Zašto se nije lustriralo Tuđmana?

17.09.2009. Srećko Puljig Tjednik Novosti Hrvatska Komentiraj Print

Vijest da se u Makedoniji počeo primjenjivati tamošnji zakon o lustraciji ponovno stavlja na dnevni red tu, činilo se, apsolviranu temu. Naravno, ne samo u makedonskom, niti samo postjugoslavenskom, već i u širem, tzv. tranzicijskom kontekstu. Piše Srećko Pulig

Jesu li stari Grci i Rimljani, patentirani izumitelji ove civilne institucije, u ovom istom, "našem regionu", ostavili za sobom i, spram razvoja demokratskih institucija, uspješne primjere primjene tog instituta, time se šira javnost sigurno ne zamara. U Hrvatskoj antikomunistički i nacionalistički preporod datira, naime, od sedmog stoljeća. Što se ne mora samo ridikulizirati, već ponekad i ozbiljno uzeti za riječ. Naročito s obzirom na to da se i proplamsaji komunističke ideje mogu konceptualizirati transepohalno. Od naših Spartaka i Gubeca pa sve do danas traju borbe potlačenih i "opasnih" klasa protiv tekovina "svojih" naroda i država. Borbe u kojima lice slavlja državnih pobjeda uvijek ima i naličje - narodnog poraza.

Tekovine kontrarevolucije

A na čijoj pobjedi i na čijem porazu počiva tekovina lustracije, u svojoj današnjoj, tzv. tranzicijskoj reinkarnaciji? Na pobjedi demokracije nad totalitarizmom, kako nas već desetljećima žele uvjeriti graditelji i apologeti vladavine nove totalnosti - one liberalnog kapitalizma - od bespogovorne slobode kojega vidimo posvuda žrtve? Ili je baš to kontra-revolucionarno "pročišćenje", u rimskoj verziji najbolje izvedeno u ritualima vatrom, a vatrom se u nas znalo ne samo igrati, najbolji simptom onoga što bolji duhovi zovu mračnim raspadom 90-ih?

No, čemu prizivati jake, povijesne slike i epohalne misli? Ta ne radi li se samo o administrativnoj mjeri, kojom se nova vlast brani od dokazanih kršitelja ljudskih prava u prošlosti u svojim redovima? I još uže: to je mjera koja se poduzima samo protiv (samo)prokazanih suradnika tajnih službi komunizma, kojima se čak i ne sudi, stricto sensu govoreći. Samo im se brane političke funkcije u novoj javnosti. Pravi ih se dakle, u grčkom smislu, idiotima.

Bez da ovdje i skiciramo nedavnu prošlost uspjeha lustracija, tamo gdje su navodno i stvarno provedene, od Češke, preko bivše Istočne Njemačke do Albanije, a kako će biti u Makedoniji - ne zna se, jasno je, a o tome se i naširoko pisalo, zašto takav zakon nikada nije prošao u nas. Iako, tražiti Tuđmana da podastre dokaze da nije bio suradnik UDBE i KOS-a, bilo bi zbilja ridikulozno, od čovjeka koji je, barem do svoje nacionalističke disidencije 70-ih, suoblikovao tadašnji ideološko-politički poredak. Ukratko ne treba biti pobornikom teorije zavjere pa da se uoče neki personalni kontinuiteti u staroj i novoj vlasti. Figura Tuđmana kao arhetipskog konvertita, koji svoj politički uspjeh, sa i bez navodnika, duguje baš masovnoj potrebi osobne pretvorbe "dobrih komunista" u "dobre Hrvate", dobro je kritički obrađena. Pa ipak to nije smetnja da ta pretvorbena tekovina ne bude državno i privatno kanonizirana. Jer nakon pretvorbe traje privatizacija. Koja nema razloga da mimoilazi i ideološki sektor.

Umjesto lustracije nacionalistička čistka

Za slučajeve u ratovima tek dublje zbratimljenih naroda (vidi političku kulturu Scheveningena), srpskog, hrvatskog, bošnjačkog i albanskog, a i slovenski bi trebao imati pokojeg predstavnika, trebala bi vrijediti dakle neka specifična postjugoslavenska überlustracija, lustracija naših prešutnih lustratora 90-ih. Dok je zlo 90-ih još bilo intenzivno na djelu to se formuliralo u tezu da narodu, više no jednom, treba katarza.

