H-Alter

'U radu nema socijalne osjetljivosti'!

10.12.2009. Mašenjka Bačić Hrvatska Komentiraj Print
Fotografija članka
Sanja Crnković - Pozaić, stručnjakinja za tržište rada: Bespredmetno je govoriti o poslodavcima na način da su oni zločesti i da nemaju nikakve socijalne osjetljivosti. Kada bi poslodavci bili per se socijalno osjetljivi, ne bi bili poduzetnici nego socijalni radnici.

 

Kompetitivnost, cjeloživotno obrazovanje i rizik pojmovi su koji se sve češće koriste kada se govori o problemima tržišta rada. Mlade se uvjerava kako su stalni posao i sigurnost radnog mjesta koje su uživale prethodne generacije stvar prošlosti te da današnje prilike zahtijevaju drukčiji pogled na rad. Taj pogled uključuje stalnu borbu i nesmiljene uvjete na koje mladi prilikom ulaska na tržište rada trebaju biti spremni.  S jedne strane postoje kritike na ta kretanja koja zanemaruju socijalnu komponentu društvenog razvoja, dok  pobornici ovakvog modela društvenog uređenja smatraju da promjene nisu moguće te da se pojedinac treba prilagoditi prilikama koje ga snalaze.  Na koji način naše društvo odgovara na te probleme koji ga izazivaju i zašto bi na takvo stanje trebalo pozitivno gledati objasnila nam je Sanja Crnković - Pozaić, koja se ovom problematikom bavi dugi niz godina. Stručnjakinja za tržište rada, nekadašnja ravnateljica Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje, koja danas radi u jednoj stranoj tvrtci, objasnila nam je odnose tržišta rada i obrazovanja, analizirala  Zakon o radu i iznijela svoj stav o postojećem stanju u hrvatskome društvu.

Reformom obrazovnog sustava  pojavila se nova akademska titula prvostupnika. Kako gledate na problem nedefiniranosti njezina položaja  na tržištu rada?

Taj problem je prenapuhan. Činjenica da poslodavci govore kako ne znaju što bi s prvostupnicima prazna je tema zbog toga što u brojnim razvijenim zemljama većina studenata završava trogodišnje fakultete. I sama sam prije trideset godina završila takav fakultet u Engleskoj. Kompetencije studenata su ionako na relativno niskoj razini. Oni imaju potencijal da rade, ali nemaju nikakvog radnog iskustva. Ne vidim zašto jedan prvostupnik ne bi imao iste sposobnosti za rad u gospodarstvu kao i onaj koji je završio četiri godine studija. Ne vidim tu veliku razliku.

Pa ipak, ni poduzetnici ni studenti ne shvaćaju što bi prvostupnik trebao raditi, odnosno nije im jasna njegova uloga. Poslodavac će prije zaposliti nekoga s 4 godine fakulteta negoli prvostupnika? Tko je tu kriv?

Analize pokazuju kako naši poslodavci općenito zapošljavaju prekvalificirane radnike za vrste poslova koje im nude. Sposobnosti mladih visokoobrazovanih ljudi veće su nego što su oni u mogućnosti pokazati kad dobiju posao. Tu se ne radi o stvarnom problemu. Prvostupnici su sposobni nositi se s bilo kojim zahtjevom radnog mjesta, a činjenica da su studenti prije reforme obrazovnog sustava studirali 4 godine ne znači da su bili puno sposobniji.

Mislite li da će se taj stav poslodavaca u budućnosti promijeniti?

Mislim da će poslodavci uvidjeti da su u krivu. Njihov strah ili predrasude nemaju nikakve osnove.

S druge strane, studenti žele nastaviti svoje školovanje jer se boje da s prvostupničkom diplomom neće dobiti željeno zaposlenje...

Dobro je da studenti žele nastaviti školovanje, ali danas je udio studenata koji ne Ugovor na neodređeno vrijeme trebao bi se oblikovati tako da postoji veća lakoća otpuštanja. Zbog veće fleksibilnosti važno je da otkazivanje ne bude skupo i dugotrajno tako da se poduzeća mogu brzo prilagođavati uspijevaju završiti fakultet razmjerno visok. To se obično ne događa odmah nakon prve godine, nego se odluka o odustajanju donosi tek nakon nekoliko godina studija kad je postojeći trošak već prilično narastao. U tom je slučaju njihov položaj iznimno težak jer u dobi od oko 30 godina prvi puta stupaju na tržište rada sa srednjoškolskom diplomom. U slučaju gimnazijalaca, oni često ostaju dugotrajno nezaposleni, budući da kao takvi nemaju zanimanje.

Smatrate li da postoji pretjerana zaštita radnika u okviru postojećeg Zakona o radu?

Nezaposlenost trenutno silno raste. Osim gospodarske krize, razlog tome je i činjenica da otkaze dobivaju ljudi koji rade na određeno vrijeme. Oni koji su u zadnjih 4-5 godina dobivali ugovore na određeno vrijeme sad dobivaju otkaze. Pitanje je bi li oni bili zaštićeni da su dobili ugovore na neodređeno vrijeme.

Prilagođavanje u današnjim uvjetima krize bilo bi puno teže kad bi ono bilo skupo tj. kad bi ljudi imali ugovore na neodređeno vrijeme jer bi se morale plaćati sve naknade zadane Zakonom o radu. To uključuje otpremnine, otkazni rok itd. U tom bi slučaju prilagodba na krizu bila puno skuplja. Pitanje je bi li poduzetnici to mogli preživjeti, pogotovo oni mali i srednji. Stoga bih rekla da je fleksibilnost dobra. Ona neće štititi radno mjesto, ali zaštita radnika  treba biti pojačana na drugi način. Radnik bi trebao imati sigurnost da može naći drugi posao.

