Marina Kelava 15.04.2014.

Razmontiravanje željeznica

Marina Kelava Prošloga su tjedna ukinute ili reducirane brojne domaće željezničke linije koje povezuju sela u odumiranju s gradićima u odumiranju. Međutim, ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić nije se tom prilikom posuo pepelom ni ponudio ostavku.

Što nas čeka

Trg Burze

Deutsche welle

"Za Hrvatsku, zemlju sretnih ljudi"

Fotografija članka
Oko 150 ljudi okupilo se ove subote na pučišćanskoj rivi u znak potpore Jadrankamenu i ostalim tvrtkama koje su u sličnim nevoljama. Čisto nebo, bistro more i stol pun kolača bili su kulisa dobroj atmosferi i osjećaju sigurnosti koji je dominirao među prisutnima unatoč neizvjesnoj budućnosti Jadrankamena.

Sindikalist Tonči Drpić se prvi popeo na binu i nakon kratkog uvoda u kojem je naveo tko se sve od političara ispričao za nedolazak, a tko se pak nije udostojio niti odgovoriti, pozvao ljude u kino dvoranu na drugoj strani rive. Tamo je prikazan film Kako se stvarao i branio Jadrankamen gdje je obuhvaćen period od samih početaka i prvih snimaka na kojima preznojeni radnici uz mantričke zvukove, sinkronizirano cijepaju ogromne kamene blokove, pa sve do nedavnih prosvjeda i okršaja sa specijalnim postrojbama. Svaki privedeni je bio popraćen pljeskom.

Skup se nastavio na rivi, a mnogobrojni kasniji govornici su se referirali upravo na prikazani film koji je ostavio dubok dojam. Film je očito bio prilično važan jer je nedvosmisleno pokazao čiji rad je podigao jadrankamen i kome on na koncu pripada.

Drpić je u nastavku rekao da je znak da je stečajni upravitelj smijenjen znak da su bili u pravu kada su ga prozivali te da je tragično i apsurdno da su specijalci hapsili radnike koji su samo štitili ono što im pripada od tog čovjeka. Rekao je i da se rješenje o stečaju mora poništiti te da Jadrankamen mora nastaviti s radom. A sljedeći koraci bi bili da država na ime ogromnih dugova uđe u vlasništvo te radnicima na koncu prepusti upravljačke i nadzorne funkcije.

Nakon Drpića nekoliko rečenica u ime Radničke borbe je pročitao Petar Pavlović.

"Vi ste stvarali ovo poduzeće svojim radom i vi ste zaslužni za sve njegove uspjehe - vi, a ne nikakav direktor, niti bilo kakva uprava. Oni su poduzeće uništavali i zato im je mjesto iza rešetaka... Jadrankamen ste stvarali vi stoga bi bilo najbolje da on bude u državnom vlasništvu, te pod kontrolom samih radnika." Još je rekao i da država štiti kapitaliste protiv interesa radnika te da se nikakvim političarima niti vladi ne može vjerovati već se treba uzdati u vlastite snage i povezati se s drugim radnicima i studentima.

Zaostaci potrošenih ideologija kod radničke borbe ipak se mogu primjetiti u paradoksu da Jadrankamen treba biti u vlasništvu države dok s druge strane ne trebamo vjerovati državi niti vladi. Taj problem povjerenja bi se evidentno trebao riješiti nekakvom varijantom diktature proletarijata i preuzimanjem vlasti od strane pravednijih ljudi. Aktualnom trenutku bi ipak trebalo pristupati s više pozornosti, a da bi čin promatranja bio nepomućen potrebno je odbaciti stare recepture komunizma koje svjesno odvlače radnike u nove sukobe u kojima su najčešće upravo oni popušili, dok su preslagivanja na samim pozicijama moći, kao i u redovima ideologa, dovela tek do neznatnih promjena.