Samo što u nas 90-ih nije izvršena lustracija nego, uvjetno rečeno, nacionalistička čistka (u drugim terminima "tiha lustracija", za razliku od "divlje"; pitanje je gdje bi na ovoj skali bila i neka suđenja Srbima za ratne zločine u odsutnosti?). Uvjetno zato što riječ "čistka" upućuje na staljinizam, a purifikacija ideološke podobnosti obnašatelja javnih i političkih funkcija 90-ih u nas, kao i u cijeloj tranziciji, bila je ipak više postfašistička ritualna gesta. Na prijemnim ispitima u državotvorstvo dobrim Hrvatima mogli su, uz iznimke, postati pripadnici svih naših naroda i narodnosti. A o političkoj lijevoj, desnoj i centrističkoj prošlosti da i ne govorimo. Tek danas se taj "narodni front" raspada u pluralizam npr. liberalnih i narodnjačkih Hrvata, uz dodatak umanjene replike većinskog uzora u manjinskom uzorku, onom stranački organiziranih nacionalnih manjina. A sve to se, zbog dugog krčkanja u istom loncu, pokazuje bitno na jednu notu namještenom igrom, čiji je zajednički "pozitivan" rezultat samo to da stranačka ljevica, u suočenju s epohalnom krizom kapitalizma, u nas ne postoji.

Ima li ovdje u vlasti netko da ne radi za CIA-u?

Uostalom, sasvim necinično mogli bismo zaključiti da su i povijesne "komunističke" čistke bile oblik lustracije. Oni pojedinci, pa i cijeli slojevi i grupe stanovništva, koji se nisu mogli prepoznati u sada vladajućim ljudskim pravima socijalizma (npr. eksproprijaciji privatnog vlasništva sredstava za proivodnju), bili su uklonjeni iz političkog života. Što nije uvijek imalo za život negativne posljedice. Npr. brojni pripadnici razvlaštene buržoazije naučili su pošteno raditi za svoju egzistenciju.

Kad se dakle danas, po analogiji s makedonskom situacijom, govori o potrebi lustracije u nas, problema koji iskrsavaju je puno. Svojedobno je pravnik Alan Uzelac pobrojao samo pravne zapreke za sudsko izvršenje takvih postupaka. Govorio je o proceduralnim i organizacionim ograničenjima našega pravosuđa. A pod ovim drugim mislio je na legitimnost tijela koja bi lustraciju provodila, dok je jasno da su i ona sama dio nasljeđa nacionalističkih čistki. Zato bi prvi čin neke iole smislene lustracije, koja se ne mora tako zvati, bio novi nadzor nad nadzornicima u provođenju zakonitosti i ispravljanje "grešaka" u tome postupku. A to u našoj pravosudnoj politici, gdje također, a ne samo u privredi, vrijedi nova narodna Tko je jamio, jamio je, nije realno očekivati.

Ali to je samo pravno-legitimacijski apekt problema. Svu političku dubinu hipokrizije političke kaste koja bi, i putem institucije lustracije, da sudi koji su poreci narodni, a koji nenarodni, lapidarno je, ali po legitimacijsku osnovu nacionalizma ubojito, svojedobno u pitanje sažeo Boris Buden: "Ima li ovdje u vlasti netko da ne radi za CIA-u?"

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

25.05.

dodaj komentar 7 komentara

Milan17.09.2009. 22:35#1

Zašto se nije lustriralo Tuđmana? Po običaju, autor se pravi blesav. Sve da rata nije bilo i da je lustracija provedena, Tuđmana ne bi obuhvatila, jer je on iz partije izašao još 1967. Za razliku od raznoraznih puliga kojima se, kako vidimo, gaće tresu na sam spomen te riječi.
Antibarbarus19.09.2009. 05:55#2

