne namjerava ozbiljno baviti njihovim političkim ciljem, jer on zapravo nije ni važan" i da će se uvijek nasmiješiti kada vidi ljude da se bore za "idiotsku socijalnu jednakost". Ovaj put je još jednom popljuvao građane, ustvrdivši da je ovo samo prosvjed redikula i radikala, rugajući se otvoreno tisućama koje se nalaze na ulicama.

Zapadna invazija na Irak je u medijski svijet proširila sintagmu "embedded journalism" po kojoj novinari po informaciju idu "ubačeni" u vojne jedinice i tako, iz

perspektive okupacijskih snaga, jer do druge ni ne mogu čak i kad bi htjeli, "slobodno" izvještavaju. Hrvatski primjer pokazuje kako izgleda redakcijsko novinarsko i kako se prvo uzme na znanje "stav redakcije" Europa Press Holdinga ili bilo koje konglomeracije ili javne televizije koji služe postojećem Režimu te se tek onda ide "na teren" ili se, kao u Tomićevom slučaju, uopće ne silazi među sve te ridikule i radikale. Oni znaju vrlo dobro da ne ići niz dlaku redakciji, uredniku ili vlasniku korporacije, znači biti "otkačen" s platne liste i da to, kao u slučaju stotina tisuća građana, znači slobodni pad, jer je Režim kojem služe i koji se ni ne mora baviti cenzurom uništio sve socijalne padobrane i uklonio sve zaštitne mreže. No, plitki cinici i snobovi misle da se taj pad uvijek događa nekom drugom pri tome zaboravljajući na vlastiti moralni pad za kojeg, za razliku od siromaštva, nema lijeka.

Neki tjednici, pokušali su pak, po očekivanom scenariju, pronaći "vođe" pa je tako Nacional donio veliki članak o "stratezima" zagrebačkih prosvjeda, u kojem je uglavnom izdvojio desničare kao predvodnike, da bi samo nekoliko dana kasnije Globus iznio jednu standardno površno napravljenu analizu u kojoj je pobrojao čak 14 različitih organizacija koje sudjeluju u prosvjedu, a iz koje je ispalo da je u Hrvatskoj ljevica jača nego u Latinskoj Americi. Ništa novo. I za vrijeme studentskih blokada, kao i za vrijeme borbe za Varšavsku, jedino što je bilo zajedničko svim medijima bila je ta neutaživa težnja za pronalaženjem i diskreditacijom "vođa" kako bi se diskreditiralo cijelu pobunu. Jer, kako neka pobuna može biti anonimna? Naravno, tekući prosvjedi nisu anonimni i stalno iz mase izviru samoprozvani i nametnutni vođe, ali kao što su oni jednom nogom već u osnivanju novih stranaka koje bi na idućim izborima trebale kapitalizirati njihov angažman, tako im je druga noga već u provaliji neuspjeha - narod, naime, ima sposobnost prepoznati nametanje i nije stoga čudo da je većina govornika na Cvjetnom trgu izviždana te da je i organizator zagrebačkih prosvjeda Ivan Pernar na kraju odustao od javnih govora, shvativši da time samome sebi puca u inače mu klimave političke noge.

Javili su se i uobičajeno oprezni predsjednik Josipović i u medijima često prisutni

nekadašnji borac za ljudska, a sada uglavnom premijerkina prava Žarko Puhovski. Oni su se zgrozili nad činjenicom da prosvjednici obilaze domove političara, naglašavajući da u demokratskom društvu valja razlikovati "javnu" i "privatnu" sferu. Nitko od njih se pritom nije sjetio da je i Sanader, kao "javna osoba", naše novce stavljao u "privatni džep" i s njima stvorio svoj "dom" i kolekcije satova i slika ili ih izvozio iz zemlje, kao što to čini i vladajuća garnitura. Prosvjedi bi po njima trebali biti pristojni, a po mogućnosti baš ništa ne bi trebali dovesti u pitanje. Ako je netko "javna" osoba, valjda smije imati pare u "privatnom" stanu, bez obzira što je taj stan služeći se "javnom" pozicijom "privatizirao" često nauštrb "javnog" novca ili "privatnih" osoba kao u slučaju Jadranke Kosor. Trenutak u kojem su prosvjednici došli pred stan u kojoj živi i vikali "Deložacija!" - riječ s kojom je HDZ izbacivao iz stanova ljude nehrvatske nacionalnosti, uključujući one koji su živjeli u "premijerkinom stanu" - i "Ukrala si stan, tjerajte je van!" bio je trenutak političke katarze s kojim se mediji, naravno, nisu pozabavili. Ljudi, bez obzira na javno deklarirana uvjerenja, intimno znaju što je nepravda i zločin, ma na koji način legalizirani bili, ne zaboravljaju bez obzira da li se radi o ukradenim stanovima ili tvornicama. Njihovo danas "privatno" je bilo "nečije" ili je bilo "javno" i "društveno" i koristilo je na dobro svima, a ne samo nekima i ta činjenica se očito ne zaboravlja.