Dok jedni vuku jednu vrstu nepotrebne prtljage, drugi su uprtili onu nacionalističku. Tako je sljedeći govornik, Borivoj Jelinčić, kazao da je sva hrvatska imovina završila u rukama dvjesto obitelji na čelu s Tuđmanom koji nije niti imao hrvatske korijene. Nacionalna identifikacija evidentno još uvijek služi kao glavni faktor podjele i odvlačenja pozornosti s onoga bitnog među osiromašenim ljudima.

Natruhe takve retorike su se dale naslutiti i u riječima Željane Maričić iz "nadpolitičke" udruge Volim Hrvatsku iako se ona ipak zadržala na činjenicama vezanima za vladavinu bankarskih i ekonomskih elita čiji se totalitarni model vladanja najbolje mogao vidjeti na primjeru reeferenduma za ulazak u EU. "U Francuskoj 800 mljekara godišnje počini suicid, a nas se svim silama gura u takvu tvorevinu.", poentirala je i dodala da nas nitko nikada nije niti pitao želimo li u kapitalistički sustav i uz to neizostavnu pretvorbu društvenog vlasništva.

Na pozornicu su stupili i dvoje Pučišćana dragovoljaca Domovinskog rata koji su još uvijek bili pod dojmom filma, revoltirani policijskim iskazivanjem nadmoći nad običnim ljudima. Do koje mjere seže institucionalno nasilje najbolje pokazuje činjenica da i oni, ali i mnogi radnici Jadrankamena uspoređuju trenutnu situaciju s ratnim stanjem koje je vladalo 90ih te su svi spremni već sutra "ponovno ginut ako treba." Nikome od njih zapravo nije bilo jasno odakle taj zastrašujući jaz između ljudi koji vladaju i samih radnika, a gdje se pojavljuje strah tu je neizbježno i nasilje. Svakako da bi branitelji, baš kao i radnici, trebali raditi na vlastitom povezivanju i defragmentaciji bezbrojnih udruga, prije nego započnu govoriti o bilo kakvom fizičkom suprotstavljanju Levijatanu.

Čelnik najjače sindikalne organizacije u HAC-u, Mijat Stanić, je na početku svog kratkog govora iskazao veliko poštovanje prema borbi sindikata Jadrankamena "koji je svim ostalim sindikalcima pokazao kako se bori za svoja prava, a to nekada podrazumijevai metode koje su možda izvan propisanog zakona, ali na strani pravde." Rekao je još i da ovakva sindikalna scena neće moći pružiti dovoljan otpor aktualnom trendu stečajeva te da se sindikati nužno moraju bolje povezati.

Možda i u najboljem trenutku, odmah nakon Mijata Stanića, na pozornicu je stupio, Ivan Matešić, ovlašteni miritelj i medijator u sporovima. "Postoji vrijeme za rat, ali postoji i vrijeme za razgovor. I kao što su radnici na filmu složno rušili kamene gromade, baš zato jer su bili sinkornizirani, tako i vi morate kroz razgovor doći do zajedničkog cilja koji ćete tek tada moći postići."

Lukica Bucat iz Nezavisnog sindikata Dalmacijavina je rekao da je najvažnije ujedinjenje radnika, mladih i raznih udruga ukoliko želimo zaštititi još ovo malo što nam je ostalo, ali i da bismo naučili nešto za buduće pljačke. To referiranje na budućnost proizlazi i iz njegovog dubokog poznavanja duhovnog stanja među radnicima, a pogotovo u Dalmacijavinu. To nije rekao s bine već u razgovoru na trajektu, ali zastrašujuća većina radnika je toliko dugo u neizvjesnosti, da jedva čekaju da sve skupa završi i da okrenu novi list u životu. Izgleda da su političke elite izrazito dobro upoznate sa svim tehnikama slamanja radnika.

Ljiljana Šućur iz sindikata Uzora, sestrinske firme po Orešaru, je energično inzistirala na tome da institucije i sudovi moraju početi raditi i zatvarati one koji su do ovoga doveli. S druge strane iskazala je veliku skepsu prema institucijama EU. Rekla je da su joj na EU info telefonu na pitanje o tome hoće li EU rješavati pitanje radnika koji ne dobivaju plaću rekli da EU ne zadire u takve probleme.