Mislite li da bi instituciju ugovora na neodređeno vrijeme trebalo ukinuti?

Ugovor na neodređeno vrijeme trebao bi se oblikovati tako da postoji veća lakoća otpuštanja. Zbog veće fleksibilnosti važno je da otkazivanje ne bude skupo i dugotrajno tako da se poduzeća mogu brzo prilagođavati. Nisam protiv ugovora na neodređeno, ali ljudi koji rade na neodređeno vrijeme u neravnopravnijem su položaju u odnosu na one koji imaju ugovore na određeno vrijeme. Takve nejednakosti ne bi smjele postojati.

Kako biste vi to riješili?

Tako da ljudi koji dobivaju ugovore na neodređeno vrijeme nemaju toliko velika prava kao danas.

No to baš i nije socijalno osjetljivo stajalište...

U radu nema socijalne osjetljivosti. Poslodavac ljude treba zbog njihovih vještina koje im on plaća.

No ipak, zalaganje za takve mjere nije baš realno u kontekstu hrvatskog društva unutar kojeg ne postoje jake institucije države i pouzdani mehanizmi zaštite radnika? Nije li to dodatni udarac na radnika?

Rad je kod nas zaštićen na starinski način. Smatra se da su više zaštićeni radnici na neodređeno vrijeme. No, s produbljenjem krize i oni će početi gubiti posao. To nije zaštita. Kad je došla tranzicija, 750 000 ljudi s ugovorima na neodređeno vrijeme izgubilo je posao. Tada se vidjelo da takva vrsta ugovora o radu nije nikakva zaštita. To je iluzija. Ljudi neće moći zadržati posao zbog toga, stoga je hvatanje za tu slamku lažno i oportunistički. Prema tome, treba ići na drugu vrstu sigurnosti na tržištu rada.

Kakvu?

Ne može se od poslodavca očekivati da nekoga zaposli ili da ga ne otpusti jer mu je tog čovjeka žao. Socijalne osjetljivosti mora biti na drugom mjestu. To prvenstveno znači da je potrebno osigurati da čovjek koji izgubi posao mora imati dohodovnu Potrebno je osigurati da čovjek koji izgubi posao mora imati dohodovnu sigurnost, tj. da kroz svoj status nezaposlenosti ima novčanu naknadu dovoljnu za život sigurnost, tj. da kroz svoj status nezaposlenosti ima novčanu naknadu dovoljnu za život. A drugo, bitno je da su njegova znanja i vještine takve da ponovo može pronaći posao kada se izađe iz krize.

Kod nas poslodavci ne žele zapošljavati, nego to rade tek kad moraju. Zašto je to tako? Zbog toga što ne žele imati probleme kad dođu u situaciju kao što je ova, kad moraju otpuštati. Bespredmetno je govoriti o poslodavcima na način da su oni zločesti i da nemaju nikakve socijalne osjetljivosti. Kada bi poslodavci bili per se socijalno osjetljivi, ne bi bili poduzetnici nego socijalni radnici.

Znači li to da država treba štititi prava radnika?

Svatko ima svoju ulogu. Država mora platiti novčanu naknadu od koje se može živjeti za vrijeme traženja novog posla. Ako čovjek dobije naknadu od koje ne može živjeti ili ona prekratko traje, morat će raditi na crno. Nepriznavanjem ove činjenice država indirektno podržava sivu ekonomiju. Država bi morala više ulagati u obrazovanje odraslih koje je kod nas gotovo nepostojeće. Trebalo bi osigurati mogućnost promjene zanimanja ili jačanje postojećih vještina i znanja unutar postojećeg zanimanja. Također bi bilo neophodno da poslodavci ozbiljnije shvate svoju ulogu kod ulaganja u znanja i vještine svojih radnika. Oni ne mogu očekivati da će samo država ulagati u znanje, a oni dobivati gotove ljude. Nijedna država nije toliko bogata. Isto tako, i pojedinci imaju odgovornost da ulažu u svoje znanje i vještine te moraju biti spremni na učenje čak i u starijoj životnoj dobi.

Ali ne dovode li te kratkoročne i brze prekvalifikacije do opadanja kvalitete samih zanimanja?

Upravo suprotno. Bez edukacije se ne može dalje. Rak rana naših zaposlenih i nezaposlenih je to što nisu motivirani da uče i što im nitko ne nudi nikakvu mogućnost. Srećom, ulaskom u Europsku Uniju sredstva za ove namjene biti će puno izdašnija nego do sada.

Smatrate kako ulazak mladih na tržište rada nije dovoljno dobro reguliran. Na što točno mislite?

To je vezano za visokoobrazovane koji smatraju da im diploma osigurava radnu osposobljenost, a to ne može biti manje točno. Diploma pokazuje sposobnost pojedinca da savlada neke izazove na višoj razini kompleksnosti - to znači da je naučio logično razmišljati i kritički rasuđivati. Iako, dvojbeno je omogućuju li naši fakulteti doista stjecanje tih vještina. Oni koji su tek diplomirali ne samo da nisu dovoljno spremni za posao, već se nalaze i prije samog početka. Početak je onda kad krenu raditi. To znači da je prva godina rada (ili prvih šest mjeseci, ovisno o Ako čovjek dobije naknadu od koje ne može živjeti ili ona prekratko traje, morat će raditi na crno. Nepriznavanjem ove činjenice država indirektno podržava sivu ekonomiju zanimanju,  nastavak učenja. Drugim riječima, čak i prva godina rada (ili prvih šest mjeseci, ovisno o zanimanju) zapravo je nastavak učenja. Kada bi mladi shvatili da je za poslodavca radnik bez radnog iskustva trošak te da je potrebno prvo investirati i vrijeme i novac da se s vremenom postigne očekivani učinak, tada bi možda imali niža očekivanja. S druge strane, poslodavci ne mogu očekivati da netko drugi odradi taj posao za njih. Kao i kod svih drugih ulaganja, oni i tu moraju prihvatiti rizik da njihovo ulaganje neće dati ploda.