No, koliko god zagrebačke šetnje iz tjedna u tjedan iscrpljivale građane, one su potvrdile da u ovoj državi ipak postoji nešto zvano "narodna volja". Po uzoru na onu staru englesku poslovicu "Gdje postoji volja, postoji i put", one su pokazale da je upravo stvaranje puta, hod po neutabanim stazama, ono što je potrebno. Osim toga, pokazale su da se revolucije ne događaju u laboratorijskim uvjetima niti da se narod sastoji od arhetipova i kategorija dostupnih u enciklopedijama i političkim priručnicima. Ako gdje možemo vidjeti što je doista narod, onda je to u tekućim prosvjedima. I zato su komentatori s visine, snobovi pred malim ekranima i novinari na zadatku ostali zgroženi: da, narod se sastoji i od desničara i od ljevičara, i od onih koji su više siromašni i od onih koji su manje siromašni, i od onih koji sadašnji trenutak žele instrumentalizirati i od onih koji istinski vjeruju u promjenu. Ako nas hrvatski prosvjedi za rušenje vlasti nečemu uče, onda je to da ništa nije odlučeno unaprijed i da se upravo u tome sastoji odgovornost svakog od nas. Početni braniteljski prosvjedi koji su obilovali desničarskom i na momente ustaškom retorikom, nasiljem i divljanjem Ako postoji neka pouka hrvatskih prosvjeda, onda je to da građani nisu glupi i da Indijanci ne misle izgubiti i ovu bitkuhuligana, ubrzo su se transformirali u sveopći narodni bunt i to ne nužno nekakvom vrstom kooptacije (bilo s lijeve ili desne strane), već prije svega izlaženjem na ulice sve većeg broja građana i spontanim pomjeranjem, na retoričkoj razini, prema onome što je u korijenu ovih prosvjeda, a to je želja za socijalnom pravdom i rušenjem ne samo vlade Jadranke Kosor, već cjelokupnog Režima čiji je ona tek najvidljiviji i privremeni izdanak.

Ako postoji neka pouka hrvatskih prosvjeda, onda je to da građani nisu glupi i da Indijanci ne misle izgubiti i ovu bitku: i bez "poglavica" i bez strukturiranog programa, narod može prepoznati u čemu je problem i tko je za njega kriv. I tu je zagrebačka peripatetička škola, kako bismo je baš usprkos cinicima mogli od milja nazvati, odigrala ključnu ulogu: obilaženjem spornih točaka i simbola krize, upravo su šetnje ukazale na neuralgične točke hrvatskog post-tranzicijskog društva. Nisu se kao stanice na višesatnom iskazivanju građanskog neposluha našli samo stanovi korumpiranih političara (Kosor, Hebrang, Šeks) ili središnjice vodećih hrvatskih stranaka (HDZ, SDP, HNS, HSS...), već i banke (Hrvatska narodna banka, Hypo banka...), skandalozno tihe sindikalne središnjice, Fond za privatizaciju kao pljačkaški "krizni štab", nekoć uspješne tvrtke koje su stradale u privatizacijskoj otimačini (Pliva, Kamensko...), mediji koji tihom cenzurom održavaju status quo (Pavićeva Europa Press Holding i HRT...) pa i korporacije (poput INE i T-coma) koje su ključne u kreaciji društvene zbilje (prije svega Todorić, koji je baš ovih dana nadgledao ubrizgavanje u biznise 6,3 milijardi kuna iz HNB-a, još jednom potvrđujući tko je pravi gospodar ove zemlje). Sve te precizno prepoznate Bastilje Režima, taj živčani sustav građanskog ropstva, narod sada već redovito obilazi i poručuje što misli.

Ako sve to imamo pred očima, hrvatski prosvjedi ni po čemu nisu neartikulirani, kao što im se od početka zamjeralo iznoseći izolirane primjere političkih avanturista. Pitanje je, naravno, hoće li se taj bunt u budućim prosvjedima pretvoriti u sistemsku kritiku koja neće pristati na kozmetičke preinake postojećeg sustava, što nam najavljuje sve glasnije zazivanje direktne demokracije kao nužnog korektiva danas i mehanizma političke i socijalne emancipacije sutra, hoće li izbjeći zamke "Trećeg puta", ili ćemo vidjeti kako Režim skida masku i pokazuje, preko mobiliziranih falangi, svoje fašističko lice. Teško je predvidjeti što će biti rezultat ove građanske pobune, jer ovdje nema niti vođa niti mape puta. Ali, kao što reče španjolski pjesnik Antonio Machado, "Ako ne postoji put, napravit ćete ga hodanjem". A to nitko ne zna bolje od Indijanaca samih.

Uz dopuštenje autora, preuzeto iz najnovijeg broja dvotjednika za kulturna i društvena zbivanja Zarez

Objavljujemo reakciju Tomislava Mazzoccoa na njegovo spominjanje u članku:

Gledam, malo lijevo - malo desno, i ne mogu vjerovati svojim očima. Na stolu ispred mene dva su teksta. Prvi su potpisali ugledni student i njegov kolega književnik, drugi sam svojim nejakim ručicama nakucao ja sam. Čitam malo jedan, malo drugi i pitam se tko je tu lud.

U onom prvom Srećko Horvat i Igor Štiks su me nazvali režimskim novinarom, na dušu mi stavili infantilizaciju prosvjeda protvi HDZ-ove vlade i manje više zaključili da sam Kastor koji je za mrvice s gazdinog stola spreman ugristi sirotinju koja se na ulici bori za svoja prava. Ne utvaram si da sam bio prva meta H&Š analize pod nazivom "Tomahavk u glavu Režima", ali sam im dobro došao da ispune kvotu koju već godinama nameće jedan od ponajboljih urednika tabloida u Hrvatskoj - "Daj mi tri primjera i imamo fenomen!". Drugi je u dahu napisan osobni pogled na zagrebačke prosvjede kojima se zahtijeva smjena vlade.

