H-Alter
 Za razliku od "pravih" filantropski zamišljenih akcija u kojima su krajnji korisnici treće osobe, dok se humanitarna birokracija koja čitavu stvar organizira tek usput omasti većim ili manjim dijelom prometa, u humanitarnoj akciji Sendvič i pivo uopće ne želimo kriti naše grabežljive namjere: krajnji korisnici smo mi, organizatori pribavljanja financijskih sredstava, članovi H-alterove redakcije, H-alterove suradnice i suradnici.
Poštovane čitateljice i čitatelji, redakcija H-altera vas poziva da se priključite humanitarnoj akciji Sendvič i pivo.
Za razliku od pravih, filantropski zamišljenih i altruistički organiziranih akcija u kojima su krajnji korisnici treće osobe, dok se humanitarna birokracija koja čitavu stvar organizira tek usput omasti većim ili manjim dijelom prometa, u humanitarnoj akciji Sendvič i pivo uopće ne želimo kriti naše grabežljive namjere: krajnji korisnici smo mi, organizatori pribavljanja financijskih sredstava, članovi H-alterove redakcije, H-alterove suradnice i suradnici.
 
Sumnjive nakane i usmjerenja
 
Pozivamo vas, dakle, da financijski pomognete H-alter, kako bi portal koji upravo čitate, uz suhi obrok i pjenušavi napitak nekako pokušao preživjeti. U tu svrhu možete kliknuti na link Donirajte, na samom vrhu naslovne stranice, posve desno, upisati iznos u kunama, eurima ili dolarima za koji biste željeli da se sa vaše kreditne kartice prelije na žiro račun udruge koja je nakladnik portala, i potvrditi transakciju. Vaše donacije rado ćemo primiti i bit ćemo vam zahvalni, a vaše će se ime tim jednostavnim potezom naći na časnoj listi bjelosvjetskih filantropa koji se razbacuju judinim škudama podupirući raznorazne projekte krajnje sumnjivih nakana i usmjerenja.
Ali prije no što to napravite, voljeli bismo da pročitate i nekoliko riječi objašnjenja. Kad smo prije skoro dvije godine započeli razmišljati o pokretanju portala koji kombinira dnevne vijesti, angažirane komentare i novinarske tekstove, neki su nas upućeniji prijatelji odvraćali tvrdeći da je čitava zamisao preskupa, i da od institucionaliziranih donatora, za koje su nam rekli da boluju od kronične projektomanije, nećemo moći osigurati dovoljno sredstava za rad. Odgovorili smo da smo spremni raditi volonterski, ako treba i godinu-dvije; pokazati da smo perspektivan novinarski tim, privući pažnju čitatelja i struke, otvoriti nov i originalan medijski prostor onima koji svojim djelovanjem šire skučene hrvatske horizonte ljudskih sloboda i prava.
A sada slijedi nekoliko obrazaca H-alterova razgovora sa donatorima, koji u pravilu imaju unhappy end:
 
Unhappy End
 

Primjer 1) Tipičan razgovor sa tipičnim donatorom koji podržava projektni fahidiotizam:

 
Dobar dan, mi smo s portala H-alter. Trebali bismo od vas 10 000 eura za autorske honorare u idućih godinu dana.
 
Da, a o čemu biste vi pisali za naše novce?
 
Pa… kad je riječ o novinarstvu, to nam je teško unaprijed reći. Ovisi o događajima… ako do kraja potaracaju Vransko jezero, pisat ćemo o tome. Ako bude napada na Iran, to sigurno nećemo propustiti. Ili ako HDZ opet pokuša namjestiti izbore… Nećemo Ćiru Blaževića zvati za kolumnista, niti ćemo se Severini zavlačiti pod poplun.
 
A… znate, naša glavna briga za narednu godinu je ulaganje u djelovanje i osnaživanje organizacija koje su svojim projektnim prijedlozima usmjerene na pospješivanje mogućnosti kretanja slijepih i slabovidnih osoba kroz visokourbanizirane konglomerate. Dat ćemo vam 14 000 kuna, ali morat ćete pisati samo o problematici gradskog tranzita slijepih i slabovidnih. Na kraju projekta svakako ćete nas obavijestiti o tome koliko su članci koje ste objavili pridonijeli poboljšanju toga socijalnog problema. Rezultati trebaju biti čim bolje potkrijepljeni.
 
Ma vidite… nitko ne dvoji da su problemi slijepih važni, i o njima svakako namjeravamo pisati, kao i inače o problemima osoba sa invaliditetom, i svima drugima koji su na neki način ugroženi ili marginalizirani… Ali ne čini li vam se da bismo izgubili čitaoce kad bismo pisali samo o tome što predlažete? Zamislite, SAD napadnu Iran, ili se tanker izlije u Jadran, a nama je vijest dana da je semafor u Draškovićevoj izgubio zvučni signal…?
 