Postoji li taj problem zbog fakulteta koji nisu dovoljno dobri?

Sigurno je da naši fakulteti, koji su tek ušli u procese reforme, imaju naglasak na razvijanju osnovnih vještina poput logičkog razmišljanja i sposobnosti rješavanja problema što jest u suštini Bolonjskih reformi. No, pedagoške vještine samih profesora često nisu takve da studente  osposobljavaju u tom smislu. Često se događa da nastavljaju po starom: učenjem napamet bez puno razmišljanja. Studenti tako uče činjenice umjesto da oštre vještine analize, sinteze i logičkog rasuđivanja.

Poslodavci se često tuže da bez obzira što je netko završio fakultet nakon zapošljavanja nema sposobnost samostalnog promišljanja, odnosno da takvi zaposlenici ne mogu prosuđivati o elementima svog posla i ovise o drugima koji im moraju objasniti svaki korak. Fakultet je mjerilo mentalnih sposobnosti, a ne konkretnih vještina, osim ako se ne radi o umjetničkim akademijama.

Prihvatimo li činjenicu da je čovjek koji dolazi s fakulteta tek odraz potencijala, a ne stvarnog znanja, tada bi njegova prva godina trebala biti plaćena onoliko koliko on doprinosi - a doprinosi malo.

Zbog svih navedenih razloga visokoobrazovani mladi ljudi trebali bi prihvaćati niže početne plaće kako bi došli do radnog iskustva koje bi im otvorilo mogućnost za kasnije zapošljavanje.

Postoji potreba za visokoobrazovanim stanovništvom. No visoko obrazovanje postaje sve teže dostupnim. Kako će se ljudi obrazovati?

Potražnja za visokim obrazovanjem je velika. Broj ljudi koji ide na visoko obrazovanje se povećao, a privatne škole i fakulteti su puni. Novac tu nije najveći problem. Obrazovanje nije dar s neba i netko ga plaća, a naša je zemlja siromašna. Ni u socijalizmu  „besplatno" obrazovanje nije bilo potpuno besplatno jer su roditelji Država bi morala više ulagati u obrazovanje odraslih koje je kod nas gotovo nepostojeće financirali troškove života. Meni je više upitna kvaliteta obrazovanja jer je povezanost između obrazovanja i gospodarstva katkad slučajna tj. temelji se na osobnim viđenjima dekana i ostalih odgovornih ljudi. Tendencija u Europi je da se sustav obrazovanja što više povezuje sa gospodarstvom. Ta veza mora biti jaka.

No to u konačnici vodi do ukidanja tržišno neprofitabilnih studija poput društvenih.

Nisam primijetila da se upisuje manje studenata npr. sociologije ili filozofije nego prije. No ne možete očekivati da društvo financira obrazovanje za zanimanja koja ne vode do zaposlenja. Što će ti studenti raditi kad završe fakultet? Prije nego što investiraju  u svoje obrazovanje, moraju razmišljati gdje će raditi i u čemu će biti dobri u skladu s vlastitim interesima. Kad bi visoko obrazovanje bilo besplatno nitko ne bi previše razmišljao o financijskim efektima zanimanja. To je jedan od glavnih razloga zašto besplatno visoko obrazovanje nije dobra ideja. Stvara se dojam da je studiranje bezvrijedno ako je besplatno, a to ne može biti dalje od istine.

Ali obrazovanje nije tržišna kategorija ili barem ne isključivo tržišna kategorija. Ona također sadrži i komponentu osobnog razvoja.

To je točno, ali osobni razvoj bez plaće ne postoji, osim ako želimo biti gurui koji sjede na vrhu planine i meditiraju. Isto tako, nije točno da nestaje potražnja za društvenim zanimanjima. Uslužni sektor u gospodarstvu sve više jača, kao i rad u zajednici, u nevladinim udrugama. U svim oblicima rada s ljudima potrebne su takve struke, a posebno su važne analitičke i istraživačke vještine koje su jako razvijene u okviru, primjerice, studija sociologije.

No ono što nije profitabilno postat će nepotrebno i zatvorit će se.

Nedavno je na fakultetima napravljeno istraživanje troška studiranja per capita. Rudarsko-metalurški fakultet u Sisku ima desetak studenata koji društvo stoje više od milijun kuna godišnje za svakog studenta. To je najskuplji fakultet u Hrvatskoj. Možemo li si mi to dopustiti? Održavanje tradicije na takav način je apsurdno.

Dolazi do stalnog povećanja školarina. Kako komentirate činjenicu da u Hrvatskoj nema sustava stipendiranja iz privatnog sektora?

Poslodavci malo razmišljaju o radnicima i smatraju da trošak obrazovanja nužno mora snositi država, što je nerealno. I oni moraju shvatiti kako je ljudi sve manje i kako nije prihvatljivo uvoziti radnu snagu dinamikom koja je njima potrebna. I poduzeća su mjesta na kojima se ljudi moraju moći obrazovati ne samo za svoje potrebe već i za potrebe tržišta rada. Poslodavac bi u ljude trebao ulagati ona znanja koja su potrebna njemu, ali i općenita koja će radniku pomoći da se kasnije ponovo zaposli.