Nažalost da bi ispunili kvotu H&Š morali su, u gorem slučaju, posegnuti za manipulacijom činjenicama. U boljem slučaju ovaj dvojac samo ima problema s kronologijom, koncentracijom, čitalačkim navikama, obrazovanjem i elementarnom pristojnošću koja zabranjuje ideje pljuvačkih komentatora s internetskih foruma (ako se upravo oni ne kriju iza pretencioznog nadimka bakunjin) predstavljati kao vlastite umotvorine.

U čemu je, dakle, problem? H&Š da opravdali svoju tezu o postojanju Režima morali su dokazati postojanje njegovih sastavnica. One su, tvrde, političke elite koje kontroliraju represivni aparat, poslovne elite koje koriste državni aparat za svoje interese te na koncu mediji koji aplaudiraju političarima i tajkunima, a difamiraju sve ostale. Za dokazivanje medijske urote trebao sam im, uz kolege Antu Tomića i Tomislava Čadeža, i ja.

Pa pišu: " Neki su se režimski novinari pritom čak upustili u izvještavanje "s lica mjesta" pa su se brže bolje spustili među pučane i natjecali u tome tko će prije donijeti u redakciju "analizu" s terena. Najprije je Vojislav Mazzocco odlučio odgovoriti svojoj kćerci na pitanje "Tata, što su prosvjedi?" da bi ustvrdio da Jadranka Kosor možda stvarno ima pravo što primjenjuje modernu pedagošku metodu ignoriranja djece dok urlaju i bacaju se po podu".

U ovom pasusu njihovog teksta postoji više netočnosti i manipulacija. Prva je i najmanje bitna da sam se ja prvi "spustio među pučane". Jednostavnim uvidom u novinske arhive H&Š vidjeli bi da je kolega Čadež objavio prvi tekst. Međutim, manipulacija je puno zlonamjernija. Zaustavili su se na prvom pasusu mog teksta (mogu ih razumjeti nije mi to jedno od boljih djela) koji završavam tezom: "Možda Jadranka stvarno ima pravo što primjenjuje modernu pedagošku metodu ignoriranja djece dok urlaju i bacaju se na pod. S derištima treba razgovarati tek kada se smire".

Da su imali malo strpljenja nastaviti s čitanjem pročitali bi sljedeće rečenice: "A tada sam ugledao jednu gospođu - čini mi se premijerkinu vršnjakinju - ne višu od metar i šezdeset, koja se držala malo po strani, lica ukrašena blaženim smiješkom. Sama. U rukama je imala transparent primjeren svojem krhkom tijelu, na kojem je pisalo: „Nas se neće sramiti ni pretci ni potomci". I postalo mi je jasno. Nije premijerka mama narodu, nego su ovi prosvjednici Vladi i mama, i tata, i poslodavac. I ima ih slušati bez obzira na to što neki od njih ne znaju što bi rekli pa njaču i trube, glume Apaše i lupaju u lonce i bubnjeve".

Toliko o huljskoj obrani Režima i režimskom novinaru, dežurnom analitičaru i infantilizatoru revolucije. Od njihovog površnog čitanja ili bezobraznog prešućivanja gluplja je samo konstatacija da sam se spustio među pučane ne bih li, zamislite pokvarenosti, donio analizu s terena. Pa što je, jelenskih mi rogova, posao novinara nego da izađe na ulicu i vidi što se događa. Razvijajući njihovu tezu do apsurda morali bismo zaključiti i da kritičari ni slučajno ne bi smjeli pogledati kazališne predstave o kojima pišu kao ni da filozofi ne bi smjeli pročitati nečije teze prije nego što ih napadnu. Kad bolje razmislim H&Š, kako smo vidjeli, tu metodu već primjenjuju. Toliko su joj dosljedni da, oprostit će mi ako griješim, se nisu ni pojavili na prosvjedima, ali o njima sve znaju. Za osam prosvjednih šetnji Zagrebom nisam primijetio njihove veličanstvene pojave pa mogu samo pretpostaviti da pripadaju onoj skupini od 70 posto građana Hrvatske koji demonstracije podržavaju, ali na ulicu ne izlaze. Razumijem ih, večeri su hladne, hodnje dugačke, a sudjelovanje u demonstracijama moglo bi im zamagliti kristalan uvid u razloge i metode prosvjednika.

^{(Petak, 18. ožujka)}

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

25.05.

dodaj komentar 43 komentara

florofil15.03.2011. 16:41#1

Dosad najbolja analiza prosvjeda koju sam čitao.
.15.03.2011. 17:36#2

čadež- smradež. što se on nagurava svoju štakorsku njušku svagdje.
Karl Heinrich Marx von Trier15.03.2011. 20:30#3

Dok komentatori zbilje nastupaju u silovitom galopu, promatraču je teško zaključiti imaju li u jednom malom trenutku, djeliću zbilje sve četiri noge u zraku. Fotografija je dala odgovor na tu tisućljetnu kozeriju, no nama ne daje odgovor od kud sigurnost doktorantima sa lijepom plaćom dok stavljaju krinke znanosti pri komentiranju društvene zbilje.

Iz teksta "koje su ključne u kreaciji društvene zbilje" ovu rečenicu s toliko ciničke patine izgovara Srećko Horvat da bi mu pozavidio Srećko Jurdana.
tiruriru15.03.2011. 20:33#4

Dok se na Halteru, iznad teksta g. Horvata vrti baner T-coma :-))))))
uzalud15.03.2011. 21:56#5

Izvrstan clanak!

