hcsp.hr<br>hcsp.hr
Turboekskluziva: Račun u Konzumu pokušao platiti slikom Blažene Djevice Marije!

Laknulo mi je. Konačno. Završila je. Nakon šest gladnih godina došao je kraj toj recesiji. Optimizma sve više, a i u meni se budi. Raste izvoz, drastično. Proizvodnja, ako nastavi ovakvim koracima grabiti, suficit će nam postati problem. Poljoprivreda je bajna. Hrvatska je proizvodnju podigla na takav nivo da je postala jedan od najvećih izvoznika banana u Europi - izvezli smo ih na stotine tona. Mislim, uvezli pa izvezli, ali to se sad tako računa - sve što prodaš računa se kao izvoz. Ogromna su povećanja profita najvećih firmi. Banke posluju bolje nego u Švicarskoj. Kako je samo uspjelo HEP-u ostvariti tolike milijarde kuna dobiti... nevjerojatno su sposobni. Posebno ih je dobro krenulo od kada su podigli cijenu I veli ona... 4.346,89 kn. Ja mrtav hladan vadim zastavu 3x1,5 metara. 4 krunice, 2 medaljona (posvećena u Međugorju) Gospe, jedan molitvenik i sliku Franje Tuđmana i Gojka Šuška kako sjede negdje u Kanadi struje 23 posto. I Plinari ide dobro nakon što su podigli cijenu plina za 32 posto. Naravno, to je samo sitnica, oni su i inače jako sposobne firme, imaju menađere za poludit.

Ja se, s druge strane, nemam čime pohvaliti. Posla nemam, nemam novaca, računi za to ne znaju. Ove jake firme, koje se hvale ogromnim profitom, sjete me se svaki mjesec. Šalju mi poštu. Unutra neki računi i uz njih pisma. Pišu oni meni tako i objašnjavaju da je eto moj "...dug došao do nivoa da ugrožava poslovanje", te da će se prestati družiti sa mnom i neće mi više isporučivati struju, plin, grijanje, vodu, a i smeće vele da neće više iza mene skupljati.

Situacija je krajnje nezgodna, jer novaca nemam. Jedan sam od onih 330 000 blokiranih i tko zna koliko nezaposlenih. Sjedim doma, uglavnom, gledam Dnevnik, slušam političare i... sjetih se. Hrvatske svetinje, stalno o tome pričaju. Hrvatske svetinje spominju i više nego gospodarstvo, novac, radna mjesta, zdravstvo i ovo što nas sirotinju nekak najviše muči. Ali o svetinjama ne prestaju, Hrvatske svetinje su izuzetno cijenjene u ovom društvu, a pogotovo u krugu političara. A političari sigurno znaju o čemu pričaju, oni vode ovu zemlju i autoritet su, vlast.

glasbrotnja.net
glasbrotnja.net

Što su Hrvatske svetinje? Pitanje je logično. I odgovori su logični. Hrvatska zastava je svetinja, branitelji su svetinja. "Bog i Hrvati" slušam to stalno... znači, krunica (obavezno), slika pape Ivana (Franjo, ovaj novi, baš i ne kotira visoko), blaženi Alojzije Stepinac (apsolutna svetinja), onda Gospa (ona koja svijetli u mraku, nje je najviše na internetu), pa idu onda one ikone, slike i križ - naravno. Hrvatska svetinja je i Franjo Tuđman, prvi Hrvatski predsjednik. I generali naravno - svi generali - sve slike generala. I onaj pjevač je isto svetinja, Thompson.

Rastrčim se po kući, i gledam kaj imam ja od tih svetinja... prevrnuo sam cijelu kuću i ne nađoh ništa. Stvarno sam sirotinja, osim što oskudijevam novcem nemam niti jednu jedinu Hrvatsku svetinju. Ni slike Franje Tuđmana, ni krunice, ni križa... ma ništa... gol i bos. Nakon što sam razbio dvije kasice prasice, našao gdje mali skriva lovu, gdje je ženina crna zaliha ako, ne daj Bože, ostane bez pudera, skupio sam 78,64 kune. Stanje u kućnoj blagajni 78,64 kn. To mi nije dosta niti za pola računa struje.

