Rezultat: od osamostaljenja, ukupni gubici ove zemlje na različite svinjarije, iracionalnosti i političku korupciju, uz pogodovanje različitim lobijima, iznosili su 48,19 milijardi kuna. A to je više od ukupnog hrvatskog vanjskog duga!
Došao vrag po svoje! Zapravo, stezanje remena tek je počelo. Kosor i Šuker, velikani koji zadužuju ovu zemlju, do polovice iduće godine uzet će još dvije milijarde eura (pa će se dug popeti na 48 milijardi eura), a onda će krenuti:
Tko god je prošlih godina htio malo razmišljati, vidio je kamo stvar vodi.
Brojke idu ovako:
DRŽAVNI DUG HRVATSKE
Ante Marković/Ante Milović - 4 milijarde eura
Kraj vladavine Franje Tuđmana (premijer Zlatko Mateša) - 10,2 milijardi eura.
Kraj mandata Ivice Račana - 19, 9 milijardi eura.
Kraj mandata Ive Sanadera - 44 milijardi eura.
Jadranka Kosor - 46 milijardi eura...
KAKO JE DOŠLO DO TOG DUGA? Koliki je „udio đavla" u tome, to jest pljačke? Ima li nakon ovih brojki uopće nadgrobnog života?
Sažeto, najsažetije, reći ćemo slijedeće. Stari komunisti, inače ne sasvim uzorna

Koliki je udio Vraga u hrvatskom socijalno-ekonomskom brodolomu?
Posljedica: ponekad nema benzina, šećera, kave isl, (uistinu, ti su fenomeni zabilježeni samo za mandata Milke Planinc) ali, gledano iz današnje perspektive, suverenitet nad nacionalnim bogatstvom izgleda kudikamo ozbiljnije. Danas je 95 posto hrvatskih banaka u stranom vlasništvu - u socijalističkim udžbenicima povijesti takve su se brojke spominjale u kontekstu vazalnog položaja Kraljevine Jugoslavije - a kontrolu nad naftnom industrijom, telekomunikacijama i medijima drže stranci. Na udar upravo dolaze škverovi, zemljišta, pomorsko dobro, brda i doline...
Na krajnjoj točki kalvarije stvar izgleda sasvim predvidivo: naša ekonomska perspektiva opisana je već kao reliquiae reliquiarum olim inclyti regni Croatiae. U kontekstu globalizacije to i ne bi trebalo biti sasvim tragično, ali jest: valja pogledati koliko su ljudi otpustili, na primjer, njemački poslodavci iz HT-a, da postane jasno koliko je tu individualnih i obiteljskih perspektiva ukinuto, dokrajčeno. Kad se stvar digne na nacionalnu demografsku razinu, jasno je da će sužavanje ekonomske baze i isisavanje kapitala iz zemlje, za četiri do pet desetljeća dovesti do demografske katastrofe.
Pozadina na kojoj se ocrtava ova tragedija je višeslojna. Nedozrela i potkupljiva elita, izabrana na prvim višestranačkim izborima, selektirana isključivo iz redova boljševika koji su kao nacionalisti stradali u nekoj fazi dijalektičke rošade klasnog i nacionalnog, pojma nije imala o ekonomiji. Treba li reći da je vladu u jednom trenutku vodio čak i Josip Manolić, Tuđmanov ekonomski Incitatus? Na NKVD-ovoj akademiji tržišna ekonomija nije bila favorite kolegij, stari Manolić u privredu se razumio kao, parafrazirajmo Jurdanu, Marie u deviatio penis. Ante Marković, tržišna barakuda kasnog socijalizma izgledao je kao Lee Iacocca čak i naspram ponekog upućenijeg ekonomiste današnje Hrvatske, poput one rakijokradice Škegre, a kamoli naspram Manolića koji nikad nije čestito naučio ni hrvatski jezik. Što smo onda mogli očekivati? No, priprosti Joža je samo najjadniji primjer voluntarizma koji je zemlju zahvatio početkom devedesetih. Baza te filozofije ima duboki korijen u prirodi ovdašnjeg nacionalizma, koji je u temelju sadržavao ideju da će Hrvatska, skidanjem Nedozrela i potkupljiva elita, izabrana na prvim višestranačkim izborima, selektirana isključivo iz redova boljševika koji su kao nacionalisti stradali u nekoj fazi dijalektičke rošade klasnog i nacionalnog, pojma nije imala o ekonomiji jugo-okova, sama po sebi, po nekakvom defaultu, procvjetati, jer će s njene kože otpasti brojni savezni paraziti. Onda je na to nakalemljena i ona operetna filozofija države, regionalne velesile (nikad nije jasno rečeno: u kojoj smo to, do vraga, regiji velesila!?) čiji su simbol „baletani" pred Banskim dvorima; simbol nepostojeće, glorificirane, moćne i slavne prošlosti; pa Tuđmanova lenta, pa vojne parade na Jarunu, i okvir za propast je skoro dovršen.
Nedostaju mu samo još glad masa za potrošnjom (koja je u predvorje bankrota dovela i Mađarsku) i ratni troškovi, da postane jasno koliko je „silnica" naciju odvelo u krivom smjeru.
Uz gornje brojke treba dati samo tri napomene:
To se zove domoljublje...
Čovjek se samo zbog kulture i poštivanja boljih običaja te na spomen tih domoljuba neće dohvatiti neke stvari.
AJMO DALJE...
Evo nekoliko kardinalnih troškova koji su pojeli novac nas i naših unuka.
1) Rivkin
Pitate se što je to, do vraga, Rivkin? Prema prvom velikom slovu mislite da je riječ o čovjeku, i to možda velikom? E, i te kako velikom. Velikom i bogatom čovjeku i advokatu. „Najmanje osamdeset milijuna kuna" piše Vjesnik -„koliko je iz Hrvatske otišlo na račun Davida Rivkina, usporedbe radi samo je nešto manje od godišnjih plaća svih saborskih zastupnika i zaposlenika u Saboru. Također, za usporedbu, gradnja auto-ceste Bregana- Zagreb ove će godine koštati 188 milijuna kuna, a ceste Zagreb- Lipovac 126 milijuna kuna, dakle tek nešto više..."
Ako imate problem, uzmite advokata, reći će braća Marx. Time, doduše, nećete riješiti problem, ali ćete bar imati advokata. Kakvi šaljivčine! Hrvatska je, naime, tek dobila problem. Rivkin je u Haagu branio Hrvate iz BiH, optuživao SRJ, a naplatio je još puste milijune preko proračuna Herceg Bosne, ali to se nikad neće saznati... Po slobodnoj procjeni:
2) Hercegnovci
Herceg Bosna godinama je dobivala novac iz Herceg Hrvatske - MORH je, recimo, od 1992. do 1994. izdvajao po sto milijuna maraka godišnje. HZ HB je ukinuta 1994, ali njene parastrukture nisu. Pare su i dalje curile, ako „curenje" nije preskromna riječ da opiše jedan više nego bujan slap. Samo na zadnjoj malverzaciji - prodaji jeftine struje TLM-u koja je kasnije darovana Mostaru - hrvatski je proračun, sumnja Uskok, oštećen za 84 milijuna eura. Po slobodnoj procjeni trošak satelitske države penje se na:
3) Niskogradnja i niske strasti
Za vrijeme Radimira Čačića kilometar autoceste stajao je oko 4 milijuna eura. Pod Kalmetom poskupio je na više od 8! Maštoviti graditelji cesta, tunela i stratišta novca, spiskali su, zamrčili i pohapali, na taj način, više stotina milijuna eura. Ali nije to sve zlo. Ima i gore. Građevinski lobi - a riječ je o sprezi ljudi iz vrha vladajuće stranke sa bankama, poduzetnicima u rasponu od Vinka Žuljevića Klice i Nikice Jelavića i Zorana Pripuza do Jure Radića i Mire Kutle - te raznih gradskih vlasti, koje su raspolagale zemljištem, napuhale su cijenu četvornog metra stana u Zagrebu i dobrom dijelu Hrvatske na 18oo eura, iako građevinski ne vrijedi više od 900. U ostatak cijene koja se u razumnom dijelu svijeta zove ekstraprofit, ugradila se masa parazita. Građani koji su stan kupili na kredit, idućih će desetljeća bankama otplaćivati glavnicu i kamate barem 40 posto veću od realne vrijednosti, na čemu smo okradeni za više milijardi eura.
Po slobodnoj procjeni građevinske svinjarije koštale su nas i koštat će nas:
4) Jure Kradić
Od 1992. do 2003. godine u Hrvatskoj je obnovljeno 126 297 stambenih jedinica, na što je potrošeno 12 milijardi kuna. Veći dio su srušili pobunjeni Srbi i JNA - koji su Hrvatskoj, prema službenoj procjeni, nanijeli štetu od 65 milijardi maraka. No svi koji su bili na područjima oslobođenim Olujom, znaju da je golem broj kuća i imanja zapaljen bez potrebe, a obnovu je također platila Hrvatska. To je koštalo:
5) Financijski inženjering
U Hrvatskoj su građani opljačkani za milijardu eura. Država nikad ništa nije poduzela na raskrinkavanju varalica. Sumnja se da je novac potrošen na kupovinu oružja.
6) Integracija dijaspore i domovine
Stotine milijuna eura od dijaspore završile su na tajnim računima „domoljuba" u Villachu, Grazu, Klagenfurtu, Genevi, Bernu...
7) Prijetvorba i privatizacija
Pretvorba i privatizacija upropastile su, prema Darku Petričiću, autoru knjige Kriminal u hrvatskoj pretvorbi, petnaestak milijardi eura. Gucić i Kutle dobili su pola Hrvatske. Gucić je preuzeo ili kontrolirao: NIK, Ferimport, Pivovaru Osijek, Brodokomerc, Euronu, Splendid... Miroslav Kutle imao je više od 170 poduzeća: Diona, Dastra, Slobodna Dalmacija, Croatiabus, Zagrebački transporti, Hoteli Baška, Fitnnes centar FIT Zagreb, Akademski odbojkaški klub Mladost, Autosaobraćajno d.d. Đakovo, Globus grupa, KIM Karlovac, OTV Zagreb, EOS Zagreb, Obiteljski radio, Croatia trade Split, Trgoplasman, Graditelj invest, TV Marjan Split, Mirna Rovinj, Tisak, Ukus Zagreb, Koteks Split, Trazag, Pegaz, Jadrantekstil Split, Kaštelanska rivijera - hoteli, robna kuća Prima, Prerada, Dalma, Samobor promet, Mediteran osiguranje, Conzult-ing, TV Mreža...
Petričić navodi zgodan vic: Upravitelj zatvora u Lepoglavi kaže robijašima da je Miro Kutle kupio zatvor. "Živio! Svi ćemo uskoro na ulicu!", poviču uznici.... Privatizacijske svinjarije, cijena:
8) Zbogom, okružje
Ranko Ostojić tvrdi da policija posjeduje dokumente o 150 milijuna eura popaljenih s osnovnoga računa u Austriji namijenjenog kupnji oružja u uvjetima embarga. Bajićev zamjenik Lazo Pajić kaže da je sa 77 računa nestalo oko 360 milijuna dolara. Ferdinand Jukić tvrdi da je sa stotinjak računa nestalo oko 420 milijuna dolara. Dakle, oko 300 milijuna eura. Ajmo reć tako:
9) Umirovljenici
Prema izračunu Davorka Vidovića država je umirovljenika poharala za 24 milijarde kuna glavnice i 46 milijardi kuna kamata.
10) Sanacija banaka
Makroekonomist Guste Santini procijenio je da je sanacija hrvatskih banaka, koje su potom prodane strancima, stajala oko 55 milijardi kuna ili
11) Društveni stanovi
Golemo bogatstvo prodano je građanima, a novac je potrošen u tko zna koje svrhe. Neprocjenjiv gubitak procjenjujemo na:
12) Maksimirski stadion
Na ruglo od stadiona potrošeno je dosad oko 500 milijuna kuna. Neplaćanje poreza na prodaju nogometaša nanijelo je državi sigurno milijune eura štete. Tako i u slučaju drugih klubova kojima padne paka kakav perspektivni „internacionalac".
13) Dvorane za rukomet
Koštale su 3,4 milijarde kuna. U osnovi nepotreban trošak u koji se ugradila masa parazita i mafijaša.
14) Državotvorni agitprop
Održavanje televizijskog mamuta sa uhljebljavanjem svih tih hloveraka, čuljaka, sutlića i sličnih, pokretanje Danasa, režimskih satiričkih listova, održavanje Vjesnika - koji će do proljeća imati oko 140 milijuna eura minusa - koštalo je za 20 godina bar:
15) Korupcija
Prema procjeni Ive Josipovića korupcija nas godišnje košta oko 12,5 milijardi kuna. To bi u 20 godina bilo oko 30 milijardi eura. No, ako smo za vrijeme rata imali manje troškove korupcije - e, bila su to zlatna vremena - ukupna cijena korupcije penje se prema slobodoumnoj procjeni na ne manje od
16) Obaveze prema Vatikanu
Država Crkvi mjesečno iz proračuna daje iznos koji odgovara dvjema prosječnim bruto plaćama pomnoženim s brojem župa. Tu je još financiranje crkvenih učilišta, duhovnika koji rade s pripadnicima vojnih i policijskih snaga, projekata poput gradnje Vojnog ordinarijata... Slobodna Dalmacija je prije nekoliko mjeseci iznijela posve vjerodostojnu procjenu da je Hrvatska na osnovu konkordata, koji su stupili na snagu 1998. godine, dosad iskeširala Katoličkoj crkvi više od pet milijardi kuna, ili preneseno u eure, oko:
Svinjarije, iracionalnosti i korupcija ukupno: 48,19 milijardi eura.
A to premašuje sumu ukupnog vanjskog duga Hrvatske!
I onda se pitamo zašto nam je kako nam je? Trebali bismo se pitati kako to da uopće živimo...
dodaj komentar 66 komentara
nismo mi za državu imati.
"DRŽAVNI DUG HRVATSKE
Ante Marković/Ante Milović - 4 milijarde eura"
Nije, nego nego 4.5 mlrd *dolara*, naslijeđenih od SFRJ. Eura tada još nije bilo.
"Kraj vladavine Franje Tuđmana (premijer Zlatko Mateša) - 10,2 milijardi eura."
Opet netočno, radilo se o oko 9.5 mlrd *dolara*. Euro je, istina, došao 1999. ali samo za bezgotovinske transakcije, dok se stvarni novac pojavio tek tri godine kasnije. Koliko se sjećam, u to vrijeme nitko nije vanjski dug računao u eurima.
"Kraj mandata Ivice Račana - 19,9 milijardi eura."
Ovdje se radilo o oko 26 mlrd *dolara*. Ne sjećam se tadašnjeg odnosa dolara i eura, ali prema sadašnjem tečaju, ovo bi čak moglo biti približno točno. Međutim:
"2. Čak je i Ivica Račan, inače osrednji ideolog i prodavač magle, notorni bon-vivant, u svom mandatu dokinuo nelikvidnost u zemlji, izgradio autocestu za 3 milijarde eura, ostvario rast od 6 posto uz zaduženje manje od 10 milijardi eura..."
'Ajmo sad malo računati i staviti stvari u realnu perspektivu. Dakle, Tuđmanovih 9.5 milijardi dolara duga, od kojih je 4.5 naslijedio od SFRJ, za 10 godina vlasti, od kojih 5 godina *rata* - naraslo je na Račanovih *26* milijardi dolara, za svega 4 godine *mira*.
Čitajte opet. *Radi se o povećanju vanjskog zaduženja zemlje od preko 2.5 puta, u preko dvostruko kraćem razdoblju, i u mirnodopskom stanju.* Molim, izvucite svoje zaključke.