Izvrsno sazeta bit "tranzicije":

"...Jer, građani Hrvatske, a i ostalih postjugoslavenskih i općenito postsocijalističkih zemalja su upravo to - Indijanci - kojima su "kauboji" kapitalizma na "divljem Istoku" oduzeli sve što su imali, i zemlju i resurse, a možda i budućnost. U međuvremenu su mnoge na području bivše države poslali na "vječna lovišta", u ratu kojim su upravljali i u čijoj su se pozadini bogatili, preživjele su ili opljačkali ili istjerali (ili i jedno i drugo), a svima su nastavili dijeliti "vatrenu vodu" nacionalizma, od koje je triježnjenje bolno, a povratak boci učestao. ..."
Psichopatic Fool15.03.2011. 23:23#6

http://www2.theuglydance.com/?v=zgddozpun5
ap16.03.2011. 02:51#7

Samo upravna industrija je bitno složenija od drugih.

Ne diletantski slati improvizirane vatrogasce kao SSSR i sada Japan u tu još delikatniju i složeniju industriju. Sada treba gurnuti u vatru majstore toga - Zdravko Tomac, Joža Manolić i njegov izvršni dopredsjednik Stipe Mesić i slične a ne Sulju, Mulju i drugu rulju.

Dugo će trebati znalački a tim više što su otkazali živci svima po EU - njima su već "naše" male slovenske prethodnice izvrnih samo upravljača uništile rezerve živaca a sada nakon Gadafija, Japana i otkrića o 965.000 mlrd EUR-a minusa nemaju ni 1 g ničeg za općenje sa samo upravnom industrijom.

Dugo dugo dugo će trebati stvarno znalački igrati i proigravati i kontrolirati igru.
tja16.03.2011. 03:21#8

jadni građani, nisu vidjeli šta se događa ... možeš mislit.
ma okej okej16.03.2011. 07:30#9

na stranu notorni infantilni ideoloski bla bla truc nego de mi recite jednu stvar - sto vi zapravo *konkretno* zamjerate toj nesretnoj kosorici mislim ono jest da je zali boze ali prije nje je bilo i gorih

btw zaboravili ste dezulovica evo opet vas zajebava

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/132125/Default.aspx
Ivan¸16.03.2011. 10:59#10

Što je to "socijalna pravda"? Tko odlučuje što je to pravedno? Većina glasača, narod, centralni komitet, crkva, Srečko Horvat - tko?
Je li socijalno pravedno da mi, bez pitanja, silom nametnutog zakona, država oduzima od pošteno zarađenog i daje, primjerice, za nacionalne manjine, arheološke muzeje ili velebne sportske dvorane. Je li to "socijalna pravda"?
ap16.03.2011. 11:16#11

Ne tomohawk nego bumeranzi, jer "režim" jedva čeka tomohawke da bi mu se otvorila nebeska vrata za novih 36.500 mlrd $ duga na naš račun dok bumeranzi čvrsto drže "režim" i sve sastavnice samo upravljanj u podrumu reaktora 4 gdje se odvijaju nekotrolirani procesi fusije, fisije i druge strave u inače turbo harmoničnoj glazbi "sve i što više toga na tuži račun".

Ne samo srljanje u napad i guranje boljih i najboljih, naročito mladog mesa za potrebe strasti CK i Politbiroa kojih je bezbroj, nego posve obrnuto, što znalačkije uvlačenje u igru turboveleimperijalnih snaga uključujući "slavnu" srednju klasu koja nije propustila ni najmanja silovanja svega i svake točke (70 % cijenjenog građanstva i dodatno 7 x njihovih orataka i gostiju), razvlačenje igre po što raznorsnijim terenima i područjima, proigravanje a naročito stajanje na loptu i kontrola igre a la Prosinečki u najboljim danima (kada rola na mijestu i kreira zbivanja).

Ne pobuna masa nego konačno pridruživanje onim "indijanskim" snagama koje nikada nisu prepustile teren osvajačima i neprijateljima i koje su stalno ne samo besplatno i dobrovljno nego i nadasve kretavinije i življe su-općili sa puno boljim "komadima" nego Gadafi, Berlusconi, Mesić i drugi ljubitelji plačenih bunga bunga zabava.

Ne i narolito ne samo pušim ti i puši mi karu nego u prvom redu ipak, ah, malo bolje, življe i zanimljivije.

Živio Marko Brecelj, predvodnik, kreator i izvršitelj "mekog terorizma" i oslobodliačkih kacija po cijeni samo 80 EUR-a + gorivo za kombi!!! Živio!!!!

Dolje istrošeno radioaktvno smeće truboveleimperijalnog neoneoliberalizma samo upravljanja na tuši račun i svo dosadno i psove glupo kurčenje i preseravanje tog smeća!!!
ma marš16.03.2011. 11:34#12

ovo su prosvjednici za pamćenje. trebali bi se svi osjećati divno što vas je Milost počastila da se rodite kao Hrvati, radi njih. http://danas.net.hr/hrvatska/page/2011/03/15/0745006.html?pos=n1

i onda ih još predstavnici Vlasti nazivaju huliganima i šljamom..
@Ivan16.03.2011. 11:59#13

Socijalna je nepravda sto ti uopce daju onoliko koliko ti daju, mislim na tvoju zaradu...
ap16.03.2011. 12:23#14

''Ivan¸16.03.2011. 10:59#2
Što je to "socijalna pravda"?"

Socijalna pravda je, kao u Japanu sada, dio neizbježnih, još neizbježnijih nego u Japanu, mjera sanacije terena od leševa i svega drugog te osiguravanja minimalnih fizičkih, tehničkih i drugih uvjeta za život i fukcioniranje te održanje bilo čega i svega.