Kolumna „Javne politike visokog obrazovanja":

Ovaj tekst je objavljen u sklopu kolumne „Javne politike visokog obrazovanja". Kolumna je jedna od aktivnosti projekta „Platforma za sudjelovanje organizacija civilnog društva u praćenju, oblikovanju i zagovaranju javnih politika obrazovanja u Hrvatskoj" koji provodi Institut za razvoj obrazovanja. H-Alter je partner na projektu, a projekt podupire Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva.

Popis ostalih tekstova objavljenih u sklopu kolumne možete pronaći na internetskoj stranici www.iro.hr u rubrici „Kolumna".

Tagovi: tržište rada, Sanja Crnković - Pozaić, Kompetitivnost, cjeloživotno obrazovanje, Hrvatski zavod za zapošljavanje
dodaj komentar 47 komentara
  1. božo10.12.2009. 12:19
    koja kapitalistička govnarka
  2. adonis10.12.2009. 13:07
    fakat.

    jedno je pričala dok je bila na HZZ a sad kad radi za privatnu firmu, promovira ekstremni kapitalizam novog svjetskog poretka.
  3. tuitamo10.12.2009. 14:33
    Svaki posao se temelji na radu pametnih i školovanih ljudi, a pametni i školovani ljudi se ne daju manipulirati, i to je noćna mora svakog poslodavca. Jer koja je logika da radim za nekoga kada taj isti novac mogu zaraditi kao freelancer. Isto tako kvaliteta mojeg posla je bila puno veća kada sam radio kao zaposlenik, ali sam svom poslodavcu bio preskup. Sada me placa duplo nego prije za 10 radnih dana, i za manju kvalitetu obavljenog posla.
    Nasi poduzetnici neznaju dugorocno planirati a sa ljudima se loptaju ne iz poslovnih razloga nego zato jel misle da mogu. Ali moram reci da ide na bolje, nove generacije ipak razumiju da se na seljacki nacin vise ne zaraduje novac.
    No da zavrsim nema mi ljepse nego kad me netko od tih pametnjakovica mora platiti a najradje bi me bacili kroz prozor. :-)
  4. RACCOON10.12.2009. 14:41
    Money is a new form of slavery, and distinguishable from the old simply by the fact that it is impersonal, there is no human relation between master and slave. (Today it is called democracy)
    Leo Tolstoy

    Novac je robovlasnistvo u novoj formi i razlikuje se od pravog robovlasnistva cinjenicom da je bezlican, nema vise ljudske veze izmedju robovlasnika i roba (to se danas zove demokracija)
    Lav Tolstoj
  5. fakat10.12.2009. 14:53
    vidjet ćemo što će biti kad nju netko otkanta jer npr. stara
    hoće li joj onda trebati malo više socijalne osjetljivosti
  6. jesst10.12.2009. 15:04
    Kao osoba sviđa mi se može proči, a da priča priču KAPITALISTA to jest, priča i to upakria dobro
  7. @adonis10.12.2009. 15:32
    To nije ekstremni kapitalizam, nije kapitalizam uopće, već nekoliko desetljeća.
    Ali, što je onda?

    A to da se baba za jeftine pare prodala, to je evidentno. Pa ni bedasta, vidi da svi to delaju.
  8. Mate10.12.2009. 15:34
    Koja xxxxx
  9. H-alter admin10.12.2009. 15:45
    Mate, dodjeljujemo Vam žuti karton. Koristimo priliku za još jedan apel komentatoricama i komentatorima: kritika - da, ali bez uvreda i kleveta!
  10. Storm10.12.2009. 16:37
    Školski primjer neoliberalne doktrine, svaki komentar je suvišan.
  11. tuitamo10.12.2009. 17:03
    "Prvostupnici su sposobni nositi se s bilo kojim zahtjevom radnog mjesta, a činjenica da su studenti prije reforme obrazovnog sustava studirali 4 godine ne znači da su bili puno sposobniji."

    S obzirom da sam radio u velikim korporacijama imao sam prilike vidjeti kako sustav radi sa mladim ljudima. Godinu dana ulaganja u djelatnika tri godine eksplatacije i nakon toga rotacija, to jest djelatnik zeli vise novaca i treba ga zamjeniti. Filtriraju se sposobniji za managere koji se drze dvije godine i nakon toga se zamjenjuje jeftinijim. Mladi manager (27-28 godina) nema posla jer ga nitko ne zeli zaposliti jer je prosao ciklus, tako da je sa znanjem i iskustvom prisiljen raditi za manje novaca nego sto vrijedi. Kako god okrenuli mladi su zanimljivi jedino zbog niske cijene za koju rade. A sa cisto ljudske strane vidio sam ljude od 25 godina sa slomom zivaca zbog stresa, ili mlade cure koje sa 27 izgledaju kao da im je 35 od stresa i posla, a mozak im je ispran internim marketingom koji je na nivou kakvog kulta. Drago mi je da sam pobjegao od svega toga.
  12. alexandrea10.12.2009. 18:15
    Ta se gospođa dotepla u Hrvatsku i već petnaest godina prodaje svoje glupe kapitalističke ideje.Mogla je ostati tamo gdje je i bila pa neka se ona doživotno obrazuje koliko god želi.Gospođe Pozaić postojala su vremena kad su se radnici obrazovali tijekom rada bili cijenjeni do kraja svog vijeka,kad se proizvodilo i radilo ali bez ovakovih parazita koji su nam došli kao što ste vi.Mi se za ovakvu Hrvatsku kakovu vi zastupate nismo borili.
  13. zgubidan10.12.2009. 18:47
    Gospodo draga, stavite se malo u poziciju poduzetnika. Svatko od nas je poduzetnik kad uzme vodoinstalatera. Sad vam dodje majstor Pero i kaze - cujte, ja vam s tim plasticnim cijevima nikad nisam radio, treba mi tjedan danas da se naucim, i nakon toga moram zvati Juru da provjeri sta sam napravio jer to radim prvi put pa mozda sve i ne ispadne dobro. Svejedno, naplatiti cu vam svaki sat koji utorisim, a morate platiti i Juru kad dodje provjeriti sta sam napravio.

