Arhitektonski egzibicionizam na Savici: Ukoliko se planirana izgradnja poslovno-stambenog kompleksa i realizira, profit neće biti javan, nego isključivo privatan. Ono što je ovaj utorak prikazano na javnoj raspravi nije ništa drugo nego Potemkinovo zdanje od stakla i betona, iza kojega se odvijaju raznorodne malverzacije i špekulacije.

Prošloga smo tjedna pisali o tekućoj javnoj raspravi o namjeni prostora vezano uz planiranu izgradnju poslovno-stambenog kompleksa na Savici u Zagrebu. Podsjetimo, javna rasprava u režiji Grada Zagreba trajala je sedam dana (od toga pet radnih), a materijali su se mogli pogledati u vijećnici radnim danima između 8:30 i 15:30. Takva vremenska neadekvatnost odlično je korelirana sa samim načinom oglašavanja, koje se svelo tek na jedan oglas (objavljen 4. studenog u Jutarnjem listu). Sve to implicira da je Grad priželjkivao raspravu koja će proteći u tišini, bez znanja građana. Stoga je odaziv građana sigurno unio jednu onespokojavajuću notu u cijelu tu predstavu. U utorak, 19. studenog, u vijećnici Mjesnog odbora Savica, održano je javno izlaganje, kojega je vodio predsjednik Vijeća gradske četvrti Trnje Ivan Bare, a mnogobrojni, redom revoltirani, građani su napunili vijećnicu.


Foto: atp.ag

savica1_atp.ag.jpg savica1_atp.ag.jpg

Pomoćnica pročelnika Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Marijana Sironić, ukratko je iznijela povijest projekta. S obzirom na to da je ona zadužena za postupak izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja dalo bi se pretpostaviti da je do najsitnijih detalja upućena u sve pojedinosti, pa i one neugodne. Prepričala nam je da je 2009. godine čestica u GUP-u prenamjenjena iz mješovite pretežno stambene u mješovitu pretežno poslovnu zonu. Isto tako, istaknula je kako je projekt dobio etiketu gradskog projekta, i to od iznimne važnosti za grad Zagreb. Nije jasno čime je projekt zavrijedio tu laskavu titulu, ali slutimo da je to jedan od načina da se izbjegne primjena pravila GUP-a, poput onih o izgrađenosti čestice.

Taj projekt treba okarakterizirati kao najobičniji arhitektonski egzibicionizam, koji s izvornom metodom posuđivanja krajolika nema nikakve veze

Međutim, iznenađuje kako je Sironić zaboravila spomenuti imovinsko-pravne dubioze, kao i sudski proces kojega Republika Hrvatska vodi protiv Grada u vezi pristupnih puteva na toj čestici, koja se u zemljišnim knjigama još uvijek vodi kao oranica. Država je prigovor uputila jer su ceste opće dobro, zbog čega nitko nad njima ne može steći vlasništvo. Naime, preko sporne čestice pružena je cesta koja vodi od Savice do četvrti Borovje i dalje do četvrti Savica Šanci. Osim toga, zaboravila je spomenuti i način na koji je sporna čestica došla u vlasništvo tvrtke Studio X, a potom tvrtke Savica projekt. Zanimljiva je i sama ta tvrtka Savica projekt; nastala je kao kćer Hiltarica Holdingsa, registriranog na Cipru. Iako o ciparskom holdingu nismo uspjeli naći nikakve informacije, o Savica projektu smo saznali da sjedište ima u zgradi Hypo banke u Zagrebu. Kako bismo pomoćnici pročelnika još malo pomogli u osvježenju pamćenja, spomenut ćemo i ovdje da je čestica 2007. godine dana tvrtci Studio X u zamjenu za zemljište manje vrijednosti u Sesvetskom Kraljevcu. Ipak, cijena zemljišta u Sesvetskom Kraljevcu nekako je vrtoglavo porasla, što je već dosta poznata, ponavljajuća praksa. Sudski spor kojega je protiv Grada vodila obitelj kojoj je čestica oduzeta nacionalizacijom, okončana je. No, prema riječima jedne pripadnice te obitelji, obitelj je bila prisiljena primiti novčanu naknadu.


Foto: atp.ag

savica3_atp.ag.jpg savica3_atp.ag.jpg

Nakon toga je sam projekt izložio arhitekt Dario Travaš, koji je u nas najpoznatiji kao projektant West Gatea. Upućeniji ga znaju i po projektima visokogradnje u nekoliko velikih europskih gradova. Spominjao je naš projektant zvučne urbanističke koncepte uhvaćene iz grada i okolice, gdje se integrira okolina uz istovremeno integriranje u okolinu kroz mrežu odnosa, struktura te stupnjevanje vizualne promenade. Sve je to, kaže Travaš, postignuto korištenjem Shakkei metode posuđenog krajolika. Prema reakcijama građana rekao bih da je na taj način, odmjerenim korištenjem stručnih termina, vrlo uspješno promoviran projekt. Međutim, smatram da taj projekt treba okarakterizirati kao najobičniji arhitektonski egzibicionizam, koji s izvornom metodom posuđivanja krajolika nema nikakve veze.