To je kod nas, iako objektivno složenije, u konkretnom puno jasnije, nevojbenije i neizbježnije nego sada u Japanu i bilo gdje. Btw, nesporazum je za to pitati filozofe, politologe, ekonomiste i pravednike jer se oni ne bave rješenjima, kreacijama i provedbama rješenja. Još je veći nesporazum o tome se konzultirati sa 70 % građanstva koje je dugo svjesno ii do kraja za samo upravljanje na tuđi račun, jer su oni kretaori, izzazivači i provođači havarije.

Dakle, i vrapcima je sada jano ili bi trebalo bit da je kod nas u zadnjih epohi samo upravljanjem proizvedeno razmjerno svjetski i povijesno rekordno daleko najviše gradnji nekretnina i raznog nekorisnog smeća te da, najkasnije od 1982. g. i potvrde svega toga os strane vrhovnog šata referatom Milke Planic, to tako dalje ne ide i da je neizbježno neizbježno. Sada ta samo upravna industrija nekontroliranim procesima uništava sebe i sve oko sebe i u vezi sa sobom a to je razmjerno puno više nego u Japanu nakon nezgoda i po arapskom svijetu nakon duge ''stabilnosti''. Ne popušta ni 1 mm nego puno luđe od trubidiota i bilo akkvim filmovima strave juriša na novih 36.550 mlrd $ na tuđi račun s konačnim ciljem da se utvrdi po Tuškancu, Donjem gradu itd.

Bilo kakvo spašavanje bilo čega neizbježno uključuje malo pogleda na cjelinu, znanja, sredstava, rješenja, kreacija i rada. A toga i malo kada se i ako krene ne samo da ta samo upravna industrija mora bezuvjetno kapituliarti nego još neizbježnije slijede procesi do lobotomija i amputiranja moždanih centara toga a koji su u biti šupak i šupci zajedno sa stolicama a ne mozgovi.

Ili konkretnije:
- da bi se bilo šta spasilo i krenuli u Zagrebu, osim lakog i jednostavnog zajedničkog zaključka skupštine i navodno svih snaga a zapravo posve odmetnutih idiota o raspadu smjera, planiranja i bilo čega, kao i početkom tridesetih i krajem pedesetih a sada i više je osim bezuvjetne kapitulacije tih beskrajnih snaga i industrije je najprije nužno da vrate ono što su uredno i transparetno popljačkali i zajedno stavili ad acta po prijedlogu Zdravka Tomca ''najbolje je sve zaboraviti'' u slučaju Komercijalna banka i povezane posmrtne pripomoći, razni fakulteti i zavodi te gradske tvrtke, strukovne udruge itd. akdemsko i srtučno te humanitarno
- potom treba odmah krenuti u spašavanje pitke vode, zadnjeg ne potpuno zagađenog i najvećeg nalazišta ispod brda Jakuševec, te paraleno nastastaviti ostalo i ovo prvo do zadnje otplate duga samo upravljača i uzurpatora, truboeleitnih i elitnih snaga napretka, u iznosu od 3.256.000 mlrd kuna.
Nikako drukčije nije moguće spasiti ništa niti bilo šta održati, nastaviti a još manje kreirati od toga. Nije moguće ni sve bager i sve šmrkovi i čisti jer svijet je ujdno i fizički i živ i ... i nije podložan potpuno stvaranju i rastvaranju kada se kome i bilo kome tek tako digne i diže a diže se stalno.

Socijalna pravda je, dakle, zob i voda te malo odmora koji se daju konju nakon preiscrpljujećeg jahanja ili rada, da ne bi crknuo i ostavio sve na milost i nemilost zakonitosti hranidbenog lanca. Ili ako hoćeć drukčije, kabel koji drži vezu dok ofvo tipkamo. Ili razne druge činjenice koje nisu samo šupak ili šupci.
Kenjaza16.03.2011. 14:04#15

Bemisleno nabacivanje izanđalih štoseva.
Korporativna kenjaža - da, Dežuloviću - upravo tako.

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/132125/Default.aspx
Pero16.03.2011. 14:05#16

Odlicna analiza s prikladnim objasnjenjima za one koji jos uvijek nista ne kuze.
Zar i ti, brute Dežuloviću16.03.2011. 15:25#17

Dežulović je Splicanin pa me čudi da mu nije odmah sinulo da prema zakonima hranidbenog lanca nakon parazitiranja HDZ-a mogu nastupiti jedino razlagači - vrsta kerumi u nasem slucaju.
člankonožac16.03.2011. 15:39#18

stvarno super članak.
hmm hmm16.03.2011. 16:07#19

analiza odlicna, ali nas kmetski mentalitet ostaje nas najveci protivnik
BLoKaDa?16.03.2011. 16:11#20

Da li je bilo problema sa stranicama H-altera .Tokom cijelog jučerašnjeg dana portal nije bio dostupan.Zanimljivo je da u jutarnjim satima nisi mogao pristupiti ni stranicama MASE i Radničke borbe.(barem mi iz Istre)
Bravo za članak ,bilo bi dobro da Indijanci potraju što dulje jer i samim svojim postojanjem ,bez obzira na ishod bitke ,mijenjate stvarnost(a možda i Puhovskog)
Neka počnu igrice sa šupkom!16.03.2011. 16:55#21

je. stranice su bile vidljive iz inostranstva. ako se ponovi, koristi neki proxy server. npr.