"Znam da zvuči čudno ali ja bih platio zastavom ako može - ona je ipak najveća svetinja Hrvatske. Imam i ovih svetinja generala..." (ytb-prtsc)<br> "Znam da zvuči čudno ali ja bih platio zastavom ako može - ona je ipak najveća svetinja Hrvatske. Imam i ovih svetinja generala..." (ytb-prtsc)

Ali snalažljiv sam ja, ne predajem se nikada. Otrčim do susjeda Vlade. Zvonim, on otvara u tamnoplavoj adidas trenirci s tri bijele crte sa strane i rupičastoj, nekad bijeloj, potkošulji. "E sused, kaj je bilo, da nije cijev pukla...", kakva mrtva cijev, još mi i copra... "Ma ne, došao sam po zastavu, idem na svadbu u subotu, pa mi treba, a znam da imaš onu od zgrade, pa ak mogu...". "Ma nema frke", veli Vlado. I u rukama imam ultimativnu svetinju. Hrvatska zastava s grbom (original, ne onaj ogoljeni). Zastava je tu, sad po krunice. Sva sreća crkva je blizu, tamo sam za minutu. U crkvi nikoga, ali ispred nje ekipa. Na klupicu rastegnuli krunice, molitvenike, sličice svih svetaca koje su ikada imali u crkvi, medaljoni i sve što treba. Savršeno. U ruksak sa zastavom ubacih pregršt krunica koje je posvetio još Papa Ivan, ne ovaj Franjo - taj vele da nije dobar.

Kupio sam slike svetaca, plastični kip Gospe, a blaženog Alojzija Stepinca sam dobio cijeli štos. Bilo je i medaljona od Gospe. Imali su i slike Franje Tuđmana, svih generala. Morao sam se cjenkati, jer su tražili više od 50 kn. Na kraju sam prošao s 50 kn i pivom koju sam im obećao drugi put.

Imam još 20 i nešto sitno kuna, kupim kartu i sjednem u tramvaj. Krenem ja u plinaru. Taj mi je račun jači od pola zagrebačkog proračuna. U plinari gužva, ali čudo, na blagajnama nikoga. Piše na onom staklu s okruglom rupom - "Primamo samo gotovinu". Fino, baš tog generala imam dosta. Dođem na šalter. "Dobar dan" - "Dobar dan. Znate ja bih platio račune za plin. Nisam platio plin od 2011. Razrogačene oči i hladan smiNakon par sekundi kraj mene su se stvorila trojica košarkaša odjeveni u crne uniforme. Bez riječi su me uzela svaki pod jednu ruku, podigla i odnijelaješak me nisu iznenadili. Pitam: "S obzirom da sam i dalje nezaposlen da li bi mogao platiti svetinjama naše domovine?" Službenik me gleda i misli da se zafrkavam, ne vjeruje. Ponovo pitam: "Znam da zvuči čudno ali ja bih platio zastavom ako može - ona je ipak najveća svetinja Hrvatske. Imam i ovih svetinja generala i to baš ovog Gotovinu kojeg primate. Račun je 14.587,23 kuna. Možete mi uzvratiti kusur s krunicama, molitvenicima i slikama oca domovine. S njima planiram platiti struju." Fin neki dečko, ljubazno me zamolio da pričekam. Nakon par sekundi kraj mene su se stvorila trojica košarkaša odjeveni u crne uniforme. Bez riječi su me uzela svaki pod jednu ruku, podigla i odnijela. Nisam morao čak niti hodati do izlaza. Gospoda su me iznjela zamolila da ne dolazim bez novca, spominjali su još nekakvo glupiranje. Ostao sam zbunjen. Pa već godinama slušam o Hrvatskim svetinjama, o potrebi da se to zaštiti i očuva, o svemu tome su pričali najvažniji ljudi ove zemlje. I kada ja tim svetinjama odlučim podići vrijednost, kada ih stavljam ispred svega, kako i treba biti jer ih i političari ove zemlje stavljaju ispred svega, ja ispadnem neozbiljan, provokator i još neke stvari su mi ovi košarkaši nabrojali... tupilo. Nevjerica. Šok i nevjerica. Pa zar su me ovi političari cijelo vrijeme lagali i zavaravali... ne vjerujem. To je sigurno neka greška.

