To! Generala Markača natrag u Scheveningen, ministra Kirina u neopozivu ostavku, i k tome još, ako bi bilo moguće, neku vrstu animalnog rekvijema, za bilogorske veprove, nevine žrtve hrvatskog poimanja pravne države, nevine razonode i poželjnog imidža državnih dužnosnike i generala osumnjičenih za ratni zločin. Jer, ipak, dogodilo se to na sam Badnjak. Svjesna sam da bi ovo moglo povrijediti osjećaje kršćana i speciesista, onih koji vjeruju da je čovjek jedina životinja s neupitnim privilegijama, jer ima dušu. A divlje svinje i nisu neka ugrožena vrsta, povremeno su štetočine (ovisi dakako, iz čije perspektive gledano). Nedavno se pročuo predizborni vapaj jednog Bračanina da će glasati za onu stranku koja obeća da će na otoku istrijebiti nekontrolirano razmnožene veprove.



Nije ovdje riječ o nekoj mizantropskoj vrsti brige za životinje koja bi i ponekog humanoida zatukla zato što gazi mrave, ili je nehotice zgazio mačku ili psa na cesti. Iako potpuno podržavam stav da ljude koji muče životinje treba početi striktno kažnjavati, baš kao i sve druge oblike kršenja zakona.

O tome, je, naime riječ. General Markač prekršio je odredbe Haškog suda, a time i hrvatskog pravosudnog sustava, a ministar unutrašnjih poslova, koji bi po defaultu trebao štititi zakonitost, našao se u najtežem mogućem prekršaju, doveo je u pitanje vjerodostojnost državnih institucija. I to na način koji u pitanje dovodi mnogo toga. Prizor u kojem desetak krupnih muškaraca opremljenih spravama za mučenje i ubijanje životinja, s rukama u krvi do laktova, pa makar to bila i životinjska krv, naprosto je užasan, gadljiv, anticivilizacijski. Neodoljivo zaziva primisao na čoporativni nagon za ubijanjem u neravnopravnom odnosu, i na nekontrolirane terevenke koje prate takvu razbibrigu, a slijede ih lovačke priče poput one da fotografije nisu snimljene kad su snimljene, nego su snimljene …….. Ajte vi, gospodo generale, ministre, zastupniče i gradonačelniče u okršaj s veprovima goloruki, ako vam je do adrenalinske avanture i ublažavanja stresa, kako glase neka ljudski suosjećajna opravdanja generala koji je, pod pritiskom haškog suđenja, trebao malo razonode. Lov u pomno uzgojenim lovištima gori je i od koride, gdje toreador snosi barem mali postotak rizika da će ga bik nadjačati i nadmudriti.



Ne pomaže ni lovačka filozofija da lovci svoju buduću lovinu hrane i omogućavaju joj preživljavanje, a onda planirano odstreljuju višak. Ni general, ni ministra, ni HVIDR-in saborski zastupnik Čakić zacijelo nisu nikoga nahranili u bilogorskim lovištima, baš kao što ni brački veprovi nisu tamo stigli i razmnožili se svojom voljom. Viška ne bi ni bilo da ga nisu naselili neki biznismeni, ministri i generali kako bi sebi i ponekom deviznom kapitalcu osigurali malo skupe razonode, kako je ovu neumjesnu avanturu okarakterizirao čak i predsjednik države, Mesić. Ova lovačka priča i prizori koji je prate, kao i neke reakcije na nju impregnirani su simbolikom uz koju prvaci niti jednog društva ne bi smjeli pristati, jer ona objedinjuje i slavi nasilje superiornih, općenito neodgovoran odnos prema okolišu i drugim živim bićima, mačizam, licemjerje i nedostatak elementarne političke kulture.

Sve to slijede i mediji kad, poput Nove TV, lamentiraju o sudbini tužnog generala koji osamljen i sjetan - zamislite, u ekonomskoj klasi, jer u poslovnoj nije bilo mjesta - odlazi u Haag. Odakle, pitanje je, hoće li se uopće i vratiti. Pa već notorni cinizam Nacionalovog Pukanića kako bi sve bilo u redu da nečijom glupošću slike nisu dospjele u javnost i implicitna sugestija da su mediji sve to mogli i prešutjeti, umjesto što eto likuju. Ili sveprisutni politikantski pokušaji traženja zakulisnih motiva, jer je Kiro ionako odsviro, a Sanaderu je dobro došlo to što će sada moći na Markača svaliti odgovornost ako Vlada svojim garancijama ne uspije i Gotovini osigurati malo razonode i razbibrige. Kao da sve što se dogodilo nije dovoljno skandalozno samo po sebi.



Garanciju pravne države ovoga je puta glavom platilo sedamnaest nedužnih veprova, što njima ne predstavlja nikakvu utjehu, ali građani koji su u ovakvim situacijama osjećaju ugroženi trebala bi im biti zahvalni. Veseli lovci pod stresom, naime, ponekad napucaju i nekoga pripadnika vlastite vrste, čistog Homo Croaticusa, kao što se nedavno dogodilo u jednom drugom lovu.

Tagovi: Mladen Markač, Ivica Kirin