http://www.fetch4.me/
Bakunjin16.03.2011. 16:58#22

Svaka čast autorima !!!!! Stvarno jedna lijepa analiza kako prosvjeda, tako i režima koji se pokušava održati praveći se lud i praveći ludim građane !!! "Meni tu ništa nije jasno": rekao je nedavno Milanović. Ponosni narode, objasnimo im sve !!!!
werder16.03.2011. 18:29#23

aaah horvat i štiks...vrh idiotizma sa filozofskog..još samo kapović fali ovoj trojci. aj i ćurković sa svojim nečitkim glupostima.
JOSIP16.03.2011. 20:54#24

seratori poput werdera i sličnih uvijek će dolaziti na komentare kako bi pisali gluposti, bez da su vjerojatno pročitali i(li) razumjeli tekst. ODLIČNA ANALIZA, a idiote koji seru po internetu... pa, vjerojatno imaju člansku iskaznicu HDZ-a
ap16.03.2011. 21:04#25

Ustani bane ... !
werder16.03.2011. 21:12#26

vidim Horvata i dalje boli Čadežov tekst" Kako je Srećko Horvat postao Modni Mačak hrvatske filozofije". Izdvojimo neke dijelove: "Naša kulturna scena toliko je nisko pala da jednog zakašnjelog pubertetliju prihvaća kao gotovog i priznatog filozofa i spisatelja." Pa dalje: "Kad odstranimo brojne umetke i citate, pred nama je dakle nekih 120 kartica preuzetnog feljtona kojeg bi odlučniji i obavješteniji redaktor lako skratio na tridesetak pa ubacio u Gloriju kao ljubavni esej, specijal za Valentinovo.
Ovako nesređen i neuređen nadaje se pak kao neka vrst neduhovitog hiperteksta, bezličnog po stilu, naivnog po idejama i lažno eruditskog po uvidu u građu.....Horvat ne mari ni za kakav sistem, pabirči, pogrešno čita i dekontekstualizira, a poradi vlastitih nedomišljenih dosjetki, najveće autoritete. Nabacuje se Freudom kao Miro Gavran Biblijom u svojim sve brojnijim pučkim romanima. I kao što Miro Gavran, sve je izvjesnije, uskrisava kao Janko Matko naše suvremene pučke proze, obnovljene u katoličkom duhu, tako je i Srećko Horvat na putu da postane Modni Mačak hrvatske filozofije. Naime, Marko Grubnić javno je priznao da ne zna svezati kravatu, a modni stilist koji ne zna svezati kravatu isto je što i filozof koji ne zna misliti."
maximus16.03.2011. 21:22#27

ej, werder - Čadež, jesi to ti?
mrš16.03.2011. 21:38#28

joj, čadež, umiri se. poštedi nas svojih analitičkih proljeva. znamo da je britkost tvog analitičkog uma ravna tupom kurcu. to možeš imat samo spektakularne uvide u analni otvor ninoslava pavića. štakoru musavo polupijani, zamućenog pogleda!
werder16.03.2011. 22:52#29

mrš- zakašnjeli pubertetlijo, jesi to ti?
o miline16.03.2011. 23:26#30

prava halterovska rasprava na akademskoj razini
Neka počnu igrice sa šupkom!16.03.2011. 23:33#31

halter bi treb'o poradit na kvalitetu komentara.
lepa brena16.03.2011. 23:39#32

o miline, od werdera kretena
takvu zrelost akademsku ni tom chadez nema
Provokator17.03.2011. 00:33#33

Zar gosn. Srećko Horvat nije stani kolumnist Obzora, subotnjeg priloga Večernjaka? Ako je, radi, dakle, za austrijske popove. I još im napada novinara, Vojislava Mazzoca, kojem je svojedobno Bandić poručio da će "pasti niz stepenice" zato što je pisao o njegovim sumnjvim poslovima. Gosn. Horvat niz stepenice može pasti jedino ako se napije. Čadež, iz konkurentskog Jutarnjeg lista se, citiram, "također ugurao među prosvjednike". Treba, dakle, sve novinare, koji su se "ugurali", odstraniti a ostaviti Srećka Horvata i one kojima on to dopusti. Tipičan hrvatski filozof sa srednjom stručnom spremom, vječiti stident na plaći kod popova te na državnim jaslama, s kojih se financira i Zarez, gdje također ubire honorare e da bi napao, u biti, sam sebe. Pljuc.
question17.03.2011. 09:06#34

Bok! Pokušavam otići na neke stranice preko ovoga sajta fetch4.me i piše mi ovo: While trying to retrieve the URL: http://www.fetch4.me/

The following error was encountered:

* Access Denied.

Access control configuration prevents your request from being allowed at this time. Please contact your service provider if you feel this is incorrect.

Your cache administrator is....

Jel postoji još neka ocija? Hvala unaprijed.
question17.03.2011. 09:07#35

ocija= opcija
aksis18.03.2011. 14:26#36

savez za promjene http://www.youtube.com/watch?v=nyTW3bclt8w
Karamarkovi buldozi19.03.2011. 10:14#37

Da li je današnja organizacija navijačkih skupina Karamarkov napad na prosvjednike ?
Svi znamo da su oni državni plaćenici, buldozi za podizanje nacionalističkih tenzija.
Zdeslav&Mislav19.03.2011. 12:54#38

