Pješake treba voljeti. Nije ova rečenica nikakva umotvorina natpisnika ovih redaka nego je to prva rečenica "Zlatnog teleta", glasovitog djela još glasovitijeg književnog tandema iz Odese Iljfa i Petrova. Pješake u suvremenim gradovima doista treba voljeti, a one koje se voli, valjda, treba štititi. Pješake treba štititi od nesmotrenih biciklista, bahatih automobilista, moćnih kamiondžija. 

Pješake u suvremenim gradovima doista treba voljeti, a one koje se voli, valjda, treba štititi.

Pješake, kao najnemoćnije sudionike u gradskom prometu, treba štititi policija. Međutim, u suvremenim gradovima, a Zagreb je takvim nažalost postao, policija od pješaka štiti sve ostale nepješačke sudionike prometa. Da je tome tako potvrđuje događaj koji se zbio u srijedu navečer. Tada je u Zagrebu uprizoreno za izabrane goste s pozivnicom otvaranje trgovačkog centra "Cvjetni" iza kojega se krije cijela dugogodišnja priča zvana Varšavska ulica u Zagrebu i sve što se zbivalo u njoj i zbog nje. Zelena akcija i Pravo na grad, koji su godinama pokušavali spriječiti izgradnju garaže koja je otela dio javne površine u Varšavskoj ulici ne bi li kontroverzni poduzetnik Tomislav Horvatinčić izgradio ulaz u podzemnu garažu za svoj centar, priredili su tom prilikom šarmantan prosvjedni performans. Budući da je na ulazu u garažu pješačka zebra organizirali su šetanje zebrom čime su, pak, onemogućavali ulazak i izlazak iz garaže. Eh, kada je prijavljeno vrijeme za prosvjed isteklo, vidjeli smo da policija više ne štiti pješake, vidjeli smo da policija štiti one koji su moćniji, koji su u automobilima, a vidjeli smo i zbog čega se u Hrvatskoj danas može biti uhićen. 

Natpisnik je ovih redaka svjedok događaja, sve je vidio i čuo s manje od tri metra udaljenosti. Dakle, prosvjednik je stao na zebri, ispred bijelog luksuznog automobila čiji je vozač htio ući u poodavno spornu garažu. Stao, sagnuo se i pokušao zavezati odvezani žniranac na cipeli.

Žniranac je doista bio odvezan, ali budući da je stao ispred raskošne i moćne bijele mašine vrijedne više desetaka tisuća eura, a njegove cipele ne koštaju niti stotinu eura, i budući da je u tom trenutku zapriječio automobilu ulazak u garažu na nekoliko sekundi koliko treba da se vežu žniranci, policajac ga je nenježno odgurnuo, i to s leđa, ne bi li vlasniku više desetaka tisuća motoriziranih eura omogućio komotan ulazak u garažu. Nije to bio nikakav neiskusni policajac, nikakav obični interventni policajac s kacigom na glavi i komadom pamuka preko lica. Bio je to policajac s beretkom na glavi, jednom debelom i jednom tankom žutom crtom na epoletama i nekakvim rombićima između. 

Bila je to zorna podjela na pješačku i bogato automobiliziranu Hrvatsku. S jedne strane pješaci, s druge strane ljudi u porscheima, bmw-ima, mercedesima i mini-morris kabrioletima koji dolaze na otvaranje priproste konzumerističke meke u središtu Zagreba.

Gurnuo je pješaka koji je prelazeći ulicu na zebri (na semaforu nije bilo crveno jer semafor jednostavno nije radio) pokušao vezati žnirance. I to je činjenica koja se može, bude li potrebe, posvjedočiti i na sudu. Na sudu se može posvjedočiti i činjenica da je nesretnik s odvezanim žnirancima čim se izbačen iz ravnoteže nekako uspravio i okrenuo prema policajcu kazao "Ma šta, jebem ti...", a dalje više ništa nije uspio kazati. Uzeo ga red i zakon pod svoje i odnio ga je u "maricu".  Bića koja su sjedila u više desetaka tisuća motoriziranih eura mirno su prošla i u garažu ušla, nisu se zabrinjavali zbog sudbine bića koje je vezalo žnirance, a nisu se zabrinjavala niti zbog zbog sudbine policijskog bića s raskošnim žutim epoletama.

Cijeli je događaj na ulasku u garažu u Varšavskoj ulici zorno predočio današnju Hrvatsku. Nije to više bio prosvjed protiv uzimanja dijela javnog prostora za privatno-investitorske svrhe, nije to više bio prosvjed u kojemu su s jedne strane oni koji tvrde da brane javni interes, a s druge strane oni koji tvrde da je ama baš svaki privatno investirani euro istodobno i interes javnosti. Bila je to zorna podjela na pješačku i bogato automobiliziranu Hrvatsku. S jedne strane pješaci, s druge strane ljudi u porscheima, bmw-ima, mercedesima i mini-morris kabrioletima koji dolaze na otvaranje priproste konzumerističke meke u središtu Zagreba. S jedne strane oni koji u novčaniku imaju za kavu, kroasan  i možda pivo, s druge strane oni koji u novčanicima imaju zlatne kreditne kartice. Policija koja je bila između njih sublimirala je taj rasap društva. Ona naprosto više nije ono što štiti red i poredak nego konzumeristička potrošna robu koju se unajmljuje kao kakve priproste i dobro opremljene zaštitare koji štite gospodu u coupeima od građana u "šimecki" cipelama. Naravno, policija možda jednoga dana shvati da zbog zaštite gospode u coupeima može doživjeti ozbiljan karambol, a do tada joj ne preostaje drugo nego da hapsi pješake koji na zebri pokušavaju vezati žniranac. Kad to shvati onda će ponovo zavoljeti pješake.