Odlicno Pulig! Da se radi o Havelovoj Ceskoj, ili stvarnim zrtvama komunizma poput Estonije,Litve,Madjarske,covjek bi mogao samo aplaudirati,ali kod nas je sve pokvareno,hinjeno,falsificirano i prodano.
Koje to sudstvo bi sudilo zlocincima iz Bleiburga?Ono koje po wishful thinkingu necije guranje prsta u supak naziva "rukovanjem"?Ili ono koje osudjuje covjeka zbog njegovih predaka?Ono koje oslobadja zlocinceiz Lore?Sto se trabunja o trci kada konje za trku nemamo.
"Zašto se nije lustriralo Tuđmana? Po običaju, autor se pravi blesav. Sve da rata nije bilo i da je lustracija provedena, Tuđmana ne bi obuhvatila, jer je on iz partije izašao još 1967. Za razliku od raznoraznih puliga kojima se, kako vidimo, gaće tresu na sam spomen te riječi."
Pulig nikada nije bio clan partije.Ali za tebe,arhetipskog hrvatskog desnicara,kojem mozdane vijuge i nervni sustav radi na bazi impresija urezanih kamenom sjekirom,i cija cerebralna mapa odrazava otisak Bascanske ploce, Milance, i partija i Marcuse,Bloch,Sartre,ljevica,Picasso,Murtic,Krleza,Debord,Bourdieu,Adorno,sve je to samo crvena bagaza,koju ova,tvoja,voljena,degenericna,banana drzava treba srediti jednom za sva vremena.
Btw.Tudjman iskljucen 1967? Tko se ovdje pravi blesav?A sto je radio do 1967,bas kada je pocela demokratizacija te same partije.
Kako to da nije iskljucen u isto vrijeme s npr. Djilasom?Ili jos prije?Kako to da je bas u njenim najzlocinackijim epohama.stajao rame uz rame s drugovima,cak vise bio sef kadrovske sluzbe JNA? Kao takav nije imao veze s UDB-om i KOS-om?
Prestani isprazno cjepidlaciti i istjerivati "pravdu" svoje sumanute ideoloske opsjednutosti i kao sto bi David Lynch rekao:"Get real"!!!!
Tvoja Hrvatska je nakaza na karti Europe,gotovo abortirana drzava,a zato nisu krivi samo komunjare nego cjelokupna politicki nezrela nacija,izmedju ostalog i takvi wishful thinking steklisi, poput tebe,zatucani,opsjednuti,i zasljepljeni za svaki drugi argument osim onog koji njima treba za dokazivanje vlastitog wishful thinking-a.
Koga bi ti lustrirao.? Na temelju cega?Kojeg tog vrijednosnog sustava?I kojih to "zdravih snaga",osim ako sebe u njih ne ubrajas,isto kao i onaj olos sto e skuplja po Thompsonovim dernecima,i huskackim propovjedima(recimo slobodno naci Dingspiele-ovima) raznih klerikalnih mantijasa.....?
1967?Ha ha ha ha.Pa da trebalo je ukloniti iz javnog zivota one koji su demokratizirali k.partiju i doveli do prvih visestranackih izbora,i koji veze nemaju ni s Bleiburgom,ni s Golim otokom,jer su se zadrte boljsevicine sklonile iza kisobrana drzavotvornog i historicistickog,klerikalnog i volovsko tamburasko ognjistarskog pokreta...i tako "oprali" svoju krvavu proslost,vjerojatno crkvenim odrjesenjem grijeha,po principu Cosa Nostre.
Tupavi sljepce.A mozda samo frustrirani pokvarenjace,petrificiranog genetskog koda.
Milan19.09.2009. 09:51#3

"Pulig nikada nije bio clan partije."

A zašto se onda toliko panično boji lustracije? Ili je možda članak naručio netko drugi, kh-khm? :-)

P.S: Gospodo drugovi, mislio sam da ste dosad skužilli da me infantilni ad hominem primitivizmi i uvrede ne diraju.
Antibarbarus19.09.2009. 12:34#4

"A zašto se onda toliko panično boji lustracije? Ili je možda članak naručio netko drugi, kh-khm? :-)"

