Ako planirate otići pred matičara sa osobom koja ima državljanstvo Srbije ili BiH, a pritom nemate dubok džep, imat ćete problema.

Prije svega, morate obezbijediti stanovanje i zdravstveno osiguranje. Sve je to još nekako moguće. Za zdravstveno osiguranje u mjesečnom iznosu od 350 kuna još bi se nekako našlo. Ali sljedeći uslov jedna povratnička porodica teško da može financijski pokriti. Naime, da bi bračni drug živio sa vama neophodno je da ga možete ekonomski uzdržavati.

Riječ je o tome da strani državljani, da bi dobili dozvolu privremenog boravka, moraju imati osigurano zaposlenje i poslodavac ih mora prijaviti. Da bi u tome uspjeli, moraju imati dobar odnos sa poslodavcem ili strani državljanin mora biti rijetko stručna osoba, jer prilikom natjecanja za radno mjesto hrvatski državljani imaju prednost pred strancima koji nemaju radnu dozvolu.

Ukoliko strani državljanin nema osigurano radno mjesto, mora ga uzdržavati bračni partner, što znači da barem on mora biti zaposlen. Međutim, povratnička praksa uglavnom ne podrazumijeva zaposlenje ili se ono dobije tek nakon nekoliko godina obilaženja burze rada. Većina povratničkih porodica osuđena je na početno uzdržavanje od strane svojih roditelja, također povratnika, ukoliko oni imaju pravo na penziju, koja je uglavnom minimalna i ne zadovoljava strogo utvrđene administrativne uvjete ekonomske brige za porodicu čiji je član strani državljanin.

Nađite posao, riješite problem!

Slučaj je to koji muči i porodicu Tešinić iz sela Živaja kraj Hrvatske Kostajnice. Mladi bračni par, Zoran i Nataša, odlučili su se sa dvoje male djece ove jeseni vratiti na Baniju. Tešinići su izbjeglištvo proveli u Ćupriji, gdje je Zoran upoznao Natašu i gdje su se 2005. godine vjenčali. Porodica se uskoro proširila - na svijet su došli sada četverogodišnja Milica i devetomjesečni Marko, što je zahtijevalo veću brigu i financijski izdatak koje skromne izbjegličke dnevnice nisu mogle pokriti. Više se nije moglo iznaći novca za plaćanje mjesečne stanarine. Preostao je Zoranov povratak kući, na Baniju.

Zoranovi roditelji, Borka i Milan Tešinić, vratili su se prošle godine. Ponovo su započeli život na svom ognjištu, nastojeći stvoriti što bolje uslove kada se mladi vrate.

Međutim, mlade povratnike, jedne od rijetkih u posljednje vrijeme, dočekalo je neugodno iznenađenje prilikom prijave boravka u policijskoj upravi.

Policijski službenik ih je obavijestio da Nataša ne može dobiti privremeni boravak kao strana državljanka, bez obzira na to što je Zoranova vjenčana supruga već četiri godine. U Hrvatskoj Nataša može da ostane samo tri mjeseca, odnosno do kraja decembra, i to kao turista, bez obzira na to što u Živaji ima porodičnu kuću. Poslije izlaska iz Hrvatske, Nataša može ponovo da uđe u nju tek nakon šest mjeseci. I onda opet tim ritmom: tri mjeseca u Hrvatskoj, pa šest mjeseci zabrane ulaska. Tešinići se pitaju kako će i kuda u decembru.

- Ako ne dozvoljavaju mojoj supruzi boravak, ne daju ga ni meni kao hrvatskom državljaninu i srpskom povratniku. To je moj život. Da li ga se trebam odreći? Kako su oni mislili da ću ja u Hrvatskoj biti bez svoje žene i djece ili ona bez nas? Kako da živimo odvojeno, u dvije države? - pita Zoran Tešinić nadležne, koji mu ne nude zadovoljavajuće odgovore.

Kruti zakonski okviri ignoriraju životne priče. Zakon jednostavno poručuje: nađite posao i problem je riješen. Međutim, povratnici u Kostajnici teško dolaze do posla.

- Kada bi se zaposlila, Nataša bi morala imati primanje od dvije hiljade kuna. Da bih je ja uzdržavao, potrebno je da imam plaću od 2.750 kuna, a za svakog sljedećeg člana porodice 500 kuna više. Znači, za još dvoje djece potrebno mi je mjesečno na računu 3.750 kuna - računa Zoran.

Cifre nedostižne za povratnike

Pošto mladi Tešinići nemaju vlastitih primanja, trebali bi se moći osloniti na prihode Zoranovih roditelja, ali oni nemaju pravo na mirovinu, već žive od obrade zemlje za vlastite potrebe. Znači, ni oni ne mogu pokriti troškove ekonomskog uzdržavanja porodice.

- Moji bi roditelji trebali imati mjesečna primanja od 6.500 kuna. Ko u Kostajnici ima toliko? Ukoliko ne možemo ostvariti uzdržavanje na osnovu mjesečnih primanja u navedenim iznosima, postoji još jedno rješenje - na računu moramo imati 40 hiljada kuna! Naravno, sve to moramo bankovnim izvodima potvrditi.

Ljudi moji, otkud nam tolike pare!? Da imamo taj novac, okrenuli bismo neki obrt, kupili krave, imali osnovu za nešto... Samo želimo živjeti na svojoj zemlji, da se skućimo, da krenemo sa nekim životom. Ne tražim da živim od socijalne pomoći, da me uzdržava hrvatska država. Hvala bogu, imam zdrave ruke, noge i mogu raditi za svoju djecu. Ali, ove državne garancije za suprugu ne možemo zadovoljiti. Pa ne kupujem kuću ili stan! - kaže Zoran.

Nažalost, Tešinići nisu jedini. Ovakvih slučajeva je sve više, jer su rigorozne zakonske odredbe koje su ih zadesile na snazi od 1. avgusta ove godine.

Do tada su uslovi života stranih državljana kao članova povratničkih familija bili prihvatljiviji. Kako bi bračni drug strani državljanin dobio privremeni boravak u Hrvatskoj, bilo je potrebno da ima stanovanje i da plaća zdravstveno osiguranje, za ekonomsko uzdržavanje nije se pitalo ni provjeravalo. Provjera nadležne policijske uprave ticala se samo toga da li osoba u proceduri za dobijanje trajnog boravka živi u Hrvatskoj i da li stanuje na prijavljenoj adresi.

Da je novi Zakon o strancima u nekim segmentima rigorozan slaže se i saborski zastupnik SDSS-a Ratko Gajica.

- To ne bi brinulo kada ne bi bilo brojnih slučajeva i ljudskih sudbina u kojima su pojedine osobe i njihove porodice stavljene u teške situacije. Radi se o slučajevima kada ljudi ne mogu ispuniti ni uobičajene uvjete. Podzakonskim aktima, i više od spomenutog zakona, trenira se strogoća i od ljudi traži dokaz da ispunjavaju najrigoroznije uvjete. Kada to još dođe u ruke rigoroznog činovnika koji nema osjećaj za nečije teškoće, onda nema dobrog rješenja - ističe Gajica. Dodaje da ako se netko vraća u Hrvatsku nakon dosta godina, onda se ne vraća samo on, već i sve ono što se u međuvremenu dogodilo, kao što je sklapanje braka, rođenje djece, sticanje nekih stvari ili prava, različite teškoće i traume...

Dva izlaza iz situacije

No, u ovakvim i sličnim slučajevima postoje dva rješenja, za koja mali broj povratnika zna, a još rjeđe će ih sa njima upoznati službenik na šalteru. Ta dva zakonska izuzetka mogu direktno pomoći hrvatskom državljaninu, a indirektno i njegovom bračnom partneru, strancu.

- Prva je odredba u zakonu koja utvrđuje da će se iznimno postupiti "sukladno Programu povratka i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba...", o čemu se može dobiti potvrda ministarstva koje je nadležno za izbjegličko-povratničku problematiku.

Druga je mogućnost koju daje Zakon o upravnom postupku. On nalaže državnim tijelima da ocijene okolnosti svakog pojedinog slučaja i na temelju toga donesu akt povoljniji za stranku. Za ovakvu primjenu zakona osoba i tijelo koji odlučuju trebaju imati osjećaje. Nažalost, znam da to najčešće nije tako. Zaista je puno ljudi i tijela koji svojim postupcima koče ili onemogućavaju povratak izbjeglih, namjerno ili nehotično - kaže Gajica.

Česti su problemi i sa dugovima od zdravstvenog osiguranja koji nastaju ako se redovno ne uplaćuju mjesečni iznosi od 350 kuna. Naravno, dugove država ne anulira i ukoliko se oni nagomilaju, dužniku prijete ovrha i izgon iz države. Jer kada se jednom prekine status privremenog boravka, kao što se može dogoditi u navedenom slučaju, kompletan proces ide od početka.

Međutim, na osnovu potpisanog međudržavnog ugovora o socijalnom osiguranju između Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, povratnici imaju pravo na zdravstveno osiguranje ako su ga već prije imali u susjednoj državi, otkuda dolaze u Hrvatsku. U tom slučaju, sve što stranac treba jeste da uzme potvrdu da je bio zdravstveno osiguran u državi čiji je državljanin.

Ali, glavni problem ostaje - ekonomsko uzdržavanje stranog državljanina koji dolazi radi spajanja porodice.

Naš bračni par Tešinić slično bi prošao i u Sloveniji i drugim zemljama Evropske unije, ali ipak uz jednu bitnu razliku. Naime, u zemljama zapadnog svijeta bar jedan bračni partner, ako ne i oba, imali bi mogućnost zaposlenja, samim tim i ekonomskog uzdržavanja, uz brojne druge povlastice, kao što je recimo sloboda rada. Ne zaboravimo da u Evropi baš fiktivni brakovi često olakšavaju strancima put do dobijanja privremenog boravka.