Dalje, autor govori o izgradnji autoceste, kao da je to bio Račanov projekt. Izbjegava reći da je autocesta i planirana i započeta još ne samo za vrijeme Tuđmana, nego *za vrijeme Domovinskog rata*. Primjerice, nezaboravan je slučaj tunela Sv. Rok, probijanje kojeg je krenulo još dok su drugu stranu planine držali četnici. Oni koji se danas ne srame djeci hvaliti da su "izgradili autocestu", tada su se Tuđmanu javno rugali da će u tunelu - "saditi gljive". (Btw, govorili su i da "krajinu" nikad nećemo moći vratiti vojnom silom, a ako i pokušamo, da ćemo imati bar 100.000 mrtvih itd.)
Osim toga, a molim da me se ispravi ako griješim, za vrijeme Tuđmana strancima je prodano bilo svega 15% Hrvatskog telekoma, bukvalno ništa drugo - banke su bile u domaćem vlasništvu, tvornice su bile u domaćem vlasništvu, mediji su bili naši. Ne kažem da su nam tekli med i mlijeko, daleko od toga, ali... Račanove vlade su u slijećih svega par godina ovu zemlju pretvorile u kopiju kakve bivše afričke kolonije. Rasprodali su kompletno gospodarstvo strancima, sve su banke prodali strancima, sve su medije prodali strancima. Posve su uništili i samu pomisao na domaću gospodarsku neovisnost ili samoodrživost.
"3. A onda je došao Sanader, Jack rasparač državne blagajne, i ulupao 24 milijarde eura - u ništa! Dvadeset i četiri milijarde eura u šest godina! To se zove domoljublje..."
Ovo je točno. Naime, preuzevši HDZ i kasnije i vlast, Sanader se posve odrekao Tuđmanove politike i apsolutno *nastavio* Račanovo "detuđmanizatorsko" bezglavo mahnitanje u zaduživanju i rasprodaji svega što se rasprodati dalo. Nastavio je, pa čak i pogoršao, začarani krug podizanja novih kredita za financiranje starih, što je dovelo do toga da danas tzv. "vladu" ove zemlje javno postrojavaju i ucjenjuju strani bankari i poslodavci. Zašto i ne bi? Jebite se, gospodo drugovi, tko vas je tjerao na takve gluposti? Sad ćete plesati kako mi sviramo.
Pri tome se "javni mediji" i "novinari", naravno, koriste kao savršeno sredstvo krivotvorenja kako povijesti tako i stvarnosti, i oblikovanja "javnog mnijenja" i političkog raspoloženja stanovništva prema tekućim željama vanjskih gospodara. Prekjučer Mesić i Račan, jučer Sanader, danas "Nova pravednost", sutra... što god bude bilo potrebno.
Primjerice, u kojoj mjeri autor ovog članka "podatke" prigodno izmišlja i dotjeruje, možete se uvjeriti ovdje:
http://www.novossti.com/2010/08/zivjela-sovjetska-hrvatska/
"...Tuđmanova vizija Hrvatske - koju je Vrhovnik naslijedio sa 4 milijarde eura duga, da bi se na onaj svijet preselio s minusom od 15 milijardi..."
Sad pogledajte gore. Isti autor, u razmaku svega 4 dana.
Btw, Nova TV je relativno nedavno, za isti Tuđmanov dug, objavila "podatak" od - 12 mlrd eura. Pobogu, ljudi, pa dajte se koordinirajte. Netko krajnje maliciozan i zločest, sram ga bilo ustašu i klerofašista, mogao bi reći da, ono, je li, ne govorite istinu... :-)
Dakle, kakva nas sudbina čeka? Nemam dovoljno znanja za predviđanje sasvim originalne sudbine pa mogu pokušati s usporedbama. Grčka? Nemamo mi mamu Evropu da nas meko prizemlji pa ćemo sletjeti na najtvrđe dinarsko kamenje.
Od poznatih primjera, meni nestručnjaku ostaje još samo Argentina: kad se zadužimo toliko da ne možemo dobiti novi kredit niti vraćati postojeće, proglasit ćemo formalni bankrot države. Tada ćemo na nekom prašnjavom križanju sklopiti ugovor, zna se s kim. Doći će sam Princ Tame, tj MMF i pružiti nam ruku spasa, uz cijenu koju znamo iz filmova: prodat ćemo dušu. To jest, dobit ćemo zadnji, "zlatni šut" kreditne linije uz obavezu promjene legislative, dovršetak procesa gušenja svih ostataka socijalne države i potpuno i bezuvjetno otvaranje tržišta.
Nastupa Monsanto, od gladnog, osiromašenog i promjenjivim kamatnim stopama šokiranog stanovništva kupuje zemljište u bescijenje. Bez razlike: njive, šume, livade, sve će postati jedna ogromna oranica za sijanje GMO soje, koju će obrađivati traktori veličine zgrade Sabora, svaki upravljan po jednim vozačem. Ostatak radne snage koncentrira se u slumovima gradova (tj svi gradovi u cjelosti postaju slumovi), bavi se drogom, prostitucijom i radom za 2 centa na sat u outsorcanim tvornicama tenisica Nike.
Gdje je sada Sime Djodan da nam obeca puste milijarde koje ce se sliti iz inozemstva.....hahahahahaha..
Nazalost; KMETJI BILI KMETJI OSTALI....
1. Sada po Hrvatskoj ima onoga što je do jučer bilo zajedničko a ''strategijski preraspoređeno'' najmanje 1.500 mlrd kuna ili 200 mlrd EUR-a novca, 5.000 mlrd kuna nekretnina, puno više znanja i iskustva o poslovanjima te raznog drugog, razmjrno više nego većina zemalja EU. Dakle, radi se o tome da je lajbek krivo zakopčan ali tako da ima svega i je stvar dospjela u klopku i više ne može haračiti nego neizbježno slijede promjene. Stvarni uvjetii za daljenje poslovanje su bolji nego ikada u povijesti, tim više što jedna posve drukčija Njemačka nakon dulje apstinencije i dominacije drugih stupa na balkansku scenu i počevši od BiH počinje iskusno preokretanje.
2. Mitovi o kalvinistima tj. staljinistima i Anti Markoviću su puki mitovi. Spominjana Milka Planinc je po SFRJ uvodila gadne restrikcije jer po vlastitim podacima ukupno stanje i poslovanje je prokokockano sedmadesetih. Brojke koje se daju su kliring, bilježenje dogovorenih podataka bez stvarnih plaćanja a sam Ante Marković kao zadnji predsjednik jugoslavenske vlade je stalno iznosio da potražuju 10 mlrd dolara od Rusije, 8 od Alžira, 9 od Iraka i tako dalje, a što nije nikada plaćeno. Sam Nikica Valentić je izdao knjigu o izgrađenih 15.000 stanova, a kasnije je još, i od toga pola Ilica i elitne destinacije sa velikim troškovima, naravno sve na društveni račun i to kao mali navodni disident. Kao i u svim sličnim veleimperijalnim režimima o tome vlada samoobmana da su ogromne rezidencije donijele velike zarade i da su izraz velikih veleimperijalnih uspjeha. A zapravo se radi o iznimnoj pijanki sedmadesetih a la ovo proteklo desetljeće te iznimnim šezdesetih a koje je moskovsko jezgro počistilo do daske po cijeloj SFRJ i instaliralo mlade jurišnike kao daleko najveće idiote u svjetskoj povijesti, koji i danas drže 95 % svega samo upravno i čvrsto i prodaju izvrnutost kao najvišu vrijednost. Ako je netko imao beskrajne prilike, uključujući do danas, to su te ekipe. Sada više nitko neće imati osjećaj da nisu imali i previše prilike.
3. Po prvi put sva moguća trošenja koja imaju veze s ljudima pomažu svemu, jer sve što se bilo kako tako potroši značajno humano spušta kulturno revolucionarno termonuklerano turboveleimperijalno haračenje s najviših nadreligisjkih i nadsvjetovnih visina i prenadimanja svime i time ujedno zamjenjuje neizbježno dugo i nemilosrdno udaranje po svemu tome
4. Po prvi put nakon 1941. godine kliring, tj. lažno plaćanje i poslovanje i na tome zasnovaneo sve ostalo lažno, više nije jedina osnova poslovanja i plaćanja te se počinje poslovati i stvarno. To u igru uvodi bitno življi i raznovrsniji svijet. Ako ste ikada obratili pažnju mogli ste primjetiti da su sve dominatne i grlate škole i njihovi pripadnici prenapadno isti u svemu bitnom, posve auutomatizirano i idiotski ponavljaju jedno te isto bez i najmanjeg pokušaja doticaja sa živim i logikom. To je znak kliringa, koji je prožeo tzv. elirte i mase kao turbodoping, osnova nasilja radi nasilja i radi napretka kliringa.
5. Do sada se radilo o tome da sve te škole spamaju i diktiraju tempo i kao netko se mora grčevito dovijavati da napravi bilo šta oko toga. Već sama ta činjenica ukazuje da je sa takvim idiotskim krdima trebalo i uvijek bilo moguće posve drukčije, pustiti ih i preusmjeravati i nabijati im tempo, udrati ih u mozak i ako treba silovati. A sada kada su konačno u klopki istinski treba obrnuto. To je sada stvarni jad i bijeda, uključujući slavne kalviniste, tj. staljiniste, koji i u takvom jadnom stanju automatizirano pokušavaju nova ubijanja, laži, silovanja i slično.
6. Ključni djelovi su u glavama i to estetski dio, naročito neodoljive privlačnosti smeća ili živog svijeta, više nego ostalo. Ljudski organizam i svijest se prirodnmo i društveno više pale na raznovrsni živi svijet ali u raznim vremenima mode instanta neodljivo privuku mozgovno slabije i oni kao idioti hrle za botoxima i silikonima i raznim sličnim. Sve je to za ljude i dovoljno je samo malo pažnje i orjentacije. U tom smislu i kalvinisti i svi mogu poslužiti za razne redovne potrebe, uz samo malo pažnje u rukovanju.
7. Ako se ikada isplati ne biti bahat i glup to je sada. Samo malim opuštanjima u naporu oko bahatosti i gluposti mogu se napraviti veoma isplativi veliki potezi. A još većim opuštanjima od toga neizbježno se postižu i veoma korisna živa čuda. Pamte u glavu i ništa više ne treba jer su uvjeti za poslovanja povoljniji nego ikada i nego što će ikada biti.
Kao što sam ti napisao, nastavljaš s proljevom i to će trajati dulje, razmjerno forsiranju nadutosti i prenatrpavanju svim i svačim. U savkom slučaju dulje od desetljeća.
Za tu vrstu problema kao tvoj, kada je proljev popraćen staljinističkim simptomima izvrtanja i pripisivanja vlastitog problema na druge, nisu nadležni Vrapče i Jankomir. Radi se o redovnoj društvenoj, političkoj i nadasve umnoj patalogiji, a što se rješava oslobađanjem od toga, ako ne ide drukčije onda silom. Inače je ne samo humaniji nego i puno djelotvorniji prethodni anatomski pristupa pa preporučam ''Čas anatomije'' (Danilo Kiš) i ''Majstor i Margarita'' (Mihail Bulgakov).
Krajem sedamdesetih smo u praski razvijali i puno djelotvornije pristupe ali se je pokazalo da se patologije modno obnavlja, pa to ne bih preporučio. A i zašto bi. Konačno smo došli do točke kada i ta modna pojava počinje osjećati slabosti i ptanje. Malo patnje i slabosti je ljekovitije od raznog drugog. nije loše ni da silovatelji budu silovani, da osjete sebe baš svojim udarnim točkama. Nije loše ni samosilovanje, sve što fiksiraš drugima da naročito straga provjeriš na sebi. Ili će to obaviti netko drugi.
Naime, u kalkulaciji iz članka u Slobodnoj Dalmaciji koju je autor ovog članka preuzeo zaboravljeno je pribrojiti plaće vjeroučitelja u osnovnim i srednjim školama koje se isplaćuju iz proračuna preko Ministarstva prosvjete i ne spadaju u onaj iznos koji se direktno uplaćuje crkvi ali također su obaveza iz ugovora sa 'Svetom stolicom'.
Po procjeni iz jednog drugog članka s H-altera
http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/benedikt-xvi-kao-hrvatski-ustavni-faktor
godišnje bi taj iznos mogao biti gotovo 250 000 000 kn.
Vjeronauk je uveden u jesen '91. Kad tih 18 godina pretvorimo u eure bilo bi to još dodatnih oko
600 milijuna eura !
malo ekonomskih, uglavnom beljezgarija.... i miješanja krušaka i jabuka...
većina kasnije nabrojanog uvjetno rečeno stoji...
malo šovinizma i simplificiranja oko hercegovaca (daleko da je praksa RH po tom pitanju pozitivna, ali opis autora je površan i sukladno tome pogrešan)
bad news: morat ces psihijatru napomenuti da patis i od manije proganjanja - izgleda da ti se pricinjava kako si neprestano okruzen staljinistima!
''good news: ovo je prvi put da se iz tvoga komentara moze razabrati sto zelis da kazes!
bad news: morat ces psihijatru napomenuti da patis i od manije proganjanja - izgleda da ti se pricinjava kako si neprestano okruzen staljinistima!"
Ne brini. Imam i previše iskustva s tim a ujedno smo već stvar doveli do sloma na pojedinim područjima, tako da su ovo šifrirani znakovi beskrajnim snagama po bojištima.
Ako malo baciš oko na bojište lako ćeš zapaziti da je defintivno slomljena i u poptunom rasulu najmoćnija staljinistička pojava - krak koji je sustavno silovao građevinarstvo, prostor, infrastrukture i sav novac s tim u vezi, praktički kičmu svega ili skoro 50 %. Tu je već obrnuto i pozivam od suzdržavanja od bilo kakve pobjedničke bahatosti nad tim jadom i bijedom.
Razni drugovi krakovi si samo umišljaju da su žilavi i jaki. To je pusta tlapnja. Npr. u zdravstvu, viskom obrazovanjau i sličnim sa stručnošću povezanim procesima sada isti krakovi, nakon što su im srezane građevinske i estetske doze, patologiju duboke ovisnosti utažuju tako da doslovno ubijaju ljude ili ih kao instant menadžerska masa u veći organiziraju orvelijanski. Orwell je bio visoki tajni predstavnik Kominterne iz Moskve zadužen za eksperimente na španjolskom građanskom ratu kao poligonu i time je dragocijeni izvor koncepcije i škole. Zbog toga smo u odnosu na zadnji jaki val kod nas krajem šezdesetih u Zagrebu (Holjevac i sve iz tog doba) te početkom sedamdesetih bili, kao što se vidi, više nego spremni. Dok je npr. u Beogradu Danilo Kiš ostao praktički sam zajedno sa šačicom, a u cipelarenje su se jako uključili i navodni vodeći protivnici staljinizma, zapravo turboneostaljinisti kao praksisovci Mihailo Marković, Ljuobomir Tadić, Svetozar Stojanović i slično, u Zagrebu smo strategijom i taktikom udaranja i nabijanja tempa tom neodoljivo privlačnom konkurentu i diktatoru uvijek imali punu podršku najboljih djelova ženskih mreža, stvarne manjinske elite, podosta navijačku i logističku podršku masa i slično. Dok smo se mi susvreno danju i noću kretali i operirali baš svuda staljinizam u vidu samo upravljanja i djelomično maoizma kao kulturne revolucije se je sve više i više zatvarao u bunkere i utvrde te sve više bježao sa javnih, intimnih i drugih ključnih prostora. Bili smo toliko jaki da smo davali ključnu podršku sličnima po Sloveniji. Taj presing i oslobodilačko djelovanje nikada nije stalo. Razne snage su toliko prekaljene i rutinizirane da otresu staljinizam otresu i uklone lakše nego muhe jer znaju da je to odavno stvar užih djelova svijesti, praktički uske estetike privlačnosti.
