Tvrdnje da su koncentracionim logorom u Jasenovcu upravljali Židovi, da je "Nezavisna Država Hrvatska" samo dala stražu, te da postoji i ugovor između vlade "NDH" i Židovske općine u Zagrebu o financiranju uprave toga logora - takva su karaktera da se valja pitati je li netko to zaista mogao izreći, pa makar se zvao i Vice Vukojević.

Novine, budimo samokritični, ne pišu uvijek istinu. Doživjeli smo da se i novinarske nagrade dodijele za dogovorenu propagandu kriminala, ili pak za izmišljen intervju s Finijem.

Ali ako je istina da je Vukojević to doista tako izrekao, i to još na Dan holokausta - onda bi ljubitelji teze o iranskom podrijetlu mogli likovati: Vukojevićev istup se, u tom slučaju, podudario s Ahmedinedžadovim huškanjem u Genčvi, koje je natjeralo evropske predstavnike da zgađeni napuste dvoranu Ujedinjenih naroda. Uz ne baš nebitnu razliku: iranski političar se obrušio na sadašnju Državu Izrael, a hrvatski političar je optužio same žrtve holokausta u Hrvatskoj, one Židove koje su pobili hrvatski fašisti, posluživši se istom klevetničkom metodom kojom su četnički propagandisti tvrdili da su na Markalama Bosance masakrirali Bošnjaci, odnosno da je požar bombardiranog Dubrovnika zapravo bio "dim kamionskih guma koje su ustaše zapalili na Stradunu". Pa su onda, valjda, fra Miroslav Filipović ("Majstorović"), itd. bili Židovi, da ne bi!

Od veličanja zločina još je odvratnije pripisivanje zločina samoj njegovoj žrtvi.

Ako je to Vukojević zaista učinio (i dalje mi je teško povjerovati da se itko spustio tako nisko) - onda to ne govori samo o njemu, nego i o društvenom trenutku u Hrvatskoj u kojemu je moguće da se istupa s istih pozicija s kojih drugdje urlaju talibani. Znam, naravno, koliko riskiram ovom rečenicom: sud u Zagrebu već je osudio pisca koji je huškače na etnički rat usporedio s talibanima; znam također da je pri takvoj osudi časnije biti osuđenik nego sudac. Znam, napokon, da se u današnjoj Evropi takve pojave - i optužba da su Židovi sami sebe istrebljivali po Jasenovcu i sudska osuda onih koji kritiziraju ratne huškače - mogu dogoditi samo u Hrvatskoj, jer su i Lukašenkova Bjelorusija i Putinova Rusija evoluirale korak-dva dalje.

Samo u Hrvatskoj moglo se dogoditi da mi se neki svećenik, nezadovoljan mojim pisanjem, naruga mom prezimenu pogrešno navodeći da je židovsko - kao da bih se morao stidjeti da sam sunarodnjak Isusa, onoga istog Boga koga taj svećenik svake nedjelje slavi euharistijom. U tom sklopu je na lik i djelo Vice Vukojevića badava tratiti riječi. Mučninu izaziva činjenica da je taj krivotvoritelj povijesnih podataka i dosjea (u čemu mu je pomagao Bože Vukušić, sve s mandatom Sabora i za novac poreznih obveznika) postao sudac Ustavnog suda, zahvaljujući i švercerskim barabama iz takozvane Socijaldemokratske partije i njihovu političkom pazaru (jer je za njih i butiga bila preuzvišen doseg), ali ponajviše Hrvatskoj demokratskoj zajednici.

Dakle, da se razumijemo: Vukojević bi bio nitko i ništa da nije tih dviju stranaka, svoje bi parole u najbolju ruku kriomice pisao s unutrašnjih strana vrata u javnom WC-u, gdje takvih nije manjkalo ni prethodnih desetljeća, a ne bi mu kao pojačalo služili Sabor, pa Ustavni sud, napokon i naša glasila. Osim toga, da je naše takozvano neovisno sudstvo umjesto političkih potrebica zadovoljavalo istinske potrebe društvene pravde, onda bi se barem u proteklih dvadesetak godina sudski utvrdile sve kazneno relevantne činjenice u pogledu Bleiburškog polja, "Križnog puta" i poratnih ubojstava pripadnika nacionalističke i fašističke oporbe, a ne bi to bilo "delegirano" zainteresiranim amaterima, poput nekog počasnog voda i ponekog velečasnog agitatora. Inicijativu bi, vjerojatno, dao nadležni javni tužilac, dakle netko zadužen istražiti i tužiti u ime javnosti - ali mi to nemamo, mi imamo državnog odvjetnika, dakle dužnosnika kojemu sam naziv govori da je advokat države, da mu je klijent vlast, a ne pučanstvo.

U državi koja pazi da ne radi svoj posao, sa sudbenom vlašću koja radije sudi piscu nego hladnokrvnim ubojicama bilo mafijaškoga bilo političkog tipa, sa zakonodavnom vlašću koja Vukojevića čini ustavnim sucem, s izvršnom vlašću koja se pravi da "nije odavde", s nekim favoriziranim kandidatima za gradonačelničke izbore koji su se proslavili bilo rasističkim izjavama bilo gaženjem zakona u korist privatna džepa - ovo bljuvanje po smrću ušutkanim žrtvama samo je najvidljiviji rt monstruoznog sustava vrijednosti.