Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Zagrebačkoj su Gradskoj skupštini prošli i ovaj mjesec upućene inicijative za imenovanje javnih površina u čast obitelji Zec, Josipa Reihl-Kira i Milana Levara.
Inicijativu za imenovanje Parka obitelji Zec podnijela je Inicijativa mladih za ljudska prava, a za imenovanje je predložena konkretna, bezimena i primjerena lokacija. Radi se o novom parku na Trešnjevci, sa zapadne strane Selske ceste, koji se nalazi u neposrednoj blizini obiteljske kuće Zecovih i preko puta osnovne škole koju je pohađala Aleksandra Zec.
Inicijativa je podnesena povodom nadolazeće dvadesete obljetnice ratnog zločina tj. smaknuća te zagrebačke obitelji srpske narodnosti. Godine 1991. u noći 7. prosinca, nakon što je Mihajlo Zec ubijen ispred svoje kuće u Poljaničkoj ulici, njegova su supruga Marija i dvanaestogodišnja kćer Aleksandra otete i smaknute na Medvednici. Drugo dvoje djece spasilo se bijegom. Počinitelji su bili pripadnici pričuvnog sastava MUP-a, tzv. Merčepovci, a iako poznati do danas nisu osuđeni za taj zločin.
Inicijativu za imenovanje ulica u čast Josipa Reihl-Kira i Milana Levara podnijeli su Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću, Građanski odbor za ljudska prava i Centar za mirovne studije. Za imenovanje navedenih ulica također su predložene konkretne, bezimene i primjerene lokacije, a riječ je o novosagrađenim ulicama u neposrednoj blizini budućega Parka obitelji Zec tj. sjeverno i zapadno od njega.
Baš kao i u slučaju obitelji Zec, ni slučajevi ubojstava Josipa Reihl-Kira i Milana Levara nisu dobili svoj sudski epilog te su poprimili snažno simboličko značenje u procesima suočavanja s prošlošću. Njihovi slučajevi nadilaze lokalne okvire u kojima su se dogodili.
Josip Reihl-Kir postao je zapovjednik osječke policije nakon izbora 1990. godine. Za vrijeme najžešće ratne propagande pokušavao je i uspijevao primiriti sugrađane, s obje strane. Ubijen je u srpnju 1991. godine u zasjedi na ulazu u selo Tenja. Slučaj ubojstva obavijen je kontraverzom, a postoje ozbiljne indicije da su u zavjeri sudjelovali i neki visoki državni dužnosnici HDZ-a koje je sam Reihl-Kir neposredno prije smrti naveo kao prijetnju.
Branitelj i svjedok ratnih zločina Milan Levar ubijen je u svojoj mehaničarskoj radionici u Gospiću terorističkim činom, tj. nakon što mu je podmetnuta eksplozivna naprava. Levar je prethodno javno progovorio o ratnim zločinima te Haaškom sudu pružio informacije o ratnim zločinima u Gospiću. Izložen prijetnjama smrću, odbio je ponude za preseljenje iz grada, a policijsku zaštitu koju je tražio nije dobio. Ubijen je u kolovozu 2000. godine, a počinioci do danas nisu pronađeni ni procesuirani. Slučaj Levar istaknuti je primjer borbe za istinu i pravdu, a onaj Josipa Reihl-Kira mirotvorstva, oba po cijenu vlastita života.
Osim odavanja visokih počasti kao što je to imenovanje ulice, navedena imenovanja ujedno bi promicala vrijednosti istine, pravde i mira, navodi se u inicijativi. Predložene je novonastale ulice ionako nužno imenovati kako bi se održao urbanistički red i olakšalo snalaženje u dijelu Zagreba koji se ubrzano reubranizira, a za eventualno imenovanje nema nikakvih formalnih prepreka.
Radnici Montera pozvali su državne institucije da spase tvrtku inače će u kolektivni štrajk glađu
"To što Vlada želi rezati onima koji još nisu dno dna, govori o bezidejnosti da provedu obećano", poručuju sindikalisti
Država je odlučila disciplinirati naplatu doprinosa i napuniti proračun, ne mareći pritom previše za radnike
Visoki trgovački sud odbio je žalbu Nezavisnog sindikata Jadrankamena na otvaranje stečaja
Nakon što je u petak uhićen aktivist Građanske akcije koji je pred zgradom Vlade, dok je prolazila kineska delegacija, preko megafona uzviknuo: "Free Tibet", u subotu su uslijedila nova hapšenja
Radnici i sindikati Jadrankamena za danas u 14 sati najavili su skup u Pučišćima kojim žele Vladi poručiti da mora promijeniti politiku stečajeva
Organizatorima "Zagreb Pride-a" je za redare i niz drugih troškova potrebno ukupno 15 tisuća kuna, a dosad je prikupljeno oko četiri tisuće kuna
dodaj komentar 20 komentara
naravno menedzer nije odgovorio.
naravno menedzer nije odgovorio.