Po tim drugim područjima staljinizam je još jak, pomiješan i obogaćen s drugim izmima, a naročito s nadreligijskikm koncpecijama novca koje je u okviru ljenjizma razvijao baš Staljin osobno, kao šef logistike tj. pljački. No, to je također pitanje trenutka pred slom osim u djelu nadreligije novca gdje će to trajati još dugo obzirom da postupci uključuju i lobotomije. U svemu drugom je blizu kraj i nareligija novca i defanzivi će se brzo naći na velikim mukama.
Ključno je ne, tj. da se svi što više sudržavaju od pizdarija nakon slomova staljinizama i vezanog po raznim područjima. I to ''ne'' i suzdržavanje od pizdarija ne samo iz pukog morala, pameti, altruizma, iskustva i raznog nego još više i u prvom redu zbog toga što su to čisti autogolovi a u dobrom djelu i samoubojstva, obzirom da se ista jednostavna puka neodoljiva privlačnost u vidu raznih izama i sranja non stop nudi kao besplatni kupleraj i švedski stol (staljinizam je samo istaknuti vid općenitijeg preseravanja) a posla, izazova i svega živog i mrtvog je više nego u pričama.
Zaključno, ne brini za to nego za ''ne'' i ostalo dok se odvijaju zbilja impresivne žive igre, nadigravanja i šta sve ne. Sada i vrapci zbilja znaju da se dešava nešto iznimno, nešto posve drukčije nego što su iskusili i zbilja je zadnja budala svatko tko si umišlja da se živi svijst okreće i vrti oko njegovih bilo kakvih tikova i fikcija.
Nemoj se uvrijediti, ali ja apsolutno ništa ne razumijem o čemu ti pričaš. Nakon tri rečenice imam samo upitnik iznad glave, kao u crtiću. Možda imaš nešto vrijedno za podijeliti s nama, ali stil ti je očajan: barataš isključivo općim pojmovima bez konkretnih primjera, tekst ti je pun višestrukih referenci i aluzija koje nitko ne može razumjeti niti povezati. Pokušaj prevesti svoje postove na hrvatski, to jest, piši direktnije i konkretnije.
izbjegavas kritizirati EU zbog dvostrukih standarda. Naime , pod pritiskom EU, Telekom Hrvatske je privatiziran i prodan Njemackom Telekomu koji je tada bio
drzavna firma. Kako to objasniti , da se firma privatizira i proda drugom drzavnom
subjektu. Sve vlade od osamostaljenja nisu djelovale u interesu Hrvatske i njenih gradjana nego su se iskljucivo fokusirale na ulazak u EU, sto nas je mnogo kostalo.
''Nemoj se uvrijediti, ali ja apsolutno ništa ne razumijem o čemu ti pričaš''
Florofil, nema uvreda jer nam tema nije osobno vrijeđanje i naše osobe nego sve drugo.
Pojednostavljeno, pričam o tome da sao upravljanje po vodstvom partije u svim varijacijama (staljinizam, neoliberalizam ...) ne samo što isključuje ostale organizacije, poslovanja, živi svijet pa i književni, nego fizički nije i ne može biti jedina opcija. To tim više jer je to prilično prazna i neodrživa pušiona, nemistični kuplaraj poji počiva na neodoljivoj privlačnosti uzurpuranja, silovanja, parazitiziranja i automatskog preseravanja.
Tako je npr. besmileno i više nego dosadno kada samo upravljači kada im udari tik u primozak traže industriju i proizvodnju kao u Njemačkoj, stvarna ljetovanja i seks, beskraj klasnih i svih drugih podjala i šta sve ne. To nije ni konformizam ni lapurlartizam ni razno redovno nego bitno gori Monty Pyton jer je taj beskrajni ološ u stanju biti agresivan, uporan, do beskraja automatiziran, fikcionalan i šta sve ne.
U smislu čovječnosti čovjeka javljam da je gotovo sa tavkim pripremama za igru (predigrama), da su konačno krenule igre te da se samo upravljanje i svim varijacijama iz samoproglašenog jedinog subjekta već pretvorilo u objekt. Rzmojerno silovanju može očekivati biti silovano, razmjerno beskrajnom nadreligijskom iživljavanju i nadimnaju novcem i nekretninama te derivartima i kamaterenju i raznom sličnom može očekivati biti na tretmanu oko tih pitanja i inventura ...
Jer građevinarstvo pamti, pjesnik pamti i razno pamti a još širi sastavi su skloni pristojnosti, što uključuje uzvraćanje pažnje i briga pa partnere, okoliš, prethodno i ono što slijedi. A u pravim igrama se ne ne može izbjeći da svi izrazi i sve dođe do izražaja.
Ili skraćeno, za svbakog pojedinca. Nije na dnevnom redu šta ja ili mi možemo i hoćemo samo upravljati, uključujući pohračkati ili se ljutiti, nego je na dnevnom redu uloga lika i djela tog ''ja'' ili ''mi'' u predhreaklitovskom, heraklitovskom i postheraklitovskom svjetu. Ne samo što je živi svijet prestao biti naivan i što je iskusan nego su dodatno krenule prave igre u kojima sve to dolzai do izražaja i svi vide sve pa više nema potrebe za pokušajima da se ''ja'' i ''mi'' samo upravno nadređuje svemu i svačemu.
Dolje kardeljističke pušione ! Živio živi svijet pa ma kakav bio!
A pritisku EU se moralo podleći? Zašto Slovenija 90.-tih nije podlegla, nego tek kad su na vlast poslije 2000.-te došli desničari? Čini se da je to u prirodi desničara kojima se patriotizam svodi tek na punjenje vlastitih džepova, a na uštrb nacionalnih dobara i interesa cjelokupne zajednice, potom glumataju kako je to zbog "pritisaka izvana". Tko podliježe pritiscima EU taj je nesposoban voditi zemlju. "Pritisci izvana" je sintagma koja dobro dođe da se raji zamagli i ono nešto zdravog vida.
Kako to da SFRJ pod Titom nije podlegla sličnim pritiscima u još gorim uvjetima?
Nije ni Hrvatska "podlegla", nego tek 2000-te kad su na vlast došli "detuđmanizatori" - prvo "ljevičari", a nakon njih "desničari".
Prodajte dionice bez obzira koliko ste izgubili na njima jer ćete izgubiti još više.
A ako nemate posla, nemate para i sve ovo gledate, ne vidim razloga zašto niste na ulici i organizirate prosvjed?!
Nismo došli do ruba, nego smo već pali, samo je pitanje dana kada će nam reći istinu. Svi ti Tuđmani, Račani i ekipa se nisu i neće brinuti za nas, brinite se sami za sebe. Zaboravite te HDZe i SDPe, sve je to isto... na kraju dana, važno je da imate nešto na tanjuru, zar ne?
Pitajte Jadranku i Milinovića kada su zadnji put otišli u trgovinu i skuhali večeru za 20kuna?
Nije to baš tako kako bi ti htio da je, ali je točno da je za raskroj Hrvatske bilo dovoljno manje od desetljeća i jedan Tuđman praćen čoporom plaćenika.
----------------------
To što ti nazivaš ljevicom, ili "ljevicom" ja ne smatram ljevicom nego isključivo "ljevicom", po mnogočemu bliskoj hrvatskoj desnici.
Jedino nas moze izvuci turbo kapitalizam bez imalo milosti.Sve kompromisno kvazi socijalno/humanisticke opcije su sad zakasnjele.
Za to nam ne trebaju samo kapitalisti kojih ovdje i nema od 1945. nego se partijski podobnici i djeca narodnih heroja, jugo-oficira predstavljaju poduzetnicima. nego i veliki civilizacijski skok prema iskustvima drzava koje imaju dugu pluralisticku tradiciju.
Za to je potrebna lustracija i zakon o ispitivanju podrijetla imovine.
Ozbiljno i kompetetivno obrazovanje, uvezano sa poduzetnistvom i dakako suvisla pravna drzava.
Ne znam zasto sam skeptican da ce se to ostvariti...
Ako sam ja maznuo 1000 kuna, omogućio mojim adlatusima da pljačkaju, mijenjao zakone, upregnuo državu i propagandnu mašineriju da bi bih takvu praksu legalizirao i legitimirao, a ti kao moj politički istomišljenik, te slijedom takvih okolnosti gdje se narod već navikao da bude pljačkan, mazneš 10 milijuna kuna - nisi ništa veći lopov od mene.
No da se ne bismo zavaravali Tuđmanova "famiglia" uopće nije maznula malo. Kad su Tuđmanovi maznuli, na primer, kuću u Nazorovoj nije to tada bilo malo (makar u usporedbi s današnjim Todorićevim dvorima tako izgledalo), ipak strašnija je bila poruka koju su odaslali jer je naznačila koje će sorte biti buduća pretvorba i kakvom će se obliku kapitalizma otvoriti vrata - sve zakrinkano višim, nacionalnim interesima.
No, okej, zabave radi idemo uzeti da si u pravu i da je Tuđman kriv baš za sve. Možeš li u tome slučaju objasniti kako to da nakon njegove smrti, u slijedećih 10 godina vladavine "detuđmanizatora" (ne samo Račana & co, Tuđmana se odrekao i vlastiti HDZ) stanje nije poboljšano ni za milimetar? Nego je još - pogoršano?
Iako su neki suđeni, niti je tko od tajkuna i lopuža strpan iza rešetaka, niti je ikad otkriveno tko su onih famoznih mitskih "200 bogatih obitelji", niti je išta od silne opljačkane bivše društvene imovine vraćeno - dapače, rasprodano je i razneseno sve živo i mrtvo, i to *strancima*. Malverzacije iz Tuđmanovog vremena danas nam se čine kao dječja igra, a se njegova obitelj, godinama prozivana teškim mafijašima, kao puka sirotinja. Kako to?
Možda jednako tragikomično kao kad HDZ optužuje SDP, sa koalicijskim partnerima (jedan-jedini puta na vlasti - prije 8 godina), za današnje nevolje?
Ili, jednako apsurdno i tragikomično kao kad HDZ i njegovi obožavatelji optužuju za sve današnje nevolje Srbe, socijalistički sustav, samoupravljanje i ostale "duhove prošlosti"?
Ostaje jedino logičko rješenje:
- KRIVI SU ONI KOJI SU KROZ PROTEKLIH 20 GODINA OBNAŠALI VLAST
- KAO I ONI KOJI - U SVOM KOKOŠJEM SLIJEPILU - TO NE UVIĐAJU I DALJE JE PODRŽAVAJU
Inače, poznata su istraživanja o ulozi osobe (pojedinca - misli se na "značajne" osobe a ne na "topovsko meso") u povijesti i zaključak je - iako ona nije od primarnog značaja (naime, povijesne okolnosti stvaraju ličnosti koje ih, eventualno, moderiraju u smjeru drugčijem no što bi to činile neke druge osobe na njihovu mjestu), mnogi događaji odvijali bi se drugim tijekom da nije bilo tih jedinki.
U tom smislu, Tuđman ne može izbjeći svoj dio odgovornosti - kako za rat, tako i za poratna zbivanja!
Po intelektualni profil Milana karakteristična je činjenica, da on uvijek uzima u obranu najveće gnjide ovoga naroda. Mora da osjeća instiktivnu privlačnost spram njih.
P.S.
lijepa karakteristika kritičara svega što miriše na socijalizam je, proglasiti ljude koji su ovako ili onako povezani sa njime (barem po zamisli kritičara) - NOTORNIM BONVIVANIMA! Baš suštinska kritika!
A uza sve svoje mane i pogreške, taj mačak, taj vama toliko mrski i nepodnošljivi Franjo Tuđman, je neosporno najuspješniji i najveći hrvatski političar i državnik sve tamo od srednjeg vijeka naovamo. Tu nema nikakve dvojbe, to je jednostavna, neporeciva povijesna činjenica - ono o čemu su svi prije njega samo sanjali, on je *ostvario*.
I naravno, kako je najviše zaslužan, tako je najviše i odgovoran, za niz raznih stvari, ali njegove odgovornosti *za rat* jednostavno - nema. Rata bi bilo *tko god* da je u Hrvatskoj došao na vlast, posve svejedno, jer Srbija nije htjela dopustiti raspad Jugoslavije. Razlika bi bila u tome, da bi bez Tuđmana ishod rata za Hrvatsku bio daleko nepovoljniji - završili bismo poput Bosne, kao država-zombi, skrpani međunarodni protektorat, s genocidnom državom u državi "krajinom", bez ikakve perspektive ili budućnosti.
A tko je sa strane Hrvatske potpisao dogovor o podjeli BiH i stvaranja "države-zombi" ako ne Tudjman?
-nikakvu ja amnestiju nisam spominjao. Samo sam, tragom tvojeg komentara
"Upravo je tragikomično okrivljavati Tuđmana, koji je *umro prije 10 (slovima: deset) godina*, za današnje nevolje. " (Milan Knežević)
priupitao, nije li jednako tragikomično okrivljavati komuniste, socijaliste, SDP, Srbe,... - koji su "umrli" prije 20, 15, 8...godina?
-ne da mi se s tobom raspravljati o „bitnoj“ razlici između HDZ-a i SDP-a jer ionako ne bi shvatio, stoga ću ukazati na najbanalniju razliku:
U proteklih 20 godina, HDZ je bio na vlasti 16 a SDP 4 godine. Pametnome dosta. Daklem, ako prihvatimo tvoju tvrdnju da „među njima nema bitne razlike“ (da su podjednaki lopovi) onda su oni prvi BAR 4 PUTA VIŠE POKRALI OD OVIH DRUGIH. A to ipak jeste bitna razlika, jelte?
-Što pak se tiče tvog hvalospjeva Tuđmanu i snu koji si, zajedno s njim, „sanjao od stoljeća sedmog“, samo ću ponoviti (nepovezano, jer sam drugdje to elaborirao potpunije) neke stvari, koje najbolje ilustriraju domete tog
„najuspješnijeg i najvećeg hrvatskog političara i državnika sve tamo od srednjeg vijeka naovamo“ (Milan Knežević)
1) o Milanovu vođoljublju i srceparajućem, nekritičkom „domoljublju“:
(vođe kojega bi – da nije na vrijeme umro - kako je svojevremeno izjavila Carla del Ponte, čekala ista sudbina kao i Miloševića pred Haaškim sudom):
Himnospjevni krpoljubi
mjere otkucaje srca
Kao jarbol ukrućena
gomila u transu grca,
dok plahta veselo vijori
s motkina vrhunca
hladeći se, što od užarene
mase, što od sunca.
(Fedor Pilgrim)
2) o „krivici za rat“
najviše baljezgaju ljudi koji su bili najviše angažirani u njegovu pokretanju. Oni koji su od prvog dana bili za očuvanje mira, jer su znali kuda vodi rat (u ostvarenje „sna od stoljeća sedmog“, jelte – što pomalo baca sumnju na Tuđmanovu nevinost u cijeloj stvari. Naime, poznato je da psihopati često žele po svaku cijenu ostvariti svoj san, bez obzira na žrtve), sposobni su objektivnije procijeniti doprinose bratskom klanju, radi ostvarenja svojih psihopatskih snova. Nesporno je da Milošević snosi najveću odgovornost, a podjednako je nesporno da Tuđmanove odgovornosti za rat itekako ima. To pokazuju događaji i masa dokumenata te transkripata koje ti, naravno, ne priznaješ.