Sluti se da je jedina i isključiva funkcija takvih projekata da se nikad ne realiziraju. Naime, fiktivna investitorska tvrtka se osigurava dogovorom s Gradom, takvim da se sav rizik od "eventualne" nerealizacije prebacuje na Grad. Međutim, ukoliko se ipak tako nešto slučajno i realizira, profit neće biti javan, nego isključivo privatan

S obzirom na to da bi gradnja podzemnih parkirališta, prema njegovim riječima, predstavljala "financijsko samoubojstvo" za investitora, valjda bismo mi, kao građani, trebali imati razumijevanja za gradnju višekatnog nadzemnog spremišta za automobile. No, u javnom je interesu zapravo sve ostalo, a to znači supermarket (iako u okolici postoji nekoliko velikih supermarketa, od kojih su neki vrlo nedavno i propali) te modularni poslovni prostori (iako mnogi poslovni prostori na Savici već i sad zjape prazni i neaktivni). Kao posebno zvučnu zanimljivost spomenuo bih i medicinski centar, koji bi se tu gradio, iako na Savici već postoji dom zdravlja, koji bez problema opskrbljuje i stanovnike okolnih kvartova. Ipak, prema Travaševim riječima, taj bi medicinski centar djelovao i kao kamuflaža garažnog prostora, što je zaista jedinstvena ideja. A javnost bi vjerojatno trebala biti posebno oduševljena šetnicom malla te sa dvije osi kompleksa (naime vizualnom osi i pješačkom osi prema zelenilu), kao i parkom na vrhu šestokatne temeljne zgrade i visećim vrtovima na balkonima stambenih objekata.

Na raspravi je bio i predstavnik investitora, koji se nije ni predstavio, tako da smo uskraćeni za tu informaciju, koja ionako nije bitna. Mladi yuppie pokušavao je djelovati otkačeno i kratkim odgovorima približiti se okupljenima. U tome je bio više-manje neuspješan, iako je i on usput izgovorio nekoliko potencijalno bitnih rečenica.

Nakon tih uvodnih izlaganja slijedila je duga diskusija. Iako nije bila naročito fokusirana, rekao bih da su mnogi komentari bili vrlo kvalitetni. Zato je šteta što nitko nije snimao raspravu ili vodio zapisnik. To je ujedno bio i jedini prigovor kojega je tokom diskusije uputila Iva Kvakić iz stranke Za grad. Krešimir Končić, neovisni vijećnik Vijeća gradske četvrti Trnje, istaknuo je kako na Savici stanovnici žive u oko 1000 stanova, što bi značilo da bi realizacija ovog projekta označila gradnju još 1/3 Savice, bez ikakve garancije da će taj prostor biti od ikakve koristi za građane.

Posebno važan komentar dao je Teo Budanko, predsjednik Društva arhitekata Zagreba. Na početku je projektu dodijelio titulu "kule Babilonske" i istaknuo da je to možda u skladu s GUP-om, ali ne i s razumom. Zatim je postavio ključno pitanje: "Zašto Grad ulaže toliki napor u ovo?" Natuknica za odgovor je činjenica da na čak dvadeset lokacija u gradu postoje planovi za ovakve projekte, ali zapravo je jasno da se oni neće ostvariti, a od njihove nas realizacije štite zakoni tržišta. Investitorov odgovor: "To je najvjerojatnije točno" bio je izgovoren bez ikakvog prizvuka zabrinutosti, a zabrinutost nije odavao ni njegov govor tijela.


Foto: atp.ag

savica_atp.ag.jpg savica_atp.ag.jpg

U kombinaciji s drugim saznanjima o tom projektu, iz toga bi se dala naslutiti funkcija tih stambeno-poslovnih megakompleksa. Sluti se, naime, da je jedina i isključiva funkcija takvih projekata da se nikad ne realiziraju. Naime, fiktivna investitorska tvrtka se osigurava dogovorom s Gradom, takvim da se sav rizik od "eventualne" nerealizacije prebacuje na Grad. Međutim, ukoliko se ipak tako nešto slučajno i realizira, profit neće biti javan, nego isključivo privatan. Prema tome, ono što je prikazano na javnoj raspravi nije ništa drugo nego Potemkinovo zdanje od stakla i betona, iza kojega se odvijaju raznorodne malverzacije i špekulacije.

Važno je istaknuti da su građani više puta zahtijevali produžetak ili ponavljanje javne rasprave. Bilo je i poziva predsjedavajućem da Vijeće gradske četvrti Trnje dokaže da je na strani građana i zahtjevom za ponavljanjem rasprave. Međutim, na taj je poziv predsjedavajući vješto izmigoljio jednim protupitanjem. Iz svega viđenog, sigurno je da će biti zanimljivo i dalje pratiti razvitak ovog projekta.

<
Vezane vijesti