<br>

 

Primjer 2) Tipičan razgovor sa tipičnim donatorom-picajzlom koji ruši kandidate na formalnim razlozima:

 
Dobar dan, mi smo s portala H-alter. Trebali bismo od vas 10 000 eura za autorske honorare u idućih godinu dana.
 
H-alter? Šta vam je to?
 
Portal, rekosmo. Niste čuli za njega?
 
A kad ste vi to osnovali?
 
2005. Zašto?
 
Nema govora ni o kakvoj pomoći. Mi podržavamo samo udruge koje su osnovane prije 2004.
 
Ali zašto? Pogledajte barem taj H-alter… Možda se ipak predomislite?
 
Hmmm… a koliko ste novaca u to uložili u 2005. godini?
 
Nula kuna. 100 posto rada na volonterskoj osnovi!
 
Definitivno, ništa od pomoći. U 2007. godini podržavamo samo udruge koje su u 2005. imale budžet ne manji od 300 000 kuna.
 

Primjer 3) Tipičan razgovor sa stranim donatorom EKV kojega podržava velika međunarodna mreža UK BRLJM:

 
Dobar dan, mi smo s portala H-alter. Trebali bismo od vas 10 000 za autorske honorare u idućih godinu dana.
 
Može! Jako ste nam simpatični, čitamo vas svaki dan! Toliko svježine i originalnosti, zdravoga humora i mladenačkoga potencijala! Toga u Hrvatskoj mora biti što više! Recite koliko vam treba?
 
Pa… s 10 000 bili bismo zadovoljni, ali kad ste već tako široke ruke…
 
Nema problema, izaći ćemo vam u susret! Međunarodne partnere ste našli?
 
Jesmo, tu su portali www.Bagdhatis.gr s Cipra, pa www.Balkansfun.uk iz Engleske, www.Lederer.de iz Njemačke i www.Sveti_Sava_Kovačević.ba iz Republike Srpske. Dogovorili smo se da ćemo vrijedno izmjenjivati informacije i autorske članke i da ćemo svi zajedno internetom širiti internacionalizam. Europa će od toga imati nesagledive koristi!
 
U to ne sumnjamo. Ali taj Lederer.de, on već prima pomoć od Erich Kostner Stiftunga, koji je ustvari UK BRLJM-ova ispostava u Njemačkoj. Oni ne mogu još i od nas primiti novce, to bi pak bilo previše.
 
Dečkima i curama će bit žao, al kaj se tu može. Utopićemo ih. Mi drugi prolazimo?
 
Za Kovačeviće još moramo provjeriti, i oni su vjerojatno već nešto od nas dobili. Nadamo se da ste prošle godine imali budžet veći od 100 000? To je jedan od uvjeta.
 
Kako ne, OPB su nam dali oko 100 000…
 
OPB?? Ali EKV i OPB su sestrinske organizacije! I jednu i drugu podržava UK BRLJM! Jeste li vi ludi? Ne možemo vam dati potporu. Molimo vas, drugdje se snađite.
 

Primjer 4) Tipičan razgovor sa tipičnim donatorom – pijanim milijarderom, kojemu je važno da potroši što više novaca, ali pod uvjetom da se što bolje vidi raskoš:

 
Dobar dan, mi smo s portala H-alter. Trebali bismo od vas 10 000 eura za autorske honorare u idućih godinu dana.
 
Nije nam problem dati vam 10 000, ali za autorske honorare dozvoljeno vam je potrošiti svega jednu četvrtinu toga iznosa.
 
A što da radimo sa preostalih tri četvrtine?
 
Potrošite ih nekako drugačije. To bar nije teško…
 
Ali znate, mi smo vam web-novine. Nemamo drugih troškova, ne plaćamo tisak, ne treba nam papir, zbog nas ne sijeku stabla…
 
Zašto ne biste organizirali neku lijepu školicu? Rado bismo vam osigurali sredstva, održite ju svakako u Opatiji, Dubrovniku, ili u Sheratonu. Podučite vaše korisnike o važnosti nezavisnoga novinarstva u demokratskim procesima. To je jako važno i zanimljivo, a bit će dovoljno skupo da potrošite 75 posto donacije. Ostatkom si honorirajte vaš trud.
 