Marijana Kolak iz Montera je rekla da je dosta više kvazistručnjaka, ekonomista, menadžera i političara koji se poigravaju s ljudima. "Prevršili su svaku mjeru i treba ih zaustaviti."

Ozren Matijašević je već tradicionalno uzeo najviše vremena ne bi li objasnio aktualno stanje i situaciju oko Jadrankamena. "Film je pokazao da je Jadrankamen svetinja i da je on izgradio čitav otok." Rekao je zatim kako vladaju velike podjele među ljudima u Hrvatskoj i u Pučišćima. "Ovdje je danas trebao biti čitav otok." "...ali nikada nije kasno da se priključe i oni koji u ovom trenutku usko gledaju samo vlastite interese." Matijaševiću naravno nije niti na kraju pameti da je možda on taj koji usko gleda budući da glas samih radnika probijajući se kroz birokratsku strukturu sindikata potpuno zamire. Također apsurdno je zahtijevati da veći broj ljudi sudjeluje u ovakvim skupovima gdje uz sve pozitivne strane ljudi ipak ostaju tek u poziciji gledatelja, a to je svima postalo prilično zamarajuće.

Članica Žena kamenih, udruge žena od kojih većina ima nekoga u Jadrankamenu i koje pružaju psihološku i logističku podršku svojim muževima, ispričala je kako su još davne 1917. upravo revoltirane Pučišćanke i Bračanke napale Austrougarski "porezni" brod koji je oteo velike količine hrane i namjeravao s njome otploviti u sjevernije krajeve. Napad je djelomično uspio i u sukobu sa žandarima su uspjele vratiti dio otete hrane. Kazala je da se današnja situacija ni po čemu ne razlikuje.

Kratko smo razgovarali i s nekoliko bivših i sadašnjih radnika Jadrankamena.


Josip Eterović radio je pedesetak godina u Jadrankamenu.

Koje bi bilo najbolje rješenje za Jadrankamen?

Ono šta je Matijašević reka. Tribalo bi osnovat novu firmu, a dugove neka plati Orešar i oni koji su ih napravili.

A tko bi trebao voditi tu novu firmu?

Vlasnik mora imat vezu sa kamenom i znat radit posal. To mora bit neko mlad i pošten.

Ali odakle će se pojaviti ta osoba i tko će je dovesti?

A ne znan ja ko bi triba.

Bi li možda radnici trebali poduzet nešto u vezi toga?

Ma šta će radnici?! Još i to da rade pored svega.

(U zalog toj tvrdnji podigao je svoje ruke i pokazao mi ih. Na taj način mi je pokazao koliko se razlikuju jezik rada i jezik moći.)


Roko Maričić, bivši radnik

Čiji je Jadrankamen?

Jadrankamen je naš, ja sam se tu rodija, radija i živija. Radija sam i u Njemačkoj neko vrime, ali sam se ponovo vratia u Jadrankamen.

To triba bit radnicima, to je njihovo. Tako je bilo i tako triba bit.

Ali na kakav način se može to ostvariti?

E pa, slušajte, postoji razlika između onog šta bi oni tili i šta se može po zakonu. E, a zato triba minjat zakon koji neda radnicima da upravljaju.


Pero Ornandini, kamenoklesar

Pero Ornandini je jedan od privedenih u okršaju sa specijalcima.

Zašto su vas uopće priveli?

Zato jer san bija u kali, a Bučan (stečajni upravitelj) je triba ić unutra. Izgulili su me iz mase, iščupali me i iskidali mi majicu.

Kad san ih pita kako ih nije sram, rekli su da samo rade svoj posal.

Što bi bila najbolja solucija za Jadrankamen?

On bi triba pripast radnicima koji momentalno rade tu. Jadrankamen je i bija u vlasništvu radnika. Jedan bogataš koji je sve započea je poklonija svoja polja i kamenolom tadašnjim radnicima.