    Vi ste naravno humana osoba i odmah angažirate vodointalatera i nemate problema s tim sto on ne zna posao, sto ce ga na vasem slucaju nauciti i sto ce vam sve to naplatiti? Ili ceto moza zvati majstora Juru koji to zna napraviti? Ako ste za Juru, onda ste prljavi kapitalist koji nema razumjevanja i niste spremni platiti postenom hrvatskom radniku njegovo cjelozivotno obrazovanje.
  14. RACCOON11.12.2009. 14:00
    Nazalost mozete vi vikat, galamit i vrijedjat gospodju kak se je prodala koliko hocete ali drustveno ekonomska situacija jasno pokazuje da postoji trziste rada. Na tom trzistu rada ne prodaju se strojevi i njihove sposobnosti da zamjene ljudski rad vec se prodaju-prostituiraju ljudi kao radno roblje.

    Ljudi prodaju sebe i svoj rad da bi kroz novac ostvarili svoje "zivotne potrebe". Jasno kad dodju vec u kasne cetrdesete postaju drustveni balast kojeg krupni kapital liberalnog kapitalizma zeli zamjeniti sa jeftinijim radom pa ostaju odbaceni od rada i od drustva. Drustvu postaju socijalni teret jer su bezvrijedni neproduktivni.

    Nazlaost to je bit kapitalzma i tako dugo dok je u centru ekonomske moci novac, ljudi ce se prodavati kao roba-roblje. Drzava koja sluzi krupnom kapitalu, od ljudi zahtjeva da se za nju prostituiraju da bi drzava mogla prezivjeti jer zivi od poreza radnickih prostitutki. U kapitaluzmu krupni kapital ne placa porez jer on "donosi" i "stvara" "nova" radna mjesta.

    Covjek u kapitalizmu sam od sebe radi robu-roba a u tome vidi slobodu.
  15. nezaposlena11.12.2009. 19:24
    HZZ je neupotrebljiva, demoralizirajuca institucija u kojoj nezaposleni poducavaju njihove djelatnike kako se radi copy-paste jer su dobili novi program, nemaju strucna znanja i socijalno su neosjetljivi. Ova gospodja ce u reinkarnaciju neograniceno, a slijedeci joj put zelim da se rodi i zivi kao "Ime *" pa tako - eto, preko nekoliko puta. Gospodjo, SRAM VAS BILO.
  16. micek11.12.2009. 20:28
    Postoji žalosna činjenica da od milijun i petstotina tisuća zaposlenih ljudi u Hrvatskoj, dobrih 30% radnika zbog visine svoje plaće uopće nema smisla da idu na posao. Nominalni dohodak koji primaju nije dovoljan za podmirenje osnovnih životnih troškova. Blio bi dobro kada bi ti ljudi bili u mogućnosti prekinuti radni odnos.
  17. Profesor s PHD11.12.2009. 20:30
    Hrpa smeća i bljuvotine u izgovorenih par rečenica.
  18. micek11.12.2009. 23:02
    Pametan pes prof. sa PDH
  19. sluzavac13.12.2009. 15:00
    "obrazovanje tijekom cijelog zivota"?
    pa samo bi monstrum mogao nametnuti tako nesto postenom radnom narodu.
  20. Clover13.12.2009. 19:02
    Gospođa Pozaić stručnjakinja za tržište rada??? Ovom kolumnom srozala je čovjeka u roba, pod teretom i prokletstvom ekonomske eksploatacije i političkog i socijalnog porobljavanja. Jedino slobodom kao jedinstvenim uvjetom može se razvijati razum, dostojanstvo i ljudska sreća. Slobodom koja znači puni razvitak svih materijalnih, intelektualnih i moralnih snaga prikrivenih u svakoj osobi, slobodi koja ne priznaje ograničenja osim onih koje nameću zakoni naše vlastite prirode. I zar je moguće hladnokrvno prihvatiti način na koji je država stvarala novokomponirane kapitaliste, ekonomski uništavajući i haračeći javna dobra, bodreći financijske prevare naveliko.
  21. Ivica13.12.2009. 19:39
    Sanja Crnković - Pozaić: "Kad bi visoko obrazovanje bilo besplatno nitko ne bi previše razmišljao o financijskim efektima zanimanja."