A u Beogradu "Trg žrtava Vukovara"? Uostalom, Mihajnlo Zec bio je UDB-aš. Dakako, malu nisu smjeli ubiti, to je bedastoća...
Najmlađa žrtva Vukovara je Ivan Kljajić, dijete od svega 6 mjeseci, smrtno ranjeno 18. 10. 1991.
Tijekom 20 godina o ratnoj tragediji Vukovara napisane su tisuće stranica i snimljene stotine TV priloga, ali je Vukovar i dalje velika neispričana priča. Agresija na Hrvatsku pokazala se u svome najgorem obliku posebno u tom gradu, o čemu govore i podaci da je u tri mjeseca na Vukovar palo više od 6,5 milijuna granata i ubijeno oko 4000 ljudi, među kojima i 86 djece.
Beba izdahnula na rukama
Zauvijek će ostati zabilježeno da je najmlađa žrtva Vukovara Ivan Kljajić, koji je imao svega šest mjeseci kada je nastradao, kao i da je najmlađa žrtva Ovčare Igor Kačić, sa svega 16 godina. Djeca su s roditeljima proživljavala sve strahote opsade. Živjeli su po podrumima, bez vode i dovoljno hrane, ali sa stalnim strahom. Ivan Kljajić rođen je u Vukovaru 29. travnja 1991., a smrtno je stradao 18. listopada. Njegova majka Dragica, koja živi u Solinu, nije smogla snage razgovarati o toj tragediji, ali je se jasno sjeća Krešimir Džalto.
– S ocem sam došao u susjedstvo po vode kada je eksplodirala granata i čulo se zapomaganje: "Dijete, dijete." Dotrčao sam i vidio Dragicu Kljajić kako drži bebu u rukama i vrišti u šoku. Uzeo sam malenog Ivana u ruke, još je nekoliko puta udahnuo i ubrzo preminuo. Nije stigao naučiti ni hodati ili izgovoriti prve riječi – prisjeća se Džalto, dodajući i da je Ivanov otac Pavo tada ranjen, prebačen u bolnicu pa ekshumiran u masovnoj grobnici na farmi Lovas. Igor Kačić, sin Petra Kačića, jednog od zapovjednika obrane Sajmišta, ubijen je na Ovčari kad je imao 16.
– Igor je bio predivno dijete. Danas bi imao 36 godina i vjerojatno bio oženjen i imao djecu. Bio je izuzetno nadaren, odličan učenik. Svirao je, pjevao i rezbario, poslije njegove smrti ostao je mali dupin kao uspomena, a njega je rezbario u podrumu kuće kada je rat počeo. Nosio ga je sa sobom, a dupina su našli kod njega kada je ekshumiran na Ovčari, prisjeća se Igorova majka Irena.
Odvojio ga Šljivančanin
Kaže i da je sina zadnji put vidjela u bolnici nakon pada grada kada ga je Veselin Šljivančanin odvojio. Nije pomoglo ni to što mu je pokazivala zdravstvenu iskaznicu da bi mu dokazala da ima svega 16 godina. Doznala je da je odvojen na Ovčari u skupini koju je trebalo pustiti ali da je ipak ubijen. Igorov otac Petar također je poginuo u obrani Vukovara. Tragična je i priča obitelji Aleksander, Emila (32 godine), Vlaste (26) i Mateja (2) koji su stradali isti dan od iste granate, 15. studenog u skloništu Vučedolska kapljica.
zasto bi itko bi protiv ulica nazvanih u zagrebu u cast jedne zagrebacke obitelji, jednog hrvatskog policajca i jednog hrvatskog branitelja?
imenovanjem tih ulica ne umanjuje se nijedna druga zrtva.
tebi je to mozda ok ali normalnom covjeku je to cista srpska propaganda
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.