Sva sreća pa mi tramvajska karta još uvijek vrijedi. Sjedam, još uvijek u šoku, u poluprazan tramvaj. Drmusam se zamišljen. Izlazim na Trešnjevačkom placu i ulazim u Konzum. Frižider je isto tako prazan.

 "Nevjerica. Šok i nevjerica. Pa zar su me ovi političari cijelo vrijeme 
lagali i zavaravali... ne vjerujem. To je sigurno neka greška." "Nevjerica. Šok i nevjerica. Pa zar su me ovi političari cijelo vrijeme lagali i zavaravali... ne vjerujem. To je sigurno neka greška."

Uzmem posljednje 2 kn u džepu i gurnem u kolica. I krenem redom. Od police do police. Šećer, ulje, tijesto, brašno, žganci, meso - sve vrste... da je prehrana raznolika. Paštete, vakuumirane salame - da duže traju. Mlijeko, sokovi, prašak, omekšivač, sapuni - nemrem smrdit. Kalodont, WC papir, voće, nešto trulog povrća, ukiseljeni krastavci. Kolica su sad već poprilično puna. Rukom pazim da mi ne pada okolo. Stižem do blagajne. Iza mene nema nikoga - svima je jasno da kad ja dođem na red ovaj iza mene može šal zaštrikati. I krene teta na blagajni. Ona ide prek onog skenera, bip bip bip, ja trpam u kolica natrag... nakon jedno 13 minuta veli ona - Jel to sve ? A ja ko iz topa - ne - evo i računa - i uvalim joj U plinari gužva, ali čudo, na blagajnama nikoga. Piše na onom staklu s okruglom rupom - "Primamo samo gotovinu". Fino, baš tog generala imam dostaone račune s tri D kodom... heheh... ceh popriličan. I veli ona... 4.346,89 kn. Ja mrtav hladan vadim zastavu 3x1,5 metara. 4 krunice, 2 medaljona (posvećena u Međugorju) Gospe, jedan molitvenik i sliku Franje Tuđmana i Gojka Šuška kako sjede negdje u Kanadi. Da ne bi rekla da je grof cicija, pridodam i blaženog Alojzija Stepinca - dva komada i velim - kusur zadržite. Nasmijala se - valjda joj je bilo drago vidjeti sve te svetinje, onako na hrpi. I ponovi ona 4.346,89 kn gledajući me sada potpuno drugim izrazom lica, začuđenim... jako začuđenim. Pretpostavljam da nikada nije dobila tolko kusura.

Krenem ja lagano prema vratima - kad prema meni idu 4 bacača kugle. Fini neki dečki i vele: "Gospodine, ispričavamo se ali niste platili". "Molim, kako to mislite. Pa ne da sam platio, nego sam i preplatio. Osim zastave popriličnih dimenzija bilo je tu i ostalih svetinja Hrvatskih. Ključnih i najvećih svetinja domovine Hrvatske.“ Odmah su se namrštili, sigurno nisu bili naši. Dvojica su me uhvatila sa strane, a dvojica uzeli kolica. Interesantno, ni u Konzumu nisam morao hodati. Iznijeli su me van. Opet !!!

Gospoda su me iznjela van i zamolila da ne dolazim bez glavne hrvatske svetinje. Kažu da je to kuna. Ne znam sad što ću... zadnji novac sam dao za Hrvatske svetinje... ipak ću probati i u Hepu... oni će vjerojatno biti zahvalni što im plaćam Hrvatskim svetinjama...

Ključne riječi: suočavanje s prošlošću
<
Vezane vijesti