Stavovi ove dvojice klauna (Horvata i Štiksa, da ne bude zabune), salonskih ljevičara i provincijalnih gospončića koji vole "sa svojim društvom ručati u Lenuciju" upravo su groteskni kada govore o ulozi medija. Govoriti da su novinari Večernjeg i Jutarnjeg režimski novinari u najmanju je ruku smiješno.
Pa tko je stvorio i ovo malo javno iskazanog nezadovoljstva nego mainstream mediji svojim pisanjem o aferaškoj i kleptokratskoj prirodi HDZ-ove vlade? Možda H-alter sa svojim "pulenima" Svirčićkom i Kelavom? Uuuu, evo, već se tresu u Banskim dvorima od te dvije novinarske veličine, pravih Titana pera u čijim se tekstovima nikada ne može naći drugo, suprotno mišljenje što je temelj koji novinarstvo razdvaja od jeftine propagande. Mala piskarala sa H-altera koja ne mogu nigdje drugdje dobiti posao, uvijek na liniji pamfletističke propagande koju ovaj portalčić svojom uređivačkom politikom, a pri tome umočen u licemjerje do grla (molim pogledati listu donatora i banner) uporno fura.
I onda se takvi, poput Horvata i kolege mu dobre Štiksa, usuđuju nabaciti blatom na, recimo, Voju Mazzoca. Hmm, kako je dolje naveo Provokator, vidljivo je da Horvat skuplja, rekao bih dobre honorare, oko 1000 kn za tekst, za piskaranje jedva čitljivih i nezanimljivih tekstova u Obzoru. Međutim, u tom mu slučaju "mrvice" kojima moćno Styrino medijsko carstvo "kupuje intelektualce" nimalo ne smetaju. Za razliku od njega koji igra za obje momčadi, Tomić, što god mislili o njemu, radi samo za jednu, EPH. Za razliku od Horvata koji bez grča na licu i bez da mu je puls prešao 85 otkucaja piše o nekom "moralnom padu za koji nema lijeka" hrvatskih novinara.
Zaslužili ste, Hrvati, i ovakvu državu, i ovakvu vladu, i ovakve inteletualce i ovakvu alternativu.
ap19.03.2011. 19:04#39

Zdeslav&Mislav

Hrvatska se kao malo tko upravo oslobodila fekalija "mainstream medija" i "mainstreama" uopće.

Tu pušionu ne puše više niti najokorjeliji pušači niti se tko na to više osvrće osim minimalnog obzira za smeće, da se ne zahračka od toga i slično.

Posve je neizbježno da ne možete razumjeti tako prekaotični proces jer nikada niste objavili ni redak ni o minimalnoj složenosti a stvarni živi svijet niste vidjeli niti na razglednici.

Zbogom davni snijeg!
zdesna&musav20.03.2011. 02:54#40

To i Butkovic sada tvrdi: da ga citaju toliko jer je od pocetka bio protiv korupcije i udarao od vrha (Sanadera). Cisti spin.
http://bit.ly/hcMHMx
bakunjin21.03.2011. 13:02#41

Eto i moja pljuvačka malenkost, koja to doista ponekad zaista i jest jer je i sama zajedno sa svojim osobnim uvjerenjima često popljuvana raznoraznim medijskim uradcima i napisima, da se javi kad me se već gospodin Mazzocco spominje u svojoj reakciji na članak gore imenovanih autora.

Da rješim jednu Vašu dilemu g. Mazzocco, iza pretencioznog nadimka 'bakunjin' ne krije se niti jedan od autora teksta na koji reagirate. Iza tog nadimka krije se bivši znanstveni djelatnik, a danas mali poduzetnik iz Zagreba kojemu se kao pojedincu bez zaleđa nije pretjerano ugodno javno predstavljati vlastitim imenom.
Ukoliko ste bili iziritirani mojim komentarima u Večernjem listu ispod Vašeg napisa naziva: "Dvije zajedničke poruke: "Jaco odlazi" i "Dolje sve"" znajte da sam i ja u najmanju ruku bio isto toliko iziritiran Vašim napisom.

Dolje su navedeni svi moji komentari na Vaš članak iz Večernjeg lista, pa neka se nađu i oni ovdje izloženi javnom sudu kada ih već spominjete.

06.03.2011. u 14:22h bakunjin je napisao/la:
V. Mazzocco, odličan primjer novinara koji svoje stavove mora prilagođavati interesima onih koji ga plačaju. Jadan pokušaj delegitimacije i diskreditacije prosvjednika. Od onog Mazzoccovog 'strašnog' crnog transparenta (predpostavljam da se radi o jednom od ona tri največa na prosvjedu) strašnije je to što V .M. ne može iznjeti objektivniju sliku cjelih prosvjeda jer se boji da u suprotnom neće moći hraniti svoju kčerkicu.