    Zašto bi netko "previše" razmišljao o financijskim efektima?!
    Može i logično razmislit o tome pa racionalno odlučit.
  22. Cat14.12.2009. 12:05
    Gospođa je desetljećima sjedila u Zavodu za zapošljavanje koji je čista sprdačina - osim konobara, kuhara, vodoinstalatera i sl., tko se ikada s nekim višim stupnjem naobrazbe zaposlio preko HZZ? Svim tim babama koje na nezaposlene gledaju s visoka kada im dolaze na "prijavak" podijelila bih otkaze i malo ih poslala na "tržište rada" kojem pjevaju hvalospjeve, pa da onda vidimo! Pozaićka nije otišla iz HZZ-a sve dok si nije, preko veze, našla posao kod nekog od bivših klijenata - poslodavaca HZZ-a. Od kuda znam? Ne znam, ali se kladim da je tako, jer ženu njezinih godina, taman da je dobila i Nobela i sva moguća stručna priznanaja i da do besvijesti "cjeloživotno" uči u Hrvatskoj nitko ne želi zaposliti. NITKO! Kako uopće netko može biti "stručnjak" za radne odnose, a da nije okusio nezaposlenost? Samo kod nas to je moguće.
  23. xxx14.12.2009. 21:22
    zasto kukate svi, birali ste kapitalizam, zena je iskrena i nema tu dalje. ili napadajte kapital i kapitalizam u relanom vremenu i prostoru. svim sredstvima. od kukanja nema koristi.
  24. Purger16.12.2009. 01:10
    Hrvatska je kapitalisticka zemlja i polako svi zajedno moramo mijenjati svoju percepciju u tom pravcu. To znaci da je gospodja Pozaic u pravu. Kapitalisti vrte igru i oni su uvijek na prvom mjestu jer njihova investicija i rizik stvaraju novu vrijednost a radnik se mora pobrinuti da je zdrav, dobro skolovan i da svoj radi i znanje drzi na nivou koji moze dobro prodati. Drzava je tu da uzima dio kolaca bogatima i ulaze ga nazad u radnike ali ne na peznije 40-godisnjaka nego u njihovo doskolovanje i osposobljavanje za nove tehnolgije tako da u sve brza promjenjivom svijetu prepunom novih tehnologija radnici mogu steci znanja koja onda mogu na trzistu prodati za placu. Mozemo se ljutiti na to sve skupa no to je realnost na cijelom svijetu i najbolje nam je da odma prihvatimo onu staru americku: There is no such thing as a free lunch!
  25. Kurbla16.12.2009. 07:59
    Purger, ti imaš problema sa metafizičkim pitanjima. Istina je da je Hrvatska kapitalistička zemlja, istina je da je to - realnost. Ali, ljudi uvijek *mijenjaju* realnost, i privatno, i politički, i na ljevici i na desnici. To je naprosto dio ljudske aktivnosti.

    Dakle, slobodno - razmisli o načinu na koji želiš *promijeniti* realnost, i onda radi u tom smjeru. Ta stvar funkcionira. Tako smo stigli od one pećine u Krapini do Zagrebčanke.

    Ako ispadne da uopće ne želiš promijeniti realnost, da ti se realnost čini najboljom mogućom - OK, onda ćeš makar biti sposoban formulirati svoje argumente tako da budu zanimljivi ljudima koji misle da je promjena stvarnosti nešto normalno i svakodnevno.

  26. tuitamo16.12.2009. 09:38
    Purger, naslušao sam se toga od ljudi kojima je u jednom trenutku išlo relativno doro, i bili su uvjereni da su u pravu. Onda ih je taj isti sistem odbacio, a bili su zatrpani kreditima, jer su plivali sa masom koja trosi a ne stvara zalihe u dobrim vremenima. Nisu mogli naci posao i postali su jako ogorćeni na sustav koji tako odbacuje ljude. Ljudski je da osjetimo empatiju prema drugima samo onda kada smo u problemima ko i drugi.
    Ako se Hrvati budu poceli pnašati prema tržišnom modelu a ja se nadam da jednom budu, poslodavac ce biti u situaciji da kada ne isplati placu ili ne plati doprinose da ce mu ljudi jednostavno dati otkaz i traziti posao negdje drugdje jer je gubitak energije raditi badava za nekoga i bolje to vrijeme utrošiti za svoje obrazovanje, traženje posla ili pokretanje svojega.

    To je također dio kapitalističkog realiteta u razvijenim zemljama.
  27. ugasite tv16.12.2009. 13:25
    ako otvorim firmu, otvaram je da zaradim novac. nitko ne može očekivati od mene da držim radnika ako u tome nemam interesa. ja nisam socijalna služba. to je realnost kapitalizma
  28. Kurbla16.12.2009. 14:24
    Ugastite tv, to sam ti već odgovorio, nas i zanima promjena realnosti - koja za ljevičare uključuje ukidanje ili korekciju kapitalizma.

    Što se mene tiče, ukidanje - ali i oni koji su samo za korekciju kapitalizma će ti odgovoriti: ako tvoja firma ne posluje dovoljno dobro da plati radnike dobro - propadni i daj mjesta onima koji mogu organizirati proizvodnju tako da posluju sa profitom i plaćaju radnike dobro.

