Dvorana A fakulteta, čija je svrha i funkcija više- manje ograničena na svečana primanja predsjednika Republike i sličnih svita, zjapila je prazninom, i još jednom potvrdila da se na Političkim znanostima rijetko uzrujava oko pitanja aktualne političke stvarnosti i sudjelovanja u pitanjima od općeg dobra.

Broj studenata neznatan, profesora FPZG-a manje od nekoliko, ubrajajući u tu brojku i dekana Nenada Zakošeka i (neplaniranog) moderatora prof. Tonćija Kursara. Najveću grupaciju činili su zato profesori s Pravnog fakuleta, čijom je zaslugom tribina i dobila na smislenosti.

Govornici Marko Baretić s Pravnog i Neven Jovanović s Filozofskog fakulteta, iznijeli su već dobro poznatu argumentaciju akademske zajednice zašto su tri prijedloga nacrta zakona o sveučilištu, znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, kraj javnog obrazovanja u Hrvatskoj.

Činjenica prazne dvorane za Baretića ukazuje na prisutni mali interes javnosti što je upravo idealna pozicija za resorno ministarstvo i Vladu koji na taj način mogu lako progurati svoj plan o brzinskom predljetnom proguravanju zakona bez obzira na prevladavajući stav cjelokupne akademske zajednice da su zakoni u sadašnjoj formi nepopravljivi i štetni. 

Iz brojnih kontorverznih sastavnica zakona Baretić se posebno bavio pitanjem ukidanja autonomije sveučilišta koja je, često se zaboravlja, zagarantirana ustavom ove države te ustrojem sveučilišnog vijeća u kojem se "skriva prava intencija zakona". Jer sveučilišno vijeće će, po zamisli Ministarstva, skoro pa samostalno odlučivati o najvažnijoj stvari, financiranju sveučilišta, i to bez ikakvog javnog nadzora. 

Kao što je već poznato, upravljanje sveučilištem centraliziralo bi se će se u funkciji rektora, koji bi odgovarao samo sveučilišnom vijeću, dok bi se sveučilišno vijeće stavilo pod potpuni nadzor izvršne vlasti. Također, fakultetska vijeća izgubila bi pravo na biranje vlastitog dekana već bi to umjesto njih radio rektor. Time bi se dosadašnje pravo nastavnika i studenata na participaciju u upravljanju Sveučilištem ograničilo samo na sudjelovanje u radu Senata, koje bi pak bilo ograničeno na samo trideset članova, što je potpuno suludo s obzirom na brojku od preko četiri tisuće nastavnika i suradnika i preko 60 tisuća studenata Sveučilišta u Zagrebu. 

"Širi plan je ugušiti i uništiti javno školstvo koje je u Hrvatskoj još uvijek neuobičajeno jako", naglasio je Baretić koji je uz ostale kolege sa Pravnog fakulteta ukazivao na očekivani efekt koji će novi zakoni proizvesti. Taj efekt u zemljama regije već je poznat po nazivom "pranje diploma", a ukratko označuje proces polaganog preuzimanja obrazovanja od strane privatnih učilišta na kojima bi studenti uz velike školarine lako dolazili do diploma i znanja upitne kvalitete, dok bi se javna sveučilišta postupno srozavala i stavljala na milost i nemilost tržišta. Točnije, poželjnost određenih zvanja i znanja određivala bi se njihovom trenutnom poželjnošću na tržištu kapitala, što automatski dovodi u potpuno nezavidan položaj humanističke i društvene znanosti, čija svrhu ne bi prepoznavalo tržište, a njihova vrijednost postala bi drugorazredna u usporedbi sa tehničkim i prirodnim znanostima.

Usprkos svemu, dekan dekana FPZG-a  smatra da akademska zajednica mora ostati na liniji poštivanja procedura te da štrajk nije dobar način borbe protiv nasilja ministarstva. Slaže se da bi zakoni, koje je nazvao osobnim projektom ministra Fuchsa, doveli do radikalne centralizacije sveučilišta i derogiranja kvalitete nastave na fakultetima, ali ne i sa ugrožavanjem nastavnog procesa. "Mi kao nastavnici ne bi trebali dovesti u pitanje nastavni proces i pravo studenata na studiranje i napredovanje u akademskoj karijeri", rekao je Zakošek.

Rješenje vidi u građanskom neposluhu nakon stupanja na snagu zakona i nepristajanje na nasilje Vlade tako što se neće dopustiti raspuštanje Senata. U svakom slučaju, Vijeće FPZG-a zasjeda sljedeći tjedan i bit će jako zanimljivo vidjeti kakvu će odluku donijeti. Sudući po neprisutnosti njegovih članova na današnjoj tribini, teško je za očekivati da će se Vijeće odlučiti na solidariziranje sa kolegama sa Pravnog, Filozofskog i Medinskog fakulteta i blokirati nastavne procese, koliko god to moglo biti bolno za studente. Svi gore navedeni razlozi erozije kvalitete studija i snižavanje vrijednosti diploma do kojih će nužno i doći dopuštanjem daljnje komercijalizacije obrazovanja, možda neće izravno utjecati na studente, koji u aktualnim rokovima pokušavaju završiti fakultete, ali svakako hoće na sve buduće generacije.