3) o onima koji su – uz „velikog Vođu“ - krivi za ostvarenje „sna od stoljeća sedmog):
A onda neka pogled bace na sebe i položaj onih koji su im osigurali tu pobjedu, pa će im sve biti jasno.!? Hoće? Netko je rekao “narod je stoka” (a one osjetljivije dušice podsjećam da ga je i Isus uspoređivao sa ovcama), a zna se – stoka samo muče i slijedi vođe krda bez razmišljanja. I u propast. Dakle,
-pokrenuli su prevrat iz svojih interesa
-promovirali su se kao promicatelji narodnog interesa
-krvavom silom su ostvarili SVOJ interes
-lopovlukom su se obogatili
4) o cijeni sna „ od stoljeća sedmog“:
oni koji imaju dugo sjećanje i pamćenje,
oni koji nisu opterećeni nadresiranim floskulama koje ponavljaju kao frustrirani papagaji,
oni koji vide tko je sve bio na čelu separatističkog pokreta,
oni koji nisu zaraženi virusom nacionalizma,
oni koji su sačuvali barem minimalnu porciju objektivnost,
oni kojim ne fali ljudskog poštenja, morala i humanizma
ZNAJU
-zašto je poginulo 250000-300000 ljudi
-zašto je izvršeno bezbroj silovanja
-zašto se nakupilo na hiljade tjelesnih i psihičkih invalida
-zašto je izvršeno na tisuće ratnih zločina
-zašto je porušeno na desetke tisuća objekata
-zašto je srušeno na tisuće spomenika učesnicim NOB-e
-zašto je popljačkano na stotine (tisuće?) privrednih subjekata
Ako je to učinjeno zbog UGROŽENOSTI NARODA (ili radosti zbog ostvarenog “sna od stoljeća sedmog”?), onda ovaj narod NE ZAVRJEĐUJE VIŠE od pobrojanog.
MANJINA, međutim, ZNA:
SVE JE TO UČINJENO ZBOG OSTVARENJA INTERESA USKOG SLOJA - U SOCIJALIZMU FORMIRANE - NACIONALNE BURŽOAZIJE.
Po principu - BOLJE PRVI U SELU NEGO DRUGI U GRADU. Zato su "grad" razbili na majušna "sela" U KOJIMA SU ONI NEPRIKOSNOVENI GOSPODARI!
A narod uživa što više nije ugrožen.
5) o položaju običnih ljudi koji su ostvarili svoj “san od stoljeća sedmog):
smanjuju se prava zaposlenima
smanjuju se prava nezaposlenima
smanjuju se prava pemzionerima
smanjuju se prava ženama
smanjuju se prava ljudima na bolovanju
smanjuju se prava ljudi željnih umjetne oplodnje
smanjuju se pravazdravstveno osiguranim osobama
i još štošta...
RADNIČKA PRAVA U HRVATSKOJ OD 1975. DO 1990.
1. Suvlasništvo zaposlenih u društvenoj imovini
2. Suodlučivanje o raspodjeli dohotka i o plaćama
3. Potpuna sigurnost radnog odnosa
4. Pravo na društveni stan ili na vrlo povoljan kredit
5. Pravo na doškolovanje uz rad na trošak poduzeća
6. Pravo na besplatno školovanje djece
7. Pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu
8. Pravo na punu mirovinu sa 35/40 godina staža
9. Plaćeni dopusti (za rodilje, za studij itd.)
RADNIČKA PRAVA U HRVATSKOJ POSLIJE 2010.
1. Bezuvjetno služenje pretežno stranom kapitalu
2. Najamni odnos i rad na odreneno vrijeme
3. Potpuna nesigurnost svakog posla
4. Do stana samo vlastitim novcem ili na kredit
5. Doškolovanje ili prekvalifikacije na vlastiti trošak
6. Do kvalitetnijeg školovanja djece vlastitim novcem
7. Do sve više zdravstvenih usluga vlastitim novcem
8. Umjesto mirovina - police mirovinskog osiguranja
9. Trudnoća - kao jednostrani raskid radnog odnosa
(Ivo Jakovljević Novi list)
A narod uživa što mu se - u ostvarenom “snu od stoljeća sedmog” - sve što je sanjao, tako sjajno ostvarilo.
Da si pažljivije pročitao, uočio bi da sam već napisao da je odgovornost HDZ-a *najveća*, i tu uopće nema spora. Činjenica što se SDP ipak bitno ne razlikuje ne potječe od kvantitete lopovluka (gdje je HDZ neprikosnoven), nego od *kvalitete vladanja*.
U te 4 godine SDP i njegova koalicija imali su priliku preokrenuti, ili barem ublažiti, negativnosti koje su pritiskale ratno i rano poratno razdoblje HDZ-ove vladavine. Svi smo se tome nadali. Nažalost, nisu učinili bukvalno ništa, nego su stanje čak *pogoršali* - zadužili se do grla i krenuli rasprodavati sve živo. Kad se "detuđmanizirani" HDZ vratio na vlast, ta idiotska "gospodarska politika" samo je nastavljena, i opet, još pogoršana.
U istom naopakom smislu, evo proričem - neka buduća treća vlast neće promijeniti baš ništa, jer jednostavno više ne može. Upali smo u zatvoreni krug kolonijalnog dužničkog ropstva. Domaća proizvodnja je uništena, strancima prodane banke ne žele financirati bilo kakvu industriju koja bi bila konkurencija njihovoj, a dignuti krediti moraju se vraćati. Hoće li nam članstvo u EU tu pomoći, ili ne, ostaje da se vidi.
Što se tiče Tuđmana, ti se ponašaš kao i uvijek - kada na jednostavne činjenice nemaš što odgovoriti, kreneš pisati besmislice bez ikakve sveze i reda. Kakva sad "Carla del Ponte", kakvi "transkripti", kakva "radnička prava", kakvi bakrači? :-)
*Rat je bio neizbježan, jer Srbija nije htjela dopustiti raspad Jugoslavije.* Izvuci glavu iz pijeska i suoči se s tim. Pogledaj, recimo, bosanske Muslimane - nit' su htjeli rat, nit' su ga uopće imali čime voditi, pobogu, čak su se *nudili Miloševiću da ostanu* u "krnjoj Jugoslaviji", pa kako su prošli!? Da je ovdje na vlasti ostao Račan, i nama bi se isto dogodilo.
"*Rat je bio neizbježan, jer Srbija nije htjela dopustiti raspad Jugoslavije.*"
Ovo sto ti prodajes kao razlog je prica za malu djecu. Evo ti razloga zasto je rat bio neizbjezan:
"3) o onima koji su – uz „velikog Vođu“ - krivi za ostvarenje „sna od stoljeća sedmog):
...
-pokrenuli su prevrat iz svojih interesa
-promovirali su se kao promicatelji narodnog interesa
-krvavom silom su ostvarili SVOJ interes
-lopovlukom su se obogatili"
"MANJINA, međutim, ZNA:
SVE JE TO UČINJENO ZBOG OSTVARENJA INTERESA USKOG SLOJA - U SOCIJALIZMU FORMIRANE - NACIONALNE BURŽOAZIJE.
Po principu - BOLJE PRVI U SELU NEGO DRUGI U GRADU. Zato su "grad" razbili na majušna "sela" U KOJIMA SU ONI NEPRIKOSNOVENI GOSPODARI!
A narod uživa što više nije ugrožen."
U taj uski sloj nacionalne burzoazije spadaju podjednako Milosevic i Tudjman, kao i hrvatski i srpski tajkuni te velik dio politicara i crkvenjaka.
Stvarna radnička prava u Hrvatskoj od 1975. godine nisu ni približno kako si naveo nego puno složenije, različitije i ekstremno neujednačeno, u rasponu da je dvije trećine radnika u manje-više kazneno-logorskim uvjetima a koji se također bitno mijenjaju dok je jedna trećina uključena u elitne silovatelje, partiju i njezine trabante, koji uvijek, pa i sada, čine više od 50 % likova brojem i više od 90 % uzurpiranog svega.
Ono što si naveo za razdoblje 1975.-1990. g. se zapravo odnosi na razdoblje 1975.-1981. g. na trećinu privilegiranih radnika. Ostale dvije trećine tada imaju najbolje uvjete ali oni se sastoje u tome da mogu služiti i financirati stanove, vikendsice i aute gospode samo upravljača dok oni od toga nemaju ni 1 dinar ili kunu.
U tom smislu je slično netom proteklih 5-6 godina pod Sanaderom.
Ali nakon toga dolazi 1981. i 2010. godina, kada gospoda prekrcana plijenom kažu ''jebite se'' i kada i ova privilegirana trećina biva vraćena u logor za silovanje i fukanje, uz stezanje kaiša. Suvlasništvo i suodlučivanje, potpuna sigurnost radnog odnosa, pravo na društveni stan ili na vrlo povoljan kredit, pravo na doškolovanje uz rad na trošak poduzeća i razno drugo su čiste tlapnje i porez na budale i idiote, što, kao i Staljinov ustav iz 1930. i gebelskovska i sva suvremene spin i spam automatska ponavljanja, služi za stalna čišćenja i ispiranja mozgova od bilo kakvog ''neprijateljskog'' uticaja, naročito da mozgovi ne bi razmišljali o onome što svaki dan vide i u čemu sudjeluju.
Pitanje koje su stalno postavljali kod nas jest šta je kapitalom koji je partija krajem 1944. i 1945. donijela iz šume. odgvoro je logičan - kapitaliziran je i stalno se rentira.
Nakon razdoblja 1981.-1990.g. kada je bilo jasno da partija i s njome povezane snage neće niti 1 dinart podjeliti sa zakonitim suvlasnicima, stvarnim financijerima i ulagačima te vjerovnicima, iste snage su spinale i spamale u smislu da navuku velika oečkivanja do novih starih prekaljenih partijskih snaga udbaša i tzv. tehnomenadžera. Najmanje 2/3 stanovništva je bilo dobro upućeno da je to isto to ali da se u gužvi ipak otvaraju bolje naronofrontovske šanse nego sa čvrstim bunkerima prethodnog neostaljinističkog razdoblja.
Sve ukazuje da su strategijski dobro procijenili:
- da se nisu tome priklonili te da su se čvrsto držali uz partiju bilo bi kako su na zadnjem kongresu molili vodeći, da se drugovi Milošević i Šuvar nekako dogovore. Obzirom da je Milošević imao odmetnutu bandu JNA i razno a Šuvar nije imao podršku nikoga, Šuvar je mogao samo kapitulirati i Milošević i njegovi su mogli preuzeti sve već odlukom same partije koja po ustavu ima svu vlast i sva prava a nikakve stvarne obveze. Kako bi to izgledalo moglo se dobro vidjeti i dalje se dobro vidi po svjedočenjima
- ovako je većini glava na ramenu i nisu proveli dvadeset godina u logoru silovani a još k tome su proces strategijski doveli u klopku tako da novca, nekretnina, mogućnosti, znanja i svega ima bolje nego ikada. Ama baš sve snage svih vrsta imaju sadam kada počinju prave igre, bolje i potpune prilike za iskazivanje, kao nikad u povijesti, i to ovdje najbolje i najraznovrsnije u svijstu uopće. Snage koje hoće nastaviti zlatno doba mogu to slobodno nastaviti u Srbiji pa i u Crnoj Gori a snage koje hoće sve vrste borbe u BiH imaju najidealnije mogućnosti za to. Ni Hrvatsku koja predvodi ne treba procijeniti, svi koji hoće mogu silovati i biti silovani i iskzati se u svemu. Samo što ovaj put izrazitije nego dosad trebaju imati na umu da smo i mi uvijek u igri a da smo sada i te kako u igri, rasporeeni sve i svuda tako da i sami ne znamo kao i gdje ali znamo da naš udio u igri jest osnova a ne neka puka izvanrubna alternativa
Dakle, prave igre su konačno krenule i svatko se, htio on to ili ne stalno iskazuje, sada i onim svim od prije jer pjesnik pamti, građevinarstvo i prostor pamte i razno pamti a ono što se ne postoji a stalno je osnova ne samo pamti nego i kreiira, misli o svoj igri, razigrava i diktira tempo.
Samo upravljači, forseri bez pokrića, nostalgičari fikcija i razna druga parazitska i rentijerska bagra, kucnuo je trenutak prave provjere svega i naročito iskazivanja u minimalizmu, da li ste za dovoljan i održivi ili za reciklažu i zbrinjavanje otpada. Tko se ne trgne nikada neće stići na nove žive programe a o gozbi može nostalgično zdvajati za vremenima kada je sve izgledalo automatizirano za uzurpiranje, silovanje i zabave te vrste.
Kakav sofisticirani složeni razvitak igre, u kojem je ama baš svaka nijansa i točkica bila bitna i daje impresivne mogućnosti za dalje! Koji izazovi! Kakvo izobilje mogućnosti i raznog, življe nego ikada!
P.S. Iz razloga čovječnosti čovjeka koristim priliku i pozivam sve snage pretovarene plijenom i na izdisaju da se malo oslobode tako da se jave i sve to predaju, mirno kapituliraju i lako ćemo ih zbrinuti, stvarno, tako da se preporode. Ali neka to bude posve promišljeno i dobrovoljno jer onima koji i milimetar dvoje oko toga nismo u stanju pomoći, možemo ih i uz najbolje namjere prema njima samo nepovratno ukopati u debele naslage smeća.
Za beskrajne idiote je već malo teže, tu istinski nismo u stanju osim ako se nakon bezuvjetne kapitulacije sami malo trgnu i sustavnom uljudnošću i pristojnošću daljnjih niz godina ne steknu neko povjerenje šireg narodnog fronta, uključujući krajnje sumnjičave anarhiste i sitnu mafiiju.
Ovo je vrlo dobro pitanje. Reagirajući emotivno, osobno sam valjda stotinu puta rekao da ja to nikada ne bih učinio. Valjalo je odbiti Dayton, nastaviti savez s Alijom, pregaziti Banjaluku, dotući četnike i završiti sve to jednom zauvijek...
A sad ću se javno politi kantom hladne vode i opet pročitati posljednju vlastitu rečenicu. Pobogu. Ludost. Rat se dobija glavom, ne samo srcem. Nema pravde u ovoj dolini suza, tu vlada samo hladna sila i računica.
*Nije bilo drugog izbora.* Ni Tuđman, ni Alija, sve da su i htjeli, jednostavno *nisu mogli* odbiti Dayton. Točno, Banjaluka je bila pred padom, a "Republika Srpska" pred slomom, ali zapravo nisu imali kamo, nego pristati.
Kao prvo, to je značilo kraj rata - više nema mrtvih, više nema ubijanja i razaranja. Kao drugo, The Gazda je rekao da i četnici nešto moraju dobiti. Koga briga što su prije toga poklali stotine tisuća ljudi i raselili milijune? Nacistička Srbija je još uvijek tu blizu, preko Drine, i ne fali joj ni tenkova, ni aviona. Kao treće, gospodo Rvati & Muslići, ako ne pristanete na Dayton, *vi* ćete biti proglašeni agresorima, a Srbi mirotvorcima. Kako? Pa jednostavno, eto, Srbi su za prekid sukoba, a vi - nastavljate rat. Ostajete sami. Ali, ali... nema ali, nego potpisuj.
Kao četvrto, Tuđman je upravo Srbima nanio najveći vojni poraz u povijesti i čvrsto stao na hrvatske međunarodno priznate državne granice. 'Aloo..? Da parafraziram ljubičicu bijelu, upravo je bio natjerao "Savu da potekne uzvodno". Nakon pet godina rata i razaranja, pobijedio je. Zašto bi sve to riskirao?
Dakle, kako već rekoh, Dayton zapravo uopće nije bio izbor. O nepravdi možemo koliko god hoćemo, ali poltika je umijeće mogućeg, a jebeni svijet je takav kakav jest.
Izgleda da kod nas sve uzurpatorske strukture, arhitekture ... i dalje, non stop drže pod ''radnici'' sve društveno-političke radnike, tj, sav aparat režima koji je i službeno i stvarno stavio šapu na sve kao da je njegovo povjesno i nadsvjetovno pravo, vlasništvo i avangradna uloga. Tj. da su radnici kada im to treba.