  29. Kurbla16.12.2009. 14:26
    Da ne bude cjepidlačenja, pod "platiti dobro" se ne misli samo na plaćanje na ruke, nego i socijalnu sigurnost.
  30. ugasite tv16.12.2009. 21:09
    @kurbla; trjeraš me u krajnost pa ću ti dati isti odgovor:
    ako ti kao moj radnik ne privređuješ dovoljno dobro da ti platim dobru plaću - propadni i daj mjesta onom koji može privređivati tako da moja firma posluje sa profitom i plaćam radnike dobro.
    ja jesam lijevo orijentiran, ali moram reagirati na jednostranost
  31. ugasite tv16.12.2009. 21:13
    sve se svodi na moralnost poslodavca i moralnost posloprimca. ako je radnik spreman raditi za crkavicu to je isto ako veliki problem kao i kad poslodavac daje crkavicu. i jedan i drugi mogu imati njima opravdane razloge
  32. tuitamo17.12.2009. 11:06
    Necu vas gnjaviti sa strucnim terminima ali kada se neka tvrtka priprema za prodaju jedna od bitnih stavaka je human capital, isto tako kada se radi revizija ili konzalting jedna od bitnih stvari kod procjene operativnog rizika i kontrolne sredine su radna sredina, medjuljudski odnosi i kompenzacija zaposlenicima.
    Smjesno je to da kad tako nesto pitate klijenta u Hrvatskoj samo sto vas ne lincuju, dok u kompanijama na zapadu takva pitanja su sasvim normalna. Nisu zapadne kompanije savrsene i tamo ima svasta ali barem razumiju problem pa cak kad ga ne zele rijesiti. Dok kod nas nema temeljnog razumjevanja pa smo samim tim otvoreni za manipulaciju i eksplataciju.
  33. Lepy17.12.2009. 12:24
    @tuitamo - slažem se u potpunosti
    Kompanije od zaposlenika traže lojalnost, a ne nude ništa za uzvrat. Problem je u tome što je većini ljudi isprana glava s jedne strane, a naravno s druge strane se potenciraju zagovornici takvog pristupa (npr. kakve uspjehe postižu isluženi manageri u RH tipa Welch i co, o čemu je ranije pisano na h-alteru). Prednost je u tome što postoji internet i tržište je postalo liberalno, pa onaj tko ima volje može svoje znanje i ideje ponuditi direktno na tržištu i ostvariti puno bolje rezultate nego kao zaposlenik.
  34. Kurtz17.12.2009. 13:07
    ugasite tv, nisam baš siguran u ovu tvoju postavku o otvaranju firme u svrhu zarade novca, firmu otvaram da bih u nekim pravnim okvirima vršio nekakvu djelatnost a svrha te djelatnosti može imati bilo koje opravdanje pa i ekonomsko, odnosno zaradu, ali u osnovi svega stoji moja realizacija kao ljudskog bića a ne dehumanizirajući otuđujući postupak koji mi obićavamo zvati bussinesom
  35. Kurbla17.12.2009. 14:03
    Ugasite tv - ja sam socijalist, ali, ako većina ljudi želi kapitalizam, a dilema je između manje ili više socijalno osjetljivog kapitalizma, razlika između ovoga što ti predlažeš:

    "ako ti kao moj radnik ne privređuješ dovoljno dobro da ti platim dobru plaću - propadni i daj mjesta onom koji može privređivati tako da moja firma posluje sa profitom i plaćam radnike dobro."

    i ovoga:

    "ako tvoja firma ne posluje dovoljno dobro da plati radnike dobro - propadni i daj mjesta onima koji mogu organizirati proizvodnju tako da posluju sa profitom i plaćaju radnike dobro."

    je da tvoj prijedlog *štiti kapitaliste koji slabo stoje na tržištu* a *šteti radnicima koji slabo stoje na tržištu*, dakle, štiti one koji su u boljem položaju, na štetu onih koji su u lošijem položaju. Svaki ljevičar - pa i najumjereniji - će ti reći da nema razloga štititi gazde, koji su ionako u boljem položaju, i kojima je najgore što se može desiti - da - postanu radnici.

    A zašto misliš da si ljevičar?
  36. ugasite tv18.12.2009. 11:29
    ništa ja nisam predložio; samo ti pokazujem da si isključiv i očito nisi vidio drugu stranu medalje. ti govoriš o velikim bogatim korporacijama, ja ti govorim o malim poduzetnicima u hrvatskoj koji riskiraju svoju imovinu u nadi da će im faktrue biti isplaćene nakon što oni unaprijed pate porez.
  37. Purger19.12.2009. 04:11
    Kukava spika kukavih ljudi........poduzetnik riskira bitno vise od radnika i zato mu i sa pravom pripada najveci dio. I on radnika placa tocno onoliko koliko trziste odredjuje. To isto trziste isto tako odredjuje kolika je vrijednost proizvoda kojeg taj poduzetnik proizvodi. Nesto kao vjernost i sigurnost vise ne postoji na oba kraja batine. Radnik moze dati otkaz i preci u drugu firmu kada god pozeli i isto tako ga poslodavac moze otpustiti kada god pozeli. A kupac moze prestati kupovati taj proizvod kada god pozeli. Jednaka pravila za sve, kukaju samo oni kojima je lose.....i kao kod svake kuknjave...uvijek je netko drugi kriv.
  38. Purger19.12.2009. 04:14
    I ono sto mi nije jasno, ako svi ljevicari i radnici kukaju da su u kurcu zasto ne postanu poduzetnici ???? Zasto ne otvore neki mali obrt, neku firmicu,korak po korak, malo po malo, neka zaloze stan ili kucu kod banke za kredit za firmu, neka budu bolji od konkurencije, pa neka onda oni radnicima placaju doprinose i najvece place u Europi? ZASTO to ne naprave??????
  39. ugasite tv19.12.2009. 22:19
    @purger, znam ljude koji su to napravili. jedva su našli radnike koji su htjeli raditi. ostali su se javljali sa stavom da čine uslugu time što bi radili. nisu zaradili ništa, nisu se ni dijelom pokrili a još uvijek pokušavaju u nadi da će im se sreća okrenuti. ali pdv su uredno platili, doprinose plaćaju. država cepa di god stigne. mali poduzetnik je ovca za šišanje. i kako si oni mogu radniku omogućiti neku sigurnost kad sigurnosti jednostavno N E M A.
  40. Kurbla19.12.2009. 23:46
    "........poduzetnik riskira bitno vise od radnika i zato mu i sa pravom pripada najveci dio. I on radnika placa tocno onoliko koliko trziste odredjuje."