06.03.2011. u 14:31h bakunjin je napisao/la:
Kako bi to rekao moj nik imenjak prije gotovo stoljeće i pol:
.
"Predstavnički (parlamentarni) sistem daleko je od toga da bi narodu predstavljao nekakvu garanciju, naprotiv stvara i garantira stalno postojanje vladajuće klase protiv naroda. Opće pravo glasa je tek smicalica, mamac, siguronosni ventil, maska iza koje se krije zaista despotska vlast Države, zasnovana na bankarstvu, policiji i vojsci, odličan način ugnjetavanja i osiromašivanja naroda a u ime i pod izlikom nekakve navodne volje naroda. "
.
06.03.2011. u 14:48h bakunjin je napisao/la:
E mazzocco (na hrvatskom to znači: maži oko!) mogao sui se bar potruditi pročitat koj letak koji su djelili prosvjednici, npr.:
.
"Svima nam je očito da je „demokracija“ u kojoj živimo iluzija. Svake četiri godine možemo na glasačkom listiću zaokružiti jednu od više stranaka koje sve provode istu ekonomsku politiku, podčinjavajući se interesima domaćih kapitalista, korumpiranih političara, stranih korporacija, EU, Međunarodnog monetarnog fona (MMF-a), Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije (WTO-a), a na štetu običnih ljudi i općedruštvenog interesa."
.
06.03.2011. u 14:52h bakunjin je napisao/la:
E Mazzocco (na hrvatskom: maži oko!) pisalo je i:
.
"Osim toga, na izborima se samo teoretski može bilo tko kandidirati, no jasno je da nitko ne može biti izabran ako nema novaca za skupe promidžbene spotove, jumbo-plakate i sl. Taj se pak novac može dobiti samo od domaće kapitalističke elite za koju svi jako dobro znamo kako je u lopovskoj privatizaciji 1990-ih stekla sav svoj imetak. Stoga će na izborima svakako pobijediti netko od njihovih izabranika. Je li to demokracija? Jesi li naši tajkuni svoju imovinu, a posljedično tome i svoju političku moć i utjecaj, stekli na demokratična način?"
.
06.03.2011. u 14:55h bakunjin je napisao/la:
Mazzocco još je i pisalo:
.
"Kao što je pokazalo paljenje zastave HDZ-a i zastave SDP-a na prosvjedu 2. ožujka, jasno je da je većina prosvjednika svjesna toga da samo izbori neće ništa promijeniti. Posve je očito da SDP vodi potpuno istu neoliberalnu ekonomsku politiku kao i HDZ, koja djeluje u korist sitne gospodarsko – političke vrhuške, a na štetu velike većine građana. Ulazak u neoliberalnu EU, koja je interesna organizacija europskog kapitala i korporacija, kojoj teže i HDZ i SDP samo bi trebalo potvrditi takvu protunarodnu politiku. "
.
06.03.2011. u 14:57h bakunjin je napisao/la:
UGRUBO, AKO JOŠ NEKOME NIJE JASNO:
- OVO SU PROSVJEDI PROTIV NEOLIBERALNE POSTDEMOKRACIJE!-
.
06.03.2011. u 14:59h bakunjin je napisao/la:
I NJENE RADIKALIZACIJE.

Srdačan pozdrav.
ap21.03.2011. 13:34#42

bakunjin

ne moraš se dalje nepotrebno mučiti oko mainstream medija i onoga čiji su zvučnik, puka tehnikalija.

Tri mlad više bad blue boysa od 18-19 godina s Peščenice u tramavaju do središta, pohodeći jedan od prosvjeda u kojem su predvodnička snaga, puno bolje i pouzdanije od mene s iskustvom a nadasve brže i fizički sposobnije čitaju sve dulje i pojedine procese i živi stvarni raskorak beskrajnih samoproglašenih turboelitnih i elitnih industrija i snaga.

Po njima je nedvojbeno da je sve to više nego krahiralo a ne samo blamirano te je samo pitanje šta sa tlikim budalama a jako dobro znaju da nije rješenje nasilje jer jako zagađuje okolinu i donosi nove štete.

Po intenzivnoj komuniikaciji mobitelima se vidi da su šire mreže mladića i djevojaka na čistu s tim istim i da su koncentrirani na kreacije, znanja, rješenja i ostalo oko tih pojava i procesa.

Šta će teći i iz toga izići ni samo bog ne zna niti se je ikada deklarirao da će precizno znati i moderirati. Tako da je nedvojbeno krenuo procesi i procesi dugih složenih i veoma raznovrsnih živih "igri", kreacija, rekreacija i svega što život (i eros i etos i estetika i ljudi i stvari i životineje i procesi ...) omogućuje i jest.

Tzv. mainstrema mediji su zvučnici koji kao ni njihovi izvori i službe nikad nisu niti če biti u stanji i 1 % pratiti šta se stavrno zbiva i uvijek će kasniti za zbivanjima i događajima i zvučati posve pogrešno.

Nema više nikakve potrebe sa sukobljavanje i iscrpljivanje sa zvučnicima, izvorima zvuka i službama koje se grčevito muče oko harmonije toga a koja nikad nije niti može biti i minimalna pjesma ili skladba da bi bilo i hamonije i disharmonije.

To su samo pomoćni zvukovi i slike koji se sitnim ukrasima i spamovima žrtviju da bi puno šire i življe predstave i glazba bili bogatiji i začudniji. U tom smislu, kao pomoćna ritam sekcija i slična žrtva, zaslužuju naše malo poštovanje i pažnju.
Mongol03.04.2011. 23:04#43

Mazzocco je dno dna hrvatskog novinarstva. Kako li se samo pravi nevino blesav kad jauče da JL i Večernji nisu režimske novine. Uvijek su to bili , a jedino čemu su služile te novine je za obračune među elitom.
Zanimljivo kako je JL, kad su prosvjednici vikali protiv EPH, izostavio spomenut taj događaj i rekao kako su "prosvjednici prošli pokraj EPH". Tako funkcionira svako korporativno smeće od medija na zapadu, hrvatske verzije fox news-a...

Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

H-Alter

Marinko Čulić 24.05.2012.

Što nam znači pobjeda Karanikolića

Što nas čeka

Trg Burze

Deutsche welle

Tomahavk u glavu Režima

dodaj komentar 43 komentara

Dodaj komentar

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

Brišete dug kriminalcima, obrišite i Monteru

Ne damo plaće u državnim tvrtkama

Muke po doprinosima

Potvrđen stečaj nad Jadrankamenom

Zbog Kineza nova uhićenja u Zagrebu

Jadrankamen poziva na skup u Pučišćima

Pomozite "Zagreb Pride-u"