"Panicno bojanje",ja,uz najbolju volju ne iscitavam iz njegovih tekstova.
Osim toga svatko tko ljudima poput tebe danas nije "pocudan" i treba da se boji.Zar nisu desnicarski hajkaci poput Goebbelsa,ili Vice Vukojevica,Krpine,svejedno dokazali da se u ovoj zemlji moze sve namontirati,organizirati hajka,i fingirati pravna procedura.
Covjek je izgubio zdravlje i zívot kao posljedicu takve harange,bez dokaza.(bivsi predsjednik demokrscana,Ivan Cesar).U zemlji i narodu u kojem je tako lako naci koliko god hoces "svjedoka",koji ce ne samo svjedociti na osnovu onoga sto su negdje culi i naculi,nego ce i sami izmisliti stvari,ako se radi o nekom tko im nije simpatican ili po volji....
Posto vidim da je tebi npr. Johnny Stulic nepodoban,jer je sin JNA oficira,pretpostavljam da bi lustracija obuhvacala i njega,recimo i Viktora Ivancica itd.
Meni se cini da se lustracija trazi samo zato da se iskljuce i onemoguce oni ljudi,koji prema Hrvatskoj imaju radikalno kritican stav.
Ma koliko oni sami bili kriticni i prema bivsem sistemu.
Hrvatska tek treba da se izgradi,i stabilizira kao normalno gradjansko drustvo,s neovisnim, samosvjesnim i odgovornim institucijama,pa tek onda se moze izvrsiiti ocjena proslosti i u svezi s time akcija.
Osim toga,kako ti to mislis da bi se Puligu,trebale" tresti gace".Pa sto on predstavlja u javnom,drustvenom zivotu?On je totalni marginalac,i cak sam dobrovoljno pristaje na takvu ulogu.
Tvoj komentar ne samo da je obicna malogradjanska nebuloza,vec je i neinteligentan.
Ti i tvoj istomisljenik Purger i sami ste h-alter prozvali sacicom luzera.Zasto bi se luzerima tresle gace,pred nekakvom lustracijom?
Estonija je kao dio SSSR-a, bila od bivse Jugoslavije tisucu puta "komunistickija".A danas je za jednu Hrvatsku,cisti Zapad i to sjeverno skandinavskog tipa.Skoro svi politicari po raznim strankama,dolaze iz bivse komunisticke nomenklature.I ravnopravno se nose u EU sa zapadnonjemackim CDU-om.SPD-om ili britanskim laburistima.
Niti su kod nas bivsi komunisti demokratski hendikepirani,niti su oni koji dolaze npr. od katolickih zdravonacionalnih snaga,demokratski napredniji u odnosu na njih.Dapace cini mi se bas da najveca opasnost po slobodu u Hrvatskoj dolazi bas od desnih,katolicko nacionalistickih snaga.
Milan19.09.2009. 15:22#5

Zijev. Da pokušamo malo razgrnuti ove tvoje ustrtareno-frustrirane fantazmagorije. Lustracija znači da se svim osobama koje su osobno sudjelovale u vlasti i institucijama totalitarnog, antidemokratskog YU režima trajno zabrani svako političko djelovanje, da se te osobe više ne mogu kandidirati i ne mogu biti birane na političke i javne funkcije. Kužiš?

Ne bismo ih metkom u glavu ili povješali na bandere, kako ste to vi radili u vašim, ehm, sretnim i nestašnim vremenima. Jel sad jasnije? Jel se gaće manje tresu? :-)

Btw meni je žao što se tebi ne sviđa činjenica da je Tuđman izvan partije od 1967, dok je oni koje ti pokušavaš zaštititi u srcu nose i dan danas, pa, primjerice, ne dopuštaju suđenja partizanskim ratnim zločincima. Međutim, to je jednostavno tako. Od stvarnosti ne vrijedi bježati.
Ivek19.09.2009. 15:43#6

Moglo se Tudjmana lustrirati za njegovu aktivnost unutar partije do 1967. Nema nikakve veze sto je on istupio iz partije 1967. A zasto ga se nije lustriralo? Pa TKO bi ga lustrirao? Problem s lustracijom u Hrvata je sto sa obje strane politickog stola sjede potencijalni lustranti, a vrana vrani oci ne kopa. Cijela prva garnitura vladajucih hadezeki bila je sve udbas do udbasa, kosovac do kosovca, da nabrojim par imena nekadasnjih visokih funkcionera jugoslavenskog policijsko-obavjestajno-vojnog kompleksa iz te garniture: Manolic, Boljkovac, Spegelj - a ostali su valjda bili nekadasnji informanti i dousnici (Separovic?). Tudjman je bio najmanje sumnjiv, pa su ga istakli kao vodju.
mali ivica24.09.2009. 21:43#7

Problem je u tome sto bi prvenstveno trebalo lustrirati politicare za zlocine koje su pocinili nakon devedesete, a ne ranije. Nema ni jednog zlocina koji se desio u Jugoslaviji izmedju 1945 - 1990. koji bi bio ravan zlocinima koji su napravljeni na podrucju Jugoslavije nakon 1990, kad su stotine tisuca ljudi ubijene, miljuni raseljeni, miljuni ostali bez imovine i egzistencije, deseci tisuca zena silovano, unisteno visenacionalno zajednistvo da bi se mogla siriti medjunacionalna i vjerska mrznja i tako onemoguciti suradnja i medjuzivot tih istih naroda u buducnosti.

A sve zato da bi obogatili sebe i svoje strane nalogodavce i da bi jednu suverenu zemlju pretvorili u 7 neokolonija.

Ti zlocini su utoliko gori sto je ogromna kulturna razlika izmedju 1945. i 1990. Dok se 1945. mozda jos uvijek mislilo da se konflikti medju narodima smiju rjesavati ratom, da se zlocin smije osvetiti krvlju, 1990. smo definitivno mislili da su ratovi davno proslo vrijeme. Kako smo se grdno prevarili!