    Kad bi se rizikom zasluživao novac onda bi najviše zaslužili tipovi koje voze 200 kilometara na sat po autoputu. Isto ti je i što se tiče tržišta - za nas tržište naprosto nije pravedna i razumna podjela dobara unutar društva.

    "I ono sto mi nije jasno, ako svi ljevicari i radnici kukaju da su u kurcu zasto ne postanu poduzetnici ???? "

    Neki to pokušavaju, sa manje ili više uspjeha, neki ne. No, nije bitno što ljudi osobno rade, bitno je da li je sustav pravedan. Ako je nepravedan, treba ga ukinuti, bez obzira kako se ja u njemu snašao.

  41. dragan20.12.2009. 09:29
    Zapravo pravi problem je nekompetencija i nizak profesionalni nivo poslodavaca. Sve zemlje sa ex YU prostora imaju isti problem- nedostatak kapitala i kompetentne preduzetnicke klase. Nasi radnici i nasi strucnjaci uglavnom su cenjeni na Zapadu i posteno zaradjuju svoje dohotke. Koliko je nasih kompanija uspelo da se afirmise na tom istom (zapadnom ) trzistu?
    Da je gospodja o kojoj je rec nesto vredela, ostala bi u Engleskoj.
  42. tuitamo20.12.2009. 20:46
    Slazem se sa draganom Draganom. Nitko ne salje svoje top managare na istok. Uglavnom se radi o drugoj klasi ili o ljudima koji su negdje pogrijesili pa ili balkan ili prekid ugovora, ili o potpuno neiskusnim ljudima koji se salju par godina da nesto nauce i steknu unapredjenje. Nije tako lose kada bi vidjeli one koje salju u afriku. :)
  43. Purger21.12.2009. 23:24
    Istok europe je jos uvijek ruski front - na njega se manageri salju po kazni. No to ne govori nista o zapadnim kapitalistima nego govori SVE o nama. Mi smo drustvo izrazito slabe konkurencije pa stog i konkurentnosti. Ovdje se jos uvijek sve odradjuje sa politicarima na janjetini a ne na trzisnoj utakmici gdje najbolji prolaze. A KURBLA, ona tvoja primjedba o riziku je idiotska. Ne radi se o riziku koji imas ako vozis 200 na sat nego o riziku koji prihvacas kada das svoju kucu pod hipoteku da bi dobio kredit da pokrenes posao. Ako ti tada propadne posao ostao si bez kuce. No o tome ti ocigledno pojma nemas. Ti riskiras jedan dan igranja Playstationa kada ides na posao.
  44. Branko22.12.2009. 00:20
    Kako ljudi brzo mjenjaju svoje poglede na život.. g-đo Sonja nitko od njih ne traži da budu socijalni djelatnici, već se traži da poštuju osnovna prava o radu koja su zakonom propisana. Da redovito isplaćuju osobne dohotke svojim djelatnicima, da poštuju i vrednuju njihov rad, da im ne uskraćuju osnovna prava na rad 48 sati tjedno ili pošteno plate prekovremeni rad ..itd itd.
  45. Kurbla22.12.2009. 01:25
    Ti riskiraš kuću, onaj koji vozi brzo riskira život, onaj koji puši riskira rak i srčane bolesti - pa šta. Jedino što mogu reći - nemojte riskirati. A ako unatoč tome inzistirate na riziku, ne vidim zašto bi ti vam to dalo bilo kakve zasluge.


  46. Sandi09.01.2010. 17:11
    ugasite tv
    Ako osnivaš firmu da zaradiš samo človu, onda si glup što osnivaš firmu. Naime, postoje tri najprofitabilnije branše čiji cilj je jedino i isključivo zarada: trgovina drogom, ljudima i oružjem. Da, da baš tako. Tu nisu važni radnici, njihovo znanje, zadovoljstvo, plaća. Rizik je pravi "poduzetnički" - ali to svi vi mali falš kapitalisti 19-og st. i hoćete, pa onda zašto se ne bavite onim što donosi najviše love i najviše rizika? Mi ostali, obrazovani, kompetentni, ali glupi, radnici želimo samo zaraditi za pristojan život u pristojnom i humanom okruženju. Kako to nije moguće jer nas pljačka i država i "poduzetnici", osobno sam za revoluciju i uspostavu novog odnosa snaga. Kapitalizam je najgore od najgoreg, a samo su budale uvjerene da se ništa ne može mijenjati. Da je tako, zbilja bismo još uvijek živjeli u pečini.
  47. žena19.05.2010. 20:16
    Sve receno u intervijuu je istina. Konstantno se treba uciti i usvajati nove vjestine tj. razvijati se. Takav pristup svakako NE jamci zaposlenje. Ono sto ga u RH jamci jest clanstvo u vladajucoj stranci. Ukoliko steknete zavidna iskustva, vjestine i najvise moguce obrazovanje i bogata iskustva, a niste clan vladajuce stranke, mozete ocekivati jedno, a to je izrabljivanje tih istih vjestina za minimalnu novcanu naknadu, maksimalno ulaganje energije do 12 sati neplacenih dnevno u 'žnj' firmi. Moj najtopliji savjet je stoga, uclanite se svi u vladajucu stranku kako ne biste dozivjeli srcani udar u 30-oj. Bolje ulagati u politicku podobnost nego se zrtvovat kao 'Isus na krizu' i zavrsiti kao skupljac boca na cesti. Srdacan pozdrav.
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu