Na ovom mjestu pozabavit ćemo se funkcioniranjem braniteljskih udruga, točnije djelovanjem njihovih vodećih struktura i ulogom koja im je namijenjena u društvu. Ne radimo to jer utvaramo da možemo promijeniti nešto u činjenici da najveće udruge funkcioniraju kao sredstvo manipulacije političkih stranaka, nego zato da bi ukazali na potresan apsurd: Ljudi koji su u ratu branili zemlju, u miru su upregnuti u kola političkih štetočina koji je uništavaju.

Još jednom, po tko zna koji put imamo priliku svjedočiti podizanju nacionalnih tenzija u organizaciji udruga branitelja iz Domovinskog rata. Okidač za val manjih braniteljskih prosvjeda bilo je pritvaranje najprije Tomislava Merčepa, a potom i Tihomira Purde, kojeg u susjednoj Bosni i Hercegovini drže u zeničkom zatvoru jer se njegovo ime našlo na srbijanskom popisu osumnjičenih za ratne zločine. Ovom prilikom nemamo namjeru ulaziti u meritum stvari u slučaju Purda, ali zabilježit ćemo tek da je sumnja utemeljena na vrlo dvojbenim informacijama da je ovaj branitelj ubijao zarobljene vojnike u jeku najžešćeg sukoba u Vukovaru. S druge strane, u knjizi njegovog tadašnjeg zapovjednika Petra Janjića Tromblona pod naslovom "Žedni krvi gladni izdaje" opisana je upravo situacija koja se danas Purdi pripisuje kao ratni zločin. Prema tom opisu, Purda i Janjić ne da nisu počinili zločine, nego su, nakon što su odbili jedan od napada neprijatelja, ranjenog srpskog vojnika prevezli u vukovarsku bolnicu, gdje je nesretnik izdahnuo uslijed zadobivenih rana.

Pa dobro, reći ćete, u čemu je problem - branitelji u slučaju Purda s pravom protestiraju. Možda protestiraju s pravom, ali svakako nije na odmet zapitati se stoji li iza tih prosvjeda politika, političke stranke ili neke od unutastranačkih frakcija. Pokazuje li to netko Jadranki Kosor mišiće zbog antikorupcijske kampanje ili je možda riječ o početku stvaranja atmosfere napetosti kakvu vladajući političari tako vole u predizbornim vremenima? Da pitanja nisu bez temelja govori nam posvemašnji braniteljski muk - oskvrnut tek s par manjih, medijski marginalno popraćenih izrazima braniteljskog nezadovoljstva - koji je vladao prije dvije, tri i četiri godine. Dogodilo se toliko toga zbog čega su branitelji imali razloga izići na ulice. Sjeća li se netko koliko je prosvjeda organizirano kad je na Kanarima uhićen Ante Gotovina, kad prosvjedi nikom u HDZ-u nisu odgovarali?

U slučaju Purda političke pozadine, barem ne one s HDZ-om u ulozi dirigenta, po svemu sudeći nema. Naprotiv, na prvi pogled čini se da su prosvjedi usmjereni protiv vladajuće stranke, ali prvi pogled često zna prevariti. Kako bilo, prosvjede za spašavanje vojnika Purde na ovom mjestu uzimamo samo kao povod, e kako bi propitali ulogu braniteljskih udruga u društvu, onu koju su za njih skrojila Hrvatska demokratska zajednica.

U Hrvatskoj živi pet stotina tisuća branitelja, što znači da svaka, ama baš svaka obitelj u zemlji u (naj)bližem obiteljskom krugu ima bar dva branitelja ili braniteljice. Svaka ama baš svaka obitelj u zemlji daje člana braniteljske populacije, pa je u takvim okolnostima više nego glupo tvrditi da veći broj ili skupine ljudi organizirano rade protiv takozvane braniteljske populacije. Ovom napomenom želimo se zaštiti od pretpostavljenih optužbi da je tekst motiviran antibraniteljskim raspoloženjem autora ili redakcije.

Tko su, uostalom, hrvatski branitelji? To je moj susjed s prvog kata, koji je dobio dva metka i danas živi na invalidskoj mirovini. To je moj susjed s trećeg, pristao i naoko zdrav gospodin srednjih godina, koji je također u vojnoj mirovini. To je moj stariji kolega s posla, koji je služio u nekoj - ne znam kojoj - od zagrebačkih brigada. To je čovjek koji mi je prije nekoliko dana ugrađivao slavinu u novu kuhinju. Gdje god se okrenete srest ćete čovjeka s braniteljskim statusom, bilo zasluženim ili nezasluženim. Mislite li da ih netko pita za stavove koje zastupaju braniteljske udruge? Mislite li da su sudjelovali u izboru predsjedništva svoje udruge ako kojim slučajem i jesu članovi neke od udruga?

Iz prve ruke smo imali priliku gledati kako se osnivala braniteljska zajednica Zagrebačkog holdinga. Osnovao ju je Mirko Ljubičić Šveps, zaslužni - dva puta ranjavani ratnik, kasnije pripadnik vojne tajne službe, koji se u mirnodopskim okolnostima istaknuo duplim pasovima s nekim od političara, a najčešće je to bio Milan Bandić. Nedugo nakon što je osnovao braniteljsku udrugu, Šveps je podržao Bandićevu kandidaturu. U to vrijeme jednog vozača ZET-a, člana Švepsove udruge, pitali smo što misli o podršci predsjedničkom kandidatu? Nasmijao se i rekao: Ne zajebavaj, znaš ti dobro kako to ide.

Ako netko kojim slučajem ne zna kako to ide, ide tako da predsjednici braniteljskih udruga upitnog legitimiteta redovito igraju duple pasove s politikom i postupaju onako kako politici odgovara. Nije to izmislio Mirko Ljubičić Šveps. On se samo uklopio u dobro uhodani model, a osnivanje udruge branitelja Holdinga bila je samo jedna od njegovih stepenica na usponu ka vrhu. Smisao osnivanja braniteljskih udruga vrlo rijetko je pomoć braniteljima i njihovo međusobno druženje. Ono što bi moralo biti svrha prečesto je samo popratna aktivnost udruga. Njihove vodeće strukture navezane su na političke stranke, prije svih na HDZ ispod čijeg šinjela je ispalo to šaroliko društvo. Braniteljske udruge koje se bave isključivo onim čime bi se braniteljske udruge morale baviti - rekosmo druženjem branitelja, osiguravanjem pravne i druge pomoći svojim članovima i slično - u pravilu su marginalne, neutjecajne i pomognute s daleko manje sredstava od onih najutjecajnijih. Uostalom, zar sprega politike i najvećih braniteljskih udruga nije očita kad znate da je predsjednik najutjecajnije - Hvidre - Josip Đakić ujedno i saborski zastupnik vladajućeg HDZ-a.

Vratimo se sad na reanimaciju braniteljskog pitanja u hrvatskom društvu, odnosno u hrvatskim medijima. Zašto je danas braniteljsko pitanje opet tako aktualno? Zbog pritvorenog redova Purde? Gdje su najveće braniteljske udruge bile kad je pritvoren Gotovina? Gdje su bile kad je pritvoren Markač, Čermak, Praljak...? Gdje su, na koncu, bili kad je objavljeno da su pod HDZ-om, u kojem je predsjednik Hvidre Đakić jednako bio saborski zastupnik onda kao i danas, opljačkane stotine i stotine milijuna kuna. Ako prosvjede organiziraju u namjeri da stvore bolju i pravedniju zemlju - a svaki šef braniteljske udruge spremno će se zakleti da je tako - kako to da im na pamet nikad nije palo buniti se protiv stranke koja je u Hrvatskoj upropastila sve što se upropastiti dalo? Nije im palo na pamet zato što vladajućem HDZ-u najveće braniteljske udruge služe na dlaku isto kako je SUBNOR služio komunistima nakon Drugog svjetskog rata.

Uvjerljiva većina ljudi koji su rat proveli pod šljemom s tim nema ništa. Neki od njih dobit će priliku poslati djecu na ljetovanje preko udruge, za neke će biti organizirani nogometni turniri imenovani po poginulim suborcima, ali tek stotinjak ljudi koji su u vodstvima najutjecajnijih udruga imat će pristup pravoj igri. Oni su dobro podmazani motor zahvaljujući kojem stroj besprijekorno radi. Predizborna je godina i stroj će u potpunosti biti stavljen u pogon, pa ćemo, slutimo, svjedočiti novim napetostima pri kojima će u prvi plan biti istaknuti branitelji i pitanje hrvatske opstojnosti, ovaj put zamotano u neki novi celofan. Ne utvaramo sebi da možemo u tome nešto promijeniti, da možemo spriječiti manipulaciju hrvatskog društva uz pomoć braniteljskih udruga, ali svakako treba zabilježiti i primijetiti ovaj ružni apsurd. Ljudi koji su u ratu branili zemlju, u miru su upregnuti u kola onih koji su do neprepoznatljivosti devastirali državnu ekonomiju i društvo u cjelini.