Mi bismo, ako može, ipak za H-alter. Znate, osim što informiraju, naši članci na neki način čak možda i educiraju čitatelje. Svaki dan imamo preko 2000 posjetitelja, to je više ljudi nego što ih stane u Sheraton. Mi smo vam ipak novinari, u tom poslu nismo loši, kao nastavnici baš i nismo bog zna šta...
 
Ako niste sami u stanju, angažirajte nekog nezavisnog političkog analitičara. Oni su pametniji od vas, odmah pristaju na sve. Zar želite propast hrvatskog kongresnog turizma? Ili radionice - ili ništa. Molimo vas, drugdje se snađite.
 
Formalna opravdanja
 
Ukratko, donatorska scena danas, u doba procvalog divljeg kapitalizma, za razliku od vremena kada je trebalo javno ukazivati na neciviliziranost Tuđmanova režima, nije više tako izdašna prema nezavisnim medijima. H-alter su u 2006. godini pomogli AED, Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske i Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva. Lani smo potrošili – od nabavke nekoliko računala i ostale opreme, zakupa prostora, troškova računovodstvenog servisa, pa do autorskih honorara za novinare i druge suradnike, oko 200 000 kuna: na našem tržištu rada to su otprilike dvije prosječne godišnje novinarske plaće, bez poreza, prireza i ostalog državnog harača. Za prvu polovicu ove godine nam je preostalo oko 70 000 kuna. Poduzimamo što možemo kako bismo za jesen osigurali barem toliko da nastavimo rad, nastojeći da pod utjecajem prevladavajuće projektomanije ne ostanemo bez okusa i mirisa, i da se ne pretvorimo u puku oglasnu ploču za projekte-teme koje pojedini donatori imaju u svojoj agendi za 2007. - 2008. Najveći dio H-alterove produkcije i dalje obavljamo volonterski, ili uz smiješno malene honorare.
Donirajte H-Alter
Donirajte H-Alter
Junk Food
 
Intrigira, međutim, takvo odsustvo interesa većine donatora za podršku nezavisnim medijima. Premda neposredni politički nadzor nad medijima danas više nije najveći problem, oni su, zbog utjecaja slobodnog tržišta, postali više jednoobrazni no što su bili na izmaku jednopartijskog sustava. Erupcije junk food novinarstva danas su svjesni svi, od struke okupljene u Hrvatskom novinarskom društvu, do predsjednika Stjepana Mesića. Kao što su HDZ-ov i raniji partijski sustavi nametali profesionalni moral čiji je imperativ bio laganje za Našu Stvar, medijsko ga tržište nameće sada, a najbolje, dakako, prolaze oni koji istinu zaobilaze proaktivno. Razlika je tek u tome što je u Tuđmanovo vrijeme Naša Stvar preko sebe imala navučen prezervativ tzv. nacionalnog interesa, dok danas nastupa daleko ogoljenije: bez straha od zaraze javlja se kao interes vlasnika i njegova/njihova profita, dakle kao njegova/njihova Stvar. U zaključcima Skupštine HND-a održane krajem 2006. godine govori se o sve većem utjecaju vlasničkih odnosa nad medijima na pad novinarske profesionalnosti, na tehničku i sadržajnu cenzuru, autocenzuru samih novinara zbog straha od gubitka posla… A primivši u siječnju 2007. predstavnike novinarske struke, Mesić ih je našao za potrebno podsjetiti da tržište diktira ponašanje novinara i da se novinarima ne smije događati zaborav zakona profesije i profesionalne etike. Njihov cilj, rekao je, može biti samo jedan, a to je istina. I to istina koja je relevantna za širu društvenu zajednicu, čije objavljivanje služi interesima te zajednice, a ne zadovoljavanju prizemnih poriva za saznavanjem u osnovi irelevantnih senzacija.
Po nekakvom optimističkom scenariju, moglo bi se dogoditi da dođe vrijeme kad će države pod poplavom medijskog junk fooda smišljati dodatne poticaje i olakšice za ozbiljne novine, a da će ih pratiti tradicionalni donatori civilnog društva, koji će svoje programe prilagoditi potrebama informativnih glasila. No pitanje je hoće li H-alter dočekati to vrijeme, ili će biti zapamćen/zaboravljen kao medijski projekt koji je krenuo nasuprot prevladavajućoj medijskoj struji, ali je kukuriknuo prerano. Da bismo to spriječili i dalje ćemo se obraćati donatorima, još ustrajnije no dosad. A ako nam želite pomoći, poštovane čitateljice i čitatelji, priključite se, nakon što ste se probili kroz ovaj dugački uvodnik, humanitarnoj kampanji Sendvič i pivo, i postanite H-alterovi donatori.
Ključne riječi: civilno društvo, h-alter, Podržite!
<
Vezane vijesti