U biti su u pravu u tom svom izvrnutom stvarnom sustavu samo upravljanja i sveopćeg uzurpiranja. Oni non stop oko toga neumorno rade, do patološkog stupnja kao npr. 83-godišnji Ante Todorić koji je na čelo postavljen još 1957. i razni stariji od njega. A oni što sve ostalo stvarno rade su po njima sirovina za njihov radnički trud, tj. također si neki radnici ali više nego pomoćni. više sirovinska baza nego radnici. Ako ne vjerujete samo malo pažnje na lik i djelo Slavka Linića i razne lažne revolucionare.
No, u općem smislu svi oni što rade su u trećini dobili društvene stanove i ostalo rubno, i to u zaltnim vremenima zvanim ''jesu krali ali su i nama dali'' druge polovine sedamdesetih i za Sanadera te nekih 5 godina pod Holjevcem prije nego je to sve počišćeno. I ti radnički profiteri su skupo platili tu svoju privilegiju, cijeli život za režim siluju vlastitu obitelj i sve oko sebe a okoliš zagađuju iznimno.
Malko čovječnosti čovjeka je sada potrebnije nego ikada u povijsti jer kao nikada imamo preko 50 % čovjekolikih stvorenja, koji su nama bliski a vječnost uzurpiranja i turboveleimperijalnog rada ih je dovela u situaciju da se pretovareni plijenom pretvaraju u beskrajne naslage smeća koje će ih uskoro udaviti za sva vremena ako ni malo ne pomoggnu sebi olakšajući se, a što automatizirano idiotizirani i patološki ovisni o plijenu nisu u stanju.
Tko nije u stanju ili neće pomoći tom beskrajnom stvarnom čovjekolikom jadu i bijedi može pomoći sebi tako da se opusti i sa puno manje napora nego inače malo baci pogled i orjentira se oko rakve agonije pored izobilja mogućnosti koje se pružaju na osnovi izobilja novca, znanja, prostora, potreba i volje.
Biti čovjek je lakše nego ikada, treba se samo malo opustiti i uživati.
''Ap & Balad, što se tiče radničkih prava, ona su ostala na potpuno istoj razini kao u SFRJ sve do 1995. godine, kad je donesen Zakon o radu (stupio na snagu 01. 01. 1996.), i kada je radni odnos oslobođen ideoloških kvalifikacija i utvrđen kao ugovorni odnos."
U sustavu samo upravljanja s partijom i aparatom zakoni nisu nad sustavom nego su dio široke materije i fikcija koje služe samo upravnom iživljavanju. To niej samo formalno nego je još više stvarno jer u svim bitnim konkretnim odlukama i potezima se sa preko 90 % samo upravljača ''za'' odluči i postupi uvijek za što više iživljavanja, preseravana i sranja na društveni i zajednički račun.
U tom smislu nije čudo što je SFRJ i post SFRJ, RH i ostalo, proizvelo i proizvodi razmjerno 10 x više promjena propisa, pojedinačnih odluka te 250 x više različitih konkretnih postupanja nego itko ikada. Ni jedan poslić, ni jedan akt, ni jedno radno mijesto, ni jedno dnevno postupanje ... u tom sustavu i neodoljivoj privlačnosti preseravanja po formuli ''nama samo preseravanje, a plaćanje i srevisiranje te sve ostalo vama'' ne može biti oslobođeno utcija tog sustava, osim u mjeri ako se kateri iznimno i praktički ilegalno izbore.
Pravo čudo je što toga nema više i što to nije apsolutno zagadilo sve. A ta misterija zašto nije i zašto je kraj 2010. godine u znaku viškova novca, nekretnina i raznog u sve jačoj klopci je ključ svega. Radi se o tome da je naš front stalno djelovao u sjeni, puno šire i složenije nego što itko zna i može pojmiti, pa sada kada se otvaraju mogućnosti i spomenute zakone, odluke, postupanja i sve lako koristimo i inventuri u kojoj se rezultat već nazire - samo u RH nam je sustav samo upravljanja dužan oko 10.000 mlrd kuna novčano i šta sve ne drugo. Toljaga i sve je sada u našim rukama i koristim ovu priliku za iskazivanje krajnje čovječnosti čovjela nad tim jadom i bijedom, uključujući paragrafe koji su također bumeranzi okrenuti prema onima koji su desetljećima njima davili sve živo i mrtvo.
P.S. Radnici, tj. svi što rade nešto korisno, nisu sami za sebe i po sebi, tu su i oni što znaju, kreatori, umjetnici koji izvode, učitelji, redari i razno. Sada su možda najzanačajniji oni koji uspijevaju osloboditi dio plijena iz ruku bivšeg neprijatelja, koji se sada kao jad i bijeda guši u tome. To su osloboditelji, deratizeri, smetlari, vizionari i šta sve ne. Posla ima kao u priči, kao nikad, za više desetljeća, znanja i sposobnosti se traži kao nikad, za sve kvalifikacije i diskvailifikacije. I šta je najvažnije, organizira se sam bolje nego što možemo stići minimalno organizirati.
- ti si BEZ IKAKVE SVEZE I REDA nažvrljao ono što sam ja točno naznačio na što se odnosi
- "jednostavne činjenice", u smislu blentave jednostavnosti, jednostavne su samo onima koji nastoje na sve načine, sasvim nekritično i bez ikave objektivne analize, opravdati učešće svog naroda (Hrvati-Hrvata, Srbi-Srba) u ratu, u kojem je s njihove strane - "SVE BEZ IKAKVE MRLJE" - a nepobitni i jedini krivci identificirani su u DRUGIMA.
Carla del Ponte, transkripti i ini "bakrači" su realnost (na neke od njih ukazivao sam i citirao na drugim mjestima), a to što ti nemaš intelektualne snage da ih prihvatiš kao takve, je druga strana medalje. DRESURA, dečko, DRESURA. DRESURA MOZGA!
Kolektiv i njegove kvazi-jedinke (toliko inkorporirane u njegov mentalni sklop da ih je tek fizički moguće razlikovati od njega) je uvijek podložan dresuri, a kad mu kasnije ukažeš
na odgovornost, onda osupnut cvili:
"Kolektivna odgovornost naroda, svjedno na što se konkretno odnosila, notorno je ugrađena u temelje svih inačica fašizma." (Milan Knežević)
ŠTO JE ODGOVORNOST, TKO JE ODGOVORAN, PRENOSI LI SE ONA NA IDUĆE GENERACIJE, RADI LI SE O KOLEKTIVNOJ ODGOVORNOSTI ILI SU IZUZETE OSOBE KOJE SU REAGIRALE, RAZLIKU IZMEĐU ODGOVORNOSTI I KRIVNJE
detaljno sam Milanu objasnio na drugom mjestu (http://www.h-alter.org/vijesti/uvodnik/pjesnik-domovinske-zahvalnosti), pa o tome ne bih više, jer on to očito ne shvaća. On ne može dalje od nadresirane tvrdnje koju nije ni sposoban analizirati
Jasno, kad je on - kao i narod mu - čist kao suza. Po nadresiranom nacionalističkom stavu.
Kada sa takvima raspravljate o kolektivnim pravima i pravima kolektiviteta, onda oni spominju Borga ("Zvjezdane staze"), uopće ne shvaćajući da su sami - po odbijanju analize vlastita stada i bespogovornom poistovjećivanju sa njime, upravo oni najbliži Borgu.
Opet BULAZNIŠ, dečko!
Rat je u BiH počeo kada je Skupština SR BiH - koju su gro činili predstavnici tri KONSTITUTIVNA naroda (Bošnjaka, Srba, Hrvata) - izlasala referendum za utvrđivanje statusa BiH.
"Posljednja sjednica Skupštine SR Bosne i Hercegovine, prije međunarodnog priznanja i totalnog rata, održana je 24. i 25. siječnja 1992. Tada je u odsutnosti velike većine srpskih zastupnika (SDS i SPO) donesena Odluka o raspisivanju referenduma za utvrđivanje statusa Bosne i Hercegovine. Bila je to odluka koja je vodila samostalnosti, ali i totalnom ratu u Bosni i Hercegovini." (http://www.ljportal.com/index.php?option=com_content&view=article&id=239%3A-danas-17-godina-neovisnosti-bosne-i-hercegovine-&Itemid=21)
Bilo je to PREGLASAVANJE DVA NARODA (Bošnjaka 43,47% i Hrvata 17.38%) NA RAČUN TREĆEGA - Srba 31,21% + 5,54% Jugoslavena. I vidi čuda:
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
Oni koji u SFRJ NISU PRISTAJALI NA PREGLASAVANJE (Hrvati) - jer je to kao nedemokratski - sada su u BiH NA TO PRISTALI!
Eto, kako se pojam NEDEMOKRATSKI pretvara u svoju suprotnost - DEMOKRATSKI, zavisno od "SVETIH NACIONALNIH INTERESA".
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
Što dovoljno govori o dosljednosti i moralnosti stavova, te o pravim interesima koji su ih vodili. Isti ti, recimo, nisu priznali odluku srpske manjine u Hrvatskoj što je, doduše, moguće nekako pravdati - oni nisu bili konstitutivni dio RH (iako su to u SFRJ bili!).
Toliko o nuđenju za ostanak u SFRJ. Naime, odluka o referenduma je donešena NAKON NUĐENJA! No. Milanče - jabuka sa grane - ne preza da "malce" prilagodi činjenice za pravdanje svojih teza.
- Radnička prava su samo formalno (na papiru) ostala ista. Čim je Hrvatska prihvatila kapitalistički sustav, u praksi je počeo pritisak na radnika, praćen smanjivanjem prava i otkazima.
- "Radnici, tj. svi što rade nešto korisno, nisu sami za sebe i po sebi, tu su i oni što znaju, kreatori, umjetnici koji izvode, učitelji, redari i razno" (ap)
Ovdje ti na vrlo uzak način promatraš radnika. Svi što si ih pobrojao jesu radnici - druga je stvar što je umjetniku, profesoru ili liječniku to ispod časti (a i zbog nerazvijene svijesti o svom istinskom statusu) priznati. Liječnik je podjednako radnik kao i čistač ulice. Samo rade drugčiji posao!
-"kada je radni odnos oslobođen ideoloških kvalifikacija i utvrđen kao ugovorni odnos" (ap)
Ovo je tipična ideološka kvalifikacija koju koriste oni koji se bore protiv ideoloških kvalifikacija. Tu floskulu prodaju jer im je itekako korisna - RADNIKA SVODE NA ROBU, POPUT DETERDŽENTA, KRUHA, AUTOMOBILA ILI CIGARETA.
Tipičan kapitalistiički etički stav (začinjen kršćanskim moraliziranjem), koji predmnijeva da sve - baš sve ima svoju cijenu, koja se izražava novcem. Sve možeš kupiti:
- ženu (onda je nazoveš kurvom)
- muškarca
- zamjensku rodilju
- ubojicu
. profesionalnog vojnika
- ljudske organe
- itd...
Humanistički stav je da rad NE MOŽE, I NE SMIJE BITI ugovorni odnos. Osnova na koju se sve nadograđuje je život ljudski. Daklem, prvo trebaš preživjeti da bi postao umjetnik, astronaut, postolar,... Kako je u suvremenim civilizacijskim uvjetima, kada je cijelo prirodno bogatstvo uzurpirano kao nečije vlasništvo (pojedinca ili države), to moguće samo radom (krivolov, bespravno ubiranje plodova,... su krivična djela!), to se rad NE SMIJE TRETIRATI KAO UGOVORNI ODNOS.
Rad i pravo na rad je EGZISTENCIJALNO pitanje, a LJUDSKA EGZISTENCIJA NE SMIJE BITI PODLOŽNA UGOVORU. Protivnici takvog stava koji nedjeljom obavezno hodočaste u crkvu, neka prouče makar Bibliju, ako već drugčija shvaćanja od njinih proglašavaju ideologijom.
Posebno što je u tom odnosu jedna strana uvijek u povoljnijem položaju (gazda, vlasnik, poduzetnik, kapitalist,...) od druge - radnika - te mu nameće ugovorne klauzule po principu: UZMI ILI OSTAVI - IMA NA MILIJUNE NAEZAPOSLENIH KOJI ĆE PRISTATI. Upravo svođenjem rada na ugovorni odnos, implicitno se ne priznaje gomili nezaposlenih pravo na egzistenciju.
Pa, primjerice, ako ne pristajete na moju satnicu od 1 Kn, uvijek ću naći tisuće njih koji nemaju ni kune dohodka, te će pristati. A kad mi i oni postanu preskupi, preselit ću proizvodnju u Kinu, Indiju ili negu drugu zemlju trećeg svijeta, gdje će mi radnik - PO UGOVORNOM ODNOSU - raditi za satnicu od 1 lipe.
A to se u svijetu i događa!
Ako pak radnik ima pravo na rad, ako radnik radi, proizvodi materijlna i duhovna dobra, onda on ima pravo - vodeći dakako računa i o vlasničkim pravima - imati uvid u sve detalje proizvodnog procesa, kao i pravo na participiranje, ne samo u dobiti već i u donošenju odluka.
To se zove RADNIČKO SAMOUPRAVLJANJE.
Kako se, uslijed prevladavajućih kapitalističkih interesa i nerazvijene radničke svijesti o vlastitom položaju, SA KOLIJEVKOM IZBACILO I DIJETE, umjesto da se ponajčešće formalno samoupravljane pretvori u stvarno, imamo ono što imamo.
''-"kada je radni odnos oslobođen ideoloških kvalifikacija i utvrđen kao ugovorni odnos" (ap)''
Balad, već na prvi pogled je jasno da se samo velikim uzaludnim nasiljem može pokušati tvrditi da je to napisao ''ap'', naročito ugovorni odnos u samo upravljanju sa uvijek svi 90 % za sva sranja i preseravanja na opći račun.
I naravno ti nisi završio nego nastavio automatiku lažne bitke za radnike. Ako nešto ima gore za radnike od lažnih socijaldemokrata a la naš SDP Mialnović-Linić i lažni sindikalisti a la kod nas Ribić, to su višedesetljetni francuski pomodni staljinisti, ex Hitelrovi kvislinzi, Sartre i cijele legije, kod kojih su pomodno učili i Badiou i Žižek pa se sadanakon vječnosti forsanja moraju grčevito čupati. Predstavnik stvarnog pokreta otpora Albert Camus im je na vrijeme, čuvenim uvodnikom 1951. u časopisu pokreta otpora Comba pitanjem ''Šta to slavimo?" dao na znanje da nakon besprijekornog trijumfa naklon služenja Hitleru neće isto tako teći pomodno trijumfalno služenje Staljinu.
Ja sam deformirano imun na te otrcane pomodne staljinističke propagandne fore. Danilo Kiš, koji je tamo pobjegao, je već prije bijega javio da ne mogu biti u pravu i Camus i Satre a kada je pobjegao da je i dalje u Parizu neizdržljivo od pomodnih staljinista, nakon što su ga slični pokušali likvidirati u Beogradu.
I općenito, ta modna sprega Hitler-Staljin, te njezine varijacije kao ždanovljevizmom/staljinizmom protiv Staljina kod nas ili Staljinom protiv svega u Parizu, je jedno od većih sranja koje je zagadilo okoliš i pripremilo teren za daljnja jeftina pop kulturna sranja kao neoliberalizam i slično.
Živio Stipe Šuvar, koji je na vrijeme istraživao i iznosio podatke o tima modnim pojavama, iako je i sam bio čvrsto stisnut pod šinjelom!
''Ovdje ti na vrlo uzak način promatraš radnika. Svi što si ih pobrojao jesu radnici - druga je stvar što je umjetniku, profesoru ili liječniku to ispod časti (a i zbog nerazvijene svijesti o svom istinskom statusu) priznati. Liječnik je podjednako radnik kao i čistač ulice. Samo rade drugčiji posao!"
Pročitaj još jednom šta si mi napisao u visokoumnoj lekciji (na uzak način)) na moj usputni izraz (glavna mi je tema odvajanje staljinističkog dsamo upravnog režima koji je uzurpirao sve, pa i radnike i sve živo i mrtvo, od radnika). To usputno "usko" sužavaš na ništa, na drukčiji posao. Nije samo posao sav rad pa ni pola rada a niti je sav rad za sebe i po sebi nego je dio puno življeg i složenijeg svijeta. Kako bi bilo da je sve u radu, pa kako bi se razmnožavali te bavili nijansicama koje život znače i šta sve ne.
Balad, iskreno. Pročitaj još jednom pažljivo Mihail Bulgakov: Majstor i Margarita, Danilo Kiš: Grobnica za Borisa Davidoviča i Čas anatomije te djelove Czeslaw Milosz. Staljinizam je turboveleimprijalna totalitarna pojava i šteta je da se mladi ljudi i dalje i malo pate zbog toga što su se razni forseri predugo kurčili tom i drugim pop kulturnim modama. Tim više što je sada neizbježno potrebna sofisticirana pažnja da opći front ne bi krenuo u slična duga silovanja tih razmnoženih masovnih pojava i forsanja.
Pišem iz krajnje sebičnih interesa, ne da mi se stalno previše gubiti vrijeme i trošiti na zagađenje okoliša a konačno sam krenuo sa epohom povrata ulaganja i dugova te zarade na tim pojavama u agoniji (pa mi svako uzdizanje tih pojava kvari posao).
"Balad, već na prvi pogled je jasno da se samo velikim uzaludnim nasiljem može pokušati tvrditi da je to napisao ''ap'', naročito ugovorni odnos u samo upravljanju sa uvijek svi 90 % za sva sranja i preseravanja na opći račun." (ap)
Zaista, MEA CULPA! Tekst
"Ap & Balad, što se tiče radničkih prava, ona su ostala na potpuno istoj razini kao u SFRJ sve do 1995. godine, kad je donesen Zakon o radu (stupio na snagu 01. 01. 1996.), i kada je radni odnos oslobođen ideoloških kvalifikacija i utvrđen kao ugovorni odnos. Taj zakon je kasnije mijenjan višestruko (prvi puta 2001. za Račana), svaki put na gore, a posljednji HDZ-ov pokušaj derogacije statusa kolektivnih ugovora doveo je do potpisivanja peticije za budući referendum." (Milan Knežević)
napisao je Milan Knežević, a ja sam tebe krivo signirao kao autora.
IZVINJAVAM SE!
Moj komentar na tekt, nezavisno od njegova autorstva, naravno - ostaje.
- protiv lažne bitke za radnike sam i ja, no nisam kriv za one koji takvu bitku vode.
- "To usputno "usko" sužavaš na ništa, na drukčiji posao. Nije samo posao sav rad pa ni pola rada a niti je sav rad za sebe i po sebi nego je dio puno življeg i složenijeg svijeta." (ap)
Slažem se da je rad dio puno življeg i složenijeg svijeta. Ja sam se ograničio na definiciju radnika, u profesionalnom smislu - onoga tko živi i uzdržava se od svoga rada - bolje rečeno, pripadnosti skupu imenom "radnik". Tu spadaju podjednako i liječnik i čistač ulica.
I naravno, ništa ja nisam "prilagodio". Na jednom od onih bezbrojnih i beskrajnih predratnih sastančenja šefova republika (ne da mi se sada tražiti na kojem), Alija je odista bio ponudio Miloševiću da BiH ostane u krnjoj Jugoslaviji. Nije to bila ponuda bez računice - u takvoj državi, kad se bosanskim muslimanima pridodaju i oni iz Sandžaka, oni bi bili "narod broj dva", bez kojeg se ne može odlučivati. No, kako smo vidjeli, Milošević je imao sasvim druge planove.
"Humanistički stav je da rad NE MOŽE, I NE SMIJE BITI ugovorni odnos."
Nego kakav? Ta tvoja "humanistička" alternativa je zapravo čista jednosmjerna ideologija, a takvu ne možeš uvesti bez fizičkog nasilja. Da ljudi odista žele "radničko samoupravljanje", na izborima bi podržali one koji se zalažu za njegovo uvođenje.
Sada kada držiš orjentaciju ko rada i svega ostalog, udostoj se zapaziti da su kod nas kao nikad beskrajne ''turboelitne'' i ''elitne'' divizije i snage zarobljenje u grčevitom međusobnom neodvojivom stisku i vezama sa plijenom što ga uzurpiraju već vječnost i kao zadnje budale forsiraju svoju navodnu mističnu nadvjetsku superiornost.
Umjesto grčevite borbe za promjenu malo radi na čovječnosti čovjeka oko toga jada i bijede. S tim snagama možeš sada raditi šta hoćeš i kako hoćeš a i sve što im radiš, čak i ako ih siluješ, to im je puno bolje nego da su sami sa sobom u toj agoniji.
Puno više čovječnosti čovjeka ćeš odraditi za sat uživanja u tome nego za puno više iscrpljenja u filozofskim i teorijskim modnim forsanjima. A tako ćeš i puno lakše i bolje naučiti i razviti teoriju i filozofiju i usput nešto odraditi i kreirati po vlastitoj mjeri i za vlastiti užitak.
Pričam o malim koracima za čovjeka a velikim za čovječanstvo. Sada je to lakše nego ikad a da se i zaraditi i uživati, kada su do jučer naoko nesavladive sile i silovanja pala i u agoniji vape ne bi li kome polizali dupe, popušili i slično te se pomoću toga opet malo digli na noge i u nastavak igre derivata financija, nekretnina i praznih estetskih fikcija izvrsnosti i nedoljive privlačnosti.
P.S. Za vas mlađe. zar vam djeovojke ovako preko novina moraju lsati poruke da im odavno nije prišao nitko osim idiota?
http://www.jutarnji.hr/kao-klinka-sam-demonstrirala-protiv-milosevica--a-po-noci-bila-u-klubovima-s-kriminalcima--dobro-je--prezivjela-sam--/881562/
Oni su lobotomizirani na jedan vrlo opak nacin i bave se tako invalidni uvijek sekundarnim pitanjima.Primarna prepustaju ex. avangardi, sadasnjoj "eliti".
Prava elita je pocela biti unistavana i ubijana jos 1929 pa do nedavno...
Tako se prezvakavanje teme o tome kako bi nas otimanje otimacima odvalci od bitka:
naime i da sad startamo sa 0 € duga i bez korupcije, sa ovakvom industrijom, lijenoscu i nedostatku strucnih i referentnim ljudima na pravim mjestima smo opet za 5-20 godina u k.....
''Tako se prezvakavanje teme o tome kako bi nas otimanje otimacima odvalci od bitka:
naime i da sad startamo sa 0 € duga i bez korupcije, sa ovakvom industrijom, lijenoscu i nedostatku strucnih i referentnim ljudima na pravim mjestima smo opet za 5-20 godina u k...."
Čvrsta odluka, strategija i neizbježni proces je više ne nasjedati forama ''mi'', ''društvo'' i slično nego iskoristiti čiste gol šanse.
Do sada su to snage koje su uvijek odradile sve što vrijedi i sadrži znanja i ulaganja htjelo ne htjele morale ako ništa drugo iz razloga da uključivanjem u parazite i politikante ne bi potopili sebe i sve.
Sada kada je konačno sazrelo i kada su se navoodnom najvećom recesijom konačno otvorile najveće mogućnosti, uključujući reciklažu i zarade na trovačima okoliša, više nema nikave potrebe za lažnom skromnošću, patnjom, robovanjem idiotima i sličnom. Dapače. Vrijeme je za pjesme i predstave.
Ja sam već ustvrdio da si ti idioti. Samo mogu dodati - bez premca. Prvo nauči
- čitati
- onda, shvatiti
- pa prožvakati
- i tek potom komentirati
Ti, dečko lupetaš čim zineš! Sad - odjebi!
- upravo se radi o tome da “beskrajne ''turboelitne'' i ''elitne'' divizije i snage zarobljenje u grčevitom međusobnom neodvojivom stisku i vezama sa plijenom što ga uzurpiraju već vječnost” – OSLOBODIMO TOG STISKA SA PLIJENOM.
- ja nisam zazivao revoluciju za uspostavljanje samoupravljanja. Revolucije dolaze same, bez poziva – šteta što mnogi to nikako ne shvaćaju, sve dok ih vrtlog ne zahvati. Da shvate na vrijeme, revolucije bi se mogle izbjeći.
- što je to mali korak? Što je mali korak za Bila Gatesa, a što za onog bokca što svaki dan ispija – dok od ciroze ne preseli na drugi svijet - najjeftinije vino na klupi pred robnom kućom? Što je mali korak za siromašnog indijskog ili kineskog seljaka ili za još siromašnijeg mu afričkog brata? Zar isto što i za Todorića? Tvoj recept se svodi na to kako bogec i Todorić moraju poraditi na sebi, a krajnji rezultat će biti – bogec NEĆE TRAŽITI, a Todorić će mu OD SVOJE VOLJE DATI. Ti ni ne shvaćajući(?) propovijedaš Bibliju. A te propovjedi duge 2000 godina nisu postigle ništa, čak ni manje žrtava negoli, recimo, oktobarska ili francuska revolucija. A posebno, ništa – sa stajališta pojedinca ograničenog na životni vijek (ako ima sreće) od 75 godina.
Todorić se može baviti filozofijom, bogcu ona ne treba – treba mu korica kruha, i to svaki dan. Pa, tek kad napuni želudac, može mu pasti na pamet filozofija ili “sat uživanja” u nećem višem od korice kruha. Tvoj recept prepušta zgrnuto blago zgrtačima blaga, a sirotinju u ime kvazihumanističkih načela i dalje ostavlja sirotinjom. Tvoj recept je kapitulacija slabih (sirotih) pred jačim (zgrtačima blaga) uz implicitno priznanje ovim drugima da su od “onoga svijeta”, plemeniti, ubermenši, posvećeni - nedodirljivi. Tvoj recept nije nikakav ljudski recept, to je naprosto prihvaćanje stvari kakve jesu, uz uzdanje u dugoročnu evoluciju duha. A to u svakodnevnoj PRAKSI, nikome NIŠTA NE ZNAČI!
Ti lično, možeš primjenjivati svoj recept na sebe sama – posebno, ako si dovoljno situiran da se možeš “očovječivati” učeći i uživajući, ali je on sasvim neprimjenljiv (izvan eonskih okvira) na čovječanstvo. Uostalom, svakodnevna stvarnost te ponajbolje opovrgava: nasuprot šačice takvih koji se uzdaju u tvoju “filozofiju” su mase koje se nastoje organizirati kako bi, još za svoga života, od života načinile život a ne samo bitisanje. Kako bi svijet formirale po stvarnoj mjeri čovjeka, mjeri koja im otvara dostojnu perspektivu. Onako kako to čovjek zaista zaslužuje!
Žao mi onih koji to ne shvaćaju. Osim, naravno, ako itekako dobro shvaćaju ali ne mare.
Ali u k.....!
Kvarni, lijeni i neodgovorni i jest cemo godinama g..... koja smo sami izabrali.
Dobar tek!
Poucak:
Kad se glasa za ljude koji grade wc od 12.000€/m2 a glasaci nisu mentalno premeceni, onda mogu biti jedino lijeni, i neodgovorni.
Svaka se skola drugovi placa. I ova ce biti skupa, teska i dugotrajna.
Skola odgovornosti.
"Zaista je zalosno pratiti upornost dijagnoze kronicnih komunjara/samoupravljaca...
Oni su lobotomizirani na jedan vrlo opak nacin i bave se tako invalidni uvijek sekundarnim pitanjima.Primarna prepustaju ex. avangardi, sadasnjoj "eliti".
Prava elita je pocela biti unistavana i ubijana jos 1929 pa do nedavno...
Tako se prezvakavanje teme o tome kako bi nas otimanje otimacima odvalci od bitka:
naime i da sad startamo sa 0 € duga i bez korupcije, sa ovakvom industrijom, lijenoscu i nedostatku strucnih i referentnim ljudima na pravim mjestima smo opet za 5-20 godina u k....." (Zli Neoliberal)
- neoliberalizam je, u tome se slaže veliki dio, ako ne i većina, stranih analitičara - na izdisaju. Svjetska ekonomska kriza ga je dotukla.
- mržnja prema komunistima očitava se već u nazivu "komunjare". No, svatko ima pravo mrziti ili generalizirati svoju ličnu sudbinu. Nije jasno zašto se samoupravljanje vezuje za komuniste. Istina je, da je u REALsocijalističkoj (a ne - komunističkoj, komunizma nigdje nije bilo) Jugoslaviji najviše inzistiralo na njemu - na suviše formalan način. Odatle i primjedba da smo nakon globalne propasti REALSOCIJALZMA, sa kolijevkom izbacili i dijete. Kolijevka se može i zamijeniti dok se dijete treba njegovati. Da samoupravljanje nije isključivo vezano uz socijalizam/komunizam, te da je poznato i u zapadnim zemljama, možete pročitati i na:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Radni%C4%8Dko_samoupravljanje#Povijest_radni.C4.8Dkog_samoupravljanja
Radničko samoupravljanje tek čeka sjajna budućnost. Ono je realna perspektiva čovječanstva. Svejedno jel za 50 ili 500 godina.
- od bitka odlaziš upravo ti inputirajući drugima kako nas "otimanje otimačima odvlači od bitka" (pustimo sad da li otimanje treba biti nasilno ili odgovarajućom poreznom politikom). To naprosto podrazumijeva da otimačima treba ostaviti oteto. "Tko je jamio - jamio je!", zar ne?
- "startamo li sa 0 € duga i bez korupcije, sa ovakvom industrijom, lijenoscu i nedostatku strucnih i referentnim ljudima na pravim mjestima", može biti OVO ili ONO:
-> korupcije ima svugdje, ona nije "komunistička" karakteristika. Daklem, i u "komunizmu" i u kapitalizmu treba naći mehanizme za borbu protiv nje
-> "ovakvu" industriju, ostavile su za sobom, ne socijalističke već novonastale "demokratske" snage. One su inputirale socijalizmu, zastarjelost kapaciteta, da bi smanjile vrijednost imovine koju su onda pretvorbom dobile budzašto. I nastavile raditi sa "zastarjelim" kapacitetima. Sjećam se jedne TV emisije o uspješnoj turskoj tvornici čavala, koja proizvode rađene na mašinama iz 19-tog stoljeća, izvozi širom svijeta.
-> naš čovjek nije lijen kad radi vani, posebno na Zapadu. Jer je prikladno stimuliran. Zašto bih se pretrgavao za plaću od 2500 Kn? Ona je upravo adekvatna nagrada za moju "lijenost".
-> nedostatak stručnih i referentnih ljudi na pravim mjestima? Pa, stručnjaci masovno bježe van, jer ih ova "demokracija" "prikladno" plaća. Referentni ljudi na pravim mjestima nedostaju zbog politike guranja "svojih" nestručnih stranačkih kolega na mjesta koja im po ničem, a najmanje po stručnosti, ne odgovaraju.
I komunizam, i socijalizam i kapitalizam moraju naći načina da se izbore sa ovim grijesima koji nisu karakteristični ni za jedan sustav posebno.
P.S.
Na zapadu sasvim legalno djeluju komunističke i socijalističke stranke. Ove druge, izmjenju se sa desnicom na vlasti. Ka što je sve podložno razvoju, to se dešava i sa socijalističkim i komunističkim idejama. Nitko vam nije kriv da robujete prošlosti i sudove donosite temeljem prevladanih ideja, jer ste lijeni upoznati se sa njihovim razvojem. I još upravo to predbacujete svojim oponentima. Shvatljivo, doduše, vučete li traume iz tog perioda. A trauma čovjeku najčešće smanjuje moć prosuđivanja. Evolucija i povijest mu je ponovno vraćaju. Najčešće prekasno.
''Ti lično, možeš primjenjivati svoj recept na sebe sama – posebno, ako si dovoljno situiran da se možeš “očovječivati” učeći i uživajući, ali je on sasvim neprimjenljiv (izvan eonskih okvira) na čovječanstvo. Uostalom, svakodnevna stvarnost te ponajbolje opovrgava: nasuprot šačice takvih koji se uzdaju u tvoju “filozofiju” su mase koje se nastoje organizirati kako bi, još za svoga života, od života načinile život a ne samo bitisanje. Kako bi svijet formirale po stvarnoj mjeri čovjeka, mjeri koja im otvara dostojnu perspektivu. Onako kako to čovjek zaista zaslužuje!"
''- što je to mali korak?"
Balad, iskustva sam da živa igra i nadmetanje po tim pitanjima i onako stalno neizbježno teku. I dok ovako virtualno tipkamo. Jedino takvog sam iskustva. Ne sjećam se ničega vrijednog pažnje a što nije bilo bar u minimalno bitno po život raznih ljudi. I obrnuto, beskrajno je toga što je ne samo život nego i prava čuda od života u tome što ti nazivaš puko ''bitisanje''. U tome pukom ''bitisanju'' su u najvećoj mjeri uvijek bile i dalje su osnove i najvrjedniji djelovi, naročito začudni djelovi koji život znače.
Tebe i škole koje tvrde da to nije život te da je odnos prema uzurpatorima beznadežan bune herojske fikcije koje pripisujete drugima, pa i meni, da se igramo Isukrsta i sličnog. Čak i praznije fikcije, kako će vas u u takvom ozračju doživjeti birtija i chat mijesto na internetu gdje se o tome raspravlja.
Mali korak za tebe i bilo koga a veliki za čovječanstvo je malo baciti pogled i zapaziti veličanstvene beskrajne mogućnosti koje se naročito sada pružaju baš po osnovi života a ne životarenja. Uključujući odnos prema uzurpatorima, Pa i vrapci vide da su uzurpatori u 3pm kao nikada do sada i grčevito strepe od svakog šuma i pokreta, a naročito, kao vampiri od svjetla, strepe od bilo kakve žive predstave na otvorenom i ako se bilo tko javi s likom i djelom.
Npr. u Hrvatskoj gdje su derivati derivata derivata par desetljeća ispred bilo kakvih svjetskih, gdje je kultruna revolucija te vrste turboveleimperijalno pržila već sedamdesetih i udarala presing po najmanje trećini svijeta. Uzurpatori se raspadaju pred našim očima. I taj najmoćniji Ante Todorić sa 83 godine (njegov sin Ivica je samo kvarcna dimna zavjesa) istupom i govorom u rodnoj Imotskoj krajini pokazuje da je opisanom grču. Nije dosegao niti pola kontrole Jugoslavije i s time vezano deset zemalja na kojoj razini doza je bio već negdje početkom sedamdesetih a osim što se je slomila invazija na Tursku i Rusiju nepredviđene velike slabosti hvataju višedesetljetne ortake po Srbiji (Mišković i društvo), zamjena za prijatelja i suborca Stipu Mesića nije ni napribližnoj razini igre i sklon je ZAMP-u i pizdarijama, jo jednom i možda zauvijeksu ga spriječili u preuzimanju Podravke putem satelita a jačanje naše strane (složena priča i nije za otkrivati karte) ga dovodi u očaj.
Prema tome, više nema nikakvih alibija da se ne može djelovati, da je neprijatelj tako svemoćan. Niakda nije bilo alibija da se u vezi najbitnijeg (života i stvaranja) ne može ništa jer je uvijek bilo obrnuto, nije se moglo izbjeći odlučivanje i djelovanje oko toga.
Vi koji jalovo reprizirate razne kvazibiblijske i druge djeliće bar nemojte smetati drugima koji non stop djeluju, koji u navodno malim koracima i slikama vide i kreiraju čuda. Pogotovo sada kada je neprijatelj u blatu kao nikad a znanja, umijeća, volje i svega kao niakd u izobilju.
P.S. Jebote Bill Gates i ti njiha. Pogledaj link koji sam ti dao, zar nije sramota da takva gošća, koja već nekoliko godina spašava život radeći po Zagrebu mora preko novina moliti fa je netko od vas mlađih pozove u Krivi put ili joj pokaže nešto od toliko čarobnih djelova Zagreba i okolice. Mi smo dolično uhgošćavali ne samo švedske, danske i razne druge goste nego još bolje prve nakon kineske kulturne revolucije, Crnkinje i Crnce, sve Bosance i svakoga. Jebote Bill Gates i ti njiha još jednom. Rijetko psujem i to shvati da iskusniji čovjek progovara općim iskustvom.
A kao politicko uredjenje je politicki totalitarizam koji jase na diktaturi kolektiviteta.
i populizmu kojim u ime naroda ( socijalizam) ili nacije ( nacional-socijalizam) upravlja avangarada poslusnika koji po svoje misljenje hodocaste u komitete.
Jasno je da oni nakon propasti umrtvljenog duha i satranog poduzetnistva jer kolektiv nema umrezeni mozak pa nikad nista nije ni izumio niti komponirao niti nacrtao a pogotovo poslusnicka avangarda nije razumjela sto je novo i sve takvo ugrozava mediokritete koji se uspinju piramidom po kriteriju poslusnosti a ne znanja, , inovativnosti niti referencama.
Tehnologije se ubrzavaju i umnozavaju.One traze nove ljude koji ce njima upravljati na dobro drzava i standarda stanovnika.Ford je pokretnom trakom ucinio vise za pokrenost ljudi nego Einstein i Tesla zajedno.Takodjer izum tranzistora je ucionio vise za razvoj informatike nego 100 drugih i opjevanih.
Ljudi zive od prakticnih pomaka i hrane se realnom hranom.
najbrze rastuca informaticka trazilica nije Google, nego Bidu
http://finance.yahoo.com/echarts?s=BIDU+Interactive#chart3:symbol=bidu;range=5y;indicator=volume;charttype=line;crosshair=on;ohlcvalues=0;logscale=on;source=undefined
Ovo je proizvod sina kineskog rudara pa su zbunjeni svi zizekolozi pitanjem od kud njemu kapital.
Vjecno trabunjanje o kapitalu umjesto o inovativnosti i dostupnosti alata za nove proizvode je klopka umova koji misle da su citajuci Marxa posrkali Posljednje znanje Planete.
Treba nam zaista vise mislioca koji nas nece ometati marxovim recitacijama, a sire razmatrati ekonomsjke, socijalne i ekoloske probleme koje donosi globalizacija.
Ova ista koja nam je donijela jeftinu odjecu, obucu, PC-e, notebookove, jeftine discount zracne prijevoznike, i razne druge stvari.
O tome pise Sloterdijk:
"Treba li rušiti sustav? To je parola od jučer. Briljantni umovi poput Petera Sloterdijka i Ralfa Dahrendorfa umjesto toga danas pozivaju na novu etiku za ljude u postkapitalističkom dobu. Pozivaju na umjerenost, opuštenost i vježbu. Vrijeme je za nov način razmišljanja.
Relativno je mirno u Njemačkoj. Nema zauzimanja tvornica, nema borbi na barikadama, osim onih već pomalo ritualiziranih nereda i sindikalnih govora. Stranka ljevice pala je u ovim vremenima na najnižu razinu, na ispod 10 posto popularnosti. Istovremeno šef Deutsche Banka Josef Ackermann ponosno najavljuje 25 posto prinosa kapitala, kao da se u svijetu ne događa nikava kriza.
To je primljeno s melankolijom, štoviše bespomoćnošću. Klasna borba definitivno spada u prošlost.
Svi držimo palčeve sustavu kojem nema alterantive. Svi si priželjkujemo da sustav pobijedi, doduše nešto modificiran, pod budnim nadzorom i uz sudjelovanje angažiranih građana. Borba za budućnost više se ne vodi prema van, već je usmjerena unutar sustava.
Dahrendorf, razboriti liberal i ni u kojem slučaju paničar, ne isključuje mogućnost da bi se ova "kolektivna nevoljkost" zbog vladajuće krize mogla izraziti i u obliku "nasilnih ispada". Radnici promatraju kako se zbog pronevjere na sudu osuđeni menadžeri povlače u Italiju s 20 milijuna eura u džepu, dok se sve više povećava broj onih koji su na birou za zapošljavanje. No narodno nezadovoljstvo nudi i novu mogućnost - za hitno nužnu promjenu mentaliteta.
Da li je rješenje u meditaciji?
Promijeniti svijet? Ne, promijeniti svoj život!
Dahrendorfov esej pod nazivom "Nakon krize: Natrag k protestantskoj radnoj etici" ima na umu novog čovjeka, koji jedini može spriječiti osiromašenje, gospodarske katastrofe i promjenu klime s njezinim apokaliptičnim posljedicama. Disciplina, dužnost, obveza. To su nove vrijednosti.
Još radikalnije ide filozof Sloterdijk. Vraćanje, odricanje, to su temeljni motivi njegova majstorski napisanog filozofskog djela, koje već tjednima stoji na listi najbolje prodavanih knjiga: "Moraš promijeniti svoj život".
Umjesto komunizma, Sloterdijk preporuča "ko-imunizam". Zajednički obrambnei sustav protiv planetarne prijetnje, protiv srljanja u barbarstvo koje se prostire dokle pogled seže. Promišljanje o nama samima i o svijetu nakon krize - tek je počelo."
Pojasnjenje:
Treba razviti ko-imunizam, znaci da ne treba nasjedati Putinu, Gyurczayiju i drugm presvucenim drugovima iz starih nomenklatura.Pa ni ovima kod nas koji su postali poduzetnici odlukama jugo-generala i medijskim magnatima nakon sto su nekad piskarali po Poletu, a isli po svoje misljenje u CK.
Onaj tko je nasjeo u njihove price o tome kako su postali demokrati su samo naivci kao i oni koji uz takve vide znak jednakosti izmedju pokretaca Googlea, Youtubea, Intela i npr. Romana Abramovica, onih ukrajnskih tajkuna ili nase djece prvoboraca -poduzetnika.
„Pa i vrapci vide da su uzurpatori u 3pm kao nikada do sada i grčevito strepe od svakog šuma i pokreta, a naročito, kao vampiri od svjetla, strepe od bilo kakve žive predstave na otvorenom i ako se bilo tko javi s likom i djelom.” (ap)
“Uzurpatori se raspadaju pred našim očima.” (ap)
“a jačanje naše strane (složena priča i nije za otkrivati karte) ga dovodi u očaj.
Prema tome, više nema nikakvih alibija da se ne može djelovati, da je neprijatelj tako svemoćan. Niakda nije bilo alibija da se u vezi najbitnijeg (života i stvaranja) ne može ništa jer je uvijek bilo obrnuto, nije se moglo izbjeći odlučivanje i djelovanje oko toga.” (ap)
„Vi koji jalovo reprizirate razne kvazibiblijske i druge djeliće bar nemojte smetati drugima koji non stop djeluju, koji u navodno malim koracima i slikama vide i kreiraju čuda. Pogotovo sada kada je neprijatelj u blatu kao nikad a znanja, umijeća, volje i svega kao niakd u izobilju.” (ap)
Gledaj ap, jebome patak, ak’ te razumijem!
- kakva ti je to priča da se uzurpatori raspadaju pred našim očima?
- u kakvom je to blatu neprijatelj?
- kojim drugima da ne smetamo, dok djeluju?
- od kakvog šuma i pokreta strepe uzurpatori?
- kakav alibi da se ne može djelovati, i ono najbitinije – tko to djeluje?
- tko to „non stop djeluje i u navodno malim koracima čini čuda“?
- koja je to „naša strana“?
To su samo neka pitanja na koja si dužan konkretniji odgovor. Da ti nisi zaveden time što „uzurpatori“ na svaki javni prosvjed izvode kordone policije i specijalaca – pak smatraš da je to u strahu „od bilo kakve žive predstave na otvorenom“ i „strepnje od svakog šuma i pokreta”? Smatraš li da to pokazuje njihovu slabost?
I Bohr, i Tesla, i Einstein, i Mozart, i Michelangelo, Tolstoj i drugi “genijalci” u “navodno malim koracima čine čuda”. No kakve to veze ima – osim krajnje dugoročne i ne baš direktno povezane sa borbom protin “uzurpatora” – sa onim o čemu pričamo? Ili, ti i ja pričamo različite priiče? Ništa se ne raspada bez uzroka i povoda. Identificiraj uzroke i njihove nositelje, te one koji ne bi trebali imati alibije da ne djeluju. Gore spomenuti genijalci su tako dugoročan uzrok promjenama da je gotovo podjednako reći – uopće ne treba djelovati – sve prepustite božjoj volji ili evoluciji. Ovako mi tvoja priča liči na tajnovitu ispovjest masona ili anarhista koji djeluju tajnovito povezani (jel bi to onda bio anarhizam?).
Mislim da bi bio dužan konkretnije progovoriti da te itko – izvan pretpostavljenog masonskog društva ili udruženja anarhista – razumije. Ako je priča tako složena, red je da je pojednostaviš i otkriješ karte!
Ti si toliko opsjednut mržnjom prema komunizmu da tepeš jednu te istu priču za koju sam ti konstatirao da prikazuje samo dvije stvari.
- tvoju mržnju
- i tvoje neznanje
Ostavi se radije tih stereotipa i konkretno nam odgovori, što u linku o samoupravljanju – koje ne mora biti povezano sa komunizmom a još manje sa realsocijalizmom – nije faktički u redu. Što je krivo? Ne zanima me tvoje lično mišljenje, nego – što je u iznesenim činjenicama krivo ili falsificirano ?
Svaki sustav ima svoje apologete, posebno na intelektualnoj razini. Budućnost se shvaća, ne, gledajući prevladavajuće apologote sustava – koji ga na svaki način nastoje konzervirati – nego one koji uviđaju njegove slabosti i mane i nude izlaz. Kapitalizam je toliko pun mana i slabosti da sam više radi na svom rušenju nego li svi njegovi protivnici. Oni će samo morati dovršiti njegovu autodestrukciju. Pa i ti govoriš o „postkapitalističkom razdoblju“. Zaboga, čovječe, nazovi ga kako hoćeš – ako te već ime komunizam (koje uporno upotrebljavaš u povješću prevladanoj varijanti) toliko smeta. To što tebe toliko impresionira i zavodi jeftini tranzistor ili automobil samo pokazuje da ne razumiješ međuljudske odnose koji stoje iza tih inovacija. Ti si tip srodan ap-u:
Čekajmo, čitajmo Sloterdijka, Dahrendorfa i ostale apologete i - sve će se samo od sebe razriješiti. To ti je podjednako djelotvorno kao očekovanje Spasitelja ili Beckettova Godota. Tako je jasno da danas, bilo tko normalna uma – zastupao li komunizam, kapitalizam ili koji god hoćeš „izam“ - mora voditi računa o planetarnoj sigurnosti , gospodarskim katastrofama, promjeni klime, nestanku prirodnih resursa…
=====================================================================
Ovdje uopće nije o tome riječ. Riječ je o pravednoj raspodjeli novostvorene vrijednosti – svejedno jel u uvjetima krize ili blagostanja! Riječ je o MEĐULJUDSKIM ODNOSIMA, a ne o nestanku planetarnih resursa ili promjeni klime!
=====================================================================
Dobrodosao u drustvo. :D
''Mislim da bi bio dužan konkretnije progovoriti da te itko – izvan pretpostavljenog masonskog društva ili udruženja anarhista – razumije. Ako je priča tako složena, red je da je pojednostaviš i otkriješ karte!"
Balad, prave igre su uvijek složenije i nemističnije a u djelu koji se zove borba i front to tim više. Zbog složenosti i neprijatelja, koji nikada ne spava ali nije uvijek budan (vegetira), iznijeti ću one najočiglednije i najopćenitije točke u najpouzdanijem djelu, fizičkom:
- sve pažnje i forsiranja su uvijek usmjerena na promociju kakvih najviše 1 % pojava dok se najmanje 99 % fronta cenzurira, isključuje, kao da ga nema i šta sve ne. Zbog toga najbolji pjesnici i drugi pravi igrači igraju igru isključivo na kartu tog 99 % čega navodno nema. Taj front i svijet nikada nosi potpuno pali u dvojbe i izazove modnih promjena i pojava te sumnje da ne postoje aiko postoje
- naše snage su uvijek raspoređene i po nemoguće zamislivim točkama a po posve pouzdanim i znanstveno potvrđenim javnim dokazima i po prašumama Amazone čvrsto drže pozicije i odatle vrše i određene napadačka a ne samo obrambena djelovanja u odnosu na neprijatelja. Da nije tako kako bi uopće bilo većine toga što se je dešavalo i što se dešava po puno širem i raznovrsnijem svijstu nego što se zamišlja. Tko bi uopće npr. ostalo živ kada je moda manipulacija, logora i industrije masovnih likvidacija kao najviše i jedine vrijednosti pred drugi svjetski rat potpuno prožela sve navodno elitne snage i moć. Ili kada je ta moda ponovno isprobana na Balkanu devedesetih uz sveopće navijanje za što više i iznimnije toga nad razoružanim zečevima;
- kada god dođe do ozbiljnije igre, a sada je konačno nakon dugih predigri i više preseravanja došlo doba ozbiljnijih igri, iz nekog naoko mističnog a zapravo u skladu s prethodnim posve logičnog razloga dolazi do konfuzije u modnim izvještajima i vijestima te još veće konfuzije i posve drukčijih u pregledima službi i sličnog. Tada shvaćaju da se ne čuju samo neki puki topovi i otkucaji srca nego da i široki front i snage djeluju te da je nemoguće predvidjeti šta se dešava sada a o onome šta se kuje nemaju pojma;
- u drugom smjeru pogleda muk i zbunjenost rastu iz sata u sat tako da se već mogu uredno mjeriti i uspoređivati te dovoditi u razmjer sa milijardama, preseravanjima, brojem mrtvih i iskasapljenim i slično. Nemoj se igrati masonima i anarhistima jer je došlo vrijeme da se plati ceh za te stalne rubne pojave, upotrebu masona za manipulacije i anarhista za likvidacije. Već sami front u užem smislu je puno širi i iskusniji, ako ga samo uzmemo kao najopćenitiji i najbenigniji narodni i opći front. A gdje su najraznovrsnije škole i snage koje nikada nisu dopustile da ih se razoruža od osnovnih i najboljih znanja, vještina i sredstava
- već sama činjenica da su pale ofanzive neprijatelja, a nisu same od sebe nego je i naš front stalno djelovao, te da ih nikakve mistike i propagande ne mogu oživjeti i osposobiti niti za daljnu igru a još manje za turbonapdane operacije te da se svi takvi pokušaji sada sasjeku već u začetku, već samo to pokazuje da treba misliti na obrnuto, da se pokušajima masakra neprijatelja i agresora sebi ne natovari nova sranja i zagađenja okoliša, kao puno puta do sada. U biti je jedino to aktualno, znanje i iskustvo u odnosu na tretman već poraženog neprijatelja.
Samo usput rečeno, ne brini za policajce jer oni po prirodi posla prvi znaju kako stvari djelom stoje i uvijek se u biti stave na stranu narodnog fronta. Naravno da po sitoj logici ne mogu i neće nasjedati tek tako bilo kakvim nebitnim naoko ključnim revolucionranim djelovanjima. Jedinim djelom moraju zadovoljiti i režim, da ne dolazi do općenitih sranja. Ali u bitnom u suvremeno doba ne zakazuju. Igra je uvijek složenija i policiju molim tretirati kao saveznika. I inače je u složenim i ozbiljnim igrama bitno pa i ključnom stvarati saveznike i agente u redovima neprijatelja. I dok ništa ne znamo o tome, iskustva smo da uviijek netko iz rdova neprijatelja kao naš saveznik prati našu igru i riskirajući puno se uključuje kad treba. Naravno da to nije dovoljno pa možda ni ključno, ali u složenoj i ozbiljnoj igri je puno više toga bitno nego u trivijalnim pomodnim forsanjima i forsiranjima. Uostalom, kako bi katastrofalno i tragično bilo da nije tako, jer bi zadnje budale i ljudski ološ zbilja diktirali sve.
P.S. Da su priroda i društvo nešto malo složeniji uči se u prvim razredima osnovne škole. Kasnije se to gradivo zaboravi. Ali nije u tome problem, jer ne zaborave svi. Puno veći je problem što se pod uticajem trivijalnih modnih popularnih kulturnih pojava nauče na fiksiranje i fiksaciju raznih točkica i ne vide ništa oko sebe i šire. I s tim bi hodalo da ne postanu masovno oruđe i oružje u rukama još glupljih modnih pojava i uzurpacija. Tako da je svim tim pojavama apsolutna mistika i nadnaravna nemoguća misija ono što se istovremeno uči i u živo vidi u prvom razdedu osnovne škole - svijet u kojem u takvoj i takvoj prirodi i ljudi imaju složeniju ugru, ima i pekara i učiteljica i onih koji proizvode hranu itd.
Naravno da sve više lekcije od toga, npr. šta konkretni ljudi sve rade i sa čim sve izlaze na kraj i kakva čuda dnevno kreiraju i rješavaju, tako masovnim pojavama bivaju nešto čega nema i znanstvena fantastika.
Dakle, za puno toga je dovoljno opustiti se od robovanja najglupljim i više desetljeća istrošenim modnim pojavama i fiksacijama. Već to je dovoljno da se naoko najveće sile podvrgnu disciplini služenja, pogotovu sada kada su u 3pm i kada same vape za tom ulogom.
Ali naravno da je puno ključnije da nakon vječnosti takvih moda koje fizički predstavljaju manje od 1 % materije i duha konačno i malo pažnje skrenu na puno življih 99 % pojava. Tko neme bolji izbor već u susjedstvu može uočiti puno zanimljivije pojave od Angeline Jolie, Bill Gatesa i Čačića zajedno, o Mesiću da ne trošim vrijeme.
Šta je tu nejasno?
Sve, moj ap!
Nedvojbeno je da je svijet mnogo kompliciraniji od Angeline Jolie i klasne borbe. Nedvojbeno je da u redovima "neprijatelja" uvijek postoje "agenti" koji su tamo samo egzistencijalnih razloga radi ali ne i iz uvjerenja. Nedvojbeno je da policija često prelazi na stranu naroda (doduše, tek kad je i vrapcima jasno da režim propada). Nedvojbene su mnoge stvari, moj ap ali,
za mene je također nedvojbeno da nisi odgovorio na pitanja:
- KADA OBESPRAVLJENE MASE ŠIROM SVIJETA MOGU OČEKIVATI "BOLJE SUTRA"?
- NA KOJI NAČIN ĆE TO "BOLJE SUTRA" NASTUPITI?
- KOJE ĆE SNAGE IZBORITI TO "BOLJE SUTRA" - OSIM SAMIH SAMIH LJUDI ZAUZETIH ZA BOLJITAK?
-"Dakle, za puno toga je dovoljno opustiti se od robovanja najglupljim i više desetljeća istrošenim modnim pojavama i fiksacijama. Već to je dovoljno da se naoko najveće sile podvrgnu disciplini služenja, pogotovu sada kada su u 3pm i kada same vape za tom ulogom." (ap)
Kako ćeš "najveće sile podvrgnuti disciplini služenja" ako se "opustiš od robovanja najglupljim i više desetljeća istrošenim modnim pojavama i fiksacijama"? Konkretno, na koji način će me spasiti robovanja - osim u čisto "filozofskom", da ne kažem, seratorskom - smislu (poput onoga: "i rob može biti slobodniji od gospodara") - moja zauzetost sviranjem Mozartovih djela, ako za to moram služiti "najvećim silama", da zaradim - pod njihovim uvjetima - za klavir i egzistenciju? Robovat ću 8 sati dnevno (ne računajući pod robovanje i nepravedne otplate kredita, nepravedne račune za struju, nepravedne cijene u supermarketima, nepravedne mobilizacije za ratove,...) da bih 16 sati mogao - navodno - uživati svoju navodnu slobodu sviranja Requiema? A na koji način će ta moja zauzetost "najveće sile podvrgnuti disciplini služenja"?
S obzirom na tvoj poprilično filozofsko-literarni stil izlaganja, bojim se da to od tebe konkretne odgovore nećemo ni doznati.
Tko je bilo tko kome bi bilo tko bio dužan ili bi mu to imalo smisla služiti za takve odgovore i još to rješiti i servisirati. To se jedino kod nas pojavljivalo i pojavljivljuje, i Staljin i Bill Gates su puno skromniji u zahtjevima i očekivanju.
Radi se o tome da ni najjednostavnije silovanje nema nekog naročitog smisla ni užitka na taj način. Pa kako bi se s tim privuklo bilo koga za nešto minimalno smisleno, živo i zanimljivo !? Tu ti je ujedno poluprikriveno puno toga oko motiva, stanja i orjentacije u zbivanjiama i organizaciji u sadašnjim borbama po beskrajnimm bojištima, gdje naše snage radikalno preokreću situaciju u našu korist toliko da sam već prisiljen razmišljati kako da se bolje povežemo s Crnkinjama i Crncima iz Afrike, kontaktiram davno prekinute veze i ulaganja, jer je umjesto da nas iznenade s te strane i opet zamaraju desetljećima puno bolje ponekad utrošiti sat dva i na vrijeme pripremiti novu ofanzivu (npr. na Evropu), koja će uslijediti npr. za 10-20 godina. Osnovu za to imamo već od prtije a sada prekrcani nekretninama i novcem na ne potpuno kontroliranoj složenoj evropskoj destinaciji lako organiziramo most i mostobran Afrika-Evropa i sve daljnje poteze. A naši mladići i djevojke bi sigurno uživali u sve većem druženju sa Crnkinjama i Crnacima, kao što smo i mi dok smo bili mladi. Bude nekih problema ali je općenito, u mjeri najmanje 90 %, čarobno i korisno.
Bolje rješi i organizira sat opuštanja i kreativne igre nego desetljeća robovanja jednostavnim fiksacijama. Fora je u tome da sve treba malo razigrati i u samoj osnovnoj konvenciji - ili programa (predstave) ima i ide ili ne, pri čemu silovanje samo po sebi čini da programa u biti nema i da ne ide. Ako programa ima i ide onda svi znaju da ide i akteri ga igraju i razigravaju, držeći se osnovne konvencije da program (predstava) ide i da je već time drugi svijet od onoga okolo, pa i za publiku. Dakle, samo se treba odlučiti, biti akter porograma i najmanje publika ili ne. A to je lakše rješavati sa sat dva opuštanja od drugih fiksacija koje se ne drže konvencije živog programa (predstave) i koje stalno forsiraju ono što nikada ni malo neće biti odigrano u živo a još manje će imati neke začudnosti i zanimljivosti. Ili jedno ili drugo, ili se odlučiti za živi program ili beskrajno patiti i robovati mrtvim i nepostojećim fiksacijama i derivatima.
Vidim da je suvišno dalje raspravljati. Međutim, ipak još jedno pitanje:
Na koji način će se siroti afganistanac "na sat dva opustiti od drugih fiksacija" - onih kojima ga pritišče stvarnost - a da to doprinese njegovom cjelovitom i trajnom oslobođenju kao čovjeka, a ne samo kratkom predahu pred daljnjim pritiskom talibana, svoje vlade, multinacionalnih okupatora, i životnih nedaća koje ga more?
Seksom? Drogom? Zavlačenjem glave u pijesak? Ili čekanjem Spasitelja, kojega ti nikako da imenuješ?
''Na koji način će se siroti afganistanac "na sat dva opustiti od drugih fiksacija" - onih kojima ga pritišče stvarnost - a da to doprinese njegovom cjelovitom i trajnom oslobođenju kao čovjeka, a ne samo kratkom predahu pred daljnjim pritiskom talibana, svoje vlade, multinacionalnih okupatora, i životnih nedaća koje ga more?"
Sama mala digresija, i to ni najmanje iz razloga humora, pile naopako i bilo čega.
Afganistanci su toliko vični hrvanju s tim da dolazak sfrj playboy-a Nadana Vidoševića uz podršku Stipe Mesića i Budimira Lončara (otvaranje predstavništva Gospodarske komore RH) čini kap koja preliva čašu i postavlja pitanje - šta će biti s talibanima, njihovom vladom, multinacionalnim okupatorima i raznim drugim nakon što ih već svemu vičnim Afganistanci ubrzo dohvate. Te još bitnije pitanje, šta će tek biti kada se tom trendu malo više pridruže naši crnački saveznici iz Afrike i njihovi ortaci KP Kine te tko i kako će tu spašavati čovječnost čovjeka? Pri tome treba uzeti u obzir da su već sedamdesetih u Afganistanu i Keniji kao najrecentnijoj afričkoj zemlji es sfrj playboye prepoznali kao najveće rasiste i ološ, da je zbog toga cowboy Mamula, šef razularene JNA, morao službeno dati ostavku te da u međuvremenu nije porastao ugled nego ...
P.S. Prekidam jer je kod nas moda jednostavnih pitanja na nadsvjetovnoj i nadsvemirskoj osnovi već desetljećima napravila toliko toga da sada u njezinom krahu radi brige za okoliš moramo toliko trošiti vrijeme i živce da to nije za ljude. Okani se toga jer je to neke vrste sveopće jednostavno automatizirano silovanje svega živog i mrtvog. o mlade ljude bez iskustva često nosi u najboljoj volji i onda se tek pred smrt uhvate za glavu i pitaju čemu smo toliko robovali tome i zašto smo toliko silovali i progonili razne ljude.
"Afganistanci su toliko vični hrvanju s tim da dolazak sfrj playboy-a Nadana Vidoševića uz podršku Stipe Mesića i Budimira Lončara (otvaranje predstavništva Gospodarske komore RH) čini kap koja preliva čašu i postavlja pitanje - šta će biti s talibanima, njihovom vladom, multinacionalnim okupatorima i raznim drugim nakon što ih već svemu vičnim Afganistanci UBRZO DOHVATE." (ap)
ne znam jel' humorističan ili za plakati. Za plakati, zato što u sebi sadrži svu protivurječnost tvog načina izražavanja. I to u riječima "UBRZO DOHVATE". "Ubrzo dohvatiti" ima čisto konkretne konotacije, za razliku od tvojih pjesničko-filozofskih razmatranja. Pa se pitam: kako si odjednom došao do KONKRETNOG - "ubrzo dohvate" - iz svojih apstraktnih sfera?
Ne bi li si mogao dati malo truda pak onda i glede drugih postavljenih ti pitanja dati bar približno konkretan odogovor citiranom.
I konačno, vidi vraga - "afganistanci su toliko vični hrvanju s tim...", pa valjda nema potrebe da se "na sat dva opuste od drugih fiksacija" - onih kojima ih pritišće stvarnost. Oni nek se hrvaju sa njima, a opuštanje je, valjda(?), rezervirano samo za evropeidne, osjetljive dušice?
Cijeli problem koji sam postavio pred tebe je - malo općenitije kazano - upravo u tome:
KAKO DA SE CIJELI LJUDSKI ROD HRVA S PROBLEMIMA KOJI GA PRITIŠĆU?
Tako da se "NA SAT DVA OPUSTI OD DRUGIH FIKSACIJA" ?
http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/stranke-dobro-drustvo-na-aparatima#komentar30914
(stavio krivo)
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.