Nama je bija cilj da otvorimo drugi žiro-račun i da nastavimo radit, ali lupeška država nan to nije dopustila.

Al mi se i dalje borimo svim silama i nema nikakve teorije da ćemo mi odustat. Ima dosta čudnih ljudi koji govore da smo mi upropastili Jadrankamen zato jer smo prosvjedovali umisto da radimo, ali tako je uvik bilo. Za vrime Drugog svjetskog rata bija je jedan koji je napravija duplo dno u bačvi i cili rat provea unutra.


Joško Drpić, održavanje i Sindikat Jadrankamena

Kako vidite budućnost Jadrankamena?

Radnici moraju ući u vlasništvo firme ili barem da imaju pravo odlučivanja. Puno važnije je imat pravo odlučivanja od vlasničkog udjela. Ali to ćemo morat ostvarit preko države. Ona preko postojećeg duga može ući u vlasništvo.

Ja gledam na Hrvatsku kao na obitelj, a kakva je to obitelj ako svojoj dici neće ništa ostavit?


Članak je objavljen uz podršku Internewsa. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Udruge za nezavisnu medijsku kulturu i ne odražava nužno gledišta Internewsa.

Tagovi: Jadrankamen
Objavi članak na: Twitter Facebook
Dodaj komentar 3 komentara
  1. Kurbla22.05.2012. 04:27
    Svaka čast ovih 150, ali Brač ima skoro 15 000 stanovnika, a sama Pučišća imaju preko 2000, i oni su upravo poručili političarima da nemaju ništa protiv zatvaranja kamenoloma.

  2. lula22.05.2012. 11:45
    "Zaostaci potrošenih ideologija kod radničke borbe ipak se mogu primjetiti u paradoksu da Jadrankamen treba biti u vlasništvu države dok s druge strane ne trebamo vjerovati državi niti vladi."

    Misli li autor na proces radničke borbe ili organizaciju Radnička borba? Ono što autor ne vidi, a to ne treba čuditi, jest problematika i klasni karakter države. Državno je vlasništvo korak prema društvenom vlasništvu, isto kao što se u procesu restauracije kapitalizma na ovim prostorima državno vlasništvo koristilo kao prijelaz na privatno. Prema tome, upravo je lakši, bezbolniji i praktičniji način ostvarenja radničkog vlasništva, kad je ono u prethodno u državnom vlasništvu.
    Međutim, na državu se ne gleda samo kao nešto što smeta, kao što možda autor gleda. Ona je u ovom trenutku buržaoska pa je stoga i opravdan razlog da se njenim činovnicima ne vjeruje. A to što neke iznenađuje formulacija, da poduzeća treba nacionalizirati i u isto vrijeme ne vjerovati njenim činovnicima to znači ne shvaćati da je državni kapitalizam viša faza od privatnog kapitalizma i da je u isto vrijeme i ta država neprijatelj radnika zbog svog klasnog karaktera. Ovo pak upućuje na to da je njima metafizika i dalje temeljni princip rezoniranja.


    "Taj problem povjerenja bi se evidentno trebao riješiti nekakvom varijantom diktature proletarijata i preuzimanjem vlasti od strane pravednijih ljudi."

    Ovo pokazuje nerazumijevanja historijskog procesa koji se odvija tako što pravedni ljudi dolaze, a nepravedni odlaze itd.itd. To što radnici trebaju doći na vlasti ima veze u klasnoj strukturi stanovništva, objektivnim zadacima proletarijata i sl., a ne zato jer su oni pravedniji. Pravda nije apsolutna kategorija koja je identična u svim razdobljima naše civilizacije. Je li se autor pozabavio historijskim materijalizmom, ne znam.

    " Aktualnom trenutku bi ipak trebalo pristupati s više pozornosti, a da bi čin promatranja bio nepomućen potrebno je odbaciti stare recepture komunizma koje svjesno odvlače radnike u nove sukobe u kojima su najčešće upravo oni popušili, dok su preslagivanja na samim pozicijama moći, kao i u redovima ideologa, dovela tek do neznatnih promjena."

    To što su radnici 'popušili' najbolje se vidi da ovoj državi treba 20 godina da uništi, rasproda ono što su ti radnici stvarali kad su bili vlasnici. I još nije sve uništeno. A što se tiče stare recepture komunizma- to je dijagnoza svih onih koji površno znaju / proučavaju povijest ruske revolucije i marksizam.
    da se imalo pročitaju radovi boljševika koji su vodili revoluciju, ne bi se pisale takve stvari o 'komunizmu' i sličnim katerogijama pod kojima svi proizvoljno podrazumijevaju svoja 'razmišljanja'.

  3. slobodar22.05.2012. 13:35
    Lijepo je vidjeti tekst o prosvjedu (premda je, jasno bilo malo ljudi), ali...
    Izgleda kako je autor odlučio prihvatiti žanr subjektivnog izvještavanja, gdje umjesto da iznosi prikaz prosvjeda opisuje neka svoja razmišljanja do kojih čitaocu nije stalo. Dio njih proizlazi iz osobnij interesa autora i sitnih političkih interesa.

    ANTEJ JELENIĆ je član splitske organizacije MASA-a. MASA nije bila prisutna na tom prosvjedu kao organizacija, vidljivo je izvještaja. U isto vrijeme autor očigledno napada drugu organizaciju s kojoj bi njegova trebala surađivati i imati niz zajedničkih ciljeva. Je li to zato što je njima bilo omogućeno da drže govor i dođu do izražaja? Jadna je ta ljevica kada koristi svaku priliku da se kolegama podmetne noga, umjesto da se energij troši na zajedničkog neprijatelja.

    Koliko je komentar inače besmislen vidljivo je iz sljedećeg. Obrušava se drvljem i kamanjem na zahtjev radničke kontrole i preuzimanja od strane države i naziva ga (u maniri liberala) komunističkim, zastarjelim itd. No malo dolje sami radnici govore isto : "Puno važnije je imat pravo odlučivanja od vlasničkog udjela. Ali to ćemo morat ostvarit preko države. Ona preko postojećeg duga može ući u vlasništvo." Zašto onda autor ne vrijeđa i same radnike?
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

18.04.

O Bibliji i Sadamu Huseinu

Profesor Močilac i rektor Zagrebačkog sveučilišta Boras nastavili su polemiku povodom Borasove izjave kako Sveučilište mora biti mjesto "temeljnih biblijskih vrijednosti"

18.04.

Sindikat znanosti najavio štrajk

Sindikat će na smanjenje plaća odgovoriti štrajkom u svibnju i sudskim postupcima, nakon neuspješnih pregovora o novom Kolektivnom ugovoru

18.04.

Ispravak gradonačelnika Obersnela

Gradonačelnik Rijeke poslao je "H-Alteru" "zahtjev za ispravak", kao reakciju na tekst "Gradonačelnik Obersnel u Ri-Ingu".

18.04.

"Nauta Lamjana" pred likvidacijom

Brodogradilište je zapravo prošlost, nije se libio ocijeniti novi stečajni upravitelj, dok radnici najavljuju nastavak pravne bitke

18.04.

"Proglasite moratorij na ovrhe jedine nekretnine"

Udruga "Franak" pozvala je HNB da od banaka zatraži i objavi podatke koliko je dužnika sa stambenim kreditima u CHF pod ovrhom jedine nekretnine. Od Vlade traže proglašenje moratorija na takve odluke

17.04.

Diskriminatorno izvještavanje HTV-a

Implikacija u prilogu HTV-a da jedino žena koja nema djece može obavljati dužnost šefice USKOK-a stvara negativnu percepciju u javnosti o zaposlenim ženama koje su majke, upozorio je "Centar za ženske studije"

17.04.

Škverani u tragikomičnoj situaciji

Radnici brodogradilišta "Nauta Lamjana" strahuju da će novi stečajni upravitelj likvidirati škver, ali i da bi mogao povući tužbu u kojem se osporava tražbinu banke

Dokukino
Superknjižara
Info most
Info most