Najavljujući raspisivanje novih natječaja za lokacije Hidrobaza i Pineta u sklopu projekta Brijuni rivijera u rujnu, ministar turizma Veljko Ostojić, na nedavnom skupu Croatia Business Open u Umagu, spomenuo je da će natječajni uvjeti biti drukčiji od dosadašnjih.

"Trenutno se radi analiza i prijedlog nastavka rada za Hidrobazu i Pinetu, a tijekom ljeta povjerenstvo će raspravljati o tome i donijeti određene odluke vezano za modele nastavka realizacije, odnosno raspisivanja natječaja", kazao je ministar Ostojić na pitanje novinara u kojoj je fazi projekt Brijuni Rivijera. Ministarstvo turizma priprema prijedloge koje će uputiti povjerenstvu nakon čega će se odlučiti koji će biti model ponuđen potencijalnim investitorima za ove dvije lokacije, dok se za Muzil čeka prostorno-planska dokumentacija, kazao je.

Podsjetimo, koncept projekta (koji se još od 2003. razvlači bez ikakvih rezultata) predviđao je pravo građenja i koncesiju na 66, odnosno 50 godina, čime se od investitora traži da izgradi i upravlja turističkim kapacitetima, plaća korištenje zemljišta u vlasništvu države i lokalne samouprave, a po isteku roka prepusti izgrađene objekte. Ovaj je model zamijenio prvotni, prema kojem su kreatori projekta Brijuni rivijera, a jedan od njih je upravo sadašnji ministar Ostojić uz svesrdnu podršku župana Ivana Jakovčića, kanili zemljišta u priobalju južne Istre rasprodavati za izgradnju turističkih kapaciteta. Kako stvari stoje, upravo se, uz podršku sadašnje Kukuriku vlasti vraćamo na Ostojić-Jakovčićev model rasprodaje, ali vjerojatno pod puno povoljnijim uvjetima za investitore.

Model koji bi se mogao, kako saznajemo, ponuditi ulagačima ne bi li ih se pridobilo da napokon ulože koji euro u ovaj navodno elitni mega-projekt, jest prodaja zemljišta za samu gradnju objekata i definiranje posebnih uvjeta raspolaganja zemljištem koje čini tehnološku cjelinu objekta. Time kupljeno zemljište postaje vlasništvo investitora, što je poslovno logičnije od prava građenja, a okolno zemljište se daje na raspolaganje uz prihvatljivi trošak. Cijelo tako "zapasano" područje, naravno, postaje svojevrsni turistički rezervat u koji obični građani neće zalaziti. Za primjer budućnosti područja Brijuni rivijere može poslužiti pulska Verudela, gdje je cijeli poluotok, nezavisno o vlasništvu nad zemljištem, praktički Arenaturistov, a na ulazu u naselje je rampa koja priječi ulaz vozilima.

Moguća alternativa modelu prodaje zemljišta u projektu Brijuni rivijera je javno-privatno partnerstvo, gdje država i lokalna samouprava ulažu vrijednost zemljišta i infrastrukture, dok investitor gradi objekte, pri čemu se dijeli zarada, ali i poslovni rizik.

Što će od ovog izabrati koalicijska vlada i hoće li se projekt Brijuni rivijera pomaknuti s mrtve točke, na kojoj već cijelo desetljeće blokira svaki mogući alternativni razvoj, dok se javnosti plasiraju laži o velikom interesu investitora, uređenju prostora i brojnim radnim mjestima, vidjet će se na jesen. Vidjet će se, što je još važnije, hoće li od svega, napokon, koristi imati